Hajmo malo o religijama..

[BlooQ.]

Sufija se tome ruga – koga se to tiče.
Od kovine moje duše biće skovan ključ
što otvara vrata pred kojim on urliče. Hajjam

ovo je odgovor na sva pitanja ove teme, da ne tražimo odgovore iz Vanjskoga (svetih knjiga, bogova, drugih ljudi itd), odgovor je već u nama

[Borg-Resistence is FUTILE]

Zar je bilo konkretnih pitanja na ovoj temi?
gdje to?

[arzuhal]

Sufija se tome ruga – koga se to tiče.
Od kovine moje duše biće skovan ključ
što otvara vrata pred kojim on urliče. Hajjam

ovo je odgovor na sva pitanja ove teme, da ne tražimo odgovore iz Vanjskoga (svetih knjiga, bogova, drugih ljudi itd), odgovor je već u nama

Mi stvaramo čovjeka i znamo šta mu sve duša njegova haje, jer Mi smo njemu bliži od vratne žile kucavice.
(Qaf, 16.)

[BlooQ.]

Zar je bilo konkretnih pitanja na ovoj temi?
gdje to?

Seven of Nine

mislim da jeste

[BlooQ.]

Zar je bilo konkretnih pitanja na ovoj temi?
gdje to?

Evo Mohikanac posljednji:

Moze jedno pitanje? Cini mi se da ne dovodis u pitanje postojanje Boga. Da li smatras da su religiju izmislili ljudi ili Bog zaista stoji iza iste? Ako stoji Bog, po tebi savrseno bice, koji je stvorio religiju koja je tako nesavrsena zar to nije pomalo kontradiktorno, tj. zar to ne dovodi u pitanje savrsenost Boga?

[Borg-Resistence is FUTILE]

Zar je bilo konkretnih pitanja na ovoj temi?
gdje to?

Evo Mohikanac posljednji:

Moze jedno pitanje? Cini mi se da ne dovodis u pitanje postojanje Boga. Da li smatras da su religiju izmislili ljudi ili Bog zaista stoji iza iste? Ako stoji Bog, po tebi savrseno bice, koji je stvorio religiju koja je tako nesavrsena zar to nije pomalo kontradiktorno, tj. zar to ne dovodi u pitanje savrsenost Boga?

Nesavršenost čovjekovog tumačenja savršene Božije naravi nije mjerilo savršenstva Boga nego nesavršenstva čovjeka.
Jer je bog objavio svoju narav i namjeru za čovjeka, ali ako čovjek iz jednostavnog razloga slobode izbora ne slijdi tu uputu nego je koplicira i zanemaruje suštinu, te igra za raju, nije ni čudo da završi u Božijem obliku "nižerazrednog Vratnika"

[BlooQ.]

Zar je bilo konkretnih pitanja na ovoj temi?
gdje to?

Evo Mohikanac posljednji:

Moze jedno pitanje? Cini mi se da ne dovodis u pitanje postojanje Boga. Da li smatras da su religiju izmislili ljudi ili Bog zaista stoji iza iste? Ako stoji Bog, po tebi savrseno bice, koji je stvorio religiju koja je tako nesavrsena zar to nije pomalo kontradiktorno, tj. zar to ne dovodi u pitanje savrsenost Boga?

Nesavršenost čovjekovog tumačenja savršene Božije naravi nije mjerilo savršenstva Boga nego nesavršenstva čovjeka.
Jer je bog objavio svoju narav i namjeru za čovjeka, ali ako čovjek iz jednostavnog razloga slobode izbora ne slijdi tu uputu nego je koplicira i zanemaruje suštinu, te igra za raju, nije ni čudo da završi u Božijem obliku "nižerazrednog Vratnika"

znači ako se odreknem slobodne volje, i počnem slijediti uputu ima nade za upgrade na vjernik Vista?

[ljubav_aha]

Uspjet će onaj koji se odvaži i djeluje brzo, dok tragalac može gajiti samo nadu.

hazreti Alija b. Ebi Talib, kerremellahu vedžheh.

možda ni tragalac ne zna šta traži
a odvažni možda treba da promisli

(ev me ko Yoda )

arzulah,previse je entuzijama u poruci

[ljubav_aha]

Evo Mohikanac posljednji:

Moze jedno pitanje? Cini mi se da ne dovodis u pitanje postojanje Boga. Da li smatras da su religiju izmislili ljudi ili Bog zaista stoji iza iste? Ako stoji Bog, po tebi savrseno bice, koji je stvorio religiju koja je tako nesavrsena zar to nije pomalo kontradiktorno, tj. zar to ne dovodi u pitanje savrsenost Boga?

Nesavršenost čovjekovog tumačenja savršene Božije naravi nije mjerilo savršenstva Boga nego nesavršenstva čovjeka.
Jer je Bog objavio svoju narav i namjeru za čovjeka, ali ako čovjek iz jednostavnog razloga slobode izbora ne slijdi tu uputu nego je koplicira i zanemaruje suštinu, te igra za raju, nije ni čudo da završi u Božijem obliku "nižerazrednog Vratnika"

BRisF , mozes li malo konkretnije obrazloziti svoju misao

[arzuhal]

znači ako se odreknem slobodne volje, i počnem slijediti uputu ima nade za upgrade na vjernik Vista?

Ustvari, ti se nikad ne možeš odreći slobodne volje. A sve i kad bi mogla, opet bi to u svom temelju bio čin slobodne volje . Slobodna volja je naš belaj, tovar koji nosimo, naša muka, naše pravo da budemo što želimo i da radimo po svom, po svojoj pameti. Obično ljudi misle da rade po svojoj volji a zapravo primaju i usvajaju tuđa iskustva kao svoja. Nefs je duša (sklona sebi, svojoj pameti, slobodi da čini šta želi, zadovoljenju svojih prohtjeva, ma kakvi oni bili), a Ruh je duh, ono božansko spušteno u svakog čovjeka, kao trag, kao potpis (što reko Whitman). Ruh postoji u svima nama tek kao klica, kao sjeme, u hladu razgranate Duše Koja Hoće Sebe. Da bi se Duh razvio, poveo Čovjeka ka Bogu, valjalo bi sasjeći korov kojeg Duša posija. Inače će Duh postojati samo kao mogućnost, nikad odabrana, nikad ispoljena, nikad kušana. Pa, ipak, duša će nastojati da nadomjesti taj nedostatk duha i iznova će nuditi tisuće svojih šarenih izloga...
Dakle, nećeš se ti te slobode nikad morati odreći, baš kao i ja. Jedino što se ta Sloboda može odreći nas. Ona ima tu šansu

[Gaia]

Jači opstaju!

a sta ako je upravo obrnuto? jaci nemaju potrebu da se mijenjaju i prilagodjavaju, a slabi moraju da bi opstali u agrsivnoj sredin. tako da su upravo slabi oni koji razvijaju nove mogucnosti i karakteristike.

[Gaia]

Obzirom da Gaia veoma poštuje Mevlanu Dželaludina Rumija, rahimehullahu te'ala, evo još stihova... [/i]

thank you ever so much Mr. Ice-cream Man.

evo jos par stihova:

"Soul receives from soul that knowledge, therefore not by book
nor from tongue.
If knowledge of mysteries come after emptiness of mind, that is
illumination of heart."

**

"If thou wilt be observant and vigilant,
thou wilt see at every moment the response to thy action.
Be observant if thou wouldst have a pure heart,
for something is born to thee in consequence of every action."

[Gaia]

... odgovor je već u nama

upravo! a ako je tako zasto Ga uopce trazimo vani?

[BlooQ.]

znači ako se odreknem slobodne volje, i počnem slijediti uputu ima nade za upgrade na vjernik Vista?

Ustvari, ti se nikad ne možeš odreći slobodne volje. A sve i kad bi mogla, opet bi to u svom temelju bio čin slobodne volje . Slobodna volja je naš belaj, tovar koji nosimo, naša muka, naše pravo da budemo što želimo i da radimo po svom, po svojoj pameti. Obično ljudi misle da rade po svojoj volji a zapravo primaju i usvajaju tuđa iskustva kao svoja. Nefs je duša (sklona sebi, svojoj pameti, slobodi da čini šta želi, zadovoljenju svojih prohtjeva, ma kakvi oni bili), a Ruh je duh, ono božansko spušteno u svakog čovjeka, kao trag, kao potpis (što reko Whitman). Ruh postoji u svima nama tek kao klica, kao sjeme, u hladu razgranate Duše Koja Hoće Sebe. Da bi se Duh razvio, poveo Čovjeka ka Bogu, valjalo bi sasjeći korov kojeg Duša posija. Inače će Duh postojati samo kao mogućnost, nikad odabrana, nikad ispoljena, nikad kušana. Pa, ipak, duša će nastojati da nadomjesti taj nedostatk duha i iznova će nuditi tisuće svojih šarenih izloga...
Dakle, nećeš se ti te slobode nikad morati odreći, baš kao i ja. Jedino što se ta Sloboda može odreći nas. Ona ima tu šansu

ček da me prestanu hvatati epileptični tikovi od spomena Whitmana (%$#"!!!$#"$)

"ako sama hebrejska riječ nephesh označava dušu, a znači također i ''život'' (čovjekovu bit). Riječ se koristila za životinje (Post 1,20-24) i čovjeka kao cijelu osobu (Jš 2,13; Post 21,23). Bitno je spomenuti kako se u starozavjetnim tekstovima spominje i riječ ruach, a odnosi se na nematerijalni dio jedinstven samo čovjeku (Br 16,22).

U Novom zavjetu stvar postaje bistrija jer se u grčkom jeziku jasno može vidjeti razlika između duše (psyche) i duha (pneuma) kao što je primjerice vidljivo u Hebrejima 4,12: ''Uistinu je živa i djelotvorna riječ Božja. Ona je oštrija od svakog dvosjeklog mača i prodire do rastavljanja duše i duha…''

Duh u svakom slučaju uvijek uključuje nematerijalni dio čovjeka, dok je duša nešto što čini svakog čovjeka jedinstvenim (moj prijatelj, moj brat ili sestra je različit od mene). Duša je sve ono što uključuje tebe kao osobu, tvoje želje, emocije i razmišljanja, a manifestira se u tvom odnosu s drugima i samom razumijevanju sebe. Duh te čini svjesnim sebe (probuđena savjest), s odnosi se na razumijevanje i komunikaciju s Bogom jer oživljava prilikom ponovnog rođenja (Iv 3,5-6). Nakon novog rođenja ne moramo se ravnati po onome što nam duša govori (emocije, misli), već možemo duhovno rasti u skladu s Božjom voljom budući da imamo duhovni uvid u stvari koje drugi ne razumiju.

Životinje nemaju duh pa prema tome ne traže Boga. Biljke imaju 'tijela'', životinje tijela i dušu (u mogućnosti su 'komunicirati' sa životinjama i ljudima), dok samo čovjek ima duh (i zato teži nadnaravnom, shvaćanju života i Boga).
"(http://kontakt.bloger.hr/post/duh-i-dus ... 07400.aspx)

a jedan German fino reče jednom da treba razlikovati Boga od temelja u Bogu ili prirode u Bogu (Grund im Gott, Natur im Gott), ona odnosno on je kriv za otpad i zlo u svijetu.Temelj u Bogu ujedno je bezdan (Grund —Un-grund) i tko želi nešto znati o Bogu mora napustiti sve, pa i samog Boga — kako bi mu se što više približio. Svijet je naša predodžba iza koje stoji nesmiljena, neukrotiva i besmislena volja. Ona je skriveni Kantov Ding an sich. Volja se objektivira u idejama i u prirodnim pojavama i povijesnim. Nitko ne može zaustaviti srljanje besmislene volje (te tvoje slobodne volje bez kontrole).

U našem stoljeću Max Scheler kaže: Ako postoji filozofijski zadatak čije rješenje naš vijek naročito hitno traži, to je onda onaj filozofijske antropologije... Ni u jednom vijeku nisu nazori o bivstvu i podrijetlu čovjeka bili nesigurniji, neodređeniji, raznolikiji nego u našemu. Dugogodišnje i potanko bavljanje problemom čovjeka daje piscu svakako pravo na tu tvrdnju. U otprilike desettisućgodišnjoj povijesti mi smo prvi vijek u kome je čovjek sebi potpuno i do kraja postao »problematičnim«, u kome on više ne zna što je: no ujedno zna da ništa ne zna. I samo ako je čovjek voljan da učini potpunu tabulu rasu sa svim predajama o ovom pitanju, i ako u krajnjem metodičkom otuđenju i čuđenju nauči gledati na
biće zvano čovjek, moći će se opet doći do održivih uvida.

Ja predlažem da zaboravimo sve objave i sva saznanja učinjena do sada i krenemo ispočetka?

[ljubav_aha]

razumijem ljubav prema djelima Rumija,ali nevjerovatna opsjednutost ,koju sam premijetila,je ipak preko-vise

[arzuhal]

Jači opstaju!

a sta ako je upravo obrnuto? jaci nemaju potrebu da se mijenjaju i prilagodjavaju, a slabi moraju da bi opstali u agrsivnoj sredin. tako da su upravo slabi oni koji razvijaju nove mogucnosti i karakteristike.

To je i veliki Hegel, kroz svoju dijalektiku zastupao (odnos Gospodar-Sluga). Naravno, nisam ja Nietzscheov advokat pa da ti odgovaram na to. Ali je čika N. ima odgovore i na to: Volja Za Moć traži Samu Sebe i Vječnim Vraćanjem Jednakog stalno i iznova se potvrđuje i raste, razvija se sve više i više! I to je fakat. Dakle, gdje je jači Život, to opstaje. Jači imaju potrebu da im se moć sve više i više razvija i raste, a ne da miruje. Jači sataru slabije na tom putu.
Da banaliziramo: pogledaj današnju situaciju Planete.
Naravno, ne zastupam Nietzscheovu filozofiju ali je potpuno razumijem i mogu naći mnoga opravdanja.

[travar]

znači ako se odreknem slobodne volje, i počnem slijediti uputu ima nade za upgrade na vjernik Vista?

Ustvari, ti se nikad ne možeš odreći slobodne volje. A sve i kad bi mogla, opet bi to u svom temelju bio čin slobodne volje . Slobodna volja je naš belaj, tovar koji nosimo, naša muka, naše pravo da budemo što želimo i da radimo po svom, po svojoj pameti. Obično ljudi misle da rade po svojoj volji a zapravo primaju i usvajaju tuđa iskustva kao svoja. Nefs je duša (sklona sebi, svojoj pameti, slobodi da čini šta želi, zadovoljenju svojih prohtjeva, ma kakvi oni bili), a Ruh je duh, ono božansko spušteno u svakog čovjeka, kao trag, kao potpis (što reko Whitman). Ruh postoji u svima nama tek kao klica, kao sjeme, u hladu razgranate Duše Koja Hoće Sebe. Da bi se Duh razvio, poveo Čovjeka ka Bogu, valjalo bi sasjeći korov kojeg Duša posija. Inače će Duh postojati samo kao mogućnost, nikad odabrana, nikad ispoljena, nikad kušana. Pa, ipak, duša će nastojati da nadomjesti taj nedostatk duha i iznova će nuditi tisuće svojih šarenih izloga...
Dakle, nećeš se ti te slobode nikad morati odreći, baš kao i ja. Jedino što se ta Sloboda može odreći nas. Ona ima tu šansu

E odavno ne pročitah pametniji post
Svaka čast

[Gaia]

Životinje nemaju duh pa prema tome ne traže Boga. Biljke imaju 'tijela'', životinje tijela i dušu (u mogućnosti su 'komunicirati' sa životinjama i ljudima), dok samo čovjek ima duh (i zato teži nadnaravnom, shvaćanju života i Boga).

sve sto jeste je prozeto duhom!; i mineralni, biljni, zivotinjski i svaki drugi svijet!

[BlooQ.]

Životinje nemaju duh pa prema tome ne traže Boga. Biljke imaju 'tijela'', životinje tijela i dušu (u mogućnosti su 'komunicirati' sa životinjama i ljudima), dok samo čovjek ima duh (i zato teži nadnaravnom, shvaćanju života i Boga).

sve sto jeste je prozeto duhom!; i mineralni, biljni, zivotinjski i svaki drugi svijet!

mišliš nešto poput pojma duše svijeta ili?

[ljubav_aha]

Obično ljudi misle da rade po svojoj volji a zapravo primaju i usvajaju tuđa iskustva kao svoja.

zar je UVIJEK tako a sto je sa ostalim faktorima koji usmjeravjau osobnu volju i razmisljanje

[arzuhal]

znači ako se odreknem slobodne volje, i počnem slijediti uputu ima nade za upgrade na vjernik Vista?

Ustvari, ti se nikad ne možeš odreći slobodne volje. A sve i kad bi mogla, opet bi to u svom temelju bio čin slobodne volje . Slobodna volja je naš belaj, tovar koji nosimo, naša muka, naše pravo da budemo što želimo i da radimo po svom, po svojoj pameti. Obično ljudi misle da rade po svojoj volji a zapravo primaju i usvajaju tuđa iskustva kao svoja. Nefs je duša (sklona sebi, svojoj pameti, slobodi da čini šta želi, zadovoljenju svojih prohtjeva, ma kakvi oni bili), a Ruh je duh, ono božansko spušteno u svakog čovjeka, kao trag, kao potpis (što reko Whitman). Ruh postoji u svima nama tek kao klica, kao sjeme, u hladu razgranate Duše Koja Hoće Sebe. Da bi se Duh razvio, poveo Čovjeka ka Bogu, valjalo bi sasjeći korov kojeg Duša posija. Inače će Duh postojati samo kao mogućnost, nikad odabrana, nikad ispoljena, nikad kušana. Pa, ipak, duša će nastojati da nadomjesti taj nedostatk duha i iznova će nuditi tisuće svojih šarenih izloga...
Dakle, nećeš se ti te slobode nikad morati odreći, baš kao i ja. Jedino što se ta Sloboda može odreći nas. Ona ima tu šansu

ček da me prestanu hvatati epileptični tikovi od spomena Whitmana (%$#"!!!$#"$)

"ako sama hebrejska riječ nephesh označava dušu, a znači također i ''život'' (čovjekovu bit). Riječ se koristila za životinje (Post 1,20-24) i čovjeka kao cijelu osobu (Jš 2,13; Post 21,23). Bitno je spomenuti kako se u starozavjetnim tekstovima spominje i riječ ruach, a odnosi se na nematerijalni dio jedinstven samo čovjeku (Br 16,22).

U Novom zavjetu stvar postaje bistrija jer se u grčkom jeziku jasno može vidjeti razlika između duše (psyche) i duha (pneuma) kao što je primjerice vidljivo u Hebrejima 4,12: ''Uistinu je živa i djelotvorna riječ Božja. Ona je oštrija od svakog dvosjeklog mača i prodire do rastavljanja duše i duha…''

Duh u svakom slučaju uvijek uključuje nematerijalni dio čovjeka, dok je duša nešto što čini svakog čovjeka jedinstvenim (moj prijatelj, moj brat ili sestra je različit od mene). Duša je sve ono što uključuje tebe kao osobu, tvoje želje, emocije i razmišljanja, a manifestira se u tvom odnosu s drugima i samom razumijevanju sebe. Duh te čini svjesnim sebe (probuđena savjest), s odnosi se na razumijevanje i komunikaciju s Bogom jer oživljava prilikom ponovnog rođenja (Iv 3,5-6). Nakon novog rođenja ne moramo se ravnati po onome što nam duša govori (emocije, misli), već možemo duhovno rasti u skladu s Božjom voljom budući da imamo duhovni uvid u stvari koje drugi ne razumiju.

Životinje nemaju duh pa prema tome ne traže Boga. Biljke imaju 'tijela'', životinje tijela i dušu (u mogućnosti su 'komunicirati' sa životinjama i ljudima), dok samo čovjek ima duh (i zato teži nadnaravnom, shvaćanju života i Boga).
"(http://kontakt.bloger.hr/post/duh-i-dus ... 07400.aspx)

Tačno tako. Duša znači život. Pa kada nam dođu po tu dušu, sa životom je fajronat. I ta duša hoće sebe, neće Boga. U osnovi je ona Nefsul-emmarete bi-sui/Duša sklona zlu i to je njena priroda. A sklona zlu jer je nesklona Bogu. Valja njoj preći put od Duše koja sebe kori (čitala si Mešu ), Nadahnute duše, Smirene duše, Zadovoljne duše, Duše sa kojom je zadovoljan njen Gospodar i, na koncu, Čiste duše. A to je težak put. Ima odricanja. A to Duša sklona samoj sebi ne želi. Što da se ti odričeš nečeg zarad nekog boga, a lijepo ti tako, jel de? Zato takva duša ima, kao što rekoh, hiljadu izloga i hiljadu isprika za sebe. Tu je i ona priča iz Mesnevije (oprostite mi, jako sam opsjednut Rumijem) o Kinezima koji su farbali i crtali po zidovima sobe, a Grci su samo glačali zidove dok nisu postali poput ogledala u kojem se sve odražavalo u svojoj istini. Mi biramo hoćemo li risati ili brisati.

Ja predlažem da zaboravimo sve objave i sva saznanja učinjena do sada i krenemo ispočetka?

De ti, po svojoj volji

[Gaia]

Ustvari, ti se nikad ne možeš odreći slobodne volje. A sve i kad bi mogla, opet bi to u svom temelju bio čin slobodne volje . Slobodna volja je naš belaj, tovar koji nosimo, naša muka, naše pravo da budemo što želimo i da radimo po svom, po svojoj pameti. Obično ljudi misle da rade po svojoj volji a zapravo primaju i usvajaju tuđa iskustva kao svoja. Nefs je duša (sklona sebi, svojoj pameti, slobodi da čini šta želi, zadovoljenju svojih prohtjeva, ma kakvi oni bili), a Ruh je duh, ono božansko spušteno u svakog čovjeka, kao trag, kao potpis (što reko Whitman). Ruh postoji u svima nama tek kao klica, kao sjeme, u hladu razgranate Duše Koja Hoće Sebe. Da bi se Duh razvio, poveo Čovjeka ka Bogu, valjalo bi sasjeći korov kojeg Duša posija. Inače će Duh postojati samo kao mogućnost, nikad odabrana, nikad ispoljena, nikad kušana. Pa, ipak, duša će nastojati da nadomjesti taj nedostatk duha i iznova će nuditi tisuće svojih šarenih izloga...
Dakle, nećeš se ti te slobode nikad morati odreći, baš kao i ja. Jedino što se ta Sloboda može odreći nas. Ona ima tu šansu

lijepo si ovo rekao. samo bih rekla da nije dusa ta koja "sije korov kojeg treba sasjeci" vec covjekov ego koji se boji pripojiti svojoj dusi iz straha da ga onda nece biti. covjek ima dusu, cije sjediste je u srcu, ali to ne znaci da je nje covijek svijestan niti da ju je inkorporirao u svoj zivot i tijelo.

[BlooQ.]

A sklona zlu jer je nesklona Bogu.

ovdje ima kvaka, dobro i zlo su neodvojivi od Boga (mislim da sam nesto napisala o tome u nekom od postova, gdje postojanje Boga isključuje postojanje đavla)

ne kazem da je Bog dobar ili zao već je to nešto imanentno, ne karakteristika već dio Boga

ako je ona nesklona Bogu i automatski time sklona zlu, a zlo je isto dio Boga....?

[arzuhal]

Obično ljudi misle da rade po svojoj volji a zapravo primaju i usvajaju tuđa iskustva kao svoja.

zar je UVIJEK tako a sto je sa ostalim faktorima koji usmjeravjau osobnu volju i razmisljanje

Haj razmisli, al' dobro razmisli o sebi i kaži koliko si puta nešto učinila ili i sad činiš, odnosno nisi učinila i sad ne činiš, jer su ti tako rekli, jer si tako pročitala, jer ti je leglo tako, mada sama nisi to lično, osobno i personalno iskusila, nemaš svoje navlastito iskustvo nečega? Mnogo je toga što mi nesvjesno usvojimo kao svoje i stvarno smo uvjereni da je tako, kao da smo to iskusili, a ustvari nismo.

[arzuhal]

Ustvari, ti se nikad ne možeš odreći slobodne volje. A sve i kad bi mogla, opet bi to u svom temelju bio čin slobodne volje . Slobodna volja je naš belaj, tovar koji nosimo, naša muka, naše pravo da budemo što želimo i da radimo po svom, po svojoj pameti. Obično ljudi misle da rade po svojoj volji a zapravo primaju i usvajaju tuđa iskustva kao svoja. Nefs je duša (sklona sebi, svojoj pameti, slobodi da čini šta želi, zadovoljenju svojih prohtjeva, ma kakvi oni bili), a Ruh je duh, ono božansko spušteno u svakog čovjeka, kao trag, kao potpis (što reko Whitman). Ruh postoji u svima nama tek kao klica, kao sjeme, u hladu razgranate Duše Koja Hoće Sebe. Da bi se Duh razvio, poveo Čovjeka ka Bogu, valjalo bi sasjeći korov kojeg Duša posija. Inače će Duh postojati samo kao mogućnost, nikad odabrana, nikad ispoljena, nikad kušana. Pa, ipak, duša će nastojati da nadomjesti taj nedostatk duha i iznova će nuditi tisuće svojih šarenih izloga...
Dakle, nećeš se ti te slobode nikad morati odreći, baš kao i ja. Jedino što se ta Sloboda može odreći nas. Ona ima tu šansu

lijepo si ovo rekao. samo bih rekla da nije dusa ta koja "sije korov kojeg treba sasjeci" vec covjekov ego koji se boji pripojiti svojoj dusi iz straha da ga onda nece biti. covjek ima dusu, cije sjediste je u srcu, ali to ne znaci da je nje covijek svijestan niti da ju je inkorporirao u svoj zivot i tijelo.

To je tvoje mišljenje, tvoj stav i ok. Za mene je taj Ego samo prestolje duše, njen komandni centar, njeno najsvečanije odijelo u kojem zagleda sopstvenu ljepotu i veličinu. A njeno mjesto nije u srcu već grudima. Duhovnim grudima. U srcu je mjesto Spoznaje i Susreta i ne smije biti zaprljano duševnim šupljiranjima. I stalno se na tom megdanu ogledaju Vojske Srca i Vojske Duše.