Telekom se mora prodati i tačka. O tome neće odlučivati, ni Katica, ni Šećkanović, niti Branković. O tome će odlučivati parlament fedeacije na posvećenoj sjednici.
Stigao je dokument koji je izradio Deloitte i u kojem je analizirana potreba, efekti i posljedice prodaje telekom sektora, sa ponuđenim varijantama prodaje. Informacije su se pojavile u javnosti, a evo vam i tekst o tome:
TELEKOME PRIVATIZIRATI U PAKETU I STOPOSTOTNO
Stručnjaci „Deloitta“ kao najbolju opciju za „BH Telecom“ vide prodaju 23 posto kapitala na berzi, a preostalih 67 posto državnog kapitala na međunarodnom tenderu. Vladu i Parlament Federacije BiH u narednih nekoliko mjeseci očekuje donošenje strateških odluka o konačnoj sudbini „BH Telecoma“ i HT –a Mostar. Sudeći prema preporukama koje je Vladi uputio stručni konsultant „Deloitte“, u sklopu dokumenta nazvanog Strategija privatizacije operatora telekomunikacije, jedina, ali velika dilema pred federalnim vlastima biće odabir metoda privatizacije dvaju telekoma.
U svome izvještaju, koji je pod oznakom „povjerljivo“ „Deloitte“ dostavio Vladi, uopće se ne ostavlja bilo kakva mogućnost ostanka telekoma u vlasništvu države. Stručnjaci koji su pripremili strategiju sugeriraju Vladi isključivo privatizaciju cjelokupnog kapitala operatora u Federaciji BiH i to istovremeno.
Tri opcije
Kako to uraditi u Strategiji nije decidno rečeno, niti je navedena cijena za koju njeni autori smatraju da može biti postignuta. Vladi je, međutim, ponuđeno ukupno pet varijanti za privatizaciju telekoma. Tri za „BH Telecom“ i dvije za HT Mostar.
Prema prvoj varijanti u slučaju „BH Telecoma“ javnim natječajem bi se potencijalnom strateškom partneru ponudio manjinski paket dionica u rasponu od 23 ili 39 odsto državnih dionica. Tek nakon ovoga donijela bi se odluka o eventualnoj prodaji preostalog državnog udjela. Ovu varijantu, međutim, „Deloitte“ ne preporučuje vlastima iz razloga što bi se na ovaj način postigla znatno manja cijena, a pretpostavlja se da bi interes strateških partnera bio veoma nizak, jer nema garancije da bi se država nakon ove prodaje u budućnosti zaista i odrekla kontrolnog paketa dionica.
Prema drugoj varijanti na javnom natječaju bi se ponudilo svih 90 posto državnog kapitala u „BiH Telecomu“. U strategiji se navodi da bi se na ovaj način postigla mnogo veća cijena nego u slučaju varijante jedan, došlo bi do prijenosa najnovijih znanja i tehnologija, čega ne bi bilo u slučaju privatizacije prema prvoj varijanti.
Pored ove dvije, u Strategiji se navodi i varijanta za privatizaciju „BH Telecoma“ koja bi tekla u dvije faze. U prvoj bi se putem berze privatiziralo 23 posto dionica ovog preduzeća, dok bi u drugoj fazi preostalih 67 posto bilo ponuđeno kroz prodaju javnim natječajem strateškom partneru. U „Deloittu“ vjeruju kako bi se na ovaj način postigla najveća prosječna cijena po dionici.
Vladi se u strategiji stoga predlaže da ukoliko želi kratkoročno doći do velikih novčanih sredstava privatizaciju „BH Telecoma“ treba obaviti prema drugoj varijanti. Ukoliko, međutim, bude željela postići veći priliv sredstava srednjoročno, u „Deloittu“ savjetuju treću varijantu.
Državni paket
U Strategiji se, međutim, ne navodi i varijanta za koju nekoliko stručnjaka iz oblasti privatizacije koje smo konaktirali, a koji nisu željeli da navodimo njihova imena, smatraju da je možda i najbolja opcija. Naime, oni tvrde da bi najveća zarada od prodaje „BH Telecoma“ bila postignuta ukoliko bi se strateškom partneru putem javnog natječaja prvo ponudila kupovina 51 odsto dionica , dok bi u drugoj fazi preostali državni dionica bio ponuđen na prodaju putem berze. Na ovaj način „BH Telecom“ bi došao do strateškog partnera, Vlada bi postigla značajnu cijenu, a zadržala bi 39 odsto vlasništva i mogućnost ubiranja značajne dividende čak i u varijanti da odustane od prodaje svog preostalog udjela. Kao dodatnu potvrdu ovom prijedlogu naši sagovornici navode primjer „Energopetrola“, čije dionice su na berzi zabilježile ogroman skok, tek nakon što je ovo preduzeće dobilo strateškog partnera. Ovog prijedloga, međutim, nema u strategiji koju je pripremio „Deloitte“, a naši izvori smatraju da njegovo izostavljanje sigurno nije urađeno slučajno!
HT Mostar ide Nijemcima?
Kada je riječ o HT –u Mostar, u Strategiji se navode dva modela privatizacije, a „Deloitte“ preferira varijantu privatizacije svih 51 posto preostalih dionica koje su u državnom vlasništvu. S obzirom da u slučaju HT –a Mostar pravo preče kupnje ima HT Zagreb, čiji je većinski vlasnik Deutsche Telekom, Vladi se predlaže angažiranje dvije renomirane kompanije za procjenu vrijednosti. One bi izvršile procjenu fer vrijednosti preostalih 51 odsto kapitala, nakon čega bi se po toj cijeni HT Zagreb ponudilo da kupi mostarski telekom. U slučaju da oni ne pristanu na tu cijenu raspisao bi se javni poziv svim zainteresiranim partnerima na kojem bi minimalna cijena morala biti ona koja je ponuđena HT –u Zagreb. Vlada se, međutim, upozorava da ne ide u parcijalnu prodaju preostalog državnog kapitala u ovom preduzeću, jer bi na taj način postigla nižu cijenu.
San
Cijena usluge neće sigurno biti veća, jer će vlasnik racionalizacijom potrošnje unutar kompanija doći do jako dobrog profita.
Za razliku od električne energije (koja se ne bi smjela prodati) telekom usluge ne spadaju u osnovne ljudske potrebe, tako da ne trebaju ni da budu strateški državni resurs, već tržište treba maskimalno liberalizovati čime bi se ostvario maksimalan kvalitet usluge, eliminisao monopol, a akobogda jednog dana i izbrisale nacionalne barijere između naroda (barem u pogledu operatora kojeg građanin neće birati u skladu sa nacionalnim opredjeljenjem)
Novac koji će biti dobijen privatizacijom telekom sektora je vjerujte enorman. Uz transparentno i stručno planiranje, ta sredstva će reješiti mnoge stvari u BiH (putevi, zadravstvo, školstvo,...), te time povećati kvalitet života u BiH (ili barem u FBiH zasad). Bitno je da ta sredstva ne ode u podmirenja nekavih dugova, čime bi efekat prodaje bio negativan (u RS je ogroman jkomad kolača otišao na pdomirenje duga rafinerije, što će se jako negativno odraziti na planove Vlade RS za razvoj lokalnih zajednica).
Ima sigurno još dobrih stvari u prodaji telekoma. Može biti i negativnih, što direktno zavisi od stručnosti ljudi koji vode taj proces. A što se tiče stručnosti - ako ne znaš onda kupi uslugu. Zato me raduje što je ovaj dokument izradio Deloitte, jer njemu niko (osim možda ovdje na forumu), barem ne u relevantnim krugovima, ne može spočitati pristrastnost i nekompetentnost. Oni su kompanija koja nikada ne bi svoj renome gubila zbog "tamo neke BiH".