Helem-novo cudo u bosanskoj literaturi
Moderator: Chloe
- Salko sto je u vodu skako
- Posts: 4278
- Joined: 10/02/2006 11:59
- Location: Nemila kod Zenice
#580
1,2,1,2,
- Salko sto je u vodu skako
- Posts: 4278
- Joined: 10/02/2006 11:59
- Location: Nemila kod Zenice
#581
Sarajevo-x.com forum
Profil korisnika: Helem
Avatar Sve o Helem
Član od: 05 Jul 2006
Ukupno komentara: 1252
[0.16% od ukupno / 9.86 komentara na dan]
Nađi sve komentare korisnika: Helem
Mjesto: za kompjuterom
WWW:
Zanimanje: pisac
Interesovanja: zivot
Profil korisnika: Helem
Avatar Sve o Helem
Član od: 05 Jul 2006
Ukupno komentara: 1252
[0.16% od ukupno / 9.86 komentara na dan]
Nađi sve komentare korisnika: Helem
Mjesto: za kompjuterom
WWW:
Zanimanje: pisac
Interesovanja: zivot
-
Helem
- Posts: 1386
- Joined: 05/07/2006 06:12
- Location: za kompjuterom
#588
Pa ja radim ono sto znam, jako je tesko raditi ono sto ne znas.
Ljudi danas idu na fakultet da diplomama pokriju ono sto ne znaju, djecu u skolu salju roditelji koji djecom pokrivaju ono sto oni nemaju, tako se stvaraju roditelji i djeca, koji veze nemaju ni sa cime, sa zivotom.
Buja tako svijet.
Ljudi popunjavaju mjesta na ovoj planeti bez prirodno redoslijeda i vrse poremecaj prirode a priroda se brine da redovno umiru.
Ljudi hoce da budu ono sto nisu a onima sto jesu ne daju da to budu.
I da daju, nista se ne bi promijenilo, samo redoslijed.
Samo inteligenti shvacaju da je sve apsurd a budali nije potrebno ni govoriti, budale to ne znaju, prirodno.
Ljudi danas idu na fakultet da diplomama pokriju ono sto ne znaju, djecu u skolu salju roditelji koji djecom pokrivaju ono sto oni nemaju, tako se stvaraju roditelji i djeca, koji veze nemaju ni sa cime, sa zivotom.
Buja tako svijet.
Ljudi popunjavaju mjesta na ovoj planeti bez prirodno redoslijeda i vrse poremecaj prirode a priroda se brine da redovno umiru.
Ljudi hoce da budu ono sto nisu a onima sto jesu ne daju da to budu.
I da daju, nista se ne bi promijenilo, samo redoslijed.
Samo inteligenti shvacaju da je sve apsurd a budali nije potrebno ni govoriti, budale to ne znaju, prirodno.
-
Helem
- Posts: 1386
- Joined: 05/07/2006 06:12
- Location: za kompjuterom
#590
Negdje na radnoj akciji bio sam cest gost u raznim brigadama na njihovim Brigadnim vecerima gdje sam pozivan kao gost da recitujem, izuzetan sam recitator i to je bio povod da me skoro svaka brigada pozivala da im uljepsam brigadirsko vece.
Recitovao sam ne gledajuci u publiku, dignem glavu u nebesa i ufuram se u recitacije ali to vece sam spustio na tren pogled u publiku i ugledao Silviju iz Splita. Netrmice je piljila u mene.
Kada se zavrsila vecer brigadiri su se razisli, izlazili su iz sale kao iz kina a ja sam krenuo prema izlazu u posljednjoj grupi i ne znam sta mi bi okrenuo sam se prema bini, Silvija je sjedila ispod bine, na podu, malo zgrcena.
Vratio sam se nazad i krenuo prema njoj, ona je ustala. Gledao sam je u oci a ona u mene. Nijemo, bez ijedne jedine rijeci, krenuli smo jedno prema drugom.....Usne su nam se spojile. Bez ijedne jedine rijeci..
Sutke smo izasli navan, drzeci se za ruke.
Odveo sam Silviju iz barake i ljubili smo se strasno.
Moje ruke su posle prema njenim grudima, malo se opirala ali je pustila.
Onda sam sa rukom krenuo nize, spustio prste, osjetio sam ono neponovljivo pri dodiru, susretu koze i dlacica....i onda, izmedju mojega lakta i dlana, predio ruke, osjetih nesto mekahno i skripavo, nalazilo se ispod njene majice....
Silvija mi je povlacila ruku nazad, nije dala....
Povukao sam ruku i upitao je :"Sta je ovo"?.
Silvija je zaplakala i izvadila ispod njene majice lutku sa pijeskom, jedna mala lutkica napunjena pijeskom, kao hamajliju...
A onda me placnim ocima pogledala u lice i zaridala...
Plakala je i pocela recitirati stihove Branimira Dzonija Stulica, cini mi se :"Ljudi su zvijeri !"
Stao sam a Silvija je recitirala i plakala, dugo dugo...sve pjesme od Stulica.....
Zakopcao sam joj slic, obrisao suze i u tom trenu sutio.....
Kasnijem poslije nekoliko dana brigade su se razilazile svojim kucama. Autobusi su bili parkirani, guzva je, brigadi se rastaju, pjesma, uzimaju se adrese i telefonski brojevi....ja sam potrazio autobus za Split....
Padala je kisa....Trcao sam izmedju autobusa trazeci Silviju koju nisam vidio poslije one veceri.... I....
Silvija je sjedila sprijeda, nagnuta na prozor, mokar od kise i gledala je vani...
Stao sam ispod prozora i nijemo posmatrao, gledao u nu, ona u mene..Kisa lipti.....
Silvija je bila tuzna i nijema, gledala je iz autobusa u mene.....
Poceo sam plakati, moje suze su lile, sav sam bio mokar.....Stajao sam kao vojnik na strazi, na kisi, plakao, gorko plakao....
Silvija cuti i naslonila je glavu na staklo, zuri u mene....
Iza ledja mi pridje jedna djevojka sa Kosova Polja, iz te brigade, povuce me za ruku i rece:" Hajde me jebi !" "Brzo, odlaze autobusi, idemo u spavaonu, cekala sam te mjesec dana, hajde brzo"!"
Okrenuh se prema njoj, uplakan i mokar, trgnuh svoju ruku iz njenih i rekoh :" Idi u pizdu materinu!"........
Autobus krenu polahko, Silvija je odvratila pogled s prozora.....
Jos dugo sam stajao sam na kisi....Recitovao sam Branimira Dzonija Stulica....
Recitovao sam ne gledajuci u publiku, dignem glavu u nebesa i ufuram se u recitacije ali to vece sam spustio na tren pogled u publiku i ugledao Silviju iz Splita. Netrmice je piljila u mene.
Kada se zavrsila vecer brigadiri su se razisli, izlazili su iz sale kao iz kina a ja sam krenuo prema izlazu u posljednjoj grupi i ne znam sta mi bi okrenuo sam se prema bini, Silvija je sjedila ispod bine, na podu, malo zgrcena.
Vratio sam se nazad i krenuo prema njoj, ona je ustala. Gledao sam je u oci a ona u mene. Nijemo, bez ijedne jedine rijeci, krenuli smo jedno prema drugom.....Usne su nam se spojile. Bez ijedne jedine rijeci..
Sutke smo izasli navan, drzeci se za ruke.
Odveo sam Silviju iz barake i ljubili smo se strasno.
Moje ruke su posle prema njenim grudima, malo se opirala ali je pustila.
Onda sam sa rukom krenuo nize, spustio prste, osjetio sam ono neponovljivo pri dodiru, susretu koze i dlacica....i onda, izmedju mojega lakta i dlana, predio ruke, osjetih nesto mekahno i skripavo, nalazilo se ispod njene majice....
Silvija mi je povlacila ruku nazad, nije dala....
Povukao sam ruku i upitao je :"Sta je ovo"?.
Silvija je zaplakala i izvadila ispod njene majice lutku sa pijeskom, jedna mala lutkica napunjena pijeskom, kao hamajliju...
A onda me placnim ocima pogledala u lice i zaridala...
Plakala je i pocela recitirati stihove Branimira Dzonija Stulica, cini mi se :"Ljudi su zvijeri !"
Stao sam a Silvija je recitirala i plakala, dugo dugo...sve pjesme od Stulica.....
Zakopcao sam joj slic, obrisao suze i u tom trenu sutio.....
Kasnijem poslije nekoliko dana brigade su se razilazile svojim kucama. Autobusi su bili parkirani, guzva je, brigadi se rastaju, pjesma, uzimaju se adrese i telefonski brojevi....ja sam potrazio autobus za Split....
Padala je kisa....Trcao sam izmedju autobusa trazeci Silviju koju nisam vidio poslije one veceri.... I....
Silvija je sjedila sprijeda, nagnuta na prozor, mokar od kise i gledala je vani...
Stao sam ispod prozora i nijemo posmatrao, gledao u nu, ona u mene..Kisa lipti.....
Silvija je bila tuzna i nijema, gledala je iz autobusa u mene.....
Poceo sam plakati, moje suze su lile, sav sam bio mokar.....Stajao sam kao vojnik na strazi, na kisi, plakao, gorko plakao....
Silvija cuti i naslonila je glavu na staklo, zuri u mene....
Iza ledja mi pridje jedna djevojka sa Kosova Polja, iz te brigade, povuce me za ruku i rece:" Hajde me jebi !" "Brzo, odlaze autobusi, idemo u spavaonu, cekala sam te mjesec dana, hajde brzo"!"
Okrenuh se prema njoj, uplakan i mokar, trgnuh svoju ruku iz njenih i rekoh :" Idi u pizdu materinu!"........
Autobus krenu polahko, Silvija je odvratila pogled s prozora.....
Jos dugo sam stajao sam na kisi....Recitovao sam Branimira Dzonija Stulica....
-
Helem
- Posts: 1386
- Joined: 05/07/2006 06:12
- Location: za kompjuterom
#592
Hemona.. a bolje bi mu bilo da cita sam sebe... i skace na noge..a ne na g....,,
u nas bila neka Fiza pa smo kao djeca pjevali u horu Fizi,isli za njom i corlucili joj :" Fajkan skace u Fizine gace! ".
Fajkan je bio Faruk, djecak iz mahale a nasu smo mahali nazivali Put.
Tada su bila vremena kada se pjevalo i :"Idem putem ispala mi chuna, niko o njoj ne vodi racuna".
u nas bila neka Fiza pa smo kao djeca pjevali u horu Fizi,isli za njom i corlucili joj :" Fajkan skace u Fizine gace! ".
Fajkan je bio Faruk, djecak iz mahale a nasu smo mahali nazivali Put.
Tada su bila vremena kada se pjevalo i :"Idem putem ispala mi chuna, niko o njoj ne vodi racuna".
- Salko sto je u vodu skako
- Posts: 4278
- Joined: 10/02/2006 11:59
- Location: Nemila kod Zenice
#597
pisi heleme...biljezi sve...onda neces zaboravljati...
-
Helem
- Posts: 1386
- Joined: 05/07/2006 06:12
- Location: za kompjuterom
#600
a Salko je nasa buducnost..
Salko Dinamitas......
Ponekad mi dodje da skocim nocu i da zapisujem, a danju sve to zaboravim....
kao ono sto rece Josip Pejakovic..da mi je magnetofon pa da snimam svoje misli....
Ne moze se zapisivati zato sto ljudi ne prate tudje misli, skoncentrisu se samo na svoje, ljudski mozak proizvodi nenormalne parabole i asocijacije koje ih vezu previse licno, rijetko ko je sirokogrudan i shvatljiv u kosmickim, pa cak i u opsteljudskim granicama, sve je ja pa ja i meni je ovako bilo a nije vazno kako je tebi, moje je najvaznije a normalno da je tako ali nije na taj nacin na koji ti razmisljas ili se odnosis prema tome...
ili kako stono pisci kazu..ljude je strah, ljudi se boje svega, i taj strah je prilagodba i za svaku stvar i za svaki cin i za svaku rijec, cak i za vlastiti nehat, ljudi imaju opravdanje.
Salko Dinamitas......
Ponekad mi dodje da skocim nocu i da zapisujem, a danju sve to zaboravim....
kao ono sto rece Josip Pejakovic..da mi je magnetofon pa da snimam svoje misli....
Ne moze se zapisivati zato sto ljudi ne prate tudje misli, skoncentrisu se samo na svoje, ljudski mozak proizvodi nenormalne parabole i asocijacije koje ih vezu previse licno, rijetko ko je sirokogrudan i shvatljiv u kosmickim, pa cak i u opsteljudskim granicama, sve je ja pa ja i meni je ovako bilo a nije vazno kako je tebi, moje je najvaznije a normalno da je tako ali nije na taj nacin na koji ti razmisljas ili se odnosis prema tome...
ili kako stono pisci kazu..ljude je strah, ljudi se boje svega, i taj strah je prilagodba i za svaku stvar i za svaki cin i za svaku rijec, cak i za vlastiti nehat, ljudi imaju opravdanje.
