Hajmo malo o religijama..

[Aharon]

Ljude razdvajaju ne temeljne poruke bilo koje religije, nego interpretacije iznimaka, koji se koriste van konteksta.

Kada bi se abrahamanske tradicije shvatile u valjanom kontekstu, u kontekstu svog vremena i pokušaja da čovjek dokuči nedokučivo, uznesenosti negove želje i osjećaja mističnog, ne bi predstavljale razlog za podvojenost među ljudima.

Međutim, najbolja ilustracija kako interpretacije iznimaka postaju pravilo, koje se onda reinterpretira je svećenstvo u islamu.

Vrlo često ćeš čuti kako islam odbacuje svećenstvo. I danas, muslimani hladno kažu mi samo u Boga vjerujemo, nema tu svećenstvo šta tražiti... Islam je vjera u kojoj poslanik Muhamed kaže:
"Nema svećenstva u islamu!" Izravno, nedvosmisleno, ekonomski nemilosrdno...
A Kur'an kudi kršćane i kaže: "Oni su svoje svećenike za božanstva svoja uzeli!" Jer su dokinuli sve zakone pa i abrahamanski monoteizam, od Pavla pa nadalje, prema Kur'anu...
A svećenicima koji su zlato gomilali prijeti strašnim džehennemskim patnjama...
Ima hadis: Ko recitira (uči) Kur'an radi novca, bit će proživljen na Sudnjem danu bez truni mesa na licu...

Međutim danas je evidentno da muslimani imaju svoje organizirano svećenstvo. Zapravo, jedino su ta svećenička udruženja ovlaštena da "tumače islam" u svakoj od muslimanskih država ili zajednica ponaosob. Jer se ne može dopustiti da svako priča o islamu i da to bude standard. OK, hajde, zanimljivo mišljenje, može proći kao izgovor. Ali vrlo brzo ta zajednica imama, dakle skupina ljudi koja prima novac da "tumači vjeru", postaje svrha sama sebi, postaje preduzeće, a svako preduzeće u skladu sa strateškim menadžmentom mora voditi računa o svom vanjskom i unutrašnjem okruženju, o prijetnjama i prilikama, slabostima i snagama, da bi šta? Da bi profitiralo. Ko više pita o tome je li nešto u skladu sa namjerom abrahamanskog monoteizma, Ibrahimovog milleta, sada se traže izgovori, nejasne stvari, one se stavljaju u prvi plan, fokus ljudi koji žele vjerovati, i traže duhovno zadovoljstvo u vjeri, fokusira se na nejasne stvari, koje su ujedno i sporne sa stanovišta autentičnosti, vrlo često van konteksta, ali to koristi na krivoj iskustva, jer se ljudi time zabavljaju. Što radikalnija zabava, to bolji biznis i sigurnija pozicija u "industrijskoj grani". Ljepše je biti monopolista, manje lijepo oligopolista, ako već moraš biti oligopolista onda pričaš o ekumenizmu i međureligijskom dijalogu, ali potajice želiš monopol...

I tako danas više niko u muslimanskom svijetu ne postavlja pitanja što će nama zajednice svećenika, koje mi nećemo zvati kahin/kohen ili rahib, nego ćemo ih lijepo zvati - imam, onaj koji stoji naprijed prilikom obavljanja molitve. Tako, pošto smo izbjegli pokuđene nazive iz Kur'ana i sunneta, dobili smo fini lijepi novi izraz, kojeg niko ne kudi, a koji ima istu funkciju kakvu imaju svećenici u kršćanstvu ili pak u judaizmu. Mada je judaizam specifičan, i bazira se na zavjetu sa 12 plemena od 12 sinova. Doduše njih nema, pa smo dobili rabinski judaizam...

Zato ja kažem da su abrahamanski monoteizmi zanimljiv izvor ideja, semitofilima neiscrpan izvor zadovoljstva, ali u praktičnom smislu moraju se graditi nove idejne paradigme, ali sveobuhvatne i sa garancijom za uspjeh.

[zlokruhovic]

Monotestičke religije su osim božanskih objava postavile i ovozemaljske zakone u skladu objava , a zakone neko mora tumačiti jer u surptonom ne bi bili zakoni tj.država ne postoji bez zakona.
Islam je kocipiran da jednom zavlada zato su i zakoni doneti , a čim zavladaju neki muslimani i stvore državu oni će te zakone jedini i tumačiti.

E sad jesu li to klir,kralj+popovi,popovi+kralj , ili emir,sultan,sultan i hodže , ili čak uticajne hodže+priglupi sultan...potuno je svejedno.

Koncepcija ultimativne ispravnosti i njene dogmatike dovodi do sukoba , tako da suština monoteizma jeste da su uvek monotestičke religije suprostvljene jedne drugima.
One su krive zbog toga i niko više , a ljudi pregrubo slagani i ucenjeni.

Ja kao antietista moram biti i antisemita uf pardon hoću reći da ne volim bajkovite lagarije i boleštine semitiskih naroda .

Ne volim Jerusalim i Meku i ne volim bliski istok uopšte , sve mi zaudara monoteizmom koji je izvor svih mržnji i podela i i svih ratova i ubijanja , tu nemam dileme.
A sami Semiti su zbog svog izvornog monoteizma zanimljivi kao fenomen i treba ih proučavati , ali nadam se ako nešto što je relikt prošlosti a ne sadašnjosti i ili daleko bilo budućnosti.

[Aharon]

Ne bih uprošćavao stvari. Aristotel je filozof, ali isto tako i osvjedočeni rasista.

Ne slažem se da su Semiti izvorno gledano netolerantni, netoleranciju baštine taman onoliko koliko i svi drugi narodi, štaviše sistemom zimmija i ger tošava Semiti su pokušali naći mirnu koegzistenciju sa onima koji se razlikuju od njih, i generalno gledano nemaju inklinaciju ka genocidu i sličnim radnjama.

Oni koji su na tim prostorima donosili genocide i rasplamsavali vjerske ratove jesu Evropljani - ponajviše Grci i Rimljani, a potom Zapadnjaci. Naravno posljedice njihovih dejstava postaju dijelom tradicije, tradicija postaje dio vjere, ti momenti se reinterpretiraju i spirala se širi. Semiti su, kada sami vladaju sobom, uvijek znali pronaći dovoljno kritične mase za međusobnu toleranciju.

Abrahamanske tradicije su nešto što se moralo desiti, ljudi tragaju, ali ljudi trebaju i zakone i red. Ako ljudi prebrode ove zadnje dane svog djetinjstva, gledat će drukčije na cjelokupni razvoj i evoluciju svoje vrste. Na kraju krajeva ideja da čovjek nakon što se izdigao iznad životinje treba završiti tako što će postati više od meleka, anđela, dakle u miru sa svim što postoji je abrahamanska, bliskoistočna, iz te tradicije dakle...

Najčešća greška je simplificiranje stvari, jer simplifikacije su neminovno pune netačnosti i pogrešaka, koje vode u novu spiralu nasilja ili u najmanju ruku problema, kakva god bila njihova pozadina.

[zlokruhovic]

Aharone , ti si u prošlom postu pisao o tome kako postoji institucionalni svešternici i u islamu bez obzira što je to loše i što to sam islam nikako ne preporučuje , ali eto zbog politike i raznih oblika vladavina i sveokupnog kapitala je moralo doći do stvaranja klerikalnih jedinih pravih tumača islama koji je blizak vlastodršcima.

E ti si primer modernog njihovog pristupa koji je isti sa hrišćanskim u tome što i jedni i drugi govore kako je jako štetno i loše simplificirati religije i monoteizam i da to dovodi do sukoba.
Tako da mislim da si ti njihovu priču što se kaže popušio jer oni kroz svoje tlapnje o suštini monoteizma i tzv.neshvatanje onog dobrog u njemu od strane neistomišljenika je uzrok zašto će ti isti vernici jednom loše reagovati i zlo činiti.
To je tzv.pranje ruku od posledica verskih ludaka i upiranje u prstom da su za te ludake krivi oni koji kritikuju i "siplificiraju" monoteizam.

Tiranskoj i zločinačkoj ideologiji se ne staje na rep psihološkim tretmanima i shvatanjem suštine monotezima već tako što im se kaže jasna i glasna istina uz konstatno ponavljanje šta im piše u knjigama i koje je tradicija od 2000 godina tih religija tjna kojoj količini krvi i tiranije počivaju.

Monoteisti su veliki lažovi i manipulatori jer im je takva religija , pa tako se i danas vrlo dobro snalaze kako treba tumačiti na novi način svoju veru prilagođenu vremenu ne bi s ponovo uhlebili i manipilisali naivnim narodom zajedno sa onima koji imaju pare i moć.

Abrahamske religije su samo ljude razdvojile od ljudi,i od same prirode.
One govore da ljudski moral zavisi samo od boga i da čovek bez njega nije u stanju biti moralan.
Pa ako sav moral zavisi od zamišljenog i nedokazanog čije će zakone tumačiti uvek neki u sprezi s'vlastima na osnovu tih zakona , onda je to vrh korupcije,bezčašća,ludosti i beskrajnog licemerja.

Svaki delić i svaki milimetar monotezima je nemoralan u današanjem poimanju sveta i odnosa među ljudima u civilizaciji gde vladaju ljudska prava i jednakost.

[fatamorgana]

Zato ja kažem da su abrahamanski monoteizmi zanimljiv izvor ideja, semitofilima neiscrpan izvor zadovoljstva, ali u praktičnom smislu moraju se graditi nove idejne paradigme, ali sveobuhvatne i sa garancijom za uspjeh.

Aha, samo što su u raskoraku sa vremenom i samima sobom već par hiljada godina, jevreji 4000 kršćanstvo 2000 a islam 1400 ....
Evo sad će, samo što nisu,

[fatamorgana]

Na kraju krajeva ideja da čovjek nakon što se izdigao iznad životinje treba završiti tako što će postati više od meleka, anđela, dakle u miru sa svim što postoji je abrahamanska, bliskoistočna, iz te tradicije dakle...

Jeste kad nebi bilo vedske i ostale indijske duhovnosti, džainistićke i budističke također.

[Kikibombona]

Ne, ne, niste me dobro razumjeli.

Pod novom duhovnosti ne mislim na novu vjeru ili nešto slično, tipa New Age i to... Mislim više na ljudsko promišljanje, na duhovnost u smislu ultimativnog, otvorenog, nesputanog humanizma, bez okova, predrasuda, zapreka i dogmi. Pojave tipa osjećaja da je čovjek dio šire stvarnosti, da je svijest stvarnost, da je života i postojanje misterija pa makar poznavali i sve mehanizme koji se odnose na njih, zaslužuju da ne budemo isključivi i uskrogudi, kao što ne trebamo biti glupi i naivni.

Nemam ja problem ni kad ljudi govore o bogu, pa i o Allahu, ili Alohimu - istinskom Bogu Stvoritelju kako to ljudi, monoteisti, doživljavaju, Ahura Mazdi (Bogu u smislu nadsvijesti, stvaralačke sile) u najodređenom smislu tih riječi, ali imam problem, zapravno cijeli ljudski rod ima problem, kad neki ljudi počnu tumačiti njegovu volju kao on se obratio nekome a onda nam postavio 1000 zapreka i nelogičnosti, pa čak i očiglednih neistina na put, koje mi trebamo racionalizirati. Ne ide. O ideji možemo raspravljati, možemo imati mišljenja o njoj, ali nam organizirana religija više ne treba, ljudi su prevazišli tu etapu, zapravo upravo je prevazilaze, u svom razvoju, i ako misle dalje, trebaju baštiniti svoju prošlost, uzimati pouke i pozitivne stvari iz nje, ali se moraju otisnuti dalje zarad svoje i dobrobiti svoje djece.

Po mom mišljenju uvijek će ljudi koji na svijet gledaju svrsishodno i traže u njemu utjehu biti u većini, njihov senzibilitet je izraženiji nego kod onih koji su ogorčeni, ili u najmanju ruku ravnodušno prazni, ali kad već ispoljavamo ili želimo osmisliti svoj senzibilitet, trebamo to raditi zarad istinskog dobra, a ne propovijedati propast, užase i neminovnost međusobnog uništenja. Kad se svi setiraju na takav kalup, normalno da će se pomakljati.

Bravo!

Nastavi sa komentarima, zadovoljstvo je citati.

[Nurudin]

Kad bi napravili neki rezime i konkretizirali tvoje tvrdnje , mogli bi reći odprilike
-Sve tri religije su iz istih izvora , sve je to isto uz manje devijacije ovisi u kojem su geografskom smjeru išle i utapale se u podneblje. Sve su to iste priče nastale iz legendi i nekih oblika filozofije življenja i potrebama za božanskim autoritetom čiji će zakoni biti poštovani. ...Jel tako ?
I druga tvrdnja bi bila "ne , to nisu nikakve božije objave ...niti jedna , a i Kur'an je samo izvučeni dio tih prijašnjih knjiga , prilagođen vremenu i prostoru"


Reci: "Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Musau i Isau i vjerovjesnicima - od Gospodara njihova; mi nikakvu razliku među njima ne pravimo, i mi se samo Njemu iskreno klanjamo." (3 : 84)

A kada im Knjiga od Allaha dolazi, koja priznaje kao istinu Knjigu koju imaju oni - a još ranije su pomoć protiv mnogobožaca molili - i kada im dolazi ono što im je poznato, oni u to neće da vjeruju, i neka zato stigne nevjernike Allahovo prokletstvo! (2: 89)

On tebi objavljuje Knjigu, pravu istinu, koja prethodne potvrđuje, a Tevrat i Indžil objavio je (3 : 3)


Ima ovakvih ajeta koliko hoćeš i nije mi zaista jasno šta hoćeš da dokažeš jer

a) Kur'an apsolutno ne poriče svoju blisku vezu sa starim i novim Zavjetom , pa i sa mnogim prijašnjim Objavama "naroda davnih" . Dakle on uvjek isto govori s tim da se vjerozakon tj društveni kodex može mijenjati ovisno od perioda

b) Hoćeš da kažeš da tu nema ništa božanskog u Objavama i da su to pisali ljudi i to opet ima veze sa ovim pod A ...
Međutim za Bibliju se , i to sasvim objektivno kažem, može reći da ima puno činjenica i to ni oni ne poriču (osim što kažu da oni koji su je "sakupljali" inspirisao Duh sveti) da ima velike promjene kroz vrijeme i sad postoji više različitih verzija...Za Kur'an se može reći da je bila ona epizoda u početku sa prepisivanjem na različita arapska narječja ali je ubrzo to riješeno te su svi primjerci od tad do danas identični
Eh sad to što ti hoćeš da kažeš da ga je izmislio Muhamed a.s. i da Bog (u kojega ti i sumnjaš da postoji) nije ništa nikome rekao ....je nemoguće dokazati isto kao što je nemoguće dokazati da nema Boga osim ako se želiš uvjeravati u tako nešto ali kažeš da si agnostik , pa je tvoje nevjerovanje u Kur'an kao božiju objavu odstupanje od toga do čega si racionalno i objektivno došao ranije po pitanju bogospoznaje. Dakle ti možeš tvrditi da niti ima niti nema dokaza da Kur'an jeste ili nije božanska objava ...ali tvrditi da nije je sasvim tendenciozno, kao što si i sam zaključio

Zato postoje imanski šarti u islamu i oni su uvezani pa ako si agnoistik u Boga onda si i u božije meleke , kitabe, poslanike,sudnji dan, sudbinu
Sad sve ovisi o stupnju bogospoznaje jer Kur'an je knjiga za sve ljude , dakle i za one koji nisu baš intelektualna elita i bilo bi nerazumno obraćati im se jezikom i metforama koje ne razumiju, ali iznad toga pojednostavljenog postoje i stepeni u kojima je sve puno komplexnije , jer u biti sve što postoji je Kur'an - božiji izričaj (Kun fe je kun. budi i ono bude!)
pa kad naučnici posmatraju recimo mrave ili analiziraju naše tijelo oni ga isto čitaju, ali nije svako naučnik , neko je i recimo zidar i njegovo shvatanej svijeta je ograničeno , kao što i naučno shvatanej svijeta može biti itekako ograničeno na druge načine . Kur'an je svijet preveden na naš ljudski odnosno arapski jezik i nije ništa čudno za onoga ko vjeruje u duhovno, da prilikom spuštanja prođe kroz sve pore istog tog svijeta.
Ajeti i jesu znakovi tj simboli koji upućuju na nešto , iscjeđeni kosmos u Knjigu za ljude

[Aharon]

Nurudine, već sam naveo nedosljednosti iz Kur'ana, pa i netačnosti. Svoje tvrdnje temeljim na tome.

S obzirom da ti govoriš iz pozicije vjernika, trebao bi znati da Biblija nije jednako Jevanđelje, odnosno da su mnogi, uključujući Abdulaha ibn-Abasa, Taberija, Bakilanija i većine islamskih učenjaka, koji su o tome pisali, do 4. stoljeća po hidžri, tvrdili da Tora nije izmijenjena u tekstu, nego da se njeni tekstovi pogrešno tumače. Tehrif u arapskom znači: iskrivljavanje značenja, a tebdil: mijenjanje, koje se dovodi u vezu sa Indžilom, ili Jevanđeljem. Objasnio sam kako se to desilo na primjeru sporenja oko značenja Kedar (arapsko koljeno iz kojeg je poslanik Muhamed) u Izaiji 42. Znam da su postovi dugi, ali vrati se malo nazad i pronaći ćeš. Dugi su s razlogom, jer se neki koncepti ne mogu objasniti sa par riječi. Sa druge strane sam Tanakh, poput Kur'ana, iznosi pogrešne činjenice.

Postoji spor između muslimana oko toga da li je kur'anski tekst kompletiran u cjelosti. Neću ovdje spominjati sukob na relaciji sunije i šije, u smislu da šije tvrde kako postoji proširen Kur'an u ekstremnom smislu, odnosno da je redoslijed ovog maliciozno promijenjen - što je mainstream stanovište. Govorim o sunijskom stanovištu da su dijelovi Kur'ana Božijom intervencijom ukonjeni. To se odnosi na "nasih-mansuh" derogirane ajete. Pa sunije kažu:
Postoje tri vrste derogacije u Kur'anu.

Prva je da je ajet derogiran ali ostaje u Kur'anu i dalje se čita.
Druga je da je ajet bio u Kur'anu, ali je "uzdignut" iz prsa vjernika, nema ga više u Kur'anu, ali se i dalje postupa po njegovom propisu.
Treća je da je ajet "uzdignut" iz prsa vjernika, i ne samo to, nego se po njemu više i ne radi. Ovo je najblatantniji primjer da su u Kur'anu bili ajeti, kojih više nema. Aiša je jednom prilikom rekla (i ovo se navodi u svakoj knjizi fikha kao primjer onoga što se zove neskh ma'nen ve tilaveten - derogacija značenja i čitanja): Bilo je u onome što je objavljeno - Deset dojenja čine zabranjenim (vjenčanje između djeteta dojilje i dojenčeta), pa je zamijenjeno sa - Pet dojenja. (Muslim i drugi)
Kad kaže zamijenjeno je sa pet dojenja, misli se u formi propisa a ne teksta - teksta više nema.

Samo neko ko želi da vjeruje kako postojanje nekih ajeta u Kur'anu, pa njihovo nestajanje iz teksta, jer su derogirani, ne predstavlja poseban problem oko konzistentnosti kur'anskog teksa, može nastaviti tvrditi nakon ovoga da to nije problem.

Štaviše, postoje predanja koja govore o tome da su bili ajeti, ali ih se ashabi više ne sjećaju, jer ih je Allah "uzdigao" iz prsa vjernika. O, razumom obdareni!

To je još jedna stvar, koju Jevreji zamjeraju muslimanima, jer Jevreji ne prihvataju koncept derogiranja, smatraju da je besmislen i da jasno ukazuje na metod: problem - promjena - rješenje - problem - promjena.... a to baš i nije božanski. Ako neki ajeti pokazuju postupnost, ili se mogu tako protumačiti, drugi su apsolutno jasno intervencija zbog neodržive situacije. Evo primjera dolje...

Na jednom mjestu se navodi da je vino ridžs (pogan u smislu najgoreg grijeha), a onda iza toga dolazi ajet, koji to derogira i kaže da u vinu ima nekih koristi ali i grijeha, a štete i grijeh su veće od koristi (El-Bekare 219 naspram El-Maide 90). Još jedan primjer kako se mijenja propis u vezi sa nekom materijom, jer da je ostalo pogan, dovoljno je da kane na odjeću i ne možeš se u njoj moliti, ne bi mogao fermentirane tekućine koristiti ni za šta, jer analogija je muka. Svakako postoji spor između muslimanskih pravnika da li je vino prljavo ili ne. Bog je, stoga, milostivo promijenio pogan u nešto što je i korisno i štetno, pa mi sad možemo fermentirane proizvode koristiti. Mada, postavlja se pitanje, kako haluka, koja je Božiji zakon prije šerijata, po muslimanima, sasvim regularno dozvoljava ispijanje vina. Vino je ili ridžs, ili nije, ono nije postalo ridžs naknadno. Kad god se ljudi napiju, oni su pijani i prije 2500 godina i prije 1500 godina i danas.

Moglo bi se još mnogo toga pisati, ali pošto imam malo obaveza, odjavljujem se na par dana. Čujemo se uskoro...

[nasa]

Derogiranje ne uvodi Kur'an, poznato je i u Bibliji, zato kazes Jevreji zamjeraju
Ne postoji spor medju muslimanima oko Kur'ana, slozices se da ti je to bio pretenciozan zakljucak.

[Nurudin]

Jesi ti naevo ono što misliš da su nedosljednosti , a malo si se (nekad i malo više pa se izgubi konkretnost u tvojim postovima) hvalisao znanjem ..
Znači prvo si tvrdio kako se nikad i nigdje u Tori ili interpretaciji iste (što ti sam naglašavaš i evo sad ćeš vidjeti svoju nedosljednost , koja to vjerovatno za tebe nije ) nije govorilo da je "Mesih sin božiji" ,kako se to kaže u Kur'anu, odnosno negira se . Ti tvrdiš da to nije nikad bio dio jevrejskog učenja , a učenje je svako interpretativno zbog različitih ljudskih kapaciteta spoznaje...Zar to nije iracionalno i tendenciozno tvrditi , odakle bi ti to mogao znati ? Zar to ne znaju bolje oni koji su bili savremenici medinskih jevreja tog doba , a to je upravo doba objave Kur'ana?
Druga stvar evo ti primjer koji i u Kur'anu jasno potvrđuje krivu interpretciju Tore

(Neki); od onih koji su jevreji iskrivljuju riječi na mjestima njihovim i govore:"čujemo, a nećemo poslušati" i "čuj ne čuo" i "raina"- izokrećući jezicima svojim i klevećući vjeru. A da oni kažu: "čujemo i pokoravamo se" i "Slušaj" i "Unzurna" - sigurno bi bilo bolje za njih i ispravnije. Međutim, prokleo ih je Allah zbog nevjerovanja njihovog, pa ne vjeruju, izuzev malo. (4 : 46)

Dakle u čemu je problem?? Racionalno je tvrditi kako Tora ima svoju originalnost , makar i ljudsku, iako je pisana milenijumima prije , a eto Kur'an ko biva nema iako je najdostupniji istorijskoj analizi ??

Nema podjele kod muslimana oko kur'anskog texta niti da je širi niti manji , nego ima nekih prigovora na različit redoslijed poglavlja, koji i nisu od neke važnosti , ko je čitao Kur'an zna to , a to što ti vidiš kao kontradikciju ja vidim kao odraz stvaranja božijeg , kao u prirodi koja izrastajući prolazi kroz cikluse i ima faze kad se s nečim štiti , kad nešto odbacuje kao suvišno nakon kompletiranja u funkcionalnu cjelinu.
Svi znamo da priroda tako funkcioniše, od najmanje biljčice do velikih ekosistema, i nigdje se ništa ne pojavi odjednom i kompletirano , nego ima svoje faze
I na to Kur'an stalno upozorava "ali oni koji to neće da čuju , oni su od izgubljenih". Recimo

On vodu s neba spušta, pa Mi onda činimo da pomoću nje niču sve vrste bilja i da iz njega izrasta zelenilo, a iz njega klasje gusto, i iz palmi, iz zametka njihova, grozdovi koje je lahko ubrati, i vrtovi lozom zasađeni, naročito masline i šipci, slični različiti. posmatrajte, zato, plodove njihove, kad se tek pojave i kad zru. To je zaista dokaz za ljude koji vjeruju. (6 : 99 )

Znači nije to nikakav moja interpretacije koja navlači vodu na moj mlin ili me podržava u zabludi, već je to prvo i osnovno pravilo da se Kur'an tumači Kur'anom , te kako kaže dr. Karić "prirodom tumačiti Kur'an jer je ona božiji izričaj , samo je Kur'an direktniji, a opet Kur'anom pristupati prirodi i univerzumu jer je oboje djelo Jednoga"
Mnogi ti procesi su u Kur'anu zadržani , odnosno skoro sve , da bi se vidjela postepenost , jer je postepenost jedna od božijih (ili prirodnih ako ti je lakše) zakona, a

..U Allahovim zakonima ti nikad nećeš naši promjene, u Allahovim zakonima ti nećeš naći odstupanja. (35 : 43)

te ponavljam

A Kur´an - razdijelili smo ga, da ga učiš ljudima sa zadrškom, i spustili smo ga (postepenim);objavljivanjem (17 : 106) ili
A uistinu, stvorio vas je u fazama. (71 : 14)

stepenima od Sebe i oprostom i milošću; a Allah je Oprosnik Milosrdni. (4 : 96)

Dakle o vi razumom obdareni , zar ne vidite da sve ulazi u postojanje postepeno, zar ne vidite da neme toga da nebi bilo ni vremena , da nema vremena ni samo naše egzistiranje u njemu nebi postojalo ?
Može On i drugačije, jer njegova Volja je Apsolutna i u Kur'anu piše da su narodima prijašnjim davani takvi uvidi i primejri u kojima su se ljudi vadili iz vremena (sura Kehf) , kažnjavali strašno, nagrađivali obilno i bez računa i sve te intervencije nisu dozvale ljude ,pa sad idemo ovako , postepeno i korak po korak
pa ko ima razuma će spoznati da je ništavan da anlizira da kažem Univerzalni um , da jednostavno nema dovoljno uvida ali da unutar sebe samoga postoji duhovni dio njega , pa iako je to racionalno nedokazivo
svi ali baš svi znamo da kad nam je Duh slomljen ništa nam ne može pomoći od materije ili racionaliziranja
a to ej zato što je Ruh (Duh) nastao prije fizičkog, prije uma i on je uzročni te ga um ne može analizirati, ne može mu izmjeriti kvalitet , dok Ruh može da apsorbira , da posmatra čak funkcionisanje vlastitog uma

Moj zaključak neki bi bio, da ovakvu nazovi filozofiju , za koju si rekao i ti da je pravi put (ibn Arebi, Rumi hazreti ...ovi drugi što si ih naveo kršćanski i jevrejski duhovnjaci...izvini ali oni su neusporedivi sa slobodom duha ova dva velikana i to sasvim objektivno kažem a može se i potkrijepiti činjenicama)
je kroz istoriju u islamu bilo moguće razvijati daleko najviše od svih drugih abrahamovskih religija i to kao vrhunsku interpretaciju božijih ajeta , ne kao neku prilagodbu ili izvjetropirenost
Pa gdje bi ti to drugo razvijao takvu filozofiju duhovnog ako ne u vjeri ?

[nasa]

I ja sam htjela napisati to glede tvrdnje da Jevreji nisu nikog zvali Bozijim sinom, da to sto oni ne biljeze u svojim interpretacijama ne znaci nikako da i nisu, osim toga neosporno je intresovanje Jevreja za Muhameda i kontakti s Poslanikom tako da takva tvrdnja ne bi ostala neopazena.
Jednako sto se tice Biblije, to je sad sira prica kako Kur'an gleda na Bibliju, a kako se to interpretira u praksi ali ne mozemo nikako porediti ono sto mi danas smatramo za Bibliju s onim sto je bila u vrijeme Poslanika odnosno pitanje je da li pricamo o istom textu i istim interpretacijama biblijskog texta .

[Nurudin]

inače ibn Arebija k.s. je čak precizno opisao i vrlo inteligentno, proces kako nastaje Objava ,samo moraš imati taj kapacitet da skontaš odnosno predznanje , inače ti ništa neće biti jasno.
Evo malo je poduži text ali tebi to ne smeta,pa kad budeš imao vremena iščitaj


Šejhul Ekber Muhjiddin Ibn Arabi (k.s.)

El-Futuhat el-Mekkijje



Džild 2

Poglavlje 188



O spoznaji stupnja ru'je (viđenja na snu), a to su mebešširati (radosni doživljaji na snu)



Stihovi:

Iskreni ljudi viđaju istinite snove

Za razliku od lažljivaca, oni ne viđaju istinite snove.

Iskrenost ima najviši stepen

Za razliku od laži koja je najnižeg stepena.



Dobar san spada u vjerovjesništvo s tim što se njime ne može derogirati (dokinuti) vjerozakon, a to je već visok rang. Vidjeh na snu mnoge isukane sablje iz niske želje a i u mojoj desnici bijaše sablja isukana iz niske želje pa s tom sabljom zbrisah želju i ne dadoh joj prostora a i uticaja ni ovog ni onog svijeta.

Znaj, Allah te ojačao da čovjek ima dva stanja. Jedno je stanje koje se naziva san a drugo stanje je ono koje se naziva budnošću. U oba ta stanja Allah je dao sredstva pomoću kojih se spoznaju stvari. Ta sredstva kojima se spoznaje u budnom stanju zovu se čula (osjetila), a ona kojima se spoznaje na snu nazivaju se zajedničkim čulima tj. osjetilima. Sve što se vidi u budnom stanju naziva se viđenjem (ru'jeh), a sve što se vidi na snu naziva se ru'ja (viđenje na snu).

Sve što čovjek vidi i doživi na snu spada u ono što je njegova mašta u budnom stanju preuzela od čula, a to može biti a dva načina, bilo da je u pitanju preuzimanje osjetilnog lika bilo da je u pitanju preuzimanje određenih elemenata (dijelova) lika koje na snu takođe nužno vidi opet osjetilom.

Ako je neka osoba u samoj svojoj osnovi pri stvaranju hendikepiranja, tj. u nedostatku je nekog ili svih osjetila ili čula i u budnom stanju ne spozna nešto što se spoznaje tim osjetilom koje mu nedostaje, takva osoba ni na snu nikada neće spoznati i dosegnuti ono što se spoznaje tim osjetilom. Osnova, odnosno temelj je osjetilo tj. čulo i spoznavanje njim u budnom stanju a mašta samo to slijedi.

Kod nekih ljudi su osjetila ojačana pa i na javi vide i doživljavaju ono što se vidi i doživljava na snu, a to je veoma rijetko, i pripada ljudima ovog sufijskog puta, bilo da se radi o vjerovjesniku ili o bogougodniku (veliji). Ovako smo mi to spoznali.

Nakon što si ovo saznao znaj takođe da je vjerovjesništvo saopštenje Uzvišenog Allaha ili Allahov govor, reci kako hoćeš, upućen onome kome Allah hoće od Svojih robova u jednom od ova dva stanja, u budnosti ili na snu.

Ovo božansko obraćanje koje se naziva vjerovjesništvom dijeli se na tri vrste. Jedna vrsta se zove objavom (vahj), druga vrsta je da Allah nekome dâ da čuje Njegov govor "iza zastora" (Šura, 51), i treća vrsta je posredstvom poslanika koji dostavlja objavu bilo da se radi o poslaniku iz melekske ili ljudske vrste a sve se to zbiva Božijom dozvolom kome Allah hoće za onoga kome je poslato, a to je Allahov govor, jer takav poslanik prenosi od Allaha kao što Uzvišeni kaže: "Nema čovjeku da Allah s njim govori izuzev objavom ili iza zastora ili da pošalje poslanika" (Šura, 51).

Od tog Božijeg govora objava je ono što Allah bez posredstva dostavlja u srca Svojih robova i oni svojim srcima čuju govor koji se ne može porediti sa uobičajenim govorom niti se može definisati, niti to mašta može oblikovati i dočarati. I pored toga rob to razumijeva i shvata mada ne zna kako i odakle mu je došlo, niti zna šta je tome uzrok.

Allah sa njim katkada može razgovarati i iza zastora nekog lika preko kojeg mu se obraća govorom. Taj zastor nekada može biti i njegova ljudska priroda, a može biti nešto izvan ljudske prirode, kao što je govorio Musau a.s. iz drveta koje je na brdu bilo s njegove desne strane. Da mu je govorio sa lijeve strane koja mu je strana srca učinilo bi mu se da mu govor dolazi iz njega samog, s obzirom da je srce na lijevoj strani. Govor je dakle došao sa strane sa koje nije bilo uobičajeno da dolazi govor nefsa (duše).

Allah nekada govori sa čovjekom posredstvom poslanika meleka, kao što kaže: "Sa njim se spustio Povjerljivi Duh na tvoje srce" (Šuara, 193). "Sa njim", tj. sa Kur'anom koji je Allahov govor. Nekada to bude posredstvom čovjeka. Na to ukazuju Njegove riječi: "Približi ga sebi kako bi čuo Allahov govor" (Tevbe, 6), pa se govor pripisuje Allahu, a taj govor drugovi Poslanika niti arabija (beduin) nisu čuli izuzev preko jezika Allahovog Poslanika s.a.v.s.

Vjerovjesništvo nije ništa više od božanskog saopštavanja na jedan od navedenih načina. Kur'an je Allahovo saopštenje, tako da je on cjelokupan sam vjerovjesništvo, jer on objedinjuje sve ono što je Allah htio da saopšti Svojim robovima.

U vjerodostojnom hadisu se navodi da je onome ko zna Kur'an vjerovjesništvo umetnuto među njegove dvije strane. Nakon što je navedeno konstatovano, znaj da je početak objave istinito viđenje na snu, a to se ne dešava osim samo u stanju sna.

Hazreti Aiša r.a. nam priča u vjerodostojnoj predaji: "Prvo od objave što je počelo dolaziti Allahovom Poslaniku su istiniti snovi, pa ne bi ništa vidio na snu a da se to sutra ne bi desilo jasno kao dan, a uzrok tome je njegova s.a.v.s. iskrenost, jer je potvrđeno od njega da je rekao: "Najistinitije snove od vas imaju oni koji su najiskreniji".

Allahov Poslanik s.a.v.s. nikome nije govorio nešto što bi izmislio ili lažno, nego je govorio ono što je čulima saznao, bilo jednim od njih ili svima, niti bi govorio iz nekog interesa, niti bi govorio ono što nije bilo, niti bi govorio u budnom stanju o onome što mu se formiralo u mašti a da to nije vidio u osjetilnom svijetu. Ovo je uzrok istinitosti njegovih snova. Objava je počela sa viđanjima na snu, jer su značenja kao pojmovi bliži mašti nego osjetilima, odnosno čulima.

Čula su najniža strana a značenje je najviša strana i najprefinjenija a mašta je negdje između te dvije strane, a objava je značenje, i kada hoće značenje da se spusti u svijet osjetila nužno je da pređe preko ravni odnosno nivoa mašte prije nego stigne do čula, odnosno osjetila.

Mašta po svojoj zbilji je takva da daje lik svemu onome što se nađe kod nje, i to nužno u liku nečega što je osjetilno i nikako drugačije. Ako ta božanska objava dolazi u stanju sna naziva se viđenjem na snu, a ako je u stanju budnosti naziva se priviđenjem, tj. čovjeku se pričinjava. Eto, zato je početak objave bio vezan za maštu. Nakon toga mašta je prešla u vanjski osjetilni svijet. Tako mu se je melek oprimjerio u liku muškarca ili osobe koja se može vidjeti vanjskim čulom.

Nekada tog meleka koji dolazi s Objavom može vidjeti samo dotična osoba, a nekada ga mogu vidjeti i ostali koji su u njegovom prisustvu. Taj melek mu pri tom dostavlja na njegov sluh govor od svoga Gospodara, a to je objava, a nekada se spusti na njegovo s.a.v.s. srce kojom prilikom ga obuzima specifično stanje koje ne odgovara ljudskoj prirodi i zato mu je to teško, i koje utiče i djeluje na ljudsku strukturu i to traje sve dok ne dostavi ono što mu objavljuje, zatim dobije olakšanje iz tog stanja i priča ono što mu se reklo.

Sve se to nalazi kod Allahovih ljudi evlija (bogougodnika). Ono čime se odlikuje jedan vjerovjesnik u odnosu na bogougodnika je to da on ima objavu koja podrazumijeva uvođenje vjerozakona, tako da Božiji zakon ne uzakonjuje izuzev isključivo vjerovjesnik ili poslanik, pa on, tj. takav poslanik uzakonjuje šta je dozvoljeno, zabranjeno, dopušteno itd. i on nastupa sa svim oblicima objave. Što se tiče evlija, odnosno bogougodnika njima to ne pripada izuzev obavještenja o ispravnosti onoga sa čim je došao dotični poslanik i njegovo naznačavanje, tako da je takav sljedbenik, tj. bogougodnik na nivou viđenja u vezi sa njegovim robovanjem svome Gospodaru i viđenja onoga što je došlo preko jezika dotičnog poslanika.

Ukoliko takav velija nije živio u vremenu svog Poslanika i nije ga slušao na način kako su ga slušali njegovi drugovi ali je ipak ovakav bogougodnik iz ove vrste po osnovu božanskog saopštenja na rangu druga Allahovog Poslanika s.a.v.s. koji je čuo izravan govor od Allahovog Poslanika u vezi sa onim što on uzakonjuje. Na osnovu toga dođe u Kur'anu: Zovem Allahu očevidno, ja i onaj ko mene slijedi" (Jusuf, 108), a oni koji njega slijede na takav način su upravo oni koje mi spomenusmo.

Koliko ima hadisa koji su vjerodostojni po predajama pouzdanih prenosilaca a da nisu tačni sami po sebi, pa se takvi hadisi uzimaju za hadis po osnovu preovlađujućeg mišljenja a ne po osnovu znanja, a ovi koje pomenusmo hadis uzimaju na očevidan način. Mi na osnovu viđenja znamo da pojedini hadis sam po sebi nije vjerodostojan i obrnuto. Koliko ima hadisa koji su nejaki (daif) po pogledu predaje, iz razloga što se u tom nizu našao i neko ko podvaljuje ili izmišlja, a taj isti hadis sam po sebi je tačan i vjerodostojan.

Ova skupina spoznaje vjerodostojnost takvog hadisa očevidno. To je značenje riječi Uzvišenog: "Zovem Allahu očevidno, ja i ko mene slijedi". Takvi koji slijede na očevidan način su nasljednici vjerovjesnika, jer su i oni učesnici u božanskom saopštenju, a vjerovjesnici poslanici se od njih izdvajaju po tome što zavode Božiji zakon.

Uzvišeni kaže: "Šalje objavu, riječi Svoje kome hoće od robova Svojih" (Gafir, 15). Upotrijebio je riječ "men" – kome, što ukazuje na općenitost "da upozori na Dan susreta", pa je ukazano na ono što nije vjerozakon niti propis nego upozorenje, a velija (bogougodnik) može biti onaj ko najavljuje radosnu vijest i onaj koji upozorava, a ne može biti zakonodavac.

Zakonodavno poslanstvo i vjerovjesništvo je dokinuto, pa nakon njega s.a.v.s. nema poslanika niti vjerovjesnika, tj. nema novog zakonodavca niti novog vjerozakona, znaj to! Da se mi vratima na ono što smo započeli.

Potvrđeno je od Allahovog Poslanika s.a.v.s. da je rekao: "Zaista je poslanstvo i vjerovjesništvo dokinuto pa nema poslanika nakon mene niti vjerovjesnika". Pošto se to ljudi teško dojmilo rekao je: "Međutim, biće mubešširati". Rekoše: "O Allahov Poslaniče, šta su to mebešširati", a on reče: "Muslimanovo viđenje na snu i ono je jedan dio vjerovjesništva". Ovaj je hadis vjerodostojan i prenosi se od Enes ibn Malika.

Nama ga je pričao imam u haremu Kabe u časnoj Meki. Pričao nam ga je naspram jemenskog ugla gdje se nalazi crni kamen, a to bijaše 604. godine. Taj imam je naš šejh Mekinuddin Ebu Šudža Zahir bin Rustem El-Asfanahani El-Bezzar, a takođe i neki drugi, prenoseći to od Ebul Fetha Abdulmelika ibn Ebil Kasima ibn Ebi Sehla El Kerhija El Herevija, koji je rekao: "Obavijestio me je Ebu Amir Mahmud ibn El-Kasim El-Ezdi, Ebu Nasr Abdulaziz ibn Muhammed Et-Tirjaki i Ebu Bekr Ahmed ibn Ebi Hatem El-Gavredži Et-Tadžir, koji kažu: "Obavijestio nas je Muhammed ibn Abduldžebbar El-Derahi koji kaže: "Kazao nam je Ebul Abbas Muhammed ibn Ahmed El-Mahbubi", a on reče da je njemu pričao Ebu Isa Muhammed ibn Isa Et-Tirmizi, a ovaj kaže: "Pričao nam je Hasan ibn Muhammed Ez-Zaferani da mu je pričao Afan ibn Muslim, a ovome pričao Abdul Vahid, a njemu saopštio El-Muhtar ibn Felfel, a on kaže pričao nam je Enes ibn Malik da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao, pa je spomenuo hadis kojeg smo citirali.

U vezi sa tom temom prenosi se od Ebu Hurejre, Huzejfe, ibn Abbasa i Ummi Kerez da je Vjerovjesnik s.a.v.s. obavijestio da je viđenje na snu jedan dio vjerovjesništva. Ljudima je dakle od vjerovjesništva ostalo ovo i nešto drugo. I pored toga za to se ne koristi izraz vjerovjesništvo ni vjerovjesnik izuzev samo kod vjerovjesnika koji su zakonodavci. Taj termin je zabranjen a rezervisan je samo za posjedovanje naznačenog svojstva u vjerovjesništvu, a nije zabranjeno vjerovjesništvo u kome nema takvog posebnog svojstva iako je zabranjena upotreba samog imena i držeći se odgoja i uljudnosti mi se držimo onoga što je rekao Vjerovjesnik s.a.v.s. znajući pri tom šta je opšte a šta je posebno a šta je zabranjeno i tako smo na očitom dokazu.

Pošto si ovo saznao da kažemo sljedeće: viđenja na snu su trojaka. Ima ih koja se zovu bušra (radosna vijest) o kojima mi govorimo u ovom poglavlju, a ima i takvih viđenja na snu koja potiču od onoga čime je čovjek na javi preokupiran pa mu se to ukleše u njegovu maštu i kada zaspi vidi to zajedničkim osjetilom, jer mu se je to formiralo na javi te mu se tako uklesalo u njegovu maštu i kada je zaspao njegova su se čula okrenula riznici mašte i on to vidi. O svemu tome će biti riječi u ovoj knjizi.

I treća vrsta viđanja na snu je ono što šejtan predočava. Po ovom pitanju pričamo vjerodostojan hadis kojeg bilježi Ebu Isa Et-Tirmizi gdje kaže: "Pričao nam je Nasr ibn Ali", a ovaj kaže: "Pričao nam je Abdulvehhab Es-Sekafi", a on kaže: Pričao nam je Ejjub od Muhammeda ibn Sirina prenoseći od Ebu Hurejre da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Kada se približi vrijeme (smak svijeta) vjernikov san rijetko da će biti lažan. Najistinitije viđanje na snu među vama imaju oni koji su najiskreniji u govoru. Muslimanovo viđenje na snu je 46-ti dio vjerovjesništva."

Viđanje na snu može biti trojako: jedno je dobro viđenje na snu i to je radosna vijest od Uzvišenog Allaha, drugo je viđenje kojim šejtan rastužuje ili straši i treće je viđenje ono koje je rezultat čovjekove preokupacije sobom u budnom stanju. Kada neko od vas vidi na snu nešto nepoželjno neka ustane i neka pljune i neka to svijetu ne priča …" Hadis je vjerodostojan.

U drugom hadisu Ebi Katade prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Kada neko od vas na snu vidi nešto nepoželjno neka pljune (pune) na lijevu stranu tri puta i neka se utiče Allahu od zla toga i to neće naštetiti". To je takođe vjerodostojan hadis.

U sljedećem vjerodostojnom hadisu se prenosi od Vjerovjesnika s.a.v.s. da je rekao: "Zaista se viđenje muslimanovo na snu nalazi na nozi ptice ukoliko on to nekome ne ispriča. Ukoliko to nekome ispriča to viđenje pada (događa se).

Znaj da Uzvišeni Allah ima meleka zaduženog za viđanje na snu i on se zove Ruh i on je ispod ovosvjetskog neba. U njegovoj ruci se nalaze likovi koje snivač viđa, bilo sebe bilo druge, a takođe i likovi onoga što će se dogoditi vezano za te likove u stvorenjima. Kada čovjek zaspi ili je od onih koji su u stanju odsutnosti od sebe ili je od onih koji su u iščeznuću ili pak ima moć viđanja da ga ne zastiru osjetilne stvari u budnom stanju od viđanja šta je u rukama tog meleka od likova pa ta osoba tom snagom u budnom stanju vidi ono što snivač viđa na snu.

To je zbog toga što prefinjenost ljudska sa svojom snagom prelazi s ravni osjetilnog, tj. fizičkog na ravan mašte koja je vezana sa ravni osjetilnog, a centar te moći je u prednjem dijelu mozga, pa spusti na osjetila taj melek koji se zove Ruh zadužen za likove iz objektivne, tj. nevezane mašte po dozvoli božanskoj ono što Bog hoće da pokaže onome ko sanja ili onome ko je u stanju odsutnosti od sebe ili onome ko je u fazi iščeznuća ili onome ko ima spomenutu moć na javi. Znači spušta značenja otjelovljena u likove koji se nalaze u ruci pomenutog meleka. Neki od tih likova u vezi su sa Allahom i onim čime je On opisan kao što su imena i takav onda vidi Boga u nekom liku ili vidi Kur'an, znanje ili poslanika čiji vjerozakon slijedi. Ovdje se onome koji viđa bilo na snu ili na javi događaju tri ili neki od tri nivoa. Jedan od tih nivoa je da se lik koji se vidi dovodi u vezu sa onim što se vidi vezano za neki od njegovih rangova ili svojstava koji mu pripadaju. To je viđenje nečega onakvim kakvo je, po onome što mu pripada. Drugi taj nivo je da se lik koji se vidi dovodi u vezu sa stanjem snivača kao takvog (kakav je on sam po sebi). Treći nivo je da se viđeni lik dovodi u vezu sa vjerozakonskom istinom ili pak sa propisom nekog zakona, ma kakav taj zakon bio, koji važi na nekom određenom području na kojem se na snu vidi taj lik, području na kojem vladaju određeni vladari po tom zakonu. Poslije spomenutih nema drugih nivoa.

Što se tiče prvog nivoa, to su likovi koji ukazuju na suštinu toga što se vidi. Takvo viđenje je potpuno savršeno i lijepo i ono nikako ne podliježe i ne opisuje se ničim što je ružno i manjkavo.

Što se tiče ona dva druga nivoa viđanja na snu, na njima se pojavljuju likovi srazmjerno stanjima u pogledu dobrog stanja, ružnog, nesavršenog ili savršenog, pa neka pogleda ako se iz tog lika pojavi saopštenje to će saopštenje odgovarati ili će biti rezultat njegovog stanja i biće u onoj mjeri kako on može razumjeti iz tog viđenja na snu. On ne mora prići tumačenju u tome nakon vraćanja u osjetilni svijet izuzev ukoliko je od učenjaka koji znaju tumačiti takve snove ili će pitati učenjaka o tome.

Takođe neka gleda kako se je postavio prema tom liku u pogledu uljudnosti, poštovanja itd., pa će njegovo stanje odgovarati njegovom odnosu i ophođenju prema viđenom liku. Lik je sam po sebi istinit sa svakog aspekta. Katkada snivač viđa i meleka koji na ovoj ravni raspolaže likovima, a moguće je da ga i ne vidi.

Sve što je mimo ovog lika nije ništa drugo nego ono što dolazi od šejtana u smislu plašenja ili od onoga čime je preokupiran čovjek u sebi u svom budnom stanju pa se onda to kao takvo i ne tumači.

I pored toga da ga nije potrebno tumačiti, ukoliko se protumači imaće nužno za posljedicu određenu odredbu i nužno je da se to desi zbog moći tumačenja a ne samo zbog sebe. To je zato što onaj koji to tumači isto ne tumači a da ga prethodno ne oblikuje u svojoj mašti na osnovu ispričanog sna.

Na taj način lik koji je bio izraz snivačeve preokupacije sobom ili šejtanskog dobacivanja ili plašenja pređe na maštu tumača i to nije rezultat njegove preokupacije sobom pa će on donijeti sud o liku koji se stvarno ocrtao u njemu, pa će on o takvom liku donijeti sud na osnovu lika u sebi, kao što se desilo u događaju sa Jusufom a.s. i dvojicom zatvorenika kada su mu ispričali svoje snove, a oni su njemu slagali u vezi onoga što su mu dočarali.

To što su oni njemu pričali bilo je u vezi onoga što su oni njemu dočarali i izmislili a da to nisu vidjeli na snu, i stavili njega u situaciju da to dočara i oblikuje u svojoj mašti. Samo po sebi to je dalje i od sna, jer da je bio san, on sam po sebi potpada pod tumačenje.

Kada su oni to ispričali Jusufu a.s. desilo se u njegovoj mašti to da je on formirao lik onoga što nije bila preokupacija samim sobom, pa je to u vezi s Jusufom a.s. bilo na ravni istine, pa je ispalo kao da je on taj koji sanja i koji je vidio taj san na kojem je vidio dotičnu osobu, pa su oni njemu igrali ulogu meleka u čijoj su ruci likovi onoga što se viđa na snu. Kada je on njima protumačio njihove snove, oni mu rekoše: "Samo smo htjeli da te iskušamo, mi nismo ništa sanjali". Tada reče Jusuf: "Presudi se stvar, ona za koju ste me pitali" (Jusuf, 41), i desi se stvar u pojavnom svijetu, tj. u fizičkom svijetu onako kako je protumačio.

Zatim, zaista Uzvišeni Allah, kada neko vidi nešto na snu, vlasnik tog sna u vezi onoga što je vidio ima udio dobrog ili lošeg shodno onome što proizilazi iz tog sna ili će imati udjela po osnovu zakona određenog vremena i prostora, a ne po osnovu samog viđenog lika. Taj udio Allah formira i oblikuje kao pticu, a to je melek u liku ptice, kao što Allah stvara od ljudskih djela likove bezahske, melekske, duhovne i tjelesne. On je to učinio da se to pojavljuje u liku ptice, jer se kaže: "Ode mu njegov udio tako i tako", a ptica takođe znači i udio (u arapskom jeziku), pa Uzvišeni kaže, u tom smislu: "Rekoše: vaš udio je s vama" (Jasin, 19).

(Na arapskom jeziku ptica se kaže tair, a u ovom ajetu i za udio je rečeno tair), tj. vaši udjeli su s vama bilo da se radi o dobru ili nečemu lošem.

Allah je dao da je san vezan, obješen o nogu ove ptice. Zapravo, on je sama ptica. Kada se ptica usmjeri na neku lovinu na zemlji ona je samo prihvata nogom. To je tako nužno, jer nema ruke, a krilima to ne može uzeti. I zato se objesi san o nogu ptice, i on je obješen, i on je upravo ta ptica.

Kada se san protumači padne u ono u čemu će se dogoditi. Kada padne uništi se ptica, jer je ona, ptica upravo taj san i svojim spuštanjem se uništava a pojavljuje se u nekoj formi u fizičkom svijetu shodno stanju iz kojeg je proizašao taj san i tako se lik sna odnosi upravo na samo stanje a ne na nešto drugo. To stanje može biti forma, supstancija ili prijateljski ili neki drugi odnos, tako da je on suština zbilja lika tog sna i te ptice. Od toga je stvoreno ovo stanje i nužno je tako. Svejedno, radilo se o tjelesnom, formalnom ili odnosu tog lika, kao što je Adem a.s. stvoren od zemlje, a mi od vode. Ukoliko san ukazuje na rađanje djeteta, to dijete je stvoreno od same suštine tog sna preko vode (sperme) u kičmi njegovog oca. Ukoliko je ta voda već spuštena u matericu taj san će u njoj formirati lik djeteta, pa će ono biti dijete sna. Ako rođenju djeteta ne prethodi san ono će biti stvoreno na osnovu svoje fizičke strukture kao i ostala djeca. To znaj, jer je to jedna misterija, začudna misterija a i tačno otkrovenje. Svako dijete koje se zametne na osnovu sna na kojem bude viđeno, ono se razlikuje i odlikuje nad drugom djecom i biće bliže duhovnom svijetu od druge djece.

Ako na to obratiš pažnju vidjećeš da je to tako. Svako stvorenje koje potekne od stanja ili forme ili prijateljskog ili nekog drugog odnosa a bude na osnovu sna, ono će imati odliku nad onima koji nisu rođeni na osnovu sna. Pogledaj taj fenomen u snu Amine, majke Allahovog Poslanika s.a.v.s., otkriće ti se tačnost toga što rekosmo.

On, Vjerovjesnik s.a.v.s. bijaše upravo san njegove majke koji se pojavio i manifestirao preko vode njegovog oca tim likom kojeg je vidjela njegova majka. Zato je on s.a.v.s. mnogo sanjan i prije rođenja i time se odlikuje nad drugima. Ovo što rekosmo ne zna izuzev istinski znanstvenici ali na način otkrovenja i to je jedna od Allahovih tajni u vezi Njegovih stvorenja.

Ako hoćeš da ti je bliže to što smo spomenuli pogledaj u nauku o prirodi, pa npr. kada jedna žena zaželi neku stvar a trudna je, dijete će se roditi i imaće izvjesne crte, sličnosti sa tom stvari, a kada žena pogleda pri polnom snošaju s mužem ili zamisli lik nekog muškarca dok se spušta sperma u njenu matericu, dijete će biti na liku onoga što je zamislila ili vidjela. Zato su mudraci nekada naređivali da se slikaju slike odabranih ljudi, velikih mudraca u sobama gdje se dešava bračni sastanak kako bi žena gledala u te likove pri polnom općenju, a i muškarac, te bi se to odslikavalo u maštu i imalo uticaj na prirodu, te bi se snaga tog lika prenijela na dijete koje će se formirati od te tečnosti, odnosno sperme. To jedna od čudnih misterija u nauci o prirodi.

Pogledaj stvaranje isaa a.s. do kojeg je došlo na osnovu gledanja Merjeme u Džibrila na liku čovjeka, kako se pri njegovom stvaranju objedini ta duhovna dimenzija s kojom je oživljavao mrtve sa njegovom fizičkom ljudskom dimenzijom, pošto se sa duhom oživljavaju i žive prirodna tjelesa. Jači primjer i još čudnije od toga je slučaj Samirije koji je uzeo pregršt prašine ispod nogu Džibrila a.s. znajući da je duh popraćen životom gdje god se pojavi, pa je on stavio te zemlje iz svoje šake, koju je uzeo ispod Džibrilovih nogu, u tele napravljeno od metala pa je zarikalo tele pod uticajem te prašine koju je uzeo ispod nogu duha. Da je on to stavio u (napravljeni) lik konja – zahrzao bi, ili da je napravio lik čovjeka – progovorio bi.

Manifestacija života se odvija prema mogućnosti i sposobnosti onoga u čemu se pojavljuje. Na osnovu ovoga možeš spoznati lik pojavnog u onome u čemu se pojavljuje. Ta mjesta gdje se pojavljuje, daju kako će se to pojaviti.

Zato je Allah objelodanio ovu mudrost da bi na osnovu toga spoznao stvar onako kako jest. Vjerovjesnik s.a.v.s. je imenovao takav san sa bušra i mubeššire (radost, radosna vijest) zbog uticaja istoga na ten lica čovjeka (jer je riječ ten u arapskom jeziku od istog korijena).

Lik ljudski se mijenja zavisno od toga šta mu se događa u njemu od onoga što vidi ili čuje bilo da ga rastužuje ili obveseljava i to mu se manifestira na licu, u smislu da mijenja boju tena i izraz. To je prirodan zakon koji je Allah pohranio u prirodi i to ne biva nikako drugačije nego ovako.

San ima mjesto, prostor i stanje. Njegovo stanje je spavanje, a to je odsustvo od vanjskih osjetilnih stvari, a to je zbog toga da bi se čovjek odmorio jer se zamara u budnom stanju kretajući se, makar to kretanje bilo u svrhu postizanja onoga što se želi. Uzvišeni kaže: "Vaše spavanje smo učinili odmorom" (Nebe', 9). Time kao da kaže: "Dali smo vam san čime ćete odmoriti svoje duše". To spavanje može biti dvojako. Jedno predstavlja prelazak i njime se djelimično postiže odmor i taj cilj, a može biti i dodatno zamaranje. Drugo predstavlja čisti odmor i to je čisto i zdravo spavanje za koji uzvišeni kaže da ga je učinio odmorom, s obzirom na umor pojedinih tjelesnih organa u budnom stanju.

On je učinio da vrijeme tog odmora bude noću, mada se ono događa i danju, kao što je i dan učinio za privređivanje i angažovanost, mada se to dešava i noću, međutim sudi se po onome što je preovlađujuće. Što se tiče onog koje predstavlja prelazak, to je spavanje koje je popraćeno snom, pa i vanjska čula pređu u nutarnji svijet da bi vidjela i doživjela ono što je pohranjeno u riznici mašte u koju su čula pohranila ono što su doživjela u vanjskom osjetilnom svijetu i što je moć koja pravi likove odslikala u njoj, tj. u mašti, a ta moć je jedan od službenika riznice mašte. U toj riznici duša koju je Allah zadužio da upravlja ovim gradom, tj. tijelom, organizmom, gleda i doživljava ono što je u nju pohranjeno, kako je to običaj i kod vladara kada u pojedina vremena kada su sami uđu svoje riznice da vide šta ima u njima.

Riznice će biti popunjene srazmjerno tome koliko su savršeni i potpuni organi, moći i struktura samog čovjeka. Tako, ima riznica koje su pune i savršene zbog savršenog života. Ima ih koje su manjkave, kao što su kod onih koju su slijepi, jer takav ne unosi u riznicu svoje mašte likove i oblike boja ili kao što su kod onih koji su gluhi koji ne unose u riznicu mašte tonske slike glasova i tonova. Sve je ovo ovako onda kada nemaju takvih čula od samog rođenja. Međutim, ako im se kasnije u životu desi da izgube funkciju nekih od čula, onda nije tako. U tom slučaju, kada pređe u san i svoj nutarnji svijet i uđe u riznicu (mašte), nađe likove i forme boja koje su u nju pohranjene prije nego je to čulo oštećeno. Tako je to i sa ostalim čulima, koja su poreznici u ovome carstvu.

U ovoj riznici i Allah se pojavljuje u prirodnom liku i sa prirodnim svojstvima, kako reče Vjerovjesnik s.a.v.s.: "Vidio sam moga Gospodara u liku mladića". To je ono što viđa spavač na svom snu od značenja koja se pojavljuju u osjetilnim likovima, jer je upravo to zbilja mašte da otjelovljuje i daje lik onome čemu samom po sebi ne pripada lik, a to je zbog toga što ta ravan daje tu mogućnost.

U slojevitosti svijeta nema nešto što daje tu mogućnost da stvari i pojmove pokazuje onakvima kakvi jesu izuzev te rani mašte, jer ona objedinjuje suprotnosti i u njoj se zbilje pojavljuju onakvima kakve jesu. Zbilja ili istina u vezi sa pojmovima je ta da za sve što vidiš i dokučiš sa bilo kojom moći ili čulom možeš reći da to i jeste i nije, kao što kaže Uzvišeni: "Nisi bacio kada si bacio" (Enfal, 17). U stanju viđenja na snu ti ne sumnjaš da je to što vidiš je upravo tako, a u tumačenju sna kada se probudiš ne sumnjaš da to nije tako i nesumnjivo dođeš do shvatanja da je stvar takva – jest i nije.

Ebu Seid El-Harraz je upitan: "Čime si spoznao Allaha?", pa je rekao: "Objedinjavanjem suprotnosti". Svako biće koje je opisano sa postojanjem ono i jest i nije, pa tako cjelokupan svijet i jest i nije, i postoji i ne postoji. Bog koji se pojavljuje u liku i jeste On i nije On, pa je On, u tom slučaju, ograničen i neograničen, i vidljiv je i nevidljiv.

Ovakvi pojmovi se ne dešavaju osim na rani mašte u stanju sna ili odsustva od čulnog svijeta, na ma koji način to bilo, a najpotpunije i najopćenitije je na snu, jer to imaju oni koji su spoznali Allaha a i običan svijet.

Što se tiče stanja odsutnosti od sebe, te iščeznuća i brisanja i slično tome izuzev sna, to se ne dešava običnom svijetu. Allah nije uveo u postojanje nijednu stvar u svijetu da se viđa na onom liku kakva je sama po sebi izuzev u ovoj ravni (mašte). Njoj pripada opšte određenje po pitanju oba kraka i strane, kao što i ono što je moguće može prihvatiti dvije suprotnosti i to može kušati.

Onaj kome je nemoguće nepostojanje, mada ima znanje o nepostojanju, ali to znanje Mu nije lično svojstvo i nije rezultat onoga što se zove kušanjem, za razliku od mogućeg, jer on nepostojanje kuša.

Ono što je nemoguće da postoji i što nema znanja o postojanju, ne može uopšte ni imati iskustvenog znanja o postojanju, a ono što je moguće ono ima iskustvenog znanja o postojanju, pa je Uzvišeni Allah uveo u postojanje ovu ravan mašte da se u njoj odrazi stvar onakva kakva je u osnovi sama po sebi.

Znaj da ono što se pojavljuje na mjestima pojavljivanja, tj. mjestima pojavljivanja pojedinih bića i stvorenja jeste postojanje Boga, On je a nije On, s obzirom na forme i opise mogućih stvorenja u kojima se pojavljuje.

Allah je dao ovu ravan mašte da bude kao most između dvije obale da se preko njega pređe s jedne obale na drugu. Spavanje učinio mostom prelaska, a kretanje tim mostom prelaskom. Uzvišeni kaže: "Ako vi znate san protumačiti (a tumačenje i jest prelazak sa onog što se vidi na ono što znači. Riječ "ubur" znači prelazak". Allah je dao da se to doživi i vidi u stanju koje se naziva odmor a to je san, shodno zbilji riječi Uzvišenog: "Mi smo stvorili nebesa, zemlju i ono što je između njih u šest dana" (Kaf, 38), pa se posao i djelovanje pripisuje Njemu Uzvišenom, a u vezi sa stvaranjem spominje dvije ruke, više ruku, jednu ruku i govor. Zatim nas podučava tome da je On Onaj koji je opisan sa djelovanjem i radom a umor Ga ne obuzima, tj. ne zamara se, pa je rekao u Svojoj Knjizi: "Nas ne spopada umor" (Kaf, 38), i rekao je. "Nije se zamorio njihovim stvaranjem".

Iz ove zbilje pojavila su se velika, naporna i zamorna djela na snu, koji je opet odmor za tijelo, tj. priroda se odmara u tom stanju od osjetilnih vanjskih pokreta, eto, to je taj veliki posao koji se obavlja pri odmaranju, a da se i ne primjećuje da to odmor. To pogotovo ako se na snu sanjaju i vide strašne stvari i događaji, i kada se u tom slučaju čovjek probudi onda nađe odmor od toga i sazna da je bio u fazi odmaranja a da toga nije bio ni svjestan. Ima onih koji znaju u samom snu da su na snu.

Ljudi su na snu na različitim nivoima. Mi nazvasmo ovo stanje prelaskom, jer značenja prelaze iz stanja svoje nezaodjevenosti ma kakvom formom i materijalnošću u stanje zaodjenutosti formom ili materijalnošću, kao što je pojava Boga u formama likova koja liče tjelesima ili pojava znanja u liku mlijeka i sl. tome.

Drugi oblik prelaska jeste prelazak osjetila, odnosno čula sa vanjskog osjetilnog na ovu ravan (mašte) koja takođe ima vanjsko, osjetilno, ali koje na ovoj ravni nije stabilno kao na ravni jave jer se na ovoj ravni brzo mijenja i transformiše, kao što se (čovjek) u stanju budnosti, u svojoj nutrini, ali ne i u svojoj vanjštini, brzo transformiše u forme raznih stanja. Njegova nutrina u budnom stanju je upravo ova ravan (ravan mašte). "Noć vam je učinio odjećom" (Furkan, 47). Noć je takva da ne daje i ne pruža gledaocu da osim nje vidi nešto drugo i ona se vidi ali pomoću nje se ne vidi. Ona je mrak, odsutnost i tama. Mrak i tama se mogu vidjeti, a s njima se ne vidi, za razliku od svjetla koje se vidi i s kojim se vidi a to je budno stanje. Zato se i tumače snovi, odnosno prenose u drugo značenje a ne tumači se ono što se vidi na javi. Ako se čovjek uzdigne na određene stupnjeve spoznaje, on, u tom slučaju, sazna da on spava i za vrijeme uobičajenog budnog stanja i da je to takođe san, i po vjeri i po otkrovenju. Zato Allah kada spominje stvari koje se dešavaju u vanjskom osjetilnom svijetu kaže: "Uzmite pouku i protumačite" (Hašr, 2). Takođe kaže: "Zaista u tome ima pouke (ibret)" (Ali Imran, 13), tj. pređite, premostite i prenesite ono što vam se pojavljuje na znanje, šta je skriveno u tome i šta se htjelo time. Vjerovjesnik s.a.v.s. je rekao: "Ljudi spavaju a kada umru probudiće se, međutim oni to ne osjećaju". Zato mi rekosmo: "Po vjeri".

Mi smo ovaj stupanj detaljnije obradili u ovoj knjizi u poglavlju o spoznaji. To je jedno od ranijih poglavlja, 177. svo postojanje je san a i njegova java je san. Svo postojanje je odmor, a odmor je milost, a milost obuhvata svaku stvar i ona je konačno odredište. Meleci govore Allahu: "Ti si svaku stvar obuhvatio milošću i znanjem". Ovdje ima jedna tajna, ako je potražiš naći ćeš je, a to je Njegova milost da dođu do izražaja uticaj i manifestacije Njegovih lijepih imena. Dokle seže Njegovo znanje dotle seže i Njegova milost.

Vraćajući se na temu još ćemo reći: ako se na putu i desi zamor, to je zamor u odmoru (radi odmora), kao što nadničar podnosi zamor ili čak u njemu nalazi slast, s obzirom na ono kakvo mu zadovoljstvo pričinjava nadnica zbog čijeg dobijanja je i radio posao, pa mu taj odmor, odnosno užitak plate potiskuje umor. Kada on primi nadnicu i stupi na odmor, u toku spavanja, noću, njegovi organi se prestanu kretati i on tada doživljava odmor prelazeći tako iz odmora nadnice u odmor spavanja.

Kad se istinski stvar ispita pojedini likovi stvorenog u svijetu Bogu su, u pogledu Njegovog imena Skriveni (Nevidljivi), ono što su snivaču likovi koje on viša na snu. Ti likovi se tumače tako da su to likovi Njegovih stanja tako da to nije ništa drugo nego On, kao što i likovi onoga što se viđa na snu predstavlja stanja snivača a ne nekog drugoga, tako da on ne viđa ništa drugo nego sebe. To su Njegove riječi da: "Allah Nebesa i Zemlju i ono što je između njih nije stvorio osim sa istinom" (Rum, , a ta istina to je upravo On.

U vezi sa onim koji su spoznali Allaha Uzvišeni kaže: "I oni znaju da je Allah jasna istina" (Nur, 25), tj. vidljiv je. On je jedan a mnoštven. Ko zna uzimati pouku iz sna vidjeće strašnu i veličanstvenu stvar i biće mu jasno ono što ne može spoznati ni na kakav drugi izuzev na ovakav način.

Zato je Allahov Poslanik s.a.v.s. kada bi osvanuo pitao svoje drugove: "Je li neko od vas nešto lijepo sanjao?", jer su takvi snovi vjerovjesništvo, pa je on želio da to vidi kod svojih sljedbenika (želi da vidi da se vjerovjesništvo nastavlja na određen način kod sljedbenika).

Ljudi su danas u krajnjem neznanju u vezi sa ovim nivoom i rangom i ovim pitanjem kojem je Allahov Poslanik s.a.v.s. pridavao pažnju i svakog dana za to pitao. Neznalice u ovo vrijeme kada čuju da je neko nešto doživio na snu ne obraćaju uopšte pažnju na to i govore: "On hoće da sudi na osnovu snova. To je mašta i to nije ništa drugo nego san", omalovažavajući tako snivača ako se oslanja na snove.

Sve je ovo zbog neznanja o stupnju lijepih snova, a i neznanja da je i sam takav u svom budnom stanju na snu, i kad spava je na snu, pa on liči na onoga ko sanja i na snu usnije da se probudio, a on još na snu. Na to se odnose Vjerovjesnikove s.a.v.s. riječi: "Ljudi spavaju …"

Kako li su samo divna vjerovjesnička obavještenja. Ona zbilje objašnjavaju onakvima kakve one i jesu i veličaju ono što podcjenjuje onaj ko je ograničene pameti, jer lijep san ne potiče ni od kog drugog nego od Veličanstvenog, tj. od Boga. Ovo smo podrazumijevali kada smo govoreći o podjeli snova spomenuli prelaženje.

Što se tiče drugog načina spavanja, to je onaj način kada se samo odmara, a to je spavanje na kojem se ništa ne sanja. To spavanje je samo i izrazito za odmor tijela a ni zbog čeg drugog. Eto to je stanje sna. Ostaje još spoznaja mjesta i prostora.

Što se tiče prostora, to je ova konstitucija od osnovnih elemenata i mimo toga san nema drugog prostora. Meleci nemaju snova. To samo pripada fizičkim bićima. Prostor sna u božanskom znanju jeste pojavljivanje Boga u različitim likovima. Sve ono u čemu se mi nalazimo je božanska vizija u rahatluku koji nije popraćen umorom i zamorom a ne nešto drugo.

(Šejh Sirri – baba je rekao: "Ja sam vizija u viziji". Božanska vizija je istinita za razliku od naše, obične vizije.)

što se tiče mjesta i pozicije sna, to je on što je samo ispod sfere Mjeseca (na ovom svijetu), a na Onom svijetu ispod zvijezda stajačica. To zato što će spavanje nekada biti i u Džehennemu (Paklu), a naročito za vjernike velike griješnike (koji će privremeno boraviti u Džehennemu). Iznad sfere zvijezda stajačica nema spavanja, hoću reći ovakvog spavanja u uobičajenom smislu riječi.

Što se tiče onoga što smo ranije rekli u vezi sa spoznajom stanja sna to je nešto drugo. Mi smo to objasnili i forma njegovog mjesta izgleda ovako kako smo to nacrtali na margini (u ovom izdanju nije dat uvid na margini). To je lik mjesta sna koji liči rogu, a to je onaj pomenuti lik koji liči rogu. Njegova prostrana strana je gore a tijesna dole, suprotno onome kako je to na glavama životinja. Ono što je do glave od njega, tj. roga, to je taj gornji dio i on je prostran, a onaj koji je tijesan je donji i to je onaj koji je daleko od svoje osnove. Eto taj rog je mjesto sna. Ukoliko je neko izvan ovoga roga on je izvan mjesta sna u poznatom i uobičajenom smislu i nakon toga on ne sanja i san mu više nije svojstven te je u vječnom rahatluku i odmoru.

Ovoliko je dovoljno u vezi sa onim što smo htjeli da kažemo i definišemo o upoznavanju sa stupnjem sna. A Allah govori istinu i On upućuje na pravi put.

Ono što smo prešutili ogromno je, jer to misao kod većine ljudi ne može pojmiti, s obzirom da "većina ljudi ne zna" (Rum, 6), kao što i: "Većina ljudi ne vjeruje" (Hud, 17), a na znanju se bazira shvatanje i poimanje, shodno riječima Uzvišenog: "Ne shvataju" (A'raf, 179), "Ne razumiju" (Enfal, 22).

[Nurudin]

I ja sam htjela napisati to glede tvrdnje da Jevreji nisu nikog zvali Bozijim sinom, da to sto oni ne biljeze u svojim interpretacijama ne znaci nikako da i nisu, osim toga neosporno je intresovanje Jevreja za Muhameda i kontakti s Poslanikom tako da takva tvrdnja ne bi ostala neopazena.
Jednako sto se tice Biblije, to je sad sira prica kako Kur'an gleda na Bibliju, a kako se to interpretira u praksi ali ne mozemo nikako porediti ono sto mi danas smatramo za Bibliju s onim sto je bila u vrijeme Poslanika odnosno pitanje je da li pricamo o istom textu i istim interpretacijama biblijskog texta .

Jevrejska zajednica Medine je imala veliki utjecaj na prvu zajednicu muslimana ali i obrnuto , toliko da se na kraju to moralo pretvoriti u sukob . Zato je tad u to vrijeme Poslanik a.s. insistirao na različitom oblačenju od njih itd (što danas nema više taj značaj odim bukvalistima) a imaju dva slučaja spomenuta u Kur'anu
u kojem se vidi različitost pristupa i interpretaciji u nekim stvarima
Navest ću ih malo kasnije...

[Nurudin]

Za ovaj ajet

Žene vaše su njiva vaša, zato prilazite njivi svojoj kako hoćete, i pripravite za duše svoje. I bojte se Allaha i znajte da ćete Ga vi susresti; a obraduj vjernike.(2 : 223)

svi tefsiri kažu da je imao svoj povod kad je jedan muhadžir iz Mekke oženio muslimanku iz Medine, pa je ona odbila da ima sexualni odnos izuzev na "misionarski način" i to zbog snažnog jevrejskog tumačenja da je svaki drugi oblik snošaja GRIJEH i oni su sexu i spolnosti dali tu interpretaciju griješnosti. Znači to je nešto gdje se muškarac zadovolji , a žena služi za rasplod ...sve izvan toga je griješno, sramotno čak bogohulno!Ne zove se džaba "misionarski" nego baš po misionarima koji su ljudima objasnili kako je eto Bog odredio tako da opće
U ovom ajetu se, iako ga vehabije tumače isto kao i jevreji (i tu vidimo bitnost interpretacije) vrlo jasno kaže da to nije tako! Dakle Muhamed a.s. im je nakon ovog ajeta objasnio da mogu da imaju puno slobodnije spolne odnose i čak precizirao , da je potrebna nježnost, predigra te da je grubost i takav način spolnosti koju jevreji propagiraju prezrena od Allaha . To se prenosi u Buharijinoj zbirci hadisa

Drugi slučaj je kad je jevrejska zajednica imala slučaj bluda ali je mladić bio iz ugledne porodice, pa su odlučili da odu da mu "Muhamed presudi" , zato što su znali da kamenovanje u islamu ne postoji Kasnije je opet pod utjecajem jevreja koji su prešli u islam , to ubacivano sporadično u šerijat pa i dan danas se zadržalo
To svjedoči ovaj ajet
A otkud da oni traže od tebe da im sudiš kad imaju Tevrat, u kome su Allahovi propisi? Oni ni poslije presude tvoje ne bi bili zadovoljni, jer nisu nikakvi vjernici. (5 : 43)
U islamu je prva kazna bila šibanjem i ona stoji u Kur'anu ali uz izuzetno precizne propise o 4 svjedoka , inače se kazna udara onome ko je optužio, što je bilo svojevrsno ograničenje javnog nemorala , da ljudi ne opće javno po ulicama što je i bilo dosta uobičajeno u tim plemnskim društvima. Skoro nikakva intima se nije poštovala
I ta je kazna čak ublažena kad je došao ajet " Kada neka od žena vaših blud počini, zatražite da to protiv njih četvorica od vas posvjedoče, pa ako posvjedoče, držite ih u kućama sve dok ih smrt ne umori ili dok im Allah ne nađe izlaz neki." (4 : 15)
Vehabije idu u suprotnom smjeru Objave pa kažu kako je prvo ovaj ajet pa onda šibanje i dođu na isti jevrejski zakon , odnosno to je bila rana tendencija onih jevreja koji su tad prešli na islam , naročito nakon što su prekršili pisani ugovor između njih i muslimanske zajednice , te ih izdali u bitci na Hendeku kad je njihov grad , dakle Medinu, Muhamed a.s. gradio na viziji zajedništva abrahamskih religija i tako se sporazumjeli da se brane od mušrika
a ovi ih izdali , pa poslije snosili posljedice . Vjerovatno su mnogi da bi zadržali imetak lažno prešli u islam

[Kikibombona]

Eh sad to što ti hoćeš da kažeš da ga je izmislio Muhamed a.s. i da Bog (u kojega ti i sumnjaš da postoji) nije ništa nikome rekao ....je nemoguće dokazati isto kao što je nemoguće dokazati da nema Boga osim ako se želiš uvjeravati u tako nešto ali kažeš da si agnostik , pa je tvoje nevjerovanje u Kur'an kao božiju objavu odstupanje od toga do čega si racionalno i objektivno došao ranije po pitanju bogospoznaje. Dakle ti možeš tvrditi da niti ima niti nema dokaza da Kur'an jeste ili nije božanska objava ...ali tvrditi da nije je sasvim tendenciozno, kao što si i sam zaključio

Zasto ne moze?

Ako sam dobro shvatio, covjek je dosao do dokaza da Kuran i ostale vjerske knjige nisu od Boga, sto opet ne znaci da Bog ne postoji. Niko od nas ne moze sa sigurnoscu tvrditi da ne postoji 'visa sila'. Mozemo jedino tvrditi za Kuran, Bibliju i Toru koje su tu pred nama, koje naukom i logikom mozemo osporiti.

Vecina agnostika smatra da su postojece religije izmislili ljudi, ali nisu i ne mogu biti sigurni da ne postoji 'visa sila' mimo svega nama poznatog.

[schnappi]

Slusala sam rabinska i krscanska unitaristicka predavanja kako oni objasnjavaju biblijski izraz "sin Bozji".
Po sjecanju sumiram ovako:
U Bibliji je ovaj izraz upotrebljen nekoliko puta, pa objasnjavaju koje je znacenje ove hebrejske fraze:
-Adam je sin Bozji jer je prva kreacija u mesu, a zatim i duhu- stvoren od Boga direktno, i njegovo tijelo i njegova vjerujuca dusa, zatim je Bog uredio zakone po kojima se ljudi razmnozavaju.
-Isus je sljedeca direktna kreacija u tijelu i duhu, njegovo tijelo je stvoreno direktnim putem, ne putem prirodno uredjenih zakona razmnozavanja.
Ovo su jedina dva ljudska bica "sinovi Boziji" u mesu i duhu, sto bi znacilo Bozja direktna kreacija.

-David je nazvan u Tanahu takodjer sinom Bozjim, jer je prvi vazan kralj Izraela, to je nova kreacija duhovno-politickog vodstva ljudi koje ranije nije bilo u tom smislu.
-pripadnici plemena Izraela su nazvani djeca, sinovi Bozji, kao jedina monoteisticka duhovna "kreacija" u vrijeme kad su svi drugi bili uglavnom nevjernici, i jer su izabrani da se putem njih nastavi glavno poslanstvo.
-u Novom zavjetu osnovni je cilj da se priblizavajuci monoteizam ljudima njihov spirit promijeni iz nevjerujuceg u vjerujuceg (promjena stanja duha) i time postanu sinovi Bozji.
-u svicima sa Mrtvog mora takodjer je osnovni cilj esenske grupe "da svi postanemo sinovi Bozji", iz konteksta se zakljucuje da bi taj izraz znacio jos bolji vjernik.

Jevreji nikad nisu shvatali ovaj metaforicki izraz bukvalno i uvijek se znalo da on oznacava novu kreaciju. Kreacija je nesto kreirano, stvoreno, time se iskljucuje mogucnost shvatanja da Isus ili bilo ko moze biti genetski sin Bozji (imajuci bozja svojstva, jer su od iste esencije, ista "genetika"). Sve dok nisu grcki krscani ovaj izraz shvatili bukvalno i to je postala glavna dogma, proglasavajuci sve drugo za herezu. Vjerovatno ugledajuci se na njih i jedna jevrejska sekta- koje vise nema- je shvatila Uzeira kao sina u bukvalnom smislu. Ovo se kritikuje u Kuranu, mada je u Tanahu David sin Bozji, nema kritike na izraz, jer nije pogresno shvacen. Tacno znamo da Uzeir nije David, jer su pomenuta obojica u Kuranu. Kritike ovog izraza u samom Tanahu nema, jer nije ni bilo potrebe, niko ga nije pogresno shvatao do pojave krscanstva. U Kuranu pise u suri Ihlas- nije rodio i nije rodjen, tako da je pojasnjeno da se zabrana izraza "sin" uvodi zbog promjene znacenja.

[zlokruhovic]

Eh sad to što ti hoćeš da kažeš da ga je izmislio Muhamed a.s. i da Bog (u kojega ti i sumnjaš da postoji) nije ništa nikome rekao ....je nemoguće dokazati isto kao što je nemoguće dokazati da nema Boga osim ako se želiš uvjeravati u tako nešto ali kažeš da si agnostik , pa je tvoje nevjerovanje u Kur'an kao božiju objavu odstupanje od toga do čega si racionalno i objektivno došao ranije po pitanju bogospoznaje. Dakle ti možeš tvrditi da niti ima niti nema dokaza da Kur'an jeste ili nije božanska objava ...ali tvrditi da nije je sasvim tendenciozno, kao što si i sam zaključio

Zasto ne moze?

Ako sam dobro shvatio, covjek je dosao do dokaza da Kuran i ostale vjerske knjige nisu od Boga, sto opet ne znaci da Bog ne postoji. Niko od nas ne moze sa sigurnoscu tvrditi da ne postoji 'visa sila'. Mozemo jedino tvrditi za Kuran, Bibliju i Toru koje su tu pred nama, koje naukom i logikom mozemo osporiti.

Vecina agnostika smatra da su postojece religije izmislili ljudi, ali nisu i ne mogu biti sigurni da ne postoji 'visa sila' mimo svega nama poznatog.

Agnostici idu u prilog religijašima jer sami ne znaju u kakvoj su logičkoj zabludi.

Ako se ne može dokazati nepostojanje boga i da agnostici ostavljaju mogućnost da on postoji , onda je po zakonu verovatnoće ista šansa za postojuanje samog boga i njegovih čuda(obraćanja prorocima).

Agniostici ne mogu poreći nijedno tzv.čudo u religijama , a to je vaskrnuće Hrostovo , Muhamedovo opštenje sa anđelima i .... , a samim time ne mogu ni poreći da tzv.sveti spisi nisu od samog boga došli.

[Nurudin]

Eh sad to što ti hoćeš da kažeš da ga je izmislio Muhamed a.s. i da Bog (u kojega ti i sumnjaš da postoji) nije ništa nikome rekao ....je nemoguće dokazati isto kao što je nemoguće dokazati da nema Boga osim ako se želiš uvjeravati u tako nešto ali kažeš da si agnostik , pa je tvoje nevjerovanje u Kur'an kao božiju objavu odstupanje od toga do čega si racionalno i objektivno došao ranije po pitanju bogospoznaje. Dakle ti možeš tvrditi da niti ima niti nema dokaza da Kur'an jeste ili nije božanska objava ...ali tvrditi da nije je sasvim tendenciozno, kao što si i sam zaključio

Zasto ne moze?

Ako sam dobro shvatio, covjek je dosao do dokaza da Kuran i ostale vjerske knjige nisu od Boga, sto opet ne znaci da Bog ne postoji. Niko od nas ne moze sa sigurnoscu tvrditi da ne postoji 'visa sila'. Mozemo jedino tvrditi za Kuran, Bibliju i Toru koje su tu pred nama, koje naukom i logikom mozemo osporiti.

Vecina agnostika smatra da su postojece religije izmislili ljudi, ali nisu i ne mogu biti sigurni da ne postoji 'visa sila' mimo svega nama poznatog.

Pa zato što ako nisi uvjeren da ima Boga kako možeš biti uvjeren da nešto nije božije ? Odakle ti uporište za tu tvrdnju , ti kao poznaješ božije principe ,a nisi na čistu ima li ga uopće?
To vjerovanje da postoji "viša sila" ali da je ona nemušta , odnosno nema svijest o samoj sebi pa tako ne može ni da kontaktira ništa od onoga što je kao njen nusproizvod , a najveći bi po tome bio čovjek, nije racionalna. To je utopija
Iz razloga zato što ono što sigurno znamo nam sugeriše drugačije, a znamo da
-nismo došli na ovaj svijet svojevoljno, niko nas nije pitao , naši roditelji nas nisu stvorili oni su samo posrednici i niti oni nisu znali kakvi ćemo zaista biti . Dakle neka viša Volja nas je uvela u postojanje, jer mi sami sebe očito nismo
-nećemo otići svojevoljno , a recimo ako bi rekli da neki odu samoubistvom , to je onda samo dokaz jedne dimenzije naše slobodne volje unutar te Više ali koja je pogrešna i kruna je svih pogrešnih, iracionalnih odupiranja Višoj Volji -
-čovjek je polusvijesno biće , što svjedoči naše padanje u san , padanje u nesvijest i sama naša podsvijest su znakovi (ajeti) koji nam govore da nismo u stvari najsvjesnija bića u svemiru , čak šta više potpuna svijest nam skida sve koprene koje su dio nas , svojevrsni zastori koji nas zaklanjaju od potpuno čistog uvida u relanost , inače bi sva drama života bila neizvediva ali ovako u savršenoj božijoj režiji , glumci uopće ne znaju da su glumci
Ibn Arebijeva k.s. filozofija se zasniva upravo na tome i on je jedan od najvećih , najsofisticiranijih tumača Kur'ana , da ovo nije stvarna zbilja, stvarna realnost već jedna vrsta polusvijesnog stanja i sna, a smrt je buđenje

[hrastov žižak]

Aharon razvaljuje!

[hrastov žižak]

http://www.e-novine.com/drustvo/102624- ... slama.html

[Kikibombona]

Pa zato što ako nisi uvjeren da ima Boga kako možeš biti uvjeren da nešto nije božije ? Odakle ti uporište za tu tvrdnju , ti kao poznaješ božije principe ,a nisi na čistu ima li ga uopće?
To vjerovanje da postoji "viša sila" ali da je ona nemušta , odnosno nema svijest o samoj sebi pa tako ne može ni da kontaktira ništa od onoga što je kao njen nusproizvod , a najveći bi po tome bio čovjek, nije racionalna. To je utopija
Iz razloga zato što ono što sigurno znamo nam sugeriše drugačije, a znamo da
-nismo došli na ovaj svijet svojevoljno, niko nas nije pitao , naši roditelji nas nisu stvorili oni su samo posrednici i niti oni nisu znali kakvi ćemo zaista biti . Dakle neka viša Volja nas je uvela u postojanje, jer mi sami sebe očito nismo
-nećemo otići svojevoljno , a recimo ako bi rekli da neki odu samoubistvom , to je onda samo dokaz jedne dimenzije naše slobodne volje unutar te Više ali koja je pogrešna i kruna je svih pogrešnih, iracionalnih odupiranja Višoj Volji -
-čovjek je polusvijesno biće , što svjedoči naše padanje u san , padanje u nesvijest i sama naša podsvijest su znakovi (ajeti) koji nam govore da nismo u stvari najsvjesnija bića u svemiru , čak šta više potpuna svijest nam skida sve koprene koje su dio nas , svojevrsni zastori koji nas zaklanjaju od potpuno čistog uvida u relanost , inače bi sva drama života bila neizvediva ali ovako u savršenoj božijoj režiji , glumci uopće ne znaju da su glumci
Ibn Arebijeva k.s. filozofija se zasniva upravo na tome i on je jedan od najvećih , najsofisticiranijih tumača Kur'ana , da ovo nije stvarna zbilja, stvarna realnost već jedna vrsta polusvijesnog stanja i sna, a smrt je buđenje

Bolje da ne komentarisem podvuceno. Ako budem, diskusija ce otici u nedogled, smorit cemo ucesnike teme.

Pa zato što ako nisi uvjeren da ima Boga kako možeš biti uvjeren da nešto nije božije ? Odakle ti uporište za tu tvrdnju , ti kao poznaješ božije principe ,a nisi na čistu ima li ga uopće?

Ako je Bog nas stvoritelj, trebao bi nas savrseno poznavati. Njegove objave bi trebale biti savrseno razumljive, podudarne sa nasom prirodom, logikom i drugim sposobnostima.

Da svemoguci Bog zeli nase spasenje, da ima namjeru spasiti ljude, poslao bi mnogo bolju objavu od ovih koje imamo.

Sve to me dovodi do zakljucka da vjere koje poznajemo nemaju nikakve veze sa nasim stvoriteljem. Posebno nemaju veze sa dobrocudnim stvoriteljem.

Mozda postoji vjerovatnoca da je Bog zao i da su bica na zemlji predmet njegove igre ili sta vec... Svjesno nas zeli zbuniti kako bi bilo zanimljivo? Da sam vjernik morao bih Boga percipirati kao manipulatora.

Sve ovo nema nikakvog smisla.

To vjerovanje da postoji "viša sila" ali da je ona nemušta , odnosno nema svijest o samoj sebi pa tako ne može ni da kontaktira ništa od onoga što je kao njen nusproizvod , a najveći bi po tome bio čovjek, nije racionalna. To je utopija

Iskljucujes mogucnost da nas je Bog stvorio i pustio da se sobom bavimo?
Zasto je to nemoguce?

Nemoj samo uporediti covjeka i Boga pa reci da se covjek skrbi o svom proizvodu, pa bi slijedeci tu logiku trebao i Bog.

[Kikibombona]

Agnostici idu u prilog religijašima jer sami ne znaju u kakvoj su logičkoj zabludi.

Ako se ne može dokazati nepostojanje boga i da agnostici ostavljaju mogućnost da on postoji , onda je po zakonu verovatnoće ista šansa za postojuanje samog boga i njegovih čuda(obraćanja prorocima).

Agniostici ne mogu poreći nijedno tzv.čudo u religijama , a to je vaskrnuće Hrostovo , Muhamedovo opštenje sa anđelima i .... , a samim time ne mogu ni poreći da tzv.sveti spisi nisu od samog boga došli.

Ma nije bitno idu li nekome u prilog, bitno je da su se pronasli i da im je tako dobro.

Mozda sam i ja agnostik, ne'am pojma. U poznate religije ne vjerujem. Da li postoji Bog, vanzemaljci, il nesto trece...? Otkud znam, glupo je tim se baviti i o tome razmisljati. Svakako nas nigdje ne moze odvesti.

[vatrogasac]

http://www.e-novine.com/drustvo/102624- ... slama.html

Jel' to onaj Haverić iz Naše stranke koji je molio Tunju da mu upiše prvo ocjenu pa će poslije polagati ispit?

[hrastov žižak]

http://www.e-novine.com/drustvo/102624- ... slama.html

Jel' to onaj Haverić iz Naše stranke koji je molio Tunju da mu upiše prvo ocjenu pa će poslije polagati ispit?

Ne znam, pitaj ga ako te već toliko zanimaju tračevi