Obrezivanje ne samo da stiti od SPB (spolno prenosivih bolesti) u seksualno aktivnom dobu, nego takodje, od ranog doba preventira sakupljanje necistoce koja nosi razne bakterije ispod kozice vrha penisa dok je navlacenje kozice preko penisa (da bi se ocistile naslage tjelesnih lucevina) cesto bolno i neprijatno.aNTropocentrio wrote:Istina je da obrezivanje donekle smanjuje vjerovatnoću zaraze od HIV-a, ali da li se obrezivanje mora vršiti u tako mladom dobu? Doduše, u Africi se obrezivanje (koliko ja znam) vrši pri prelasku u "muškost".Shoshana wrote:Ja sam protim svih tih tradicionalnih sakacenja i obiljezavanje, pa bilo to provlacenje koske kroz nos, busenje usiju, tetoviranje, obrezivanje ili ono prstenje oko vrata![]()
Ali, evo, nedavno citam da WHO zvanicno preporucuje obrezivanje (u Africi) kao dio borbe protiv sirenja HIV-a.
Razlog za obrezivanje u ranom dobu (uglavnom oko 8 dana starosti) je pozeljno stoga sto je zahvat lakse izvesti, beba jos nema dovoljno razvijenu dugotrajnu memoriju, tako da, nakon zahvata, ubrzo nakon toplog zagrljaja i dojenja (flasice) njegovo sjecanje samog akta je fakticki nepostojece u znacajnom smislu.
Nije potrebno biti psiholog da se poznaje djecija sklonost (hvala Bogu) da suze (uzrokovane npr. nemogucnoscu da dohvati igracku, u kom trenu, kao da se njegov cijeli mali svijet srusio) zacas prevlada osmijeh kada mu se igracka pruzi uz zagrljaj i tepanje. Isti je slucaj sa malim (pa i vecim) povredama, ciji bol "magicno" nestaje kada mama (ili zbrinitelj) poljubi povrijedjeno mjesto.
Moc sugestije i snaga mentalne sposobnosti koja nadvladava fizicku neugodnost je kod djece mnogo razvijenija nego kod odraslih (nazalost), mada mnoge odrasle osobe uspiju da povrate neke od izuzetnih sposobnosti koje su kod djece ispod tri godine, pa i do pete godine, prirodne i bez svjesnog truda.
Zabrinjavajuce je cinjenica da se od tog akta obrezivanja stvorio naodni obicaj da se djecak obrezuje (sunneti) u odredjenim godinama, od 3 do 10, pa i stariji.
Stvara se velika "frka" oko tog akta, slavlje i obasipanje poklonima i novcem koji nikada ne mogu nadoknaditi ili zamijeniti traumu obrezivanja djeteta koje je potpuno svjesno dogadjaja i, statisticki provjereno, taj dogadjaj nikada ne zaborave - ostaje im u potsvijesti kao direktno zloupotrebljavanje njihove slabosti i intruzija njihove privatnosti (da ne pominjemo da svako, poznat i nepoznat, zna da se njegov ud "promijenio"). Rijetkost je da djecak u stvari razumije zasto je izlozen tom aktu i zasto nema izbora niti uticaja na obavljanje obrezivanja.
Obrezivanje, od najranijih dana, tj. od doba Ibrahima (Avrama) je obavljano u prvih deset dana po rodjenju, osim u slucaju odraslog muskarca koji odluci da odrzi taj kovenant izmedju Ibrahima i Boga.
Muslimani, kao i Jevreji prije njih, su takodje obrezivanje novorodjenih djecaka obavljali u prvih deset dana (naravno sa izuzetkom samih sahaba, [sljedbenika] Muhammeda a.s. kao i njega samog, koji su se samovoljno pokorili Bogu i Njegovom Zakonu, ukljucujuci kovenant Ibrahima a.s.).
Tek kasnije, kao sto je slucaj sa mnogim novotarijama i obicajima uvedenim i "ukomponovanim" u Islam, sunnecenje, tj. obrezivanje djecaka je zadobijalo sve veci znacaj u smislu obicaja koji "pravovjerne" razlikuju od "krivovjernih" - a sve na racun trauma djecaka, koje se mogu izbjeci obrezivanjem u ranim danima po rodjenju.
Napokon, svrha je zdravstveno-pozitivna i vjerski odredjena (tj. dovoljno je da Bog zna da je cin obavljen u svrhu odrzavanja Ibrahimovog obecanja) a ne da se od toga pravi veliki "show" i pretstava. Naravno, nije nista pokudno u tome da se okupi familija i prijatelji (koji svakako posjete novorodjence) i da se zajedno podijeli obrok i slicno, pri kojem skupu se pomene i to da je djecak vec obrezan.
Obicaj da se, npr. petogodisnji djecak izlozi, fakticki, javnom obrezivanju, gdje su familija i prijatelji u stvari cesto i svjedoci samog cina je nepotreban, negativno utice na psihu djeteta i nije nista drugo do invazija djecije privatnosti (a za koju su ga ucili da cuva privatna mjesta otkako zna za sebe).
U svakom slucaju, kao sto su mnogi pomenuli, obrezivanje MUSKARACA je dokazano kao pozitivno i zdravstveno opravdano.
Medjutim, obicaj obrezivanja ZENA je bez ikakve vjerske ili zdravstvene osnove, i moze se samo smatrati mutilacijom koja nosi ogromne zdravstvene rizike s obzirom da se vrsi u nehigijenskim uslovima, ne sluzi nikakvom zdravstveno-pozitivnom cilju i definitivno, ponavljam, nema nikakve osnove u VJERSKOM smislu.
