nasa wrote:@aharon
Nikako da stignem da ti odgovorim.
Ima velike veze na sta je tacno I precizno mislio IbnAbbas I sasvim jasno, a to si I sam vise puta napisao, on je mislio na Kur'an koji je prepisan u vrijeme Osmana.
Ne moramo uopce ulaziti u diskusiju s kojeg primjerka je prepisivano I kojom procedurom ali slozices se da je pregrst dokaza koji upucuju da se u vrijeme halife Osmana desilo ovo o cemu pisemo odnosno da je iz razlicitih razloga naredjeno sakupljanje primjeraka Kur'ana, konsultacija s hafizima te prepisavanje u ono sto mi danas imamo.
Da li su bile moguce ljudske greske tokom tog prepisivanja, da naravno.Ali isto tako neko ih je morao I uociti I to odmah...pa, nije samo ovaj primjer oko Ibn abasa vec I niz drugih izvora upucuju da su neki zamjerali slicne greske...medjutim one niti na jedan nacin nisu narusavale sustinu poruke I Boziju Objavu pogotovo sto su tu bili I hafizi
Mislim ne pisemo mi ovdje o nekoj revulucionarnoj promjeni vec o ispustenom slovu I sl.
Uostalom sta ti tvrdis da je Muhamed prenosio pogresnu rijec, ne...nego se upravo pozivas na Ibn Abbasa koji kaze da zna ispravan izgovor- znaci naucio je ispravno ranije onako kako je Muhamed prenosio- I da se desila greska pisara u primjerku Kur-ana iz doba halife Osmana.
Sto se tice organizovanih religija I stanja, djelovanja I razumjevanja vjere od strane vjernika unutar drustva tu bih se glede mnogo toga slozila s tobom...Mi danas u drustvu imamo uglavnom manifestaciju religija kao spoja vjere, pragmatizma u odnosu na politiku, naciju, razlicite trendove itd.Sustina se potpuno gubi te vjeru kao neogranicenu, beskonacnu u mogucnostima koje pruza unutar dozivljaja pojedinca itd. svodimo na intrese ovog svijete I ne samo to vec na interese ogranicene I vremenom I prostorom.
I moram ti reci da si ti pomalo kontradiktoran, pises o sustini vjere i sl.a onda citav Kur'an svodis na slovo koje nedostaje i na tome gradis pricu....a onda ipak na kraju sam zakljucis Ibn Abbasu ovo nije predstavljalo problem jer je shvatao poruku i sustinu vjere....pa zasto onda mi ovoliko raspravljamo o tim slovima, da li one narusavaju sustinu poruke, da li muslimani danas ispravno shvataju i uce te rijeci koje su sporne, cime onda molim te se narusava Bozija poruka?
Narusava se nasom otrebom da o tome raspravljamo i gradimo teorije, narusava se prepucavanjem sija i sunija, muslimana i krscana itd. koji uzimamo ovakve primjere iz Kur'ana ili Biblije da se glodjemo dok nam je stvarnost i sustina miljama daleko i od onog u cemu se svi slazemo.
Kroz ovu diskusije se potezao I stav sija spram ovakvihpitanja pa da stavim I ono sto jeste njihov stav dok je sve ostalo stav manjine I nekih sekti unutar sijskog pravca
Stav Imama Alija, a.s., o očuvanju zvaničnog mushafa
Nakon što je Zapovjednik pravovjernih, Imam Ali, a.s., postao halifa, unatoč postojanju pisarskih grešaka u Osmanovom mushafu, zatražio je od ljudi da ga se pridržavaju i da ga ne mijenjaju. Stoga je bilo izdato naređenje da niko pod plaštom ispravljanja Kur'ana ne mijenja i ne iskrivljuje ništa u njemu. Zato je hazreti Ali, a.s., naglasio da niko ne smije mijenjati ništa u Kur'anu te je izdao konačnu naredbu:
إِنَّ الْقُرْآنَ لاَ يُهَاجُ الْيَوْمَ وَ لاَ يُحَوَّلُ
“Zaista se Kur'an danas neće uzburkavati i neće se mijenjati.”[21]
Također se prenosi da je neko u prisustvu Imama Sadika, a.s., proučio ajet iz Kur'ana različito od onog kako drugi uče i tada mu je Imam rekao: “Nemoj više ovako učiti, uči onako kako ga i drugi uče!” Također, u odgovoru na pitanje o načinu učenja Kur'ana, rekao je: “Učite Kur'an onako kako ste naučili!”[22], tj. onako kako uče svi muslimani.
U skladu s predočenim, konsenzus šiijske uleme glasi: “Ono što se danas u našim rukama nalazi jeste potpuni i sveobuhvatni Kur'an,[23] a poznati kiraet među muslimanima je Hafsov kiraet. Ovaj je kiraet učenje koje je u namazu ispravno i argumentiranje postojećim (kur'anskim) tekstom je ispravno u svim primjerima.”
NE razumijem te i dalje.
Ovo nisu nikakve greškice i ispušteno slovo, i ja apsolutno ne razumijem sa koje pozicije ti govoriš o tumačenju Kur'ana s obzirom na činjenicu da se upuštaš u špekulacije oko kur'anskog teksta, tvrdiš da znaš da je to nastalo u nekom "kasnom prepisu", mada niko nije vidio ni jedan primjerak bez ovih grešaka - a onda kažeš ima greškica, te male su, te propušteno slovo i sl.
Nema smisla dalje ponavljati, dakle, greške su kardinalne u značenju ova dva ajeta - došlo je do apsolutne zamjene riječi, nastale su prilikom sakupljanja koje je obavio Zejd ibn-Sabit navodno u dva navrata - za vrijeme Ebu-Bekra (neprovjereno, jer nemamo ni jedan list mushafa koji je navodno ostavljen Hafsi) i za vrijeme Osmana; ovaj mushaf imamo i u njemu su greške.
Šije odbacuju mogućnost da je sakupljanje izvršeno u vrijeme Ebu-Bekra i da je Omer a potom Hafsa čuvala mushaf. Za šije Ebu-Bekr i Omer su najobičniji uzurpatori i nasilnici, zato i nisam htio da navodim šiitsko mišljenje o sakupljanju Kur'ana za vrijeme Ebu-Bekra. Šije kažu da je to najobičnija sunijska podmetačina i spletka. Dakle, držimo se sunijske priče i dopustimo da se prvo sakupljanje desilo. Ako i jeste, obavio ga je Zejd ibn-Sabit, kao i drugo. To nisu nikakvi kasniji prepisi, nego se radi o Osmanovom mushafu kojeg je skupio Zejd ibn-Sabit. Kraj, The End, Ende, النهاية.
Zejd ibn-Sabit je poslanikov pisar, kao i hafizi i pisari koji su s njim radili na sakupljanju mushafa. Svi današnji Kur'ani su
kopija jednog i jedinog Osmanovog mushafa. Greške se nalaze u Osmanovom mushafu.
Zaključak, Osmanov mushaf u formi teksta zasigurno nije Božija objava u bukvalnom smislu, jer Bog, obično, ne pravi gramatičke, stilske i štamparske greške. Kur'an u cjelini nije objavljen na "jasnom arapskom jeziku" jer su u njemu korištene mnoge aramejske riječi i izrazi, koje mnogi ashabi nisu mogli razumjeti, tako da dio o
jasnom otpada.
Postoji, međutim, način da se objasni sporni moment i greške u Kur'anu, jer su na iste greške nailazili i pripadnici rane islamske epohe kad se počelo sa standardizacijom svih islamskih znanosti, arapskog jezika i generalno svih naučnih disciplina tog perioda. Govorimo o Abasijama, naravno.
Kur'an je Božija objava samo u metaforičkom smislu, ako je slijediti mišljenje mu'tezila i ranih Abasija, ali i pored toga razum treba biti krajnji sudija bilo kojoj tvrdnji o i u Kur'anu, jer se Kur'an poziva na razum.
Kada se ovako postave stvari, izbjegava se dokazivanje nedokazivog, a to je da je Kur'an po svom tekstu savršen. Nije, evo vidimo greške pisara -
nenamjerne, ali božanske stvari su iznad nenamjernog i nesavršenog - sam stil je nekonzistentan u smislu upotrebe ranih aramejskih vjerskih izraza (ne želim postavljati pitanje zašto su se zadržala hebrejska imena meleka/anđela Džibril je Džebrullah, zašto se za anđela koristi hebrejska riječ melekh, samo umjesto hrapavog h stavlja se arapsko k, kada je adekvatnija riječ za melek na arapskom resul ili mursel - možda zato što je poslanik - resul, ali i dalje ima "arapskiji" sinonim mursel umjesto karakterističnije hebrejskog melekh) umjesto iznimno jasnih i profiliranih riječi potentnog i moćnog arapskog jezika. Do danas Arapi nisu u izvornom smislu standardizirali niti jednu aramejsku riječ pa makar se koristila i u Kur'anu, jednostavno ih stavljaju u riječnike kao i mi germanizme, turcizme i sl.
Ali OK, dogma je dogma, i ja to razumijem - ne cijenim, ali razumijem.
Samo jedna napomena, sad vidjeh. Nije Hafsov kiraet, kao način izgovora, jedini kiraet danas u upotrebi - u Libiji i Tunisu najrašireniji je Kalun, a Hafs gotovo i ne čitaju. Ali Hafs je kiraet u bukvalnom smislu, u smislu načina čitanja, a nikako jedan od 7 "arapskih jezika" na kojima se Kur'an recitirao. Tih sedam načina je danas nepoznato - osim jednog, kurejšijskog, kojeg je nametnuo Osman radi standardizacije. Govorimo o Osmanu ibn-Afanu, poslanikovom prijatelju, ali pripadniku suparničkog emevijskog klana unutar Kurejša, koji je zadužio također poslanikovog prijatelja Zejda ibn-Sabita da sakupi mushaf, kojeg je potom standardizirao.
a u tekstu imamo drugacije razloge.
... veoma mi je drago vidjeti kako se taj koncept siri.
tvojom logikom