Evo šta u knjizi Bosanska crkva iz 1975. John Fine kaže o crkvi koju navodiš:Fočak wrote:Kako se prave mitovi?
http://www.rastko.rs/rastko-cg/povijest ... ljani.html
Sl. 15. - Grob iz XV veka, zvani "Ercegov Grob", kod Sokola, grada Hercega Stjepana.
Današnji Pivljani pričaju da su; ova groblja starija ; od sadašnjeg pivskog stanovništva i zato ih zovu: "Staro Groblje", ređe "Mramorje"[54] a samo dva zovu "Grčko Groblje". Narod priča da su pre Srba u Pivi živeli neki "Grci", koji su zbog hladnoće usred leta pobegli niz Drinu i više se nikada nisu vratili.[55]Najlepše je groblje, zvano Mramorje, u Borkovića Katunu. Ovde ima 17 grobova na jednoj obloj glavici. Nadgrobne su ploče u obliku trapeza od tvrdoga krečnjaka, dosta lepo urađeno i sa šarama s lica (sk. 4). Nekada su ploče bile sve uspravljene, tj. pobodene na kraćoj osnovici, zbog čega ih narod i zove mramorje, a danas stoji samo još jedna uspravljena. Na jednoj od tih ploča počeo je neko da kleše krst, pa je ostavio nedovršeno.[53] Ovo je groblje na visini od 1480 m. Približno je na toj visini i groblje na Branovu u Jezerima, koje narod takođe zove Mramorje.CrkvištaOko Šćepan-Grada (Sokola) ima mnogo starih grobova. Pop Jovo Radović iz D. Crkvica pričao mi je da takvih starih grobova ima mnogo po šumi sa strane Tare i da na njima ima nekih natpisa. Ja te ploče nisam gledao, ali sam naišao na jugoistočnoj strani od grada na staro groblje sa vrlo velikim nadgrobnim pločama. U jednoj grupi ima 9 grobova, a među njima je jedan najveći i najlepši i na njemu ima ćirilovski natpis dosta iskvaren. U jednom napisu iz Foče, štampanom u "Vremenu" 9 novembra 1933 godine, pominje se ovaj grob kod grada Sokola na Šćepan-Polju, i natpis na njemu. Natpis glasi: Božű i Petkovü (?) spomenü ...... Milošu(?) moł, u rał preide. Molţ vi ne popiraite (me) mimoidući, ere sam {a bio kako i vű a (vű) ćete bűti kako i ja smertni.
U vrhu staroga naselja, a sada zaseoka Zagrađa, ispod Šćepan-Grada, ima stara crkva sa jednim kubetom na sredini. Crkva je u ruševinama, a zidana je od kamena i bigra. Svodovi su izgrađeni od bigra, a crkva je bila spolja obložena tesanim kamenom. Crkva ima oblik laće, a oltar je odvojen od "crkve" zidom, što je retkost kod naših crkava. Na oltaru su troja vrata, i svi su lukovi, kako u crkvi tako i nad vratima i provorima, izrađeni u arapskom stilu. Crkva nema fresaka, belo je okrečena i izgleda da je služila i za džamiju, iako nema munareta[61].
Manastir Piva
2007 godine, evolucija u razmišljanjuStaro groblje kod crkve na Pišču je vrlo interesantno. Ono je mnogobrojnije no i jedno do sada pomenuto. Prilikom raskopavanja ovoga groblja naišlo se na neka stara crkvišta. Na temeljima jednog starog crkvišta podignuta je i nova crkva za Pišče i okolinu. Crkva nije velika i sva je ozidana od kamena iz temelja tih crkvišta i od nadgrobnih ploča. Ovo groblje na Pišču je izmešano: ima starih grobova i grobova docnijih (ali ipak nikako docnijih od 350-400 godina) sa hrišćanskim oznakama.
http://www.manastir-lepavina.org/vijest.php?id=3427
Crkva na Zagrađu posvećena je sv. Vaznesenju Gospodnjem i nalazi se na otprilike pola puta od srednjevekovnog utvrđenog grada Sokola i Šćepan Polja – mesta koje se pod toponimom Međurečje prvi put pominje još u izveštajima vizantijskih hroničara iz 11. veka.
Stara srpska plemićka i vladarska porodica Kosača, poreklom iz istoimenog sela u okolini današnjeg Goražda, predstavljala je, često pomalo zaboravljenu, kariku koja je međusobno povezivala srpsko pravoslavno-hrišćansko plemstvo u tegobnim vremenima posle bitke na Kosovu.
Važno je ovde pomenuti još i izvanredna statička rešenja, koja su omogućila da crkva ostane pod svojom kupolom skoro šest stotina godina, iako je olovni pokrivač sa nje skinut odmah po dolasku Turaka, da bi njime bila pokrivena tada novoizgrađena Aladža džamija u Foči.Aladža džamija je podignuta oko 1550 godine.Soko Grad, pod kojim se manastir nalazi, bio je letnja prestonica Šćepanove «hercegovine» sve dok ga Turci nisu zauzeli 1465. godine.
Tako se gradi mitomanija. Za par godina će neki tvrditi kako je Aladža džamija bila crkva.
Na strani planine, ispod utvrde Soko a iznad Šćepan polja (u donjem Zagrađu ispod Sokola) na lokaciji Manastir stoji crkva koju mještani dugo poznaju ali su je naučnici nedavno otkrili. U osnovi po stilu je pravoslavna crkva s malo arhitektonskih razlika. Pravoslavni stil i varijante bi se mogle pripisati građevinarima koji su crkvu zidali i nema dovoljno dokaza da li se radi o pravoslavnoj crkvi. Jedan stećak unutar crkve govori da se radi o kapeli gdje se sahranjivalo. Nažalost nema natpisa na crkvi ili stećku koji bi pomogao u datiranju crkve. Narodna tradicija kaže da je to bila crkva Hercega Stjepana što još jedna narodna tradicija podržava koja se odnosi na paraklis (molitvu za utjehu) kao "misu". Profesor Kajmaković mi je objasnio da je paraklis po stilu Katolički. Ova činjenica u kombinaciji s katoličkim terminom "misa" naslućujemo da su katoličke mise, paraklis, održavane, dok su razne vjeroispovjesti (pravoslavna ili Bosanske crkve) održavali službu u glavnoj crkvi. Kako su Hercegova druga i treća žena bile katolkinje i poznato nam je iz njegovih pregovora s Barbarom od Lichtensteina da je on bio voljan da njegova žena katolkinja dovede sa sobom katoličke sveštenike naslućujemo da je bar paraklis podigao heceg a crkva ukoliko ju je on podigao koristila se u njegovo doba. Nije poznato da li je crkvu podigao Sandalj ili herceg pa nismo ni mi sigurni da li su dva velikaša Bosanske crkve podigli bosansku crkvu za sebe ili pravoslavnu crkvuu za izvjesnog člana njihove porodice. Međutim imamo prilično čvrst slučaj da se radilo o crkvi bosanskoj jer se dvadeset minuta hoda uz brdo iznad crkve nalazi srednjevijekovno groblje i nadgrobni spomenik krstjaninu Petku na kojem piše: Bože ujedini Petka...dušu moju, i braću i prijatelje molim Te da ne diraju ostatke moje, jer sam bi što si i ti i ti ćeš biti što i ja, mrtav. Stavio sam ovu ploču na grob moj za života svog a smrt mi dođe u Sokolu... Blagoslov vojvodi Stjepanu, koji me časno hranio i neka mu Bog dušu čuva zauvijek... Ja, Petko krstjanin.
Znamo da su naziv krstjanin isključivo koristili sveštenici bosanske crkve i vidimo da je Petko živio i umro u Sokolu što znači da je u okolini postojala i hiža bosanske crkve. Dakle pema Fine-u današnji pravoslavni manastir Zagrđe najvjerovatnije je napravljen na ruševinama hiže bosanske crkve.







