Kikibombona wrote:Towelie wrote:
Kako to da na savrsenost Boga uticu postupci pogresivih ljudi? Bog je potpuno neovisan od onoga sto ljudi rade. Sve i da na celom Dunjaluku nema niti jednog muslimana, to i dalje ne bi bio argument protiv savrsenosti Boga.
Argument protiv savrsenosti su religije koje je Bog poslao ljudima. Da je savrsen, valjda bi bila dovoljna jedna religija u ciju autenticnost niko ne bi sumnjao? Eto, ne moramo imati pouzdan dokaz da je od Boga, dovoljno je da znamo da je autenticna.
Biblija - milion verzija. Ko ce vise znati sta je od toga poteklo direktno od Isusa.
Kako je moguce da propadne projekat sa Isusom?
Kako je moguce da su propali mnogi projekti prije Isusa?
Kuran, posljednja objava?
Pa i to je cirkus kao sto mozemo vidjeti. Kuran je 'sastavio' halifa Osman. Pored Kurana imamo mali milion hadisa. Zar nije Kuran dovoljan? Zar je potrebno obogatiti, objasniti knjigu od Boga?
Nekada sam mislio da krscani kreiraju kult licnosti. Te apostoli, te sveci, te ovo te ono... Ni muslimani nisu nista bolji. Muhamedovi prijatelji se tretiraju kao najbolji ljudi ikada. Njih 10 je cak dobilo vizu za dzenet jos za zivota.
Ako je to takva dobrota, kako su onda Ali i Aisa bili na suprotnim stranama...? Idealizovanje ljudi i desavanja iz tog perioda meni zvuce jednako kao mitovi o Kosovskoj boju, Milosu Obilicu i slicne budalastine...
To bih zaista volio da mi vjernici objasne. Sav taj proces savršenog boga i njegove kreacije, dakle ljudi ovakvih kakvi su, koji se već 70.000 godina ne mogu dogovoriti ni ima li ga, a oni koji vjeruju da ga ima, ne mogu se dogovoriti koji je ispravan način na koji će ga poštovati.
Ako neko spomene slobodnu volju, povratiću.
U stvari ovako:
Nauka ima slijedeći princip. Postavi teoriju i tvrdi da je ta teorija ispravna. I ta teorija vrijedi u skoro beskonačnom broju slučajeva. Kada se u samo jednom slučaju pokaže da ta teorija nije ispravna, nauka odbacuje tu teoriju i traži novu, koja će vrijediti i u tom jednom slučaju.
Religija ima sljedeći princip: Ima pravila, zakone za koje tvrdi da su božiji. Da li direktno od boga, svejedno. Kada se praksa vjernika pokaže suprotnom od tih zakona, kada se uspostavi da ti zakoni ne vrijede, da se ne mogu provesti, da su na kraju u suprotnosti sa prirodom, pogotovo ljudskom prirodom (a naročito nagonima) religija radi šta? Nalazi opravdanja i izgovore. Te ljudi to nisu dobro razumjeli, te uticaj šejtana, te ovo, te ono. A jedan od tih izgovora je i slobodna volja. Ali nema šanse da kaže, pogriješili smo, ovo ne radi, moramo skontati nešto novo.
Sama ta činjenica je potreban i dovoljan uslov da se ne vjeruje u istinitost bilo čega što bilo koja religija kaže.
