Gradjani, seljaci, papci, mahalasi, avlijaneri, carsijaneri

[Mx]

Sarajevo, Ferhadija.

Za Sarajevo se obicno prica da je to grad koji ima neku specijalnu "dusu"? Da tu zive neki fini i dobri ljudi koji vole sve ljude bez obzira na naciju, jezik, vjeru, boju koze, kulturu itd, da su to neka takozvana fina "gradska raja" pa opet ti fini ljudi dijele sarajlije i druge na: Gradjani, gradska raja, brdjani, seljaci, papci, mahalasi, avlijaneri, carsijaneri, saneri, carsiski ili ferhadijini setaci = Ljudi koji nista nerade nego samo setaju i po danu i ponoci http://www.google.se/imgres?imgurl=http ... CBwQ9QEwAg itd.

Ima li neko kompetentan da obrazlozi sta znaci ovo da "Sarajevo ima neku specijalnu dusu" u odnosu na druge gradove Evrope i svijeta i zasto gradjanima dijele iznad gore navedene nadimke i sta znace ustvari svi ti nadimci?

Unaprijed zahvalan na konstruktivnim odgovorima

[michio]

To je vise neki odbrambeni mehanizam nego nesto opipljivo. Sta ces, ljudima trebaju takve price.

[Mx]

To je vise neki odbrambeni mehanizam nego nesto opipljivo. Sta ces, ljudima trebaju takve price.

Dobro si! To jedan od vise mogucih korektnih odgovora na ovu temu. Idemo dalje sa drugim i drugacijim misljenjima

[Nuke]

Rođen, odrastao i živim i dalje u Sarajevu, a tu ću vjerovatno i sagorjeti. Većina ljudi vole svoje rodno mjesto, tj mjesto u kojem su odrasli. Nešto što voliš, uvijek i uzdižeš u neke nerealne visine. Ja sam u ratu, iako veoma mlad, shvatio koliko volim ovaj grad. Kada su ga granate komadale i rasparčavale na hiljade dijelova, ja sam plakao, kako zbog svega što se meni i drugima dešava, tako i zbog svega što se dešavalo mom gradu. Poslije čovjek shvati da se to sve popravi i izgradi, ali ipak mislim da bih bio podjednako tužan kada bi se taj užas ponovio. Da li je Sarajevo jedinstveno među milionima drugih gradova? Ne znam, po nazivu jeste, ali po ostalim faktorima vjerovatno nije.

Nekad ga mrzim, nekad ga volim, nekad mi dosadi, pa odem negdje drugo, ali se opet vratim. Nekad mi se cini da bi najbolje bilo razguliti odavde i nikad se ne vratiti. Probao i to, ali ne ide. Uvijek sam pomišljao u tim trenucima šta se dešava u Sarajevu, jel' maglovito, jel' se desio novi zemljotres, smrdi li Miljacka, da li je uništen još jedan park, da li je srušeno još neko drvo, stoje li Kemo i Hare u „boksu“ i mjerkaju cure koje prolaze, da li je možda otkazan koncert Tom Waits-a jer nije prodato dovoljno karata, da li je Sejo uspio uhvatiti neku veću „sapaču“ kod Vijećnice, čupa li iko travu sa grobova mojih drugova i rodbine, da li Maja u Titu pije pivo s rajom i misli li na mene, da li je Jasenko uspio spasiti kuju Lajku kada ju je udarilo auto, da li se Mirela vratila iz Bukurešta jer nije mogla izdržati nostalgiju koja i mene muči, jesu li istrijebili čopor kerova iz moje mahale koje uvijek hranim, da li Pero (vrana) i dalje svako jutro dolazi na moj balkon i čeka da mu dam koricu hljeba. Nakon toliko pitanja se spakujem i vratim KUĆI.

Ljude dijelim samo po ljudskosti, na dobre ili loše. U koju grupu ja spadam, ne bih znao reći, bar se trudim da budem dobar. Da li sam ja bolji od ostalih koji nisu iz Sarajeva samo iz tog razloga, ni pod razno, to je velika glupost i obmana. Što više dobrih ljudi dolazi u Sarajevo meni je bolje, kao i ovom gradu. Za mene je "duh Sarajeva" upravo ovo što sam i napisao, privlačnost i ljubav/mržnja (podjednako) koju osjećam prema ovom gradu (vjerovatno romantik u meni ima neke veze s tim ), i tu se ne razlikujem mnogo od ostalih koji isto tako vole ili mrze mjesto u kojem su odrasli, a ostalo je sve šuplja priča i ubleha. To je, mislim, potreba ljudi da se osjećaju superiorno i važno u odnosu na druge bez valjanog razloga. To mi ne treba u životu. Živim i pustio sam da žive.

(Sva sličnost sa stvarnim likovima je slučajna. )

[BiH-x]

Rođen, odrastao i živim i dalje u Sarajevu, a tu ću vjerovatno i sagorjeti. Većina ljudi vole svoje rodno mjesto, tj mjesto u kojem su odrasli. Nešto što voliš, uvijek i uzdižeš u neke nerealne visine. Ja sam u ratu, iako veoma mlad, shvatio koliko volim ovaj grad. Kada su ga granate komadale i rasparčavale na hiljade dijelova, ja sam plakao, kako zbog svega što se meni i drugima dešava, tako i zbog svega što se dešavalo mom gradu. Poslije čovjek shvati da se to sve popravi i izgradi, ali ipak mislim da bih bio podjednako tužan kada bi se taj užas ponovio. Da li je Sarajevo jedinstveno među milionima drugih gradova? Ne znam, po nazivu jeste, ali po ostalim faktorima vjerovatno nije.

Nekad ga mrzim, nekad ga volim, nekad mi dosadi, pa odem negdje drugo, ali se opet vratim. Nekad mi se cini da bi najbolje bilo razguliti odavde i nikad se ne vratiti. Probao i to, ali ne ide. Uvijek sam pomišljao u tim trenucima šta se dešava u Sarajevu, jel' maglovito, jel' se desio novi zemljotres, smrdi li Miljacka, da li je uništen još jedan park, da li je srušeno još neko drvo, stoje li Kemo i Hare u „boksu“ i mjerkaju cure koje prolaze, da li je možda otkazan koncert Tom Waits-a jer nije prodato dovoljno karata, da li je Sejo uspio uhvatiti neku veću „sapaču“ kod Vijećnice, čupa li iko travu sa grobova mojih drugova i rodbine, da li Maja u Titu pije pivo s rajom i misli li na mene, da li je Jasenko uspio spasiti kuju Lajku kada ju je udarilo auto, da li se Mirela vratila iz Bukurešta jer nije mogla izdržati nostalgiju koja i mene muči, jesu li istrijebili čopor kerova iz moje mahale koje uvijek hranim, da li Pero (vrana) i dalje svako jutro dolazi na moj balkon i čeka da mu dam koricu hljeba. Nakon toliko pitanja se spakujem i vratim KUĆI.

Ljude dijelim samo po ljudskosti, na dobre ili loše. U koju grupu ja spadam, ne bih znao reći, bar se trudim da budem dobar. Da li sam ja bolji od ostalih koji nisu iz Sarajeva samo iz tog razloga, ni pod razno, to je velika glupost i obmana. Što više dobrih ljudi dolazi u Sarajevo meni je bolje, kao i ovom gradu. Za mene je "duh Sarajeva" upravo ovo što sam i napisao, privlačnost i ljubav/mržnja (podjednako) koju osjećam prema ovom gradu (vjerovatno romantik u meni ima neke veze s tim ), i tu se ne razlikujem mnogo od ostalih koji isto tako vole ili mrze mjesto u kojem su odrasli, a ostalo je sve šuplja priča i ubleha. To je, mislim, potreba ljudi da se osjećaju superiorno i važno u odnosu na druge bez valjanog razloga. To mi ne treba u životu. Živim i pustio sam da žive.

(Sva sličnost sa stvarnim likovima je slučajna. )

[GOLFER]

Sarajevo je poseban grad, nema tu objasnjenja, naucnih dokaza, cinjenica Sarajevo jednostavno ima dusu kao sto je i covjek ima a niko da je DOKAZE... Ovi nazivi sto ih ti navalja, su samo djelic price nekih iz sarajeva, nekima je ta prica sve a nekima nista, ja licno volim ovaj grad, to je moj grad, napacen ali ponosan i u inat dusmanima ostat ce takav do kraja vremena!!!

[uvjek dobar gost]

Nuke je kralj, a Sarajevo je na anesteziji sve skupa sa dušom koja mu izlazi na nos... grad je na aparatima i jedva preživljava.. Valter je krepao, nije zaleđen kao Walt D. već je podlegao povredama na dan oslobođenja... meni lično to je pomalu šuhveli, ali zar sve nije tako u Sarajevu... Ima nešto u havi što mi jednostavno ne da da odem bilo gdje, da se ispalim a to bi meni lično bilo najpametnije... jer ne mogu durati grad da gledam kako mi na očima izdiše...

Sarajevo... kao i svaka čaršija ima papke i ostale, ima mahalaše, šminkere, FGR raju ima mace, koke i šanere... ima i raju pravu .. koje sad i nema toliko, ali ima recidiva koji idu svojeglavo u tom pravcu..

Ja volim ovaj grad, bez rezerve, bez interesa, bez zadrške... volim ga i gotovoo, sad gdje mu je danas duša... ni sam ne znam.. možda da protrljamo sebilj ili da puhnemo u klipaču da vidimo hoće li kakav duh se pomoliti...

Kad shvatimo da smo mi taj duh, da momci oni i djevojke koji su iz čiste ljubavi branili ovaj grad... oni su taj duh.. tada možda šta i bude od ovog grada... do tada ja ću da se nerviram kao i još nekolicina ljudi koji nemaj nikakvih rezervi prema Sarajevu...

[PipiDugaDevetka]

Ima li neko kompetentan da obrazlozi sta znaci ovo da "Sarajevo ima neku specijalnu dusu" u odnosu na druge gradove Evrope i svijeta i zasto gradjanima dijele iznad gore navedene nadimke i sta znace ustvari svi ti nadimci?

Unaprijed zahvalan na konstruktivnim odgovorima

Inat kuća i priča o njoj opisuje stanovnike Sarajeva, način života i ''specijalnu dušu'' njihovu.

Photo by Julia T. iz Gloucester, United Kingdom.

Uz dobro poznatu činjenicu o sakralnim objektima tri glavne monoteističke religije (Od toga dvije kršćanske/hrišćanske) na nekih 600m2 još tri turističke atrakcije iz novijeg vremena objašnjavaju jednistvenost Sarajeva i BiH, a to su: Spomenik međunarodnoj zajednici, Muzej Ratni tunel i postavka Historijskog muzeja.



Historijski muzej

Historijski muzej
Još da dodam i Despića kuću sa testamentom Hadži-Makse Despića:

Neodgovornost i papanluk vlasti i stanovnika primjetila je i uslikala je turistkinja ovako:

[vozač]

pred spavanje, mrzim ga iz dna duše, kad se probudim ne bih ga dao ni za šta na svijetu,
pogotovo ga ne bih ostavio divljacima na milost i nemilost

[Mx]

Rođen, odrastao i živim i dalje u Sarajevu, a tu ću vjerovatno i sagorjeti. Većina ljudi vole svoje rodno mjesto, tj mjesto u kojem su odrasli. Nešto što voliš, uvijek i uzdižeš u neke nerealne visine. Ja sam u ratu, iako veoma mlad, shvatio koliko volim ovaj grad. Kada su ga granate komadale i rasparčavale na hiljade dijelova, ja sam plakao, kako zbog svega što se meni i drugima dešava, tako i zbog svega što se dešavalo mom gradu. Poslije čovjek shvati da se to sve popravi i izgradi, ali ipak mislim da bih bio podjednako tužan kada bi se taj užas ponovio. Da li je Sarajevo jedinstveno među milionima drugih gradova? Ne znam, po nazivu jeste, ali po ostalim faktorima vjerovatno nije.

Nekad ga mrzim, nekad ga volim, nekad mi dosadi, pa odem negdje drugo, ali se opet vratim. Nekad mi se cini da bi najbolje bilo razguliti odavde i nikad se ne vratiti. Probao i to, ali ne ide. Uvijek sam pomišljao u tim trenucima šta se dešava u Sarajevu, jel' maglovito, jel' se desio novi zemljotres, smrdi li Miljacka, da li je uništen još jedan park, da li je srušeno još neko drvo, stoje li Kemo i Hare u „boksu“ i mjerkaju cure koje prolaze, da li je možda otkazan koncert Tom Waits-a jer nije prodato dovoljno karata, da li je Sejo uspio uhvatiti neku veću „sapaču“ kod Vijećnice, čupa li iko travu sa grobova mojih drugova i rodbine, da li Maja u Titu pije pivo s rajom i misli li na mene, da li je Jasenko uspio spasiti kuju Lajku kada ju je udarilo auto, da li se Mirela vratila iz Bukurešta jer nije mogla izdržati nostalgiju koja i mene muči, jesu li istrijebili čopor kerova iz moje mahale koje uvijek hranim, da li Pero (vrana) i dalje svako jutro dolazi na moj balkon i čeka da mu dam koricu hljeba. Nakon toliko pitanja se spakujem i vratim KUĆI.

Ljude dijelim samo po ljudskosti, na dobre ili loše. U koju grupu ja spadam, ne bih znao reći, bar se trudim da budem dobar. Da li sam ja bolji od ostalih koji nisu iz Sarajeva samo iz tog razloga, ni pod razno, to je velika glupost i obmana. Što više dobrih ljudi dolazi u Sarajevo meni je bolje, kao i ovom gradu. Za mene je "duh Sarajeva" upravo ovo što sam i napisao, privlačnost i ljubav/mržnja (podjednako) koju osjećam prema ovom gradu (vjerovatno romantik u meni ima neke veze s tim ), i tu se ne razlikujem mnogo od ostalih koji isto tako vole ili mrze mjesto u kojem su odrasli, a ostalo je sve šuplja priča i ubleha. To je, mislim, potreba ljudi da se osjećaju superiorno i važno u odnosu na druge bez valjanog razloga. To mi ne treba u životu. Živim i pustio sam da žive.

(Sva sličnost sa stvarnim likovima je slučajna. )

Hvala @ Nuke, odlican prilog

Idemo dalje sa komentarima

[Bosanac sa dna kace]

mrzim malogrđanski primitivizam
a to su oni koji misle da im je zlato među nogama samo zato što su rođeni na asfaltu

[statix]

Mislim da je prosjercnom strancu zanimljivo Sarajevo zbog sudara tri razlicite kulture, koji se takodjer ogleda u arhitekturi grada. Ta prica o sarajevskom duhu, ima smilsla u okvirim bivse juge tj. spomentuti nekom iz Beograda ili Zagreba tu frazu je imalo neko znacenje, koje se uglavnom odnosilo na sarajevski humor i muzicku scenu...prica o papcima, mahalasim, gratskoj raji nije toliko bitna, po meni...

[Mx]

Nuke je kralj, a Sarajevo je na anesteziji sve skupa sa dušom koja mu izlazi na nos... grad je na aparatima i jedva preživljava.. Valter je krepao, nije zaleđen kao Walt D. već je podlegao povredama na dan oslobođenja... meni lično to je pomalu šuhveli, ali zar sve nije tako u Sarajevu... Ima nešto u havi što mi jednostavno ne da da odem bilo gdje, da se ispalim a to bi meni lično bilo najpametnije... jer ne mogu durati grad da gledam kako mi na očima izdiše...

Sarajevo... kao i svaka čaršija ima papke i ostale, ima mahalaše, šminkere, FGR raju ima mace, koke i šanere... ima i raju pravu .. koje sad i nema toliko, ali ima recidiva koji idu svojeglavo u tom pravcu..

Ja volim ovaj grad, bez rezerve, bez interesa, bez zadrške... volim ga i gotovoo, sad gdje mu je danas duša... ni sam ne znam.. možda da protrljamo sebilj ili da puhnemo u klipaču da vidimo hoće li kakav duh se pomoliti...

Kad shvatimo da smo mi taj duh, da momci oni i djevojke koji su iz čiste ljubavi branili ovaj grad... oni su taj duh.. tada možda šta i bude od ovog grada... do tada ja ću da se nerviram kao i još nekolicina ljudi koji nemaj nikakvih rezervi prema Sarajevu...

Interesantan prilog i iz ovog ugla, idemo dalje

[lara b.]

sarajevo je nekada bilo poznato po svacemu necemu, pa tako i sarajlije a danas ne bih znala ima li uopste duha, neke posebnosti, nista specijalno se ne desava, ne nudi, ne napreduje, a i ljubaznostt gradjana je postala upitna, svi su pretezeno iskompleksirani i frustrirani

[Chisum]

Tesko da jedan grad, pogotovo nakon onako teskih i mucnih vremena i promjena kao sto je bio rat i tranzicija iz jednog sistema u drugi, moze da amortizuje sva ta negativna isijavanja i ostane tu kao kakav autonoman organizam na cijoj se kozi ne daju citati sve te promjene... Pogotovo ne grad velicine Sarajeva, kojem se i najmanje oscilacije odraze na ono sto zovemo kriticna masa, pa je li ode, umre ili nestate nekoliko onih koji su bili perjanice jednog vremena - eto problema i iskusenja...

Ni nakon ovog rata Sarajevo nije ostalo netaknuto... cak sta vise, radi velikih kretanja i ratova, preplavili su ga neki novi ljudi, neki novi obicaji, koji s gradom kojeg mi malo stariji pamtimo, nemaju nikakve veze.

Ja i dalje najvecu odgovornost za ovo bacam na ledja nas koji smo tu odrastali, koji smo taj grad u ratu odbranili, a nakon rata ga bez rijeci - PREDALI.


Kako svaki grad biva ogledalom aktuelnog vremena i stanja u kojem se njegovi gradjani nalaze, tako i danas, nakon "paljenja svjetla" , ovaj grad lici na to na sta lici...........


I ko kaze da nema nista da ponudi... evo, nakon par dana Film festivala, na koji se cekalo godinu dana, slijedi 30 dana live prijenosa iftara... gosti Bakir Izetbegovic, Hanka Paldum, Nezdad Brankovic (ako mu sad ne oprostimo, braco moja, za ovih poboznih ramazanskih dana i noci, a kada cemo? )... sve same Sarajlije...



P.S. Pojam - duh grada - tesko je shvatiti... Od subjektivnosti i nostalgije, od zala za izgubljenim, a u ratu - i otetim - mladostima, pa do pitanja kako u tom "duhu grada" spojiti i jednu i drugu stranu, i "dobre", a i "lose ucenike", a da ime Sarajevo ostane cisto i sveto, bezbroj je klopki i prepreka, pa zaista samo oni koji do neba vole ovaj grad, i u vremenima kao sto je ovo danas, ni na trenutak ne posumnjaju u tu ljubav... ni na trenutak im taj duh Sarajeva, ma kako apstraktno i nedokucivo zvucao, ne probudi strah da se, ustvari, radilo o nekoj iluziji, lazi, ili tek pukoj potrebi, odbrambenom mehanizmu...
Ja se smatram jednim od takvih. Ovaj grad volim vise nego sebe, a krkane i piljare koji su ga trenutno opsjeli, te mentalitet teladi koji su mu ubrizgali u vene - zelim smatrati vremenskom nepogodom.

Postoji jedna tema na ovom forumu, doduse - tek jedna strana tog duha grada - zvana momci sarajevskog asfalta prije rata, pa tu uvijek pisem sa velikim uzivanjem, a sa jos vecim uuzivanjem - citam ono sto su moji sugradjani, moja raja, napisali.

[kockica_kockica]

Kad me neko pita odakle sam, punim plucima i sa ponosom kazem da sam iz Sarajeva... To je grad u kojem su odrasli moji roditelji, roditelji mojih roditelja, ja, moj brat... u kojem ce odrastati i neke nase buduce generacije... Ne vidim razloga zasto bih mrzila svoj grad, jer on nije kriv ni za sto... Krivi su ljudi koji zive u njemu... O ljudima bi mogli svasta nesto pricati dobroga i losega... Podjele oko toga ko je gradjanin seljak papak avlijaner carsijaner meni su pomalo smijesne, ali ne zbog ljudi koji svoje komplekse lijece dajuci ovakva imena drugima ili okarakterizirajuci sebe u jednu od skupina vec su mi smijesni oni koji se za tu izjavu uhvate pa imamo najmanje 20 tema u kojima nesarajlije napadaju sarajlije a ovi se brane ... Ni jedan sarajlija nece otvoriti temu u kojoj ce potezati ko je papak a ko gradjanin...
Sarajevo jeste lijep grad... pun je znamenitosti koje plijene turisticke poglede i divljenje... ali su lijepi i Banja Luka, i Mostar itd... i svaki mostarac ce imati puna usta Mostara, i oni imaju one "mostarce" pridoslice i mostarce koji su tu od pamtivjeka...

Meni je gradjanin svaki onaj koji se ne pokaze da to nije... seljak mi je c'ojek sa sela koji svojim mukotrpnim radom od zvijezde do zvijezde zaradjuje komadic kruha, mahalas mi je lik koji ide od jedne osobe do druge i prica svoju pricu kako je onaj neki XY povalio onu YX odmah prvu noc, a on sam nije vidio pi**** stoljecima.... cuke su avlijaneri... za ljude ne znam... mozda je to neki ultra cool trend da se ljudi zovu avlijanerima... no ja nisam u tom trendu...

Cesto dodjem u situaciju da mi se ljudi gade... moja prijateljica obicno kaze "joj seljaka".. a ja kazem da je to krkan koji je obukao cipele, ubacio koju markicu u dzep i misli da se cijeli svijet vrti oko njega... Sam Bog zna koliko krkana imamo ne samo u Sarajevu vec u cijeloj BiH... A Sarajevo je samo jedan mali djelic toga... I nije mi vazno jesi li zenicanin, biscanin, mostarac, ili si iz gorazda... ako si covjek dobrodosao si, a ako nisi onda ti nikakva dobrodoslica nece biti dovoljna...

[uvjek dobar gost]

kockica_kockica & chisum... sve što se natipkali... kao da sam ja natipkao ili kao da su to moja promišljanja..
Gdje je kvaka da su recimo "izdali" grad oni kojima je on "sve" dao. Neću polemisati o nacionalistima jer oni su izgubljen slučaj, moja tema svakako su "umjetnici".. i ovdje mislim na njih.

Da ne licitiram imenima i ne navodim ih no skoro niko od njih ništa nije vratio gradu, nije ponudio gradu neku dodatnu vrijednost.. ne praveći česme, džamije il mostove jer nisu oni t nešto... niko od njih nije kako učinio nešto za grad tako i ponudio neki novi kvalitet djeci koja danas dok mi baš i nemamo posla na poslu odrastaju u Sarajevu. Muzičali, slikari, glumci, režiseri, kulturni ili naučni radnici i recimo sportisti (koji jesu nešto i uradili).. što oni danas nemaju motiv uraditi nešto izdići se iznad predrasuda i dogmi i načiniti prvi korak ?

Primjeri : žičara na Trebević, muzej ARS EVI, porodilište, spomen park vraca, muzička dvorana, kino prvi maj.... sa malo para može se kreirati energija i promijeniti se može (bar početi) mentalitet ljudi koji danas sebe nazivaju sarajlijama i sve one koji žive u Sarajevu ili ga posjećuju... "autoriteti" koji mogu pokrenuti ove i druge priče... uživaju ili u radu van BiH ili su ovdje prikopčani na budžetsku cicu... i boli ih uvo..

kockicu i chisuma molim da mi pomognu.. da dokučim kvaku... jer predaja ne dolazi u obzir !

[teAMICA]

Grad koji jako volim. Volim njegove ulice, zgrade, drveće, mostove, mahale, kuće... čak i onu smrdljivu Miljacku volim!

Tužna sam jedino zbog ljudi koji žive tu (većine) - predali su se bez ijedne bitke. Prošli kroz pakao rata, a sada se predaju i bježe ko miševi u svoje rupe od onih koji ovom gradu i državi žele samo najgore. Misle da oni kao pojedinci ne mogu ništa uraditi, pa postaju (a da toga nisu ni svjesni) prave kukavice i seronje.
Mislim da nam zbog toga i jeste ovako - kako u Sarajevu, tako i u cijeloj BiH.
Idi linijom manjeg otpora - nemoj se (gluho bilo!) kome za šta zamjeriti, znaš li ti ko je on...
Bacaj smeće po ulici, niko te neće opomenuti!
Kradi, parkiraj u zabrani, vozi brzo, pa čak i ubij... niko neće imati muda da ti se suprotstavi!
Nemoj slučajno da nazoveš "dobar dan", pozdravljaj se sa "kak'ste?", jer je to sad u modi...
Mrzi one koji nisu "tvoji", zatvori se u svoj tor i daj glas "svojima", đe ćeš glasati za anamo one...

E moj grade... dobro se ti još i držiš...

[Joey Tribbiani]

kockica_kockica & chisum... sve što se natipkali... kao da sam ja natipkao ili kao da su to moja promišljanja..
Gdje je kvaka da su recimo "izdali" grad oni kojima je on "sve" dao. Neću polemisati o nacionalistima jer oni su izgubljen slučaj, moja tema svakako su "umjetnici".. i ovdje mislim na njih.

Da ne licitiram imenima i ne navodim ih no skoro niko od njih ništa nije vratio gradu, nije ponudio gradu neku dodatnu vrijednost.. ne praveći česme, džamije il mostove jer nisu oni t nešto... niko od njih nije kako učinio nešto za grad tako i ponudio neki novi kvalitet djeci koja danas dok mi baš i nemamo posla na poslu odrastaju u Sarajevu. Muzičali, slikari, glumci, režiseri, kulturni ili naučni radnici i recimo sportisti (koji jesu nešto i uradili).. što oni danas nemaju motiv uraditi nešto izdići se iznad predrasuda i dogmi i načiniti prvi korak ?

Primjeri : žičara na Trebević, muzej ARS EVI, porodilište, spomen park vraca, muzička dvorana, kino prvi maj.... sa malo para može se kreirati energija i promijeniti se može (bar početi) mentalitet ljudi koji danas sebe nazivaju sarajlijama i sve one koji žive u Sarajevu ili ga posjećuju... "autoriteti" koji mogu pokrenuti ove i druge priče... uživaju ili u radu van BiH ili su ovdje prikopčani na budžetsku cicu... i boli ih uvo..

kockicu i chisuma molim da mi pomognu.. da dokučim kvaku... jer predaja ne dolazi u obzir !

[Jazz_Junkie]

Svako tepa svom (rodnom) mjestu da je najljepse, ima ovo, ima ono. Nitko ne govori sto im rodno mjesto nema. Sarajevo je u bivsoj Jugoslaviji bilo nesto posebno zbog cega je bilo opjevano sirom drzave, medjutim ta su zlatna vremena (Sarajeva) davno prosla. I mom Becu se tepa da je nesto posebno, grad kulture, da ima svoju sarm i humor ("Wiener Schmäh"), ali on istinski zivi od slave svoje proslosti. Sarajevo je grad kao i svaki drugi i Sarajlijama mogu poruciti da gledaju da ne bude jos gori nego sto jest.

[kockica_kockica]

ako se predamo onda je to i moj poraz... a poraze slabo primam tako da oni nisu opcija...

umjetnici... grad im je mozda ( a mozda i grijesim) jako mnogo dao, a oni gradu ???? tesko... najlakse je pljuvati po onom tamo nekom drugom, koji je ovakav ili onakav... ja bih prva otisla na koncert ciji prihod bi isao za obnovu zicare, spomen parka, kina prvi maj ( za njega me vezu neka posebna sjecanja ali o tom drugom prilikom)... dala bih prilog za porodiliste da nam djeca u 21. stoljecu ne oboljevaju od MRSE i slicnih bolesti....

djeca nam se igraju lomeci sve pred sobom dok im njihovi roditelji u nekakvom transu pljescu rukama, jedan dio njih ce oslijepiti pored kompjutera i igrica koje napravise nepismene debile od njih, skole sluze ni za sta, ali doslovno ni za sta, jer djeca dobijaju ocjene i uce gradivo no kad ih covjek pita nesto osnovno njihovo znanje je ravno nuli.... na studiju sam shvatila koliko sam ispred nekih generacija sto znanjem sto snalazljivoscu... nije do mene do njih je...

predrasude... mi vec godinama zivimo u predrasudama... nama su drugi stvorili sliku a mi sami ne dozvoljavamo SEBI da vidimo drugacije.. drugacije bi moglo biti pogresno od mase, a masa zna biti vrlo opasna ako si izvan njenih okvira....

autoriteti... jadni su nam autoriteti... oni jos jedino zagovaraju svoje interese i svoj bolji zivot... ostatak naroda ima povez na ocima koji oni stvorise nekada davno kad smo se igrali corabake i nikad ne skidose poveze... i dok raja drzi poveze oni nacionalisti s pocetka posta @uvijek dobrog gosta kolo vode ... s njima su udruzeni krimosi kojima ovo sve pogoduje... autoriteti im pljescu ...

ne mogu da se nacudim da nam je cool postalo: voziti 220 km/h i sjargati se o prvu banderu, preticati kolonu od 10 auta u izvuci se iz makaza, opljackati prolaznika ili turistu, razbiti svaku klupu koja nam se nadje u blizini, demolirati tudje auto jer si dijete pa ti je dozvoljeno, ubiti konobara jer nije donio dovoljno hladno pivo, itd...

[Mx]

Sarajevo je poseban grad, nema tu objasnjenja, naucnih dokaza, cinjenica Sarajevo jednostavno ima dusu kao sto je i covjek ima a niko da je DOKAZE... Ovi nazivi sto ih ti navalja, su samo djelic price nekih iz sarajeva, nekima je ta prica sve a nekima nista, ja licno volim ovaj grad, to je moj grad, napacen ali ponosan i u inat dusmanima ostat ce takav do kraja vremena!!!

Ok, idemo sa sljedecim prilozima

[Ateista]

U principu, mislim da je to stvar proslosti, da je to nesto sto je Sarajevo nekad imalo, sada se to skroz izgubilo.

[maslina]

Ja sam često razmišljao o tim floskulama tipa sarajevska duša, tolerancija, pop rock škola itd. Kako me gaze godine, postaje mi sve jasnije da tu ima dosta šuplje. Da se odmah razumijemo. Ne bih mogao zamisliti da živim negdje drugdje. Stoga, ne bih da se ova moja priča shvati kao pljuvanje po Sarajevu. Samo nastojim biti realan.
Dakle, koja sarajevska duša.? Mislim da je za vrijeme Juge, Sarajevo mnogima bilo zanimljivo jer nije gradić, a nije ni pravi grad. Napraviš autom krug oko cijelog grada za 40 minuta, ako nije gužva. To je teško grad u pravom smislu riječi. Opet, u njemu nisu živjeli malograđani, a i oni koji jesu su se nekada trudili da budu "gospoda", pa se dobijala mješavina čudnih likova. Simpatičnih, svakako.
Sarajevska pop škola je isto tako, mislim, napuhan pojam. Sarajevo je imalo svoje muzičare, jako kvalitetne, ali nije to bilo ništa spektakularno. Kvalitetno jeste bilo.
I da ne nabrajamo šta je bilo, mene više zanima šta je sada. Krajem 80-ih je poznati zagrebački crtač i animator, Joško Marušić, izjavio da "Bosanci samo sjede po brdima i puše cigare." Joj, kako sam ga tada mrzio. Sreća da je živio u drugom gradu. Danas, gledam taj naš narod koji, zaista to i radi. Ne doslovno, ali osvrnite se oko sebe. Pogledajte navalu primitivizma, krkanluka, neobrazovanja, najnižih strasti... koji nas okružuje. Da li smo nešto poduzeli? Ne, sjedimo i pušimo.
Prošle godine sam, po prvi put bio u Crnoj Gori, u Baru. Tamo je stanovništvo miješano, žive Muslimani, Crnogorci i Srbi. Bio sam nemalo iznenađen visokim nivoom tolerancije u usporedbi sa ovom našom, toliko hvaljenoj. Nažalost...
Ipak, nije lako otići i ostaviti ovo. Da ti život prođe u patnji i potrazi za mirisima koji te podsjećaju na Sarajevo. Jebo to.