Reprezentacija koju simpatishem od mog prvog SP kojeg se sjecam, Italia 1990. Generacija koju su predvodili Gianini, Viali, Berti, Donadoni, Mancini, Baresi, Baggio, Zenga i instant zvijezda mundijala 1990 Salvatore Toto Skilaci ipak nije uspjela proci dalje od polufinala. Navijaci i dalje nikako da oproste selidbu iz Rima u Napulj na utakmicu polufinala protiv Argentine, u Napulj gdje je tih godina Maradona bio jedini svetac. Odlucili su penali, kao sto ce odluciti i 1994 i 1998 godine (i onda neki kazu Italia nafakaska reprezentacija i slicno....).
4 puta su bili svjetski prvaci (1934, 1938, 1982 i 2006), a svijet i dalje pamti cuveno talijansko budjenje u Spaniji 1982 godine. Nakon tri remija u prvoj grupnoj fazi (Poljska, Peru, Kamerun) i jedva osiguranog prolaza, druga grupna faza se cinila nemogucom misijom, s obzirom da su Italiju tu cekali svjetski prvak Argentina i veliki Brazil predvodjen Zicom, Socratesom i Falcaom. Argentina je stradala 2-1, a Brazila je sam srusio Paolo Rossi sa tri pogotka. U polufinalu Rossi postize dva gola i preko Poljske (za koju je nastupao mozda najbolji Poljak svih vremena Zbigniew Boniek) Italija ide u finale gdje je ceka stari rival Njemacka (tada zapadna). U Madridu pred 90 000 ljudi Rossi, Tardeli i Altobeli postizu golove i veliko slavlje na Apeninima je moglo poceti. Dan danas se svaki italijan rado sjeca imena Zoff, Cabrini, Gentile, Scirea, Oriali, Tardeli, Conti, ALtobeli, Graziani, Rossi.....
2006 godine Italija je sasvim zasluzeno postala po cetvrti put svjetski prvak. Lagana setnja kroz grupnu fazu (sad, ceska, gana), sasvim zasluzena pobjeda protiv Australije u 1/8 finala, iako neki tvrde suprotno. Penal nije bio, al isto tako Australija za 95min nije opucala po golu kako treba, iako su imali igraca vishe vecim dijelom utakmice. 1/4 finale je donijelo susret sa Ukrainom i laganu pobjedu od 3-0. Polufinale protiv Njemaca je mozda najbolja utakmica karijere trenera Lippija, koji je zesce riskirao u produzetcima, igrao sa 4-5 napadaca i sasvim zasluzeno Italija je prosla u finale. U finalu talijani konacno imaju srece sa bijele tacke, Pirlo, Materazi, DE Rossi, Del Piero i Grosso nepromasuju i Pehar Gila Rimea nose u Vjecni grad.
Pitanje koje muci svakog Italijana je da li ce se u reprezentaciju vratiti Totti i Nesta, i da li ce Lippi zvati Casana.
Grupa uopste nije teska i mislim da Italijani nece imati problema da izbore 1/8 finala, kao sto su nekad znali kiksati i onda se spasavati u zadnjim utakmicama ili cekati druge rezultate.
Paragvaju je ovo osmo ucesce na SP, a zlatni period Pargvajskog fudbala je od 1998 do danas. Ovo ce im biti cetvrto SP zaredom na koje ucestvuju. 1998 predvodjeni cuvenim golmanom Chilavertom za vijeke vjekova ce pamtiti Lens i stadion Felix Bollaert. Imali su nekoliko prilika da eliminisu domacina, a onda se u 113 minuti ukazao Loran Blan i postigao prvi zlatni gol na SP-ima (za mene jedno od najglupljih pravila ikad uvedenih). Ipak shiroke mase Pargvajaca tih dana su bili ponosni na Chilaverta, Ayalu, Beniteza, Cardoza, Gamaru, Acunju, Paredesa i druge...
Gotovo ista generacija 2002 godine u Japanu i Koreji preko Juzne Afrike i Slovenije dolazi do 1/8 finala, ali ih tu zaustavljaju uporni Njemci, i to golom u 88min
Napad Pargvaja tada je predvodila mlada zvijezda u usponu, Roqe Santa Cruz. 2006 na SP dosla je neka nova generacija Pargvajaca u kojoj nije bilo sjajnog golmana Chilaverta, a koju je predvodio vec dokazani i afirmisani igrac Santa Cruz. Ipak preko Engleske i Svedske u grupnoj fazi nisu mogli do 1/8 finala.
Prilicno lagano su osigurali plasman na ovo SP, sto je dokaz da Paragvajski fudbal vec vishe od jedne decenije ima dobru konstantu
Prvi put kao samostalna drzava igraju na nekom velikom takmicenju. U jednoj izjednacenoj grupi sasvim zasluzeno su izborili plasman na SP, a imena kao sto su Skrtel, Hamsik, Sestak, Vitek nikome ne garantuju da ce protiv njih biti lako. Motiva im sigurno nece nedostajati
Nakon 1982 ovo im je drugi put da igraju SP. U majstorici pobjedili Bahrein i osigurali uzbudljivo ljeto 2010 godine. Vecina igraca im igra na Britanskom Otoku, unaprijed se predat nece to je sigurno, ali mislim da su totalni autsajderi u ovoj grupi.
Sto se mene tice neka bude kao i 1982, Novi Zeland igrao epizodnu ulogu, a Italija postala prvak svijeta
. Paragvaj je mocna ekipa koja bi po meni mogla da bude i iznenadjenje citavog prvenstva. Imaju veliko iskustvo i snaznu reprezentaciju koja je odigrala fenomenalne kvalifikacije i bila uz Brazil najbolja u Juznoj Americi. Slovacka bi mogla da bude nezgodna i u rangu je negdje sa Slovenijom. Njihov najveci manjak je taj sto je ovo prvi put da su na SP i nemaju bas nikakvog iskustva. Novi Zeland - apsolutni turisti i autsajderi, nemaju nista izgubiti i kao takvi bi mogli nekome nanijeti tezak udarac kada bi uspjeli nekome da otkinu bod. Moja prognoza ishoda ove grupe:
. 
