Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Radi te boli od koje umiru prsti
Do juče još uronjeni u pjesak i šećer
Radi te boli
koja nagoni oblake na bjeg i smrt
u dugim ljesovima zore
Radi te boli u mekom tkivu sna
kad se propinje sve do ruba tijela
do izvora krvi
već omamljene dlanom
već budne za plač
radi ovih nepoznatih bića
koje nadgrizaju koru noći
ponosnu koru noći
sto čuva uspomene.
Oklop tako snažan i opet tako ranjiv
tamniji od tame
Radi ove boli
koju mirisom mahovine i odložene stvari donose u sobu
krotku od tišine
u osvetljenom oknu prozora
pa pred zid na koji pljusti kiša ili dani
Stajala je nepoznata žena
i rukom već tuđom
i iglom već zarđalom
pretvorila vjerni sloj prašine u onaj drugi svijet
opustošen drugom boli
od koje se ne umire
Želim,
da nikada ne zalutaš u predjele gdje te ne očekuju i da ti na
ispruženu ruku uvijek, uvijek neko pozdravom odvrati
da ti uvijek stignu dobra pisma, vijesti i sjećanja,
da sudbina trajno štiti svakog koga voliš,
da ne bude rata, da se ne zaboraviš smijati,
da vjeruješ u mogućnost istine koja nije sebična, i da svima
koji te za to mole, oprostiš,
da te nikada ne bole uspomene na tvoje mrtve,
da budeš osjetljiv preko mjere,
da spasiš nekog ko ne zna plivati, i da ti ne treba nečija zahvalnost,
da te uvijek voli svečanost riječi.
.......
I jedan sat na površini sunca
traje s pamćenjem,
i svoju nepromijenjenu vjernost godinama
pretvara u samoću,
ova velika ruka
što sniva u blizini vremena
skupila je sve svoje prste
u pregršt sjena,
i prepustila se zaboravu...
I used to think that anything I'd do
Wouldn't matter at all anyway
But now I find that when it comes to you
I'm the winner of cards I can't play
Wait for me, wait for me
Darling, I need you desperately, desperately here
And I'll find a way to see you again
The rain is like an orchestra to me
Little gifts from above meant to say
Girl, you falling at his feet
Isn't lovely or stunning today
Wait with me, wait with me
I'm alive when you're here with me, here with me, stay
And I'll find a way to see you again
Why do the street lamps die
When you're passing by
Like a hand that won't stay on my shoulder tonight
If you held me close, would you laugh it away
Would you dare the glance that I steal to stay
And I'll find a way to see you again
Yes, I'll find a way to see you again
The rain will bring me down ..
We meet at the lights
I stare for a while
the world around us disappears
it`s just you and me
on my island of hope
a breath between us could be miles
Let me surround you
my sea to your shore
let me be the calm you seek
Oh but every time I'm close to you
there's too much I can't say
and you just walk away
And I forgot
to tell you
I love you
and the night's
too long
and cold here
without you
I grieve in my condition
for I cannot find the words to say I need you so
Oh but every time I'm close to you
there's too much I can't say
and you just walk away
And I forgot
to tell you
I love you
and the night's
too long
and cold here
without you
I grieve in my condition
for i cannot find the words to say i need you so
Bježiš od mene, ne dokučujući
da sam samiji od debala ovih kestena
gle, sunce se na njih blago naslanja
a ja jad samoće, samujući,
u srce primam i blještava se sanja
lomi k'o tučom stabla potučena.
Uvijek sâm sam: ti iščezneš za okukama
svijeta . . . nestaneš niz neku stazu
Pod busenje trava legnem li srušen,
vrele iskre želja ugasit će tama.
No posljednjim mrakom posve zasut,
grliti još ću sjenu tvoje duše.
Vjernost.
Last edited by Aurora Borealis on 04/12/2008 23:58, edited 1 time in total.
Kao dijete koje su iz očinskog doma izveli
i negdje uz put ostavili surovo, bez zaštite,
tako i ja ostah sama po svijetu da se skitam.
Pomoliću se, suze otrti i poći u svijet bijeli.
U najbučniji i prenaseljen grad, u gomilu mnogu,
ići ću da se pomiješam i da zbacim muku svoju paklenu,
pod milione Ijudskih surovih nemilosrdnih nogu,
da prah postane i da je vjetar raznese sa mene.
Ostane li ipak u meni - poći ću u planine gole -
s najvišeg i strmog vrha baciću je u dno bezdana,
kao odronjen kamen, hitnut u ponor dolje,
niz usove da se otkotrlja i da joj se trag ne zna.
Ne propadne li tamo, počnem li opet s njom da se bočim,
u more ću je baciti, u najdublje, da se udavi...
Ako me ne napusti ni tad i odnekud se opet javi,
nosiću je cijeli život, dok obje ne sklopimo oči.
Ponovo. Cekamo da pocne. Pretpostavljamo kraj. Drzim ti sestrinske fige, druzhe. Kazu ovaj put ce biti nesto tezhe. Kazhu trebace dublji rez. Ali znas da sam tu. Izgurali smo i gore, ovo je nishta. Nas dvoje smo ionako bili prepusteni sebi oduvijek. Ja sam bila ta koja te spremila za prvi dan shkole. Nauchili smo zajedno prva slova, velike i male linije. Boli me vidjeti te kako zatvaras vrata snovima. Boli sto znam da vise neces trchati k'o prije. Shto ce ti korak biti krhak i nesiguran. Ni nalik onom dosad. Pishem ti ovo jer ti nemam snage reci u lice. Ali ti znash.. Nadam se da znash.. Dobri moj mali druzhe.
E.
Hello darkness, my old friend,
Ive come to talk with you again,
Because a vision softly creeping,
Left its seeds while I was sleeping,
And the vision that was planted in my brain
Still remains
Within the sound of silence.
In restless dreams I walked alone
Narrow streets of cobblestone,
neath the halo of a street lamp,
I turned my collar to the cold and damp
When my eyes were stabbed by the flash of
A neon light
That split the night
And touched the sound of silence.
And in the naked light I saw
Ten thousand people, maybe more.
People talking without speaking,
People hearing without listening,
People writing songs that voices never share
And no one deared
Disturb the sound of silence.
Fools said i,you do not know
Silence like a cancer grows.
Hear my words that I might teach you,
Take my arms that I might reach you.
But my words like silent raindrops fell,
And echoed
In the wells of silence
And the people bowed and prayed
To the neon God they made.
And the sign flashed out its warning,
In the words that it was forming.
And the signs said, the words of the prophets
Are written on the subway walls
And tenement halls.
And whisperd in the sounds of silence.
"In the beginning we were creating our music, ourselves, every night...starting with a few outlines, maybe a few words for a song. Sometimes we worked out in Venice, looking at the surf. We were together a lot and it was good times for all of us. Acid, sun, friends, the ocean, and poetry and music." Jim Morrison
Zoveš li me ti to ponovo?
Dođe veče. Umor se obavija oko mene kao ruke žedne ljubavi.
Zoveš li me ti to?
Sav svoj dan dao sam ti, moraš li me lišiti i noći moje?
Negdje se sve završava, a nama pripada samoća tame.
Zar je morao glas tvoj da je probije i mene da pogodi?
Zar veče ne svira svoju svirku sna pred tvojim vratima?
I krilate zvijezde zar se nikada ne pružaju tiho na nebu iznad tvoje nemilosrdne kule?
Ne umire li cvijeće u tvom cvijetnjaku nikada blago u prašini?
Moraš li me zvati?
Neka onda tužne oči ljubavi uzalud bde i plaču.
Neka žižak gori u samotnoj kući.
Neka splav vrati domovima umorne radnike.
Ja se otimam od svojih snova i hitam na tvoj poziv...