Gdje sahraniti psa u Sarajevu

[I]

Nažalost došao je trenutak kada moram odlučiti da uspavam svog psa. Kako se desilo iznenada nisam se uopste pripremila zato i ne znam da li u Sarajevu postoji mjesto gdje se moze zakopati pas. Ne bih zeljela da ga predam u kafeliriju i da zavrsi na nekom smetljistu jer mi je i ovako previse bolno.

[despina]

a joooj baš mi je žao. u sarajevu ne postoji groblje za kućne ljubimce
možda da vidiš da li neko od tvoje porodice ima zemlju, možda vikendicu i da ti izađu u susret.

[Pasiflora]

zao mi je
Bojim se da je @despina u pravu...

[SundanceKid]

Ja znam da je jedna prijateljica svog psa odnijela na Bjelasnicu, i na nekoj usamljenoj livadi ga sahranila, ispod drveta... Mislim da ti je nesto tako najbolja opcija. Licno nisam imao psa nikada, ali znam koliko se ljudi vezu za njega i vole ga ko clana porodice, tako da mozda ti to bude dosta dobra ideja, a nije suvise teska za realizovati...

[mericak]

ja sam svog zakopala na Igmanu.

[I]

Agonija je završena. Zahranili smo ga Trebeviću. Sada samo još treba preboljeti.

[tanana33]

Agonija je završena. Zahranili smo ga Trebeviću. Sada samo još treba preboljeti.

Iskreno znam kako ti je,ja sam svoju uspavala prije evo tacno pola godine,i jos je nisam prebolila, niti cu ikad...ali vrijeme cini svoje....reci cu ti da sam kad sam je uspavala danima plakala, na kraju se razboljela, valjda od silnog stresa, nisam tri sedmice ustala iz kreveta...a najgore mi je bilo, kad se kuci vracam s posla, sto znam da me nece docekati, da nema ko da mi mase repom, da je jednostavno kuca prazna, ali bolno prazna....i dan danas krenem da spustim posudu s vodom i hranom..vjerovala ili ne....bice ti tesko i to moras prihvatiti...tu vezanost ne mogu shvatiti ljudi koji nisu imali psa....eto ja sam kategoricno odbijala da poslije nje uzmem vise i jednog psa...medutim odlucila sam ipak da uzmem,...tako da u moj dom sljedece sedmice dolazi novo stene, i jako se radujem tome....i ne kazem da je necu voljeti....hocu i vezat cu se....ali nikad ko za nju....

[Pasiflora]

[I]

Agonija je završena. Zahranili smo ga Trebeviću. Sada samo još treba preboljeti.

Iskreno znam kako ti je,ja sam svoju uspavala prije evo tacno pola godine,i jos je nisam prebolila, niti cu ikad...ali vrijeme cini svoje....reci cu ti da sam kad sam je uspavala danima plakala, na kraju se razboljela, valjda od silnog stresa, nisam tri sedmice ustala iz kreveta...a najgore mi je bilo, kad se kuci vracam s posla, sto znam da me nece docekati, da nema ko da mi mase repom, da je jednostavno kuca prazna, ali bolno prazna....i dan danas krenem da spustim posudu s vodom i hranom..vjerovala ili ne....bice ti tesko i to moras prihvatiti...tu vezanost ne mogu shvatiti ljudi koji nisu imali psa....eto ja sam kategoricno odbijala da poslije nje uzmem vise i jednog psa...medutim odlucila sam ipak da uzmem,...tako da u moj dom sljedece sedmice dolazi novo stene, i jako se radujem tome....i ne kazem da je necu voljeti....hocu i vezat cu se....ali nikad ko za nju....

Znala sam da ga volim, ali da će bol biti ovako nepodnošljiva nisam mogla vjerovati. Sve me u kuci podsjeća na njega i čim čujem neki šum mislim da je to on. Ono što me je naviše nerviralo sada mi nedostaje. Jedina utjeha mi je što je zaista imao kvalitetan pseći život i što se sve desilo iznenada pa se nije puno patio. U ovom trenutku mi se čini da nikada neću više imati psa jer se zaista ne mogu opet na ovakav način vezati.

[KatarinaKosaca]

To ko nije doživio, ne može razumjeti. Ipak, vidjećeš, nedostajaće ti pas, pa kad prođe neko vrijeme, nabavićeš. I vezaćeš se opet, za svakog na drugi način.. , ali ćeš ga jednako voljeti.. Kad je moj pas stradao nakon 15 godina, nismo sebi dolazili.. pa polako kako vrijeme prolazi došla je u kuću naša cura tornjaka.. i volim je jednako, drugačije ali ne manje.

[tanana33]

Znala sam da ga volim, ali da će bol biti ovako nepodnošljiva nisam mogla vjerovati. Sve me u kuci podsjeća na njega i čim čujem neki šum mislim da je to on. Ono što me je naviše nerviralo sada mi nedostaje. Jedina utjeha mi je što je zaista imao kvalitetan pseći život i što se sve desilo iznenada pa se nije puno patio. U ovom trenutku mi se čini da nikada neću više imati psa jer se zaista ne mogu opet na ovakav način vezati.[/quote]

Reci mi koliko je bio star? Sta mu se tako naglo desilo? Koja rasa je bio?
Mojoj su jednostavno zadnje noge otkazale, to je od starosti, kao i kod ljudi....bilo mi je jako tesko...ali evo kako vrijeme prolazi, shvatam da je imala predivan zivot, nikad joj nista nije falilo, bila je mazena i pazena,bila je sretna jer je sve bilo podredjeno njoj.Kazem ti ni ja nisam htjela psa...ali vidjeces vremenom da ces pozeljeti drugog...eto meni moja nova curica stize za 4 dana;)

[Karen]

I ja sam izgubila psa, dobila drugog, voliš ga na drugi način. Sve su to naša "djeca". Ne dolaze oni da zamijene one koji su nas napustili, već zato što imamo viška ljubavi za njih pa je moramo potrošiti I žive kraće od nas, na žalost, ali zato smo mi tu da im pružimo najljepše za života.

Inače, moja jedna cura ide kod tanane33, obje znamo kako je izgubiti psa ali i kako je podizati novo štene da odraste i da se brineš za njega.

[ExNihilo]

Znala sam da ga volim, ali da će bol biti ovako nepodnošljiva nisam mogla vjerovati. Sve me u kuci podsjeća na njega i čim čujem neki šum mislim da je to on. Ono što me je naviše nerviralo sada mi nedostaje. Jedina utjeha mi je što je zaista imao kvalitetan pseći život i što se sve desilo iznenada pa se nije puno patio. U ovom trenutku mi se čini da nikada neću više imati psa jer se zaista ne mogu opet na ovakav način vezati.

Prošla su 4 i po mjeseca kako je moj pas umro. Još uvijek, kada čujem bilo kakav šum, pomislim kako to ona hoda ili nešto "ruši". Čak mi se i vizuelno učini od neke torbe ili majice na stolici...

p.s. ne bih mogao imati drugog psa. Osjećao bih se kao da mijenjam ili izdajem prvog.

[tanana33]

I ja sam izgubila psa, dobila drugog, voliš ga na drugi način. Sve su to naša "djeca". Ne dolaze oni da zamijene one koji su nas napustili, već zato što imamo viška ljubavi za njih pa je moramo potrošiti I žive kraće od nas, na žalost, ali zato smo mi tu da im pružimo najljepše za života.

Inače, moja jedna cura ide kod tanane33, obje znamo kako je izgubiti psa ali i kako je podizati novo štene da odraste i da se brineš za njega.

Ooooo pa prepoznala si me;;)))) E meni moja Coco dolazi za 4 dana, i jedva cekam;);););) Sve sam joj pripremila;)

[tanana33]

Znala sam da ga volim, ali da će bol biti ovako nepodnošljiva nisam mogla vjerovati. Sve me u kuci podsjeća na njega i čim čujem neki šum mislim da je to on. Ono što me je naviše nerviralo sada mi nedostaje. Jedina utjeha mi je što je zaista imao kvalitetan pseći život i što se sve desilo iznenada pa se nije puno patio. U ovom trenutku mi se čini da nikada neću više imati psa jer se zaista ne mogu opet na ovakav način vezati.

Prošla su 4 i po mjeseca kako je moj pas umro. Još uvijek, kada čujem bilo kakav šum, pomislim kako to ona hoda ili nešto "ruši". Čak mi se i vizuelno učini od neke torbe ili majice na stolici...

p.s. ne bih mogao imati drugog psa. Osjećao bih se kao da mijenjam ili izdajem prvog.

Cini ti se da ne bi mogao imati drugog psa, i ja sam tako mislila za svoju curu, jos njene slike stoje i u kući i na poslu...ali nemoj misliti da je izdajes nju/njega ako nabavis drugog psa...gledaj to s pozitivne strane...imao je sve sto je pozelio...a ti opet nekome mozes uciniti zivot ljepsim i sretnijim, vjeruj mi.

[Pasiflora]

Mojoj su jednostavno zadnje noge otkazale, to je od starosti, kao i kod ljudi....

Izvini, znam da ti je tesko pricati o tome, ali pls reci mi sta ovo gore znaci?
Jesu li joj otkazali zglobovi, kukovi, kicma...? Sta joj se zapravo desilo?
Moj sreco ima probleme sa nogama pa me bas presjeklo kad sam ovo gore procitala

[tanana33]

Mojoj su jednostavno zadnje noge otkazale, to je od starosti, kao i kod ljudi....

Izvini, znam da ti je tesko pricati o tome, ali pls reci mi sta ovo gore znaci?
Jesu li joj otkazali zglobovi, kukovi, kicma...? Sta joj se zapravo desilo?
Moj sreco ima probleme sa nogama pa me bas presjeklo kad sam ovo gore procitala

Ona je prije tri godine, nogu slomila, pa su joj na operaciji stavili plasticne kosti tako oni to zovu, i receno mi je jos tad, da vise nema dugih setnji, i skakanja ( ona je vec tad imala 8 i po godina), pa se njen izalazak svodio na desetak minuta oko zgrade...medutim, vec je u zadnje vrijeme tesko ustajala, i tesko joj se bilo penjati na kauc, trebalo joj je par zaleta da bi se popela...i jednostavno jedan dan mama je izvela napolje, sasvim normalno setala s njom, ljeto je bilo...samo je zacivila i pala...ja sam odmah dotrcala s posla, i odmah na veterinu, misleci da je nogu slomila ( druga je noga bila)...medutim receno mi je da je otisla ta neka kost koja cuva sve ligamente, i da sve je operisem ( ma da je bio rizik, ipak je ona imala godina), to ce opet puci za koji dan...
Kao ono tipa je bilo; moze ona jos zivjeti s tim da je morate nosati u naramku da izadje ( a imala je preko 35 kg)...znaci nije mogla nikako ustati pocela je i tanoga koju je operisala da otkazuje,onda sam sjela i razmislila....da patim psa samo da bih mi bila ziva, ne moze se sama vode napiti, ne moze nista, znaci samo lezati...ostaviti je tako 8-9 sati dok smo mi na poslu...to bi zasita bilo grehota vjeruj mi...nisam htjela cekati ni dan vise, jer sve duze to je agonija.,...a i u konsultaciji s veterinarom, receno je da je to najbolje da se uradi...kad sumiras ovo, uglavnom kosti su joj se izlizale, i pocele su pucati...i to ti je to...to nema pomoci....

[Pasiflora]

Grozno Ne mogu ti opisati kako me je ovo rastuzilo

[tanana33]

Grozno Ne mogu ti opisati kako me je ovo rastuzilo

Koliko god da zvuci tuzno, a i bilo je jakooo tuzno..ipak sam sretna sto je starost docekala, i to sa mnom, i sto joj nikad nista nije falilo..njihov zivot vijek je 12 godina, a ona je imala 11 ipo...znaci to ti je to!!!

[thea]

Kako je samo divno citati ove vase poruke, dodje mi da vrisnem od placa.
kako samo ima divnih ljudi na ovoj planeti, koliko ste samo voljeli vase kucne ljubimce.

Mogu tek samisliti kako mozete ljude voljeti.
Zalosno je to koliko se ljudi medusobno ne vole, da se odricu jedni drugih. A vi, sa toliko ljubavi prema tim divnim zivotinjama.

Uz vas sam, neka lijepe sjecanja vladaju vasim mislima, ja sam odrasla uz psa pa smo ga uspavali, pokopali smo ga na nase mjesto.

[Filter]

kako tuzna tema...
moj stari blento je prozivio 17 godina 4 mjeseca i haman puna 24 dana.
ja sam ga bukvalno par minuta po okotu prihvatio jer mu je mati bila sva isprepadana (prvi okot, prvi plod) i od tada je bio sa mnom. klempo koji je uvijek bio tu za mene. prosao sa njim, buhe, gliste, lomove, ranjavanje u ratu, poderane usi, trovanje milih komsija , opet riza, deranje lopova , klanje sa komsijskim kerovima. sve ono sto moze stati u 17 i kusur godina pasijeg zivota.
kad je uginuo (tumor na zlijezdama. operisali, ali nije mogao da se povrati. jednostavno se predao ) nisam imao srca da ga nosim na vikendicu i tamo ga zakopam. ostao je kod mene u basci, pod simsirom

elenejse, izdurao sam dva mjeseca i priveo novog blentu
ali, to je vec druga prica ...

[tanana33]

Kako je samo divno citati ove vase poruke, dodje mi da vrisnem od placa.
kako samo ima divnih ljudi na ovoj planeti, koliko ste samo voljeli vase kucne ljubimce.

Mogu tek samisliti kako mozete ljude voljeti.
Zalosno je to koliko se ljudi medusobno ne vole, da se odricu jedni drugih. A vi, sa toliko ljubavi prema tim divnim zivotinjama.

Uz vas sam, neka lijepe sjecanja vladaju vasim mislima, ja sam odrasla uz psa pa smo ga uspavali, pokopali smo ga na nase mjesto.

Znas kako se kaze; "Ko ne voli zivotinje, ne moze biti dobar covjek"...i vjeruj mi tu ima istine....itekako....

[I]

Znala sam da ga volim, ali da će bol biti ovako nepodnošljiva nisam mogla vjerovati. Sve me u kuci podsjeća na njega i čim čujem neki šum mislim da je to on. Ono što me je naviše nerviralo sada mi nedostaje. Jedina utjeha mi je što je zaista imao kvalitetan pseći život i što se sve desilo iznenada pa se nije puno patio. U ovom trenutku mi se čini da nikada neću više imati psa jer se zaista ne mogu opet na ovakav način vezati.

Reci mi koliko je bio star? Sta mu se tako naglo desilo? Koja rasa je bio?
Mojoj su jednostavno zadnje noge otkazale, to je od starosti, kao i kod ljudi....bilo mi je jako tesko...ali evo kako vrijeme prolazi, shvatam da je imala predivan zivot, nikad joj nista nije falilo, bila je mazena i pazena,bila je sretna jer je sve bilo podredjeno njoj.Kazem ti ni ja nisam htjela psa...ali vidjeces vremenom da ces pozeljeti drugog...eto meni moja nova curica stize za 4 dana;)[/quote]

Bio je mješanac star tačno 13 godina i 2 mjeseca. To je bio najzdraviji pas kojeg sam znala. Njegove generacije iz parka već skoro da i nema. Skoro nikada nismo išli kod veterinara (osim na vakcinacije) do prije 10 dana kada je počeo teško da diše. Veterinar je prvo mislio da su samo aritmije od starosti i prepisao mu neke tabletice i da dođemo na kontrolu za 7 dana. Disanje mu se smirilo, ali je tog dana prestao da jede. Pokušala sam ga hraniti, ganjala po kuci, izmišljala jela, pasirala hranu, ali on jednostavno nije htio. Odvela sam ga za 5 dana opet kod veterinara i snimio mu je pluća koja su bila cijela prekrivena tumorima. Veterinaru uopće nije bilo jasno kako još uvijek diše. Šok. Zaista mi nije jasno kako se to nikada nije prije manifestovalo. Veterinar kaže da su mu svi ostali organi u savršenom zdravlju i da se zato organizam do sada uspješno borio. Tu liječenja nažalost nema. Već je bio slab. Za 5 dana izgubio je 5 kg. Posljednja noć je bila najužasnija jer je jadan cvilio cijelu noć i nije se mogao osloniti na zadnje nogice. A za mene je bila najgora jer ga nisam mogla tješiti jer je on bježao od mene kao da nije želio da ja patim zbog te njegove boli. Osjećaj takve bespomoćnosti je zaista užasan. Ujutro sam odlučila da to moram napraviti sada ili neću moći nikada. Moj pas je otišao dostojanstveno kako je živio. On je bio pravi aristokrata Nikada nije želio leći na ulici, piti iz tuđe zdjelice ili iz lokve, jeo samo svoju hranu, spavao isključivo na kauču, uvijek uzdržan prema nepoznatim ljudima, ali velika maza sa poznatima. Voljela sam ga neizmjerno i do neba mi nedostaje, ali sam istovremeno sretna što sam mu mogla pružiti ljubav i što je on meni tu ljubav nesebično uzvraćao. Mislim da je imao prekrasan život iako se ovih dana propitujem da li sam mogla učiniti više za njega.

[Karen]

Ooooo pa prepoznala si me;;)))) E meni moja Coco dolazi za 4 dana, i jedva cekam;);););) Sve sam joj pripremila;)

Naravno da sam te prepoznala!

Uzimanje drugog psa nije zamjena, već pružanje dobre prilike nekome ko je to zaslužio.

[Karen]

Bio je mješanac star tačno 13 godina i 2 mjeseca.
Moj pas je otišao dostojanstveno kako je živio. On je bio pravi aristokrata Voljela sam ga neizmjerno i do neba mi nedostaje, ali sam istovremeno sretna što sam mu mogla pružiti ljubav i što je on meni tu ljubav nesebično uzvraćao. Mislim da je imao prekrasan život iako se ovih dana propitujem da li sam mogla učiniti više za njega.

Skratila sam ti post jer si ovdje sve rekla - dala si mu sve i smanjila muke kad mu je došlo vrijeme. On je uz ljubav i pažnju dobio sve što mu je trebalo, i ti si divan vlasnik i on je sretno pseto sada na vječnim lovištima, ganja mace sretan jer se nije patio. I ja sam uspavala svoju ljubav i grizem se dan danas jer da sam imala ovo znanje koje se stekne kroz iskustvo imanja psa, možda bi još bio tu. Ali nije...