kakavdanakneiskustvu wrote:niko da odgovori,kad su mogli brojni beograđani dici glas protiv opsade sarajeva,što ljigavac nikad riječ ne reče?
Gledala sam kompletan intervju, s onim što prethodi ovom biseru o 'našoj stvari'. Prvo ide priča kako je neki tip ufurao u WC u Skenderiji tokom premijere filma "Sutjeska" i tamo zatekao druga Tita kako piški. Ne znajući šta da radi, dotični je počeo pišajućem Titu aplaudirati sred WC-a. I onda Bregović prelazi na priču kako se, eto, on tako zatekao pored Karadžića na recepciji hotela, pa ga gotovo hinjski (u fazonu, on Karadžića podjebava), pitao ga 'kako ide naša stvar'. Klasični Bregovićev oportunističko-migoljeći momenat. I ujedno odgovor na tvoje pitanje. Čuvao je, vjerovatno, i svoje dupe, jer nije u Bg bilo jednostavno reći-evo ja doš'o, vi ste zlotvori. Dodje neki Arkan wannabe, na pr, i upuca te, otme ti dijete, siluje ti ženu. S druge strane, napisao je Aco Čović iz Regine pjesmu o zlotvorima koji ubijaju njegov grad, i objavio je sred Beograda, pa ga opet prozivaju. Ali Čović je bio mali, a Brega superstar-u smislu vidljivosti.
Uz sve to, Bregović je čovjek o kojem pišu na jezicima za koje ja nisam ni čula. I uvijek o njemu pišu kao Sarajliji, što će reći da je to nešto na čemu on insistira. On je globalno najpoznatiji bosanski proizvod (poslije ćevapa i možda nekog fudbalera). I običan čovjek, kao i svi mi. A ljudi griješe, nose ih okolnosti, oportunisti su, kukavice, ljigavci, impulsivne budale, ovo ili ono, nisu savršeni. Daleko od toga.
Ovaj Zubčevićev tekst ima najviše veze sa parama... kojih za Bregovića ima, a za Jazz Festival nema. I sama ta činjenica čini ovu kompletnu kampanju licemjernom.
