gdje ce pristati nas brod

[trlica]

VLAK KOJI ODNOSI BOSNU ZAHUKTAVA

Piše: Ž.M.

Neprijatelja treba cijeniti. Ova izjava izgleda sumanuta. Međutim mišljenja sam da je važno dobro poznavati metode neprijatelja da bi mu se moglo uspješno suprotstaviti.

Neprijatelj se nije rodio jučer, nego prije nekoliko stoljeća. Neprijatelj nije Bosnu napao jedared ili dvared, nego stalno drobi i melje. Ovaj zadnji napad na Bosnu nije bio počinjen od strane golorukih ljudi koji nisu imali nikakvih planova niti podrške svih mogućih vrsta. Treba cijeniti te stoljetne napore, jer su oni poduprijeti riznicom podataka o ciljevima, namjerama, metodama i prilagođavanju tih metoda situacijama u odnosu na određene vremenske okvire i u odnosu na stanje u bližem i širem okruženju Bosne u Europi i svijetu unutar tih vremenskih okvira.

Ako neprijatelja ne cijeniš, onda ćeš ga sigurno podcijeniti. To je moja filozofija. Cijeniti neprijatelja ne znači podilaziti mu, nego uzimati ozbiljnim to što on govori i radi. Pogotovo ako su mu riječi i djela u skladu i ako time nanosi štetu, bol, ili općenito, zlo onima oko sebe.

Nedavno je Glas Hercegovine objavio informaciju o važnim događajima u Istočnoj Hercegovini. Iako mi je bilo teško čitati ovaj članak, kojeg mi je poslao jedan od prvih suradnika Bošnjaci.net, mislim da je dobro pročitati jer iz ovoga ima mnogo za naučiti. Citiram izvadak iz članka:

...Tim povodom, za Glas Hercegovine razgovaramo sa načelnikom opštine g. Branislavom Mikovićem.

Gospodine načelniče, ovo je možda prilika da se podsjetimo tih teških ratnih godina kada je Nevesinje bilo na visini svoje velike ratne istorije, ali i da cijeli taj period sagledamo i u svjetlu današnjeg Nevesinja?

Naravno da nije moguće najprije ne pomenuti te ratne (1992. i 1994.) godine, kada su Nevesinjci sa svojom braćom iz doline Neretve i cijele Hercegovine, Srbije i Crne Gore, uz ogromne žrtve u ljudstvu i materijalnim dobrima vojnički porazili i do nogu potukli brojčano nadmoćnijeg neprijatelja, odbranili svoj narod i svoju teritoriju, a kao čuvari kapije i vrata istočne Hercegovine ostali nepokolebljivi i nepobjedivi. Za zasluge ratne i vojničke u ovim i drugim bitkama Nevesinjska brigada je prva u Republici Srpskoj odlikovana najvišim vojničkim priznanjem – ordenom Nemanjića...

Ovaj mali izvadak je riznica podataka. Ovo valja rasčlaniti.

...“prilika da se podsjetimo tih teških ratnih godina kada je Nevesinje bilo na visini svoje velike ratne istorije“...

Za kog su to bile „teške“ godine, i ko ih je pretvorio u „ratne“? Tu se istina preokreće. A zatim odmah slijedi javna potvrda da su se u Nevesinju generacijama, u okviru jednog naroda, odgajali siledžije. Istinu su htjeli sakriti u ovim lažnim rečenicama. I ako čovjek ne zastane da pogleda, pročita i analizira, ode istina u smeće. Ovaj je članak u stvari pun istine prekrivene lažima.

Osim toga, javno i bezobrazno potvrđuje vojnu agresiju Srbije i Crne Gore u Bosni protiv Bosne. Nadalje, Bosna onda nije imala vojske prema tome nije mogla biti neprijatelj, i nije bila neprijatelj, nikome. Samim tim potvrđuje činjenicu da su oružane jedinice iz Srbije i Crne Gore napale nenaoružane civile u Bosni, na njihovom posjedu. Samo na taj način su ih mogli „vojnički poraziti i do nogu potući“. Osim toga, ako ti braniš svoju domovinu na tlu svoje domovine, onda, po definiciji, svi oni koji ti se suprotstavljaju su neprijatelji. Lažima su u ovom članku, a i inače, preokrenuli uloge, i prastanovnike i domaćine prikazali neprijateljima, a sebe, obične ubojice, siledžije i kradljivce, prikazali braniocima domovine.

Evo, kako se agresivnim lažima u nekoliko kratkih rečenica uništi istina i izbriše povijest ne samo nedavnih događaja, nego jednog cijelog naroda. Istočna Hercegovina je mala, nitko za nju ne zna izvan granica Bosne, pogotovo ne u Europi ili dalje. Nitko si neće uzeti ni trunke vremena da se pozabavi problematikom moderne povijesti Istočne Hercegovine. Nisu zaustavili njen pokolj, zašto bi danas analizirali članke? To neprijatelj zna i spremno i spretno koristi.

Poštovani hadži Husein ef. Hodžić, Imam u Trebinju i glavni Imam za Istočnu Hercegovinu, leži danas u bolnici gdje je, Bogu hvala, preživio, nakon teškog srčanog udara. Nema tajne oko toga zašto je on dobio srčani udar. Treba samo usporediti ove laži iz Glasa Hercegovine sa istinom u intervjuu kojeg je Husein efendija nedavno dao Bošnjaci.net web magazinu, pa će svima biti jasno da nije niti čudo da je čovjek dobio srčani udar.

Kad si ja probam zamisliti kroz šta je on, sa svojim vjernicima, morao proći, i da se danas, dvanaest godina nakon prestanka oružanog ubijanja još uvijek mora boriti, na sve ljudske i civilizirane načine, da istina konačno provali u javnost, onda mislim da bih i ja isto tako dobio srčani udar da sam bio na njegovom mjestu. Vjerovatno me ustvari ne bi više niti bilo jer ja nemam odgoja kojeg Husein efendija ima, i nisam tako blizak Bogu kao što je on, i ne živim u Bogu kao što on živi u Bogu. Njegovo pouzdanje u Boga, kao izvora prave istine, je održalo i njega i njegove džematlije na životu unatoč sveg divljanja i junačenja četnika, i veleizdaje hrvatskih slabića.

Kad sam već kod Hrvatske, moram se osvrnuti na zadnju rečenicu u ovom izvatku, gdje se spominje da je „Nevesinjska brigada prva u rs odlikovana najvišim vojničkim priznanjem - ordenom Nemanjića“.

Ono što se još uvijek naziva „rs“ nikad nije postojalo u povijesti Bosne. Niti je „orden Nemanjića“ postojao u povijesti Bosne. Ali to je novo-nastala istina osnovana na lažima.

A prava istina je ovo. To što se naziva „rs“ nije postojalo dok se na političko-vojno-terorističkom obzorju nisu pojavili Franjo Tuđman, Gojko Šušak, Mate Boban i hercegovačke gange. I još jednom ću ponoviti riječi koje mi je rekao Mile Šušak, brat Gojka Šuška, ondašnjeg Ministra obrane Republike Hrvatske, jer je važno istinu zapisati i nikad ne zaboraviti :

„PA I MI ĆEMO PRIGRABITI GDJE ŠTO STIGNEMO“


Mile Šušak je tim riječima predstavio službenu vanjsku politiku Republike Hrvatske u trenutku kad su četnici razvaljivali Vukovar, u jesen 1991. O tome sam već pisao, ali je potrebno cijeniti neprijatelje i sačuvati istinu.

U organizirano uništavanje Bosne je uloženo velikih napora i sredstava kroz stoljeća. Tu činjenicu bi svi mi morali imati na umu stalno, svaki dan. Bitka za Bosnu je danas u punom jeku. Lažima, obmanama, podmetanjima, potkupljivanjem, zastrašivanjem, političkim dodvoravanjem i dogovorima, otvorenim prijetnjama, krađom financijskih sistema i sredstava države, pa i upotrebom fizičke sile. Ljudske slabosti se daju zloupotrijebiti na sve moguće načine. Svi mi imamo slabosti. Neprijatelj to zna i cijeni. Prilagođava istinu svojim potrebama a lažima krade nadu. Bez nade i ponuđena mrkva izgleda kao banket.

Meni su u školi, davnih godina, držali predavanja o „mitološkoj borbi dobra i zla“. Koja mitologija? Mene su slagali. To je istinska, svakodnevna borba dobra i zla. Samo istina pobjeđuje laž. To znaju svi koji se pouzdaju u Boga.

Današnjim danom, 1. januara 2008., gregorijanskog kalendara, Slovenija preuzima čelništvo u Europskoj Uniji, a Hrvatska u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih Nacija (s posebnim odgovornostima i ovlastima u borbi protiv terorizma). To su za njih velika dostignuća. Kad bi danas bio normalan dan, kad bi ljudi u okruženju Bosne bili normalni, ta velika nacionalna dostignuća Slovenaca i Hrvata bi za Bosnu bila dobra. Ali danas nije normalan dan i Bosna nije okružena normalnim ljudima.

Ne tako davno, početkom 1991. godine, Europa je graničila, preko Slovenije, sa područjima gdje su živjeli Muslimani (SFRJ). To je Europi bila jedina granica sa zemljom gdje žive izvorni Muslimani. U to doba, Hrvatska je imala nekih 110 kilometara granice sa Srbijom (Vojvodina). Mišljenja sam da je važno gledati uništavanje, silovanje, ubijanje i genocid Bosne u svjetlu geo-političkih, Euro-strateških i vjerskih pomicanja i promjena od tih dana do danas. Na izgled, sve je ostalo tamo gdje je i bilo. Istina je nešto drugo. Istina nam bulji u oči.

Europa je 1991. izvukla Sloveniju iz Jugoslavije i time napravila tampon-zonu izmedju sebe i izvornih Muslimana Europe. Razgraničenje između Europe i Islama se je pomaklo južnije, dobrih 300 kilometara. To je Europi značajna sigurnosna zona, po ugledu na zonu koju je Izrael napravio u južnom Libanonu. To, međutim, nije bilo dovoljno, jer se Islam širi Europom kroz useljavanje i u tom svjetlu je potrebno razgraničenje s izvornim Muslimanima Europe potisnuti još više prema jugu, i ako je ikako moguće, povijesno gledano, istisnuti izvorni Islam potpuno iz Europe. One useljene Muslimane oni misle nacionalizirati i „uljuditi“. To je, po mom gledanju, cilj Europe.

Ako se gleda kroz tu prizmu, onda je Europa djelomično postigla dva cilja. Biološko tijelo izvornih Muslimana Europe je smanjeno za nekih 220,000 što samo po sebi nije neuspjeh, gledano očima Europe. Osim toga, njih se je potisnulo južnije. Tu je Hrvatska odigrala presudnu ulogu. Pristala je da se njena granica sa Srbijom produlji od 110 kilometara (Vojvodina), na preko hiljadu kilometara ako gledamo na razgraničenje „rs“ i Hrvatske i „Herceg-Bosne“ sa „rs“.Time se je razgraničenje Europe sa izvornim Muslimanima potisnulo još više na jug, za najmanje100 pa i 200 kilometara, ovisno o geografskom položaju i nametnutim unutarnjim granicama u Bosni.

Da sažmem, od 1991. godine pa do danas, Europa je uspjela potisnuti izvorne Muslimane Europe nekih 500 kilometara južnije i predsjedavala je smanjenju njihovog biološkog tijela od, otprilike, 10 procenata.

Slovenija je kao nagradu za svoju suradnju bila prva zemlja regije koja je postala članicom Europske Unije. A Hrvatskoj je bilo dozvoljeno da se kroz Međugorje naoruža i odbrani, i da nastavi, kroz Međugorje, financirati potiskivanje Islama prema jugu Europe.

Ja sam rimo-katoličke vjere. Ovdje javno tvrdim da je „viđenje“ u Međugorju vjerovatno jedan od najboljih poteza tajne službe bilo koje nacije u svijetu, u povijesti čovječanstva. Kroz „čudesa“ Međugorja je Hrvatska namlatila više para, i nastavlja ih nemilosrdno mlatiti, nego što je izgubila predavanjem Bosanske Posavine Srbiji. To napuštanje, i potom ne-vraćanje Hrvata Bosanske Posavine nije imalo smisla sve dok se ne pogleda kroz prizmu financijske koristi. Zato je Hrvatska pristala produljiti svoje granice sa Srbijom, jer od ono malo hercegovačkog krša se baš ne može živjeti onako kako bi Hrvati, koji žude biti u Europi i čim dalje od Islama, htjeli živjeti. Ali ako ti predaš plodonosnu zemlju, koju treba obrađivati (ja teška posla ljenčugama), i za uzvrat dobiješ autorska prava štampati pare na čudesima za koje ne treba proliti znoja, puna šaka brade!

Da hrvatske kukavice i slabići Bosne nisu imali kamo uteći, kao, na primjer, svojoj „majci domovini“, bili bi primorani ostati i braniti pravu domovinu, Bosnu. Ali zašto braniti Bosnu kad je profit na njenom uništenju i na potiskivanju Islama sve više prema jugu ogroman, upravo neljudski ogroman.

Europa je ponudila mrkvu svojim južnim kršćanima i hrišćanima, i oni su zagrizli. Istina nam bulji u oči.

[Šandor]

Prilično sam siguran da ni autor ovog teksta ne vjeruje u ovo što je napisao. Uzrok zla koje nas je snašlo je u nama a ne u Londonu, Parizu, Berlinu, Rimu... Uzrok je naša prošlost.

Ne može Evropa natjerati Srbe, Hrvate i Bošnjake da žive zajedno. Nisu nas oni zavadili. Jesu podržali svoje. Da neće možda podržati muslimane? Pa nisu ludi. A i da su podržali mundžose kako bi to izveli? Morali bi pomoći da Srbi i Hrvati nestanu kao faktor iz BiH. Zauvijek. Da BiH postane većinska muslimanska zemlja. Normalno da Evropa to ne želi.

Ali zahvaljujući istoj toj Evropi i Americi sada imamo kakav-takav mir. Oni održavaju ovaj jad od države. Kad stranci dignu ruke od nas počet će novi rat. To je neizbježno. A otići će kad-tad. I ko će biti kriv? Evropa? Pa kako majku mu?

[JohnnyS]

Žali bože vake stilske figure i maštu na politiku trošit kad se tako dobro prodaju stvari poput Harry Pottera

[spreca]

Prilično sam siguran da ni autor ovog teksta ne vjeruje u ovo što je napisao. Uzrok zla koje nas je snašlo je u nama a ne u Londonu, Parizu, Berlinu, Rimu... Uzrok je naša prošlost.

Ne može Evropa natjerati Srbe, Hrvate i Bošnjake da žive zajedno. Nisu nas oni zavadili. Jesu podržali svoje. Da neće možda podržati muslimane? Pa nisu ludi. A i da su podržali mundžose kako bi to izveli? Morali bi pomoći da Srbi i Hrvati nestanu kao faktor iz BiH. Zauvijek. Da BiH postane većinska muslimanska zemlja. Normalno da Evropa to ne želi.

Ali zahvaljujući istoj toj Evropi i Americi sada imamo kakav-takav mir. Oni održavaju ovaj jad od države. Kad stranci dignu ruke od nas počet će novi rat. To je neizbježno. A otići će kad-tad. I ko će biti kriv? Evropa? Pa kako majku mu?

Ima ona izreka :"nepada sneg da pokrije brijeg,nego da svaka ZVJER pokaze svoj trag.