horkesh wrote:Duka Dizel wrote:horkesh wrote:
Srba je u Srbiji (s Kosovom i Vojvodinom) 1991. godine bilo popisano 6.446.595 ili 65,9 posto. Albanaca je popisano 1.674.353 ili 17,1 posto.
Ovo nije tačno.
Albanaca nije popisano 17% iz prostog razloga jer su Albanci bojkotovali taj popis.
Ja opet ponavljam da u vreme kad je Kosovu dodeljena autonomija ,Albanaca nije bilo ni 10% u celoj Srbiji.
Jesu bojkotovali, ali je Savezni zavod za statistiku iznio zvaničnu procjenu. Ako je Albanaca na Kosovu 1971. godine bilo 985.000, a 1981. godine 1.300.000, nije to teško ni izračunati.
U svakom slučaju, daleko više, i brojčano i procentualno, od Srba u Hrvatskoj.
Zar ne misliš da bi bilo pravedno da se i Albancima, u najmanju ruku, da status konstitutivnog naroda i uvedu dva službena jezika.
Duka Dizel wrote:
Koja glupost. Pa normalno da Vojvodina nikad nije bila deo Srbije, jer Vojvodina pre 1945 godine nije ni postojala.
Ali su prostori koje su nakon 1945 godine nazvani Vojvodinom postali integralni deo države Srbije 1918 godine. To su bile posebne teritorijalne jedinice, Srem, Bačka, Banat i Baranja...To su teritorije koje su kao deo Srbije ušle u zajedničku državu.
Baranja je iz nekog razloga pripojena Hrvatskoj, a ovo ostalo je istrgnuto iz Srbije i prozvano SAP Vojvodinom bez nekog realnog osnova.
Vojvodina nije 1918. postala dio Srbije, nego Kraljevine SHS. Prije toga je bila dio Austrougarske, kao i BiH i Hrvatska. Nikada u historiju Vojvodina nije bila dio Srbije, čak ni u mitskom Dušanovom carstvu. Isto kao da kažeš da je i Bosna 1918. postala Srbija
Tek sa SFRJ je Vojvodina dodijeljena Srbiji, ne bez protivljenja Hrvata koji su tražili Srijem. Znači, kad drugi narodi u nekom regionu čine 49 posto stanovništva, to za tebe nije osnov da se taj teritorij, koji ni historijski ne pripada Srbiji, ne utopi u unitarnu Srbiju. Dobro, pišem i ovaj stav.
Duka Dizel wrote:Pa gle, Srbija je i pre Jugoslavije bila nacionalna država Srba. Ona je kao takva ušla u sastav Jugoslavije.
Samo su Srbi u njoj bili konstitutivan i temeljan narod, jer je doprinos ostalih u njenom stvaranju bio nikakav. Dapače...
U redu, znači Srbija pripada Srbima i mogu je uređivati kako oni hoću, a sve druge nećete ni pitati, jer - ko su oni i gdje su bili prije 100 godina. Sjajno, vrhunac demokratije. Opet divna ilustracija srpske politike - osvojili smo vas vojskom i ko vas sad pita šta vi hoćete, radit ćete kako vam mi kažemo
Duka Dizel wrote:
Imali su se Srbi u BiH svako pravo buniti protiv referenduma o nezavisnosti RBiH, jer su Srbi u BiH dali najveći doprinos NOB-u i ZAVNOBiH-u, na čijim temeljima su počivale granice RBiH, kao ravnopravne federalne jedinice u Jugoslaviji. Sa naglaskom u Jugoslaviji. Za takvu BiH su se Srbi borili
Granice BiH su najdugovječnije i najtrajnije od svih južnoslovenskih republika. Formirane su već 1699. godine, s manjim izmjenama tokom historije (Neum, Sutorina, odvajanje Sandžaka). To, kao i srednjovjekovna državnost, su temelji bh. granica, AVNOJ ih je samo obnovio.
Mislim, ovo o pravu da se bune protiv referenduma na osnovu NOB-a... Give me a break, to se dešava kad se hvataš za slamke. Sad ispade da zato što su Srbi ratovali u NOB-u da BiH zauvijek treba ostaviti u Jugoslaviji. Logično, nadasve, šta imamo pitati druge narode, čak i ako su oni brojniji
Izbjegavaš direktna pitanja o tome koji su kriteriji, brojčano, procentualno, da neki narod nametne svoju volju drugome ili da dobije autonomiju, a ti vrludaš li vrludaš. U jednom trenutku drugi narod nema dovoljno procenata, u drugom nemaju historijsko pravo (nisu stvarali državu), u trećem su Srbi tokom WWII stvarali Bosnu da se ujedine s drugim Srbima u Jugoslaviji...
Ja sam ti postavio konkretna pitanja i vrlo usporedive paralele. Slobodno se drži toga, nema potrebe da se vraćaš u vrijeme NOB-a i AVNOJ-a. Znamo već da Srbi imaju historijsko pravo na čitavu Jugoslaviju
Duka Dizel wrote:Konstutivnost je trebala nešto da znači, a u praksi se pokazala samo kao šarena laža za Srbe, da im se ne bi dala autonomija u Hrvatskoj i BiH.
Budi iskren i priznaj da su Srbi željeli, prvo ne autonomiju, nego potpunu nezavisnost od drugih naroda, a drugo - da su željeli teritorijalnu suverenost. Ni na kakvu vrstu konstitutivnosti Srbi nisu pristajali koja im nije osiguravala da imaju svoj teritorij i da na toj teritoriji mogu da oni, i samo oni, odlučuju.
Opet ponavljam primjer današnje manje bh. provincije. Tlačenje i ugnjetavanje svih drugih. Sve ono što su Srbi tražili svugdje drugdje oni ne dozvoljavaju drugim narodima tamo gdje Srbi vladaju.
Evo jedan konkretan primjer. 9. januar, Dan RS-a. Ustavni sud BiH odluči da je - neustavan. To je praznik kojeg su u entitetu u kojem su tri naroda konstitutivna Srbi
nametnuli drugim narodima.
Onog trenutka kada Sud odluči da to baš i nije u redu, Srbi polude. Nacionalno jedinstvo, kuka i motika.
Ne može Srbima niko da negira pravo da oni na svom teritoriju drugima nameću šta će da slave!
E, to je kratak presjek srpske politike od Miloševića naovamo. Do zadnje kapi tuđe krvi će braniti svoje pravo da tlače druge kako im se prohtije.
Samo sila, to je jedino što srpska politika priznaje. Zakon jačega. Dok su se osjećali jačima, nisu nikoga ništa htjeli da pitaju i otvoreno govorili - ako ne radite kako vam mi kažemo, nestat ćete!