dresdener78 wrote:Ljudi, nemojte.
Opet moram ponavljati,
KOMERCIJALNA KONKURENCIJA U JAVNOM SAOBRAĆAJU UNUTAR JEDNOG VELIKOG GRADA JE N E M O G U Ć A!!!
JBG pokažite mi JEDAN primjerak iz Evrope gdje postoji divlja konkurencija u civiliziranim gradovima!
Jeste li neko vidjeli
u Beču neke autobuse koji međusobno konkurišu i uzimaju u ludoj utrci putnike jedan drugome sa stajališta?
Ili
u Budimpešti tramvaje kako sabotiraju skretnice konkurenciji?
Ili
u Stockholmu fizički obračun 2 vozača vozova metro-a na peronu jer pripadaju konkurentnim prevoznicima?
Ispočetka: Konkurencija je moguća u sektoru autobusa i minibusa.
LOKALNA UPRAVA (Vlada KS) ispiše konkurz za paket linija na određen rok (recimo 5 godina).
UVJETI:
-> prevoznik prihvaća i realizira red vožnje koji pripremi i garantuje građanima LOKALNA UPRAVA na osnovi potreba stanovništva
-> prevoznik osigura kvalitetna vozila, niskospodna, itd. kao što zahtijeva LOKALNA UPRAVA
-> prevoznik prihvaća obavezu da učestvuje u JEDNOM tarifnom sistemu, da prihvaća karte drugih prevoznika. Koordinator tarife je LOKALNA UPRAVA.
-> prevoznik prihvaća obavezu da omogućava nesmetano i udobno presjedanje putnika iz / u vozila drugih prevoznika.
-> LOKALNA UPRAVA NUDI TAČNO DEFINISAN OBIM POSLOVA. POBJEDNIK KONKURZA JE FIRMA KOJA NUDI NAJBOLJE USLUGE PO NAJPOVOLJNIJOJ CIJENI KOJU PLAĆA LOKALNA UPRAVA!!! Prevoznici su motivirani da zarade što više od prodaje karata, ali bez kompenzacije od lokalne uprave jednostavno NE MOŽE. Ukoliko neće voziti samo profitabilne linije.
Ukoliko prevoznik ne poštuje uvjete, sikter, ukida se ugovor i gubi licenciju za saobraćaj.
Nakon perioda redovnog trajanja ugovora ispisan je novi konkurz u kojem postojeći prevoznik može ali ne mora pobijediti.
Električni saobraćaj je veoma povoljan za okoliš, za minimalizaciju gužva. Prevoz putnika kao takav u troli i tramvaju je veoma jeftin. Električna vozila koriste puno manje energije nego diesel vozila. Ali veoma skupe su investicije za izgradnju i održavanje - to mora obavezno plaćati lokalna uprava.
Dokazano je da putnici psihološki favoriziraju tramvaj / trolejbus pred autobusom iako se radi o vozilima jednako modernima. To znači MANJE AUTOMOBILA I MANJE GUŽVE.
ZAKLJUČAK: ZA SOLIDAN JAVNI SAOBRAĆAJ JE ODGOVORNA LOKALNA UPRAVA, TO NE MOŽE BITI STVAR KOMERCIJALNE DIVLJE KONKURENCIJE NEGO JE POTREBNA SARADNJA KOJU KOORDINIRA LOKALNA UPRAVA!!!
Naravno da kao putnik želim, isto kao kolega forumaš
kakaljin, da:
da gradski prevoz vozi po napisanom redu voznje i da ne kasni,
da su cista i uredna vozila,
da su vozac i kondukter uredno obuceni i da su prijatni,
da se vozim u ispravnom vozilu,
da kada platim kartu imam gdje sjesti za tu placenu kartu, a ne da sam ko sardina
Ali isto važno mi je:
- da moja mjesečna karta važi za sve prevoznike na području grada, dakle ne moram kupovati jednu novu mjesečnu za svakog prevoznika
- da mogu kupiti pojedinačnu kartu koja važi za recimo 2 presjedanja sa ukupno tri prevoznika
- da su redovi vožnje tako usklađeni da je moguće ugodno presjedanje - vozila čekaju jedna druge na važnim čvorovima.
- da je vožnja brza i sigurna, da vozilo ne stoji pola sata u beskrajnoj gužvi.
Ovo je nemoguće u divljoj komercijalnoj konkurenciji.
Vi ustvari podržavate proces koji vodi natrag u primitivno drevno doba početka javnog saobraćaja.
U svim velikim gradovima Evrope je javni saobraćaj rođen kao hrpa privatnih konkurencijskih preduzeća. Kasnije je njihova međusobna konkurencija bila tako bijesna i nemilosrdna, da je donosila više štete nego užitka. Lokalna uprava je radije kupila one prevoznike i osnivala zajedničke firme koje ZADOVOLJAVAJU POTREBE STANOVNIKA OVIH GRADOVA. CILJ POSLOVANJA TIH PREDUZEĆA JE BILO ZADOVOLJSTVO STANOVNIŠTVA, NE PROFIT!!! Naravno da je bilo neprihvatljivo bacati pare iz prozora kao što se to dešava 30 godina u GRAS-u.
Američki grad Los Angeles je nakon 2. svijetskog rata planiran i izgrađen kao idealan grad za automobile. Od javnog saobraćaja, ranije jako razvijenog, nije ostalo skoro ništa. Grad decenijama tone u gužvama. Prosječni građanin provede jedan sat dnevno u totalnoj gužvi u svom automobilu. Ne pomažu ni nove i nove i još nove obilaznice i autoputevi. Sada tamošnji arhitekti kažu da su izumili grad za automobile, ali zaboravili su čovjeka.
) i naravno vlada, samo radnici GRAS-a nisu.
. Kad covjek vidi ovakvo razmisljanje, onda ipak ostaje nekakva nada da ce ipak nekad krenuti se i naprijed 
