ovih dana veoma cesto slusam od svojih poznanika i prijatelja price o tome gdje ko zivi..i kako..i kako je doslo do toga da zivi tu gdje zivi..
na sta konkretno mislim..
pa evo npr. poznajem nekoliko mladih ljudi koji su obrazovani, rade, ali nemaju rjeseno stambeno pitanje,pa se snalaze u smislu - cimeri, iznajmljivanje, neki zive i dalje s roditeljima, neki su kupili stan na kredit (pa sad ne spavaju od brige, a ima i onih koji se ne sekiraju previse jer kontaju otplatice ga kad -tad i kako-tako, sto i ima logike)..
odmah da kazem da sam svjestan da ima mladih ljudi kojima su roditelji kupili stan pa sad zive u njemu..ili onih koji su isti naslijedili..ili onih koji imaju roditelje koji ,opet, imaju negdje neku kucu ili zemlju pa su istu prodali da bi djetetu kupili stan..i slicno..takodje znam da ima i mladje raje koja su fino zaradila i kupila stan ( doduse , iskreno, ovakvih situacija je nekako najmanje)
da jos vise konkretizujem pricu....ja imam 26 godina, zavrsio fax, radim, ali i dalje zivim s roditeljima..i nije mi to nikakav blam nekome reci, jer zivim i radim posteno, i sta sad sto nemam stan, nije da je to propast svijeta i nije da sad to znaci da sam nesto nesposoban ( ne kazem da oni sto ga imaju, da je to nesto neposteno, naprotiv)..
ali da malo frustrira i nervira situacija - istina je.. ipak biti stalno sa svojima nekada zna biti bas ono.... ne kaze se bezveze da se ide od kuce da bi se vise voljeli
nekako mislim da treba to pitanje da rijesim..ali ne znam jos kako
pa eto malo da cujem iskustva .. savjete... ozbiljne i dobronamjerne , dakako
