Prije dvije - tri sezone, Manijaci su imali jednu ekipu od 50 do 100 navijača koji su uvijek išli zajedno, i to je trajalo 3 - 4 godine, uvijek smo mogli bezbjedno krenuti i bez straha da će biti kakvih sranja. Otkako imamo neke nove klince koji psuju starijim što ne navijaju, to nekako slabije ide, tako da preferiram odlazak autom. Sreća je pa imamo svi iste tablice
.Košarkaška gostovanja su nešto dosta opasnije, i na to se rjeđe odlučujem, a i zbog velike gustine u rasporedu, tj. velikog broja utakmica. Ipak ni to nije loše, pa smo se znali zadesiti u Tuzli, Zenici, Mostaru, Širokom Brijegu...
Dakle, najdraže mi je otići u Mostar (Veležu naravno), Travnik, Bihać, Tuzlu, Banoviće... Tim redoslijedom. Ostalo je komplikovanije, ali ne izbjegavam nijedan grad, sve sam obišao dosad. Žao mi je što ne mogu pisati o evropskim gostovanjima, kao ni ona prije rata, ali nadam se da će neko pisati i o tome.
