Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Preskočio si jednu Jugoslaviju druže. Kada je došla SFRJ, bošnjačka gospoda je već bila pretvorena u fukaru. SFRJ im je pokupila samo mrvice koje su im ostale na stolu.[/quote]
... i usput ih opismenili, izgradili, asfaltirali, zaposlili, izlijecili... Bjeri, bola... [/quote]
Ma borio se Gavro za novog okupatora da nam uvedu agrarnu reformu, da oduzmu balijama imanja i dovuku fukare iz Crne Gore na njihova imanja.
A sto se tice izgradnje i asfalta, za vrijeme AU BiH je imala bolju zeljeznicku mrezu nego za ijedne YU. ovo puteva sto ima samo su prosirili one stare, pa znas li ti koliko se moglo napraviti puteva za vrijednost samo onog bunkera u Konjicu, a da ne govorimo o drugim?
A kad su trebali puteve da grade bio jedan partizan pametan pa je rekao: sta ce Bosni putevi ima ona konja i magaraca, sta ce Bosni More, ima ona rijeka i jezera jado.
U sridu To bi bilo to,sad ce se javiti jugosloveni ,kako je AU gradila pruge da bi izvlacila rudu i sume iz BiH ,bla bla bla .
gavro ,apis,crna ruka,mlada bosna ,kraljevina shs .... jos se ,na ovom forumu o toj bulumenti raspravlja ???
To sto je Levatina 1914 uradio,jos uvijek se osjeti ,u ovoj nasoj jednoj i jedinoj
Hadzi Lojo wrote:
Ma borio se Gavro za novog okupatora da nam uvedu agrarnu reformu, da oduzmu balijama imanja i dovuku fukare iz Crne Gore na njihova imanja.
Jesu i tvojima oduzeli silnu zemlju, magaze i kmetove?
Ja još nisam upoznao niti jednog Bošnjaka koji nije begovskog porijekla. I još niko ne tvrdi da su mu preci bili age, nego baš sve po izbor begovi!
Hadzi Lojo wrote:
Ma borio se Gavro za novog okupatora da nam uvedu agrarnu reformu, da oduzmu balijama imanja i dovuku fukare iz Crne Gore na njihova imanja.
Jesu i tvojima oduzeli silnu zemlju, magaze i kmetove?
Ja još nisam upoznao niti jednog Bošnjaka koji nije begovskog porijekla. I još niko ne tvrdi da su mu preci bili age, nego baš sve po izbor begovi!
Sta si ti ovdje,neki komicar ?Provokator?
Kike-budalike?Hajmo
p.s Poselami te "svoje" begove
Begovske titule su rezultat politickih procesa u Bosni 19 vijeka. U to vrijeme je zaista bilo dovoljno da neko ima kucu i okucnicu i sebe proglasi za bega. A funkcionisali je po onoj : ja tebi serdare - ti meni vojvodo. Danasnje porodice koje sebe smatraju begovskim to zapravo nisu.
svako gleda iz svog ugla, ali ako neko misli da su austrugari bili u bosni iz empatije prema nama u velikoj je zabludi. oni jesu izgradili jedan dio infrastukture i u gradovima arhitektonski podarili nam malo evropski duh, ali politicki su nas definitvno podjelili i unistili. kad smo kod njih, juce je umro oto fon habsburg, valjda u 150 godini. - tako da je era definitivno zavrsena.
sto se tice gavrila principa, ja predlazem da procitate knjigu vladimira dedijera: sarajevo 1914. gdje imate sjajno opisano stanje u sarajevu i genezu njegovog politickog sazrijevanja. on je bio klasicni socijalisticki revolucionar tog doba koji se zalagao za ideju sveslovenske drzave - u ovo doba bi bio sdp-ovac, nikakv srpski nacionalizam, zapravo da, ali vise kao prkos jer se u to vrijeme na srbiju (kao i danas) gledalo kao na centar svih zavjera protiv kuk.
na ovakvoj vrsti tema treba redovito orgnizovati izbor za idiota teme...
evo ja predlazem sebe, jer sam krenuo čitati napisane postove iako sam mogao pretpostaviti sta će pisati...
nosara wrote:Inace, sklonost ka naguzivanju okupatorima ovdje polako postaje nacionalni sport...
danas bi jeli burek srebrenim escajgom i imali visestrukog osvajača svjetskog kupa u alpskom skijanju, samo da taj vlaški terorista nije otisao kupiti vruć djevrek i da Poćoreka nije mučio sifilis...
horion_bosona wrote:na ovakvoj vrsti tema treba redovito orgnizovati izbor za idiota teme...
evo ja predlazem sebe, jer sam krenuo čitati napisane postove iako sam mogao pretpostaviti sta će pisati...
nosara wrote:Inace, sklonost ka naguzivanju okupatorima ovdje polako postaje nacionalni sport...
danas bi jeli burek srebrenim escajgom i imali visestrukog osvajača svjetskog kupa u alpskom skijanju, samo da taj vlaški terorista nije otisao kupiti vruć djevrek i da Poćoreka nije mučio sifilis...
Moderator, ovo je za banovanje, a tema je zrela za zatvaranje. Pretvorilo se u "User Comments"
@Woody Ne znam u cemu je problem!? Detektor sarkazma ne radi ili ti se ne svidja sto sam kontra vecinskog stava o Principu kao teroristi!?
Zar trebam da zalim stranog vladara, koji izmedju ostalog u jednom svom pismu kaze:
„Ja sam potpuno siguran, čak bih se mogao i kladiti, da će onog trenutka kad se učini kraj tim sramnim mađarskim intrigama (što se sasvim lako može učiniti, jer je Mađar pravi Hun i Azijat koji se uvek hvali, ali se predaje čim se protiv njega preduzme energična akcija) i Sloveni prestati sa svojim žestokim jurišima i ponovo se mirno i poslušno pokoriti kulturno superiornim Germanima“, pisao je Ferdinand, demonstrirajući svoja nacionalistička i rasistička shvatanja,
Ono sto je nosara predhodno napisao je prosta istina, samo bojim se da se ne radi o trendu u posljednih par godina, vec se trajanje te pojava mjeri stoljecima...
Jedan od mladobosanaca, Vladmir Gačinović je pisao o „društvenom tipu“ stanovnika Bosne i Hercegovine. Taj opis je i danas savremen: „Taj tip pun je mračnih, dubokih tragova ropstva, onoga što se u dalekom vremenu preživelo i propatilo. U našem selu, palanci, školi, na zboru, svugde prodire taj stari elemenat, svugde veje stara atmosfera. Mislimo, radimo, živimo na sitan način, uvek sa malim računima i bez velikih svetlih uverenja, koja pokreću, prikupljaju, giblju.“
Sarajevski atentat se ne moze posmatrati van konteksta vremena i tadasnjeg stanja odnosa evropskih sila, te samog istorijskog momenta. U istoriji odredjene procese mozes posmatrati kao partiju pokera u nekoj birtiji, kada nakon cjelovecernjeg mrcvarenja vecina igraca bude nezadovoljna ishodom predhodnih partija i dobijenim kartama, pa onda traze nov spil, sto dovodi do marisane...
Franc Ferdinand je bio legitimna meta, Sofija se opet uzdize skoro do statusa mucenice, iako ona nije bila cilj napada (koji se desio uzgred budi receno gotovo slucajno, nakon neuspjesnog prvog napada i promjene rute u povratku iz Vjecnice ka Gradskoj bonici), vec je Poćorek bio onaj koji je gadjan nakon Ferdinanda. Dakle ona je bila popularno receno kolateralna steta, a upravo je ona pripadala krugu koji je stotine hiljada slao sirom ratista Evrope da ih melje čelični žrvanj rata... žalim za stradalom ženom, kao sto žalim za bilo kim ko je nevin ubijen...
Vjerovati u tu fantazmogoriju, da nije bilo atentata Bosna ne bi usla u sastav Kraljevine SHS, je cista budalastina. Uzroci rata su svakako dublji kako sam gore i ilustrovao, dakle rat je bio neizbjezan a pobjednicka strana gotovo izvjesna, kao sto je bilo i izvjesan raspad same Austro-Ugarske. S obzirom da je Srbija bila na strani zemalja Antante, te je pretrpjela ogromne gubitke, vrlo lako je mogla dobiti zeleno svjetlo od strane Francuske te Britanije i Rusije, da pripoji Bosnu i dio Hrvatske kao sto je bio slucaj sa Vojvodinom. Medjutim do toga nije dosla prije svega zbog megalomanskih ambicija Nikole Pasica o teritorijalnom prosirenju da samog Trsta, i zloupotrebi panslaveneskih raspolezenja slovenackih i hrvatskih intelektualaca (koje vuce korjene od Ilirskog pokreta), zarad nametanja srpske hegemonije u novonastaloj drzavi. Cak mu i neki liberalniji srbijanski intelektualci i politacari i dandanas to zamjeraju, govoreci o propustenoj istorijskoj sansi. Pa danas je vecinsko razmisljanje u Srbiji, da su upravo Srbi najveci gubitnici iz obje Jugoslavije...
Upotpunosti razumjem zasto se danas Načertanije demoniziraju i jasno je da su velikosrpski ekspanzionizam 90tih bio na tragu programa iznesenog od strane Garašanina. Medjutim ako se to djelo posmatra u kontekstu vremena kada je nastalo, a radi se o 19. stoljecu kada bukti sirom Evrope romantičarski nacionalizam, Načertanije su bile upotpunosti u skladu sa svojim vremenom i usudio bih se reci potpuno legitimna politicko stajaliste, nista drugacije od recimo austrougarskog i njemackog Prodora na Istok ili imperijalizma kolonijalnih sila - to je politika, a ne cista partija saha. Pa čak i članovi gore pomenutog Ilirskog pokreta, Srbiji su davali ulogu juznoslavenskog Pijemonta. Svakako procitati nesto od Svetozara Markovića, da bi se dobila jasnija slika...
Tema Titove Jugoslavije je druga tema, i ja mogu samo reci (iako nisam ni stigao da budem pionir) da mislim da je bila dobra prilika za juznoslavenske narode da se pozicioniraju kao faktor, a ne kao moneta za potkusurivanje...
A uloga Gavrila Principa je bila uloga epizodiste, tada 20godisnji mladic nije ni bio svjestan onoga sto mu je namjenjeno, ucinivsi to sto je ucinio iz dubokog uvjerenja u svoje ideale... Za mene nije terorista, kao sto nisu ni svi oni rebelisticki pokreti protiv ugnjetavanja i eksploatisanja od strane sile, ali nije ni junak na onakav nacin kako to srpska istoriografija kroji... postujem njegovu hrabrost i volju da umre za svoje ideale...
Nikad Bosnjo nece skontati da je prva YU bila okupator, odnosno sjasi murta da uzjase Kurta, ali uzjaho kurta i to bez kurtona, a ja mislim da nas murta bolje i kulturnije prco onako sa kurtonom.
@Woody Ne znam u cemu je problem!? Detektor sarkazma ne radi ili ti se ne svidja sto sam kontra vecinskog stava o Principu kao teroristi!?
Zar trebam da zalim stranog vladara, koji izmedju ostalog u jednom svom pismu kaze:
„Ja sam potpuno siguran, čak bih se mogao i kladiti, da će onog trenutka kad se učini kraj tim sramnim mađarskim intrigama (što se sasvim lako može učiniti, jer je Mađar pravi Hun i Azijat koji se uvek hvali, ali se predaje čim se protiv njega preduzme energična akcija) i Sloveni prestati sa svojim žestokim jurišima i ponovo se mirno i poslušno pokoriti kulturno superiornim Germanima“, pisao je Ferdinand, demonstrirajući svoja nacionalistička i rasistička shvatanja,
Ono sto je nosara predhodno napisao je prosta istina, samo bojim se da se ne radi o trendu u posljednih par godina, vec se trajanje te pojava mjeri stoljecima...
Jedan od mladobosanaca, Vladmir Gačinović je pisao o „društvenom tipu“ stanovnika Bosne i Hercegovine. Taj opis je i danas savremen: „Taj tip pun je mračnih, dubokih tragova ropstva, onoga što se u dalekom vremenu preživelo i propatilo. U našem selu, palanci, školi, na zboru, svugde prodire taj stari elemenat, svugde veje stara atmosfera. Mislimo, radimo, živimo na sitan način, uvek sa malim računima i bez velikih svetlih uverenja, koja pokreću, prikupljaju, giblju.“
Sarajevski atentat se ne moze posmatrati van konteksta vremena i tadasnjeg stanja odnosa evropskih sila, te samog istorijskog momenta. U istoriji odredjene procese mozes posmatrati kao partiju pokera u nekoj birtiji, kada nakon cjelovecernjeg mrcvarenja vecina igraca bude nezadovoljna ishodom predhodnih partija i dobijenim kartama, pa onda traze nov spil, sto dovodi do marisane...
Franc Ferdinand je bio legitimna meta, Sofija se opet uzdize skoro do statusa mucenice, iako ona nije bila cilj napada (koji se desio uzgred budi receno gotovo slucajno, nakon neuspjesnog prvog napada i promjene rute u povratku iz Vjecnice ka Gradskoj bonici), vec je Poćorek bio onaj koji je gadjan nakon Ferdinanda. Dakle ona je bila popularno receno kolateralna steta, a upravo je ona pripadala krugu koji je stotine hiljada slao sirom ratista Evrope da ih melje čelični žrvanj rata... žalim za stradalom ženom, kao sto žalim za bilo kim ko je nevin ubijen...
Vjerovati u tu fantazmogoriju, da nije bilo atentata Bosna ne bi usla u sastav Kraljevine SHS, je cista budalastina. Uzroci rata su svakako dublji kako sam gore i ilustrovao, dakle rat je bio neizbjezan a pobjednicka strana gotovo izvjesna, kao sto je bilo i izvjesan raspad same Austro-Ugarske. S obzirom da je Srbija bila na strani zemalja Antante, te je pretrpjela ogromne gubitke, vrlo lako je mogla dobiti zeleno svjetlo od strane Francuske te Britanije i Rusije, da pripoji Bosnu i dio Hrvatske kao sto je bio slucaj sa Vojvodinom. Medjutim do toga nije dosla prije svega zbog megalomanskih ambicija Nikole Pasica o teritorijalnom prosirenju da samog Trsta, i zloupotrebi panslaveneskih raspolezenja slovenackih i hrvatskih intelektualaca (koje vuce korjene od Ilirskog pokreta), zarad nametanja srpske hegemonije u novonastaloj drzavi. Cak mu i neki liberalniji srbijanski intelektualci i politacari i dandanas to zamjeraju, govoreci o propustenoj istorijskoj sansi. Pa danas je vecinsko razmisljanje u Srbiji, da su upravo Srbi najveci gubitnici iz obje Jugoslavije...
Upotpunosti razumjem zasto se danas Načertanije demoniziraju i jasno je da su velikosrpski ekspanzionizam 90tih bio na tragu programa iznesenog od strane Garašanina. Medjutim ako se to djelo posmatra u kontekstu vremena kada je nastalo, a radi se o 19. stoljecu kada bukti sirom Evrope romantičarski nacionalizam, Načertanije su bile upotpunosti u skladu sa svojim vremenom i usudio bih se reci potpuno legitimna politicko stajaliste, nista drugacije od recimo austrougarskog i njemackog Prodora na Istok ili imperijalizma kolonijalnih sila - to je politika, a ne cista partija saha. Pa čak i članovi gore pomenutog Ilirskog pokreta, Srbiji su davali ulogu juznoslavenskog Pijemonta. Svakako procitati nesto od Svetozara Markovića, da bi se dobila jasnija slika...
Tema Titove Jugoslavije je druga tema, i ja mogu samo reci (iako nisam ni stigao da budem pionir) da mislim da je bila dobra prilika za juznoslavenske narode da se pozicioniraju kao faktor, a ne kao moneta za potkusurivanje...
A uloga Gavrila Principa je bila uloga epizodiste, tada 20godisnji mladic nije ni bio svjestan onoga sto mu je namjenjeno, ucinivsi to sto je ucinio iz dubokog uvjerenja u svoje ideale... Za mene nije terorista, kao sto nisu ni svi oni rebelisticki pokreti protiv ugnjetavanja i eksploatisanja od strane sile, ali nije ni junak na onakav nacin kako to srpska istoriografija kroji... postujem njegovu hrabrost i volju da umre za svoje ideale...
Upravo tako.
Gavrilov cin je omogucio sansu da postanemo faktor.
Ta je sansa prokockana nasim nejedinstvenim reagovanjima na izazove u svetu i okruzenju.
41 i 91.
No to samo moze da nas motivise jos snaznije da tome svi mi doprinesemo danas svakim nasim nastojanjem ma kako malim.
I sansa ce se ukazati. Uvek i svakome ko je spreman.
To nas istorija uci, ne samo nasa, nasa najmanje zapravo ali treba videti recimo britansku i uciti kako da se gradi Juga.
horion_bosona wrote:
...
Tema Titove Jugoslavije je druga tema, i ja mogu samo reci (iako nisam ni stigao da budem pionir) da mislim da je bila dobra prilika za juznoslavenske narode da se pozicioniraju kao faktor, a ne kao moneta za potkusurivanje...
A uloga Gavrila Principa je bila uloga epizodiste, tada 20godisnji mladic nije ni bio svjestan onoga sto mu je namjenjeno, ucinivsi to sto je ucinio iz dubokog uvjerenja u svoje ideale... Za mene nije terorista, kao sto nisu ni svi oni rebelisticki pokreti protiv ugnjetavanja i eksploatisanja od strane sile, ali nije ni junak na onakav nacin kako to srpska istoriografija kroji... postujem njegovu hrabrost i volju da umre za svoje ideale...
Upravo tako.
Gavrilov cin je omogucio sansu da postanemo faktor.
Ta je sansa prokockana nasim nejedinstvenim reagovanjima na izazove u svetu i okruzenju.
41 i 91.
No to samo moze da nas motivise jos snaznije da tome svi mi doprinesemo danas svakim nasim nastojanjem ma kako malim.
I sansa ce se ukazati. Uvek i svakome ko je spreman.
To nas istorija uci, ne samo nasa, nasa najmanje zapravo ali treba videti recimo britansku i uciti kako da se gradi Juga.
Mada si moju recenicu izvukao iz konteksta, jer ju nisam vezao direktno za Principa vec za Titovu Jugoslaviju, misljenja sam da je Gavrilo Princip zajedno sa ostalim mladobosancima, postupao iz dubokih uvjerenja o oslobodjenju i ujedinjenju juznoslavenskih naroda. A u prilog tome ide i sama cinjenica da je komunisticka vlast postovala i slavila Mladu Bosnu i sam cin atentata, jer mnogi zaboravljaju da su vecina njih bili izrazito lijevo orjentisani. Princip sasvim sigurno nije pucao za ideju Velike Srbije, jer je rekao
„Sifilis i klerikalizam su nesrećno nasljedstvo srednjeg vijeka koje sadašnja generacija ne zna da liječi!“
Navodis primjer UK, koje najvise i lici na Kraljevinu SHS i unutrasnju pozicuju zemalja koje su je cinile, odnosno dominaciju Srbije tj. Engleske, sto je imalo za posljedicu stalnu frustaciju ostalih naroda, prije svega Hrvata. Svakako podrzavam nastojanja da Skotska vrati nezavisnost, kao i da se Sjeverna Irska vrati u sastav Irske (uvijek protiv Engleza ).
Sanse za ponovnu obnovu Jugoslavije ili neceg sto bi tome slicilo, ravne su nuli (barem u narednih nekoliko desetljeca)... ponajvise krivicom ovdasnjih naroda, jer razmjeri zlocina i njihova sistematicnost u proteklom ratu su nepremostivi razlog, jos ako pritom pogledamo u kojoj mjeri je doslo do (ne)suocavanja s njima...tesko. Nikad ne treba zaobici ni strani faktor, koji je odigrao znacajnu ulogu u disoluciji SFRJ, ali opet ponavljam najveci dio krivice za to snose ovdasnji gospodari rata...
Da se i ja malo ukljucim. Potpuno si u krivu kad kazes da su jugoslovenski narodi bili faktor a da to nisu znali iskoristiti 1941 i 1991. Prvo, Gavrilo Princip, nazovimo ga junosa, je bio obicni mali bezvrijedni piuncic u rukama mracnih sila iz Srbije(Crna Ruka). Dali si negdje citao nesto o sramnom Solunskom procesu i sta se desilo sa Crnorukasima, prije svega sa Dragutinom Dimitrijevicem Apisom . Osudjen na brzu ruku i pogubljen na brzinu, da ne bi progovorio o kakvoj se sirokoj uroti radilo(Sarajevski atentat)i ko je sve iz pozadine vukao konce(Srbijanska vlada, Nikola Pasic i prestolonaslednik Aleksandar Karadjordjevic). Kad sve to procitas bit ce ti jasno, kakva je obskurna licnost bio Aleksandar. Samovoljni diktator i vlastodrzac, poslednji apsolutni monarhista u Evropi. Mali Princip, uzgred, nesretno i bespomocno zaljubljen, je svojim djelom, ubrzao nesto sto bi se desilo i bez njega(Prvi svjetski rat). Za zaliti je njegovu mladost i naivnost. Ako je i imao te ideale koje spominjes, umro je u Terezinu uzalud. Njegovi ideali nisu i ideali onih koji su ga iskoristili za svoju prljavu rabotu i onako maloljetnom i naivnom prodali ciglu. Kako ono rece vas umni pjesnik, za ideale ginu budale. Nekako me taj atentat i licnost Gavrila Principa podjeca na onog Svata Gardovica, s tim sto su Principu uvalili pistolj u ruku a Gardovicu srpski barjak da njime vijori po Bascarsiji. Zrtvovani i jedan i drugi za Veliku Srbiju.
Nesto i o nacionalnoj romantici kod juznoslovenskih naroda, krajem 19 i pocetkom 20 vijeka. Tacno je da je postojala velika teznja ka ujedinjenju tih naroda, narocito za vrijeme prvog svjetskog rata. Naravno da su tu bili izigrani svi narodi osim srpskog. Tajni Londonski mirovni ugovor iz 1915 je Srbiji garantovao Veliku Srbiju, ali je Pasic kockao na veci ulog, na Jugoslaviju. I dobio. A kad je on sve to dobio(ruku na srce, jer je bio sposoban politicar, mozda najveci u istoriji jugoslovenskih naroda) poklonio je to sve na pladnju jednom kralju diktatoru, apsolutisti, tipicnom Srbendi, tipa Milosevica, Mladica, osionom drskom, koji mora u svemu biti u pravu i sa kojim nema diskusije ni o cemu. A on kao takav je potpuno unistio ideale svih naroda da ce poslije vjekovnog ropstva konacno zivjeti u ravnopravnoj zajednici. I eto kad sve stavis u kos, vidis kolika je bespotrebna zrtva bila tog malog junose Gavrila Principa( laka mu, ipak, zbog njegove mladosti i naivnosti, crna zemlja bila), mozes ga zvati i junakom i herojem ili teroristom, nista od toga nije zasluzio. A ideju ravnopravne drzave za sve njene narode je jos u korijenu zatro velikosrpski hegemonizam, vec 01. decembra 1918 proglasenjem kraljevine(monarhije)SHS sa dinastijom karadjordjevic iako se Nikola Pasic jos za vrijeme donosenja Krfske deklaracije, obavezao Trumbicu i Supilu u potpuno suprotno.
horion_bosona wrote:
...
Tema Titove Jugoslavije je druga tema, i ja mogu samo reci (iako nisam ni stigao da budem pionir) da mislim da je bila dobra prilika za juznoslavenske narode da se pozicioniraju kao faktor, a ne kao moneta za potkusurivanje...
A uloga Gavrila Principa je bila uloga epizodiste, tada 20godisnji mladic nije ni bio svjestan onoga sto mu je namjenjeno, ucinivsi to sto je ucinio iz dubokog uvjerenja u svoje ideale... Za mene nije terorista, kao sto nisu ni svi oni rebelisticki pokreti protiv ugnjetavanja i eksploatisanja od strane sile, ali nije ni junak na onakav nacin kako to srpska istoriografija kroji... postujem njegovu hrabrost i volju da umre za svoje ideale...
Upravo tako.
Gavrilov cin je omogucio sansu da postanemo faktor.
Ta je sansa prokockana nasim nejedinstvenim reagovanjima na izazove u svetu i okruzenju.
41 i 91.
No to samo moze da nas motivise jos snaznije da tome svi mi doprinesemo danas svakim nasim nastojanjem ma kako malim.
I sansa ce se ukazati. Uvek i svakome ko je spreman.
To nas istorija uci, ne samo nasa, nasa najmanje zapravo ali treba videti recimo britansku i uciti kako da se gradi Juga.
Mada si moju recenicu izvukao iz konteksta, jer ju nisam vezao direktno za Principa vec za Titovu Jugoslaviju, misljenja sam da je Gavrilo Princip zajedno sa ostalim mladobosancima, postupao iz dubokih uvjerenja o oslobodjenju i ujedinjenju juznoslavenskih naroda. A u prilog tome ide i sama cinjenica da je komunisticka vlast postovala i slavila Mladu Bosnu i sam cin atentata, jer mnogi zaboravljaju da su vecina njih bili izrazito lijevo orjentisani. Princip sasvim sigurno nije pucao za ideju Velike Srbije, jer je rekao
„Sifilis i klerikalizam su nesrećno nasljedstvo srednjeg vijeka koje sadašnja generacija ne zna da liječi!“
Navodis primjer UK, koje najvise i lici na Kraljevinu SHS i unutrasnju pozicuju zemalja koje su je cinile, odnosno dominaciju Srbije tj. Engleske, sto je imalo za posljedicu stalnu frustaciju ostalih naroda, prije svega Hrvata. Svakako podrzavam nastojanja da Skotska vrati nezavisnost, kao i da se Sjeverna Irska vrati u sastav Irske (uvijek protiv Engleza ).
Sanse za ponovnu obnovu Jugoslavije ili neceg sto bi tome slicilo, ravne su nuli (barem u narednih nekoliko desetljeca)... ponajvise krivicom ovdasnjih naroda, jer razmjeri zlocina i njihova sistematicnost u proteklom ratu su nepremostivi razlog, jos ako pritom pogledamo u kojoj mjeri je doslo do (ne)suocavanja s njima...tesko. Nikad ne treba zaobici ni strani faktor, koji je odigrao znacajnu ulogu u disoluciji SFRJ, ali opet ponavljam najveci dio krivice za to snose ovdasnji gospodari rata...
Vidim tesko cemo ici pasus dalje, potrebna ti je distanca. U redu sasvim, trazi je gde ti drago za distance imas prilika onoliko, no nisam siguran koliko je u njima smisla, pozitivnog razuma, svrhe u krajnjoj liniji.
Britance pomenuh kao ljude koji umeju sta stvoriti, mnogo sto sta, mozda danas i vise no dok su bili imperija ali avaj duga i druga je to prica. Sumnjam da bi se desetine miliona Skota, Velsana, a pogotovo Iraca koji su jako prosperirali u Britaniji, Americi i Australiji slozili sa balkanskim tumacenjem njihove istorije.
Paralela SHS i Britanije je nategnuta do neukusa i besmisla. Lepo bi bilo da se da povuci neka suvisla.
Na ovom forumu je puno pisano o ovim i slicnim stvarima i malo je besmisleno ulaziti u rasprave, a ne procitati sve to najpre.
Mit o Antifasizmu cetnika Draze Mihajlovica, Srpska istorija, teme o BiH u ww2, Kraljevina Jugoslavija ima toga puno.
Na kraju Janko pre nego udjes u pricu, gore je napisano da je Gavrilo dao sansu da postanemo faktor. Evidentno ta sansa nije zazivela ali hoce samo lagano i zajedno.
Uzasi zadnjih ratova kao i prethodnih uostalom samo su jos snazniji podsticaj da se to shvati i ostvari. svaka druga opcija vodi jos brzem nazadovanju u svakom pogledu.
Haj fala Bogu pa se tema vratila u sfere debate. Nema više pluvanja.
Nejse, ne znam šta me više nervira ili oni što kažu da Gavrilo nije zapucao sada bi bili Republic Österreich odn predgrađe Beča, ili oni što pridaju važnost srpskoj ulozi u svemu tome. Pa za početak rata Srbija je kriva koliko i Madagaskar. Ljudi, pa u to vrijeme prije rata jedino pravo odlučivanja su imale iste one zemlje koje su i potpisale Versajski sporazum: Francuska, UK, Njemačka, KuK, USA i donekle carska Rusija. Neko je rekao da Versajski sporazum nije mirovni sporazum već samo sporazum o primirju, što se nažalost krvavo i dokazalo. Jednostavno, WWI se morao desiti. Uostalom, u istoriji, sve što se desilo moralo se desiti. Ništa se nije moglo izbjeći.
Da se vratim na Srbiju 1914. Činjenica je da je Srbija imala aspiracija širenju na zapad. Ali ništa od svega toga nije mogla ostvariti bez pada KuK-a, a pogotovo bez volje i sredstava Francuske i Engleske. Elem, Englezi, Francuzi, a naročito Rusi guraju Srbiju u rat, koji ona gubi već u oktobru 1914. Pa je "oživljavaju" i šalju ponovo u klaonicu preko Soluna, da bi se oni rasteretili na Zapadnom frontu. I opet bi Srbi dobili po guzici, da se nije umiješala USA i riješila kvadraturu kruga. Važnost Srbije kao zemlje u odlučivanju se mogla rangirati na odlično 19 mjesto, negdje između Čehoslovačke i Albanije.
Daklem, potpisuje se Versajski sporazum, i tu počinje sunovrat Srbije. U XX vijeku, Srbija je ratovala 8 puta, odn u prosjeku svakih 12,5 godina. I svaki rat ih je koštao sramotno nevjerovatne količine biološke mase, a o teritorijama da ne govorimo.
Istorijski problem Srbije je što uvijek poistovjećuje politiku sa ratom. Veličaju svoju borbenost i slobodoljublje, a nisu svjesni da su po tom pitanju isti kao, rećemo, Islanđani, s tim što ovi potonji nisu pretrpjeli takve enormne gubitke u "živoj sili".
Zaključak: WWI se morao desiti sa Gavrilom ili bez njega. Čak i da Atentat nije uspio, pa FF dobio proljev od toga, WWI se morao desiti i tačka. Pa nije ni WWII počeo zbog toga što su Nijemci srušili rampu na granici sa Poljskom.
Woody wrote:Haj fala Bogu pa se tema vratila u sfere debate. Nema više pluvanja.
Nejse, ne znam šta me više nervira ili oni što kažu da Gavrilo nije zapucao sada bi bili Republic Österreich odn predgrađe Beča, ili oni što pridaju važnost srpskoj ulozi u svemu tome. Pa za početak rata Srbija je kriva koliko i Madagaskar. Ljudi, pa u to vrijeme prije rata jedino pravo odlučivanja su imale iste one zemlje koje su i potpisale Versajski sporazum: Francuska, UK, Njemačka, KuK, USA i donekle carska Rusija. Neko je rekao da Versajski sporazum nije mirovni sporazum već samo sporazum o primirju, što se nažalost krvavo i dokazalo. Jednostavno, WWI se morao desiti. Uostalom, u istoriji, sve što se desilo moralo se desiti. Ništa se nije moglo izbjeći.
Da se vratim na Srbiju 1914. Činjenica je da je Srbija imala aspiracija širenju na zapad. Ali ništa od svega toga nije mogla ostvariti bez pada KuK-a, a pogotovo bez volje i sredstava Francuske i Engleske. Elem, Englezi, Francuzi, a naročito Rusi guraju Srbiju u rat, koji ona gubi već u oktobru 1914. Pa je "oživljavaju" i šalju ponovo u klaonicu preko Soluna, da bi se oni rasteretili na Zapadnom frontu. I opet bi Srbi dobili po guzici, da se nije umiješala USA i riješila kvadraturu kruga. Važnost Srbije kao zemlje u odlučivanju se mogla rangirati na odlično 19 mjesto, negdje između Čehoslovačke i Albanije.
Daklem, potpisuje se Versajski sporazum, i tu počinje sunovrat Srbije. U XX vijeku, Srbija je ratovala 8 puta, odn u prosjeku svakih 12,5 godina. I svaki rat ih je koštao sramotno nevjerovatne količine biološke mase, a o teritorijama da ne govorimo.
Istorijski problem Srbije je što uvijek poistovjećuje politiku sa ratom. Veličaju svoju borbenost i slobodoljublje, a nisu svjesni da su po tom pitanju isti kao, rećemo, Islanđani, s tim što ovi potonji nisu pretrpjeli takve enormne gubitke u "živoj sili".
Zaključak: WWI se morao desiti sa Gavrilom ili bez njega. Čak i da Atentat nije uspio, pa FF dobio proljev od toga, WWI se morao desiti i tačka. Pa nije ni WWII počeo zbog toga što su Nijemci srušili rampu na granici sa Poljskom.
Nek si nam objasnio,nisam znao da je i Madagaskar umjesan u sve ovo (sala ;oprosti )
Ti nama ,ovim svojim textom, hoces reci da srbija nije mogla" meda s kasike "u to doba,nevina ovo ,ono ...
Sta cemo s onolikim pasicima,garasanima,moljevcima,apisima ... ? Svi znamo iz literature,skole ...sta je koja drzava zeljela, manje vise s prvim svjetskim ratom:
Al ,nam je dobro znan interes srbije ,u tom kao i svakom drugom ratu.Kao sto neko rece ,to nije bio atentat samo nako ,nego to je bila volja Slavenskih naroda za ujedinjenjem,otporu tiraniji , bla bla.Bas bi volio vidjeti ,koji je Bosnjak u to doba bio sretan ,ulaskom u kraljevinu shs ,al pazi ,shs ?!?!?!
Posto se blizi 11 Juli ,hocu da imam cist razum i ,ne bi da se bavim raznim teroristima i njihovim nalogodavcima,i nemojte nas uvjeravati u suprotno,mali gavro je u b i c a .
Imate na ovoj temi mahanje od mene
p.s Pise se ,Republik Österreich
Gavrilo Princip za mene nije ni heroj ni monstrum, vec dijete-idealista, koje je zrtvovalo svoj zivot za svoj ideale. Probao se suprotstaviti A-U okupaciji i nadao se ujedinjenju svih juznoslavenskih naroda - za mene nesto krajnje pozitivno. Samo cu reci da veoma postujem njegov lik i njegovo djelo!
izjednacavati njega sa idejom Velike Srbije je idiotski potez
Kako je opšte poznata činjenica učena u svakoj školi, da je sarajevski atentat bio samo povod, a ne uzrok rata, glupa su pitanja tipa: šta bi bilo da Gavrilo nije puco? Ne bi bilo ništa drugačije - našo bi se naki drugi povod za rat, u kojem bi Centralne sile izgubile, Austrougarska se raspala, a BiH ušla u sastav KSHS... Austrougarska bi se vjerovatno raspala čak i bez svjetskog rata...
A o Gavrilu, tj. njegovom djelu ne mogu misliti ništa pozitivno... Možda su njegovi ideali o oslobođenju od okupacije bili hvale vrijedni, ali izvedeni teroristički akt baš i nije... Ali opet kažem, njegova uloga u tom svom dešavanju je minorna.
Najgore od svih ovih prica je kad Bosnjo smatra Gavrila pozitivnom licnoscu.
Kratko nakon stvaranja KSHS se desio genocid nad Bosnjacima u selu Sahovici, pa onda dalje agrarna reforma u kojoj su Bosnjaci postali fukare pa sve do danasnjih dana, evo jos koji dan pa ce komemoracija u Srebrenici.
Ja mislim da mnoge Bosnje pate od Stokholmskog sindroma.
Trebali ste Tadicu jucer izaci sa cvijecem na ulice.
A kakve direktne veze ima mali pijun Gavrilo, sa agrarnom reformom nakon nastanka Kraljevine SHS ? Da nije testamentom to ostavio u amanet Regentu ???
Prvi svjetski rat bi svakako bio, i isto zavrsio... Samo bi povod za pocetak bio slomljen kriv' ku*ac prestolonasljednika Ferdinanda u zamku Konopiste u Ceskoj... Od strane sobarice "Gavrilke Todorovic", koju je crna ruka ubacila kao tajnu agenticu...
Sto se Stokholmskog sindroma tice, slazem se da mnoge Bosnje pate od istog, a najvise oni koji u Stockholm-u ubiru socijalu, i pocinju svaku drugu recenicu sa:"Kod nas u Sveckoj..."! I znaju pametovati ovdje, ali im ne pada na pamet da se skinu sa "Sveckog stola"...
drndalo wrote:A kakve direktne veze ima mali pijun Gavrilo, sa agrarnom reformom nakon nastanka Kraljevine SHS ? Da nije testamentom to ostavio u amanet Regentu ???
Prvi svjetski rat bi svakako bio, i isto zavrsio... Samo bi povod za pocetak bio slomljen kriv' ku*ac prestolonasljednika Ferdinanda u zamku Konopiste u Ceskoj... Od strane sobarice "Gavrilke Todorovic", koju je crna ruka ubacila kao tajnu agenticu...
Sto se Stokholmskog sindroma tice, slazem se da mnoge Bosnje pate od istog, a najvise oni koji u Stockholm-u ubiru socijalu, i pocinju svaku drugu recenicu sa:"Kod nas u Sveckoj..."! I znaju pametovati ovdje, ali im ne pada na pamet da se skinu sa "Sveckog stola"...
Gavrilo je terorista nema nikakve dileme, pijun srpskih nacionalista iz Beograda. Sramota je sto jos nismo vratili spomenik na latinsku cupriju i nadam se da ce konacno gradska vlast uciniti nesto u vezi toga.
Nakon tri i pol godine opsade Sarajeva djeca će o Gavrilu Principu nešto drugo učiti, i više neće biti njegovih malenih stopa utisnutih u asfalt kod Latinske ćuprije. Sve će se domovine smanjiti i skupiti, kao da je netko uključio pogrešan program u vešmašini, a cijela jedna lažna povijest borbe naših naroda i narodnosti za slobodu pretvorit će se u niz privatnih uspomena
U četvrtom razredu osnovne prerastao sam cipele Gavrila Principa. Sjećam se, bilo je to početkom maja, išao sam s bakom na Bistrik u neku posjetu, i prije nego što smo na pješačkome prešli Obalu vojvode Stepe, stao sam u njegove stope utisnute u asfaltu, onako kako je Gavrilo stajao pucajući u Ferdinanda, i shvatio da imam veća stopala od njega. Bio je to prvi znak odraslosti, a to se nikad ne zaboravlja.
Principove stope utisnute u asfaltu koje su nekada u Sarajevu obeležavale mesto atentata (na zidu piše: "...svojim pucnjem izrazi narodni protest protiv tiranije i vjekovnu težnju naših naroda za slobodom")
U školi smo učili da je Gavrilo Princip učinio veliku stvar za nas kada je ubio austrougarskoga nadvojvodu. Bio je to povod za Prvi svjetski rat, a razlozi su, učili smo, bili druge vrste. Austrijanci su gradili prugu Sarajevo–Višegrad da bi mogli napasti i osvojiti Srbiju. Onda im je on ubio prestolonasljednika, pa su je i napali. Konstrukcija je bila prilično neuvjerljiva, kao i većina onoga što smo o historiji naših naroda i narodnosti učili iz poznavanja prirode i društva, ali nije bilo na nama da sumnjamo. Zašto je učiteljica zaboravljala napomenuti da je Gavrilo ubio i Ferdinandovu trudnu ženu Sofiju? To će sljedećih godina zaboravljati i nastavnica historije. I jednoj i drugoj bilo je neugodno, kao i autorima naših udžbenika, jer su se potpuno identificirali s Gavrilovim činom, pa su nekako htjeli da im se ne broji ubojstvo trudne žene, nego samo atentat na budućega cara.
Moja baka bi, međutim, vazda napomenula tužno Sofijino stradanje. Ona se nije identificirala, nego je provodila život i stradavala u više carevina, kraljevina, država i republika. Je li me ona naučila da mislim drukčije od udžbenika povijesti? Ne, nedaj Bože! Njezin je nauk bio da sve valja po strani preživjeti, te sebi i svojima čuvati živu glavu. Prvi preduvjet za to bio je da nikada ne pokažeš da si drukčiji. Ali, skoro svake smo nedjelje išli kod tete Melanije i čika Bude na sijelo i kolače. Dok su se njih dvije družile, meni je čika Bude pokazivao svoje albume s poštanskim markama i pričao priče o vremenima kad su štampane pojedine marke. Kralj Aleksandar, pa kralj Aleksandar sa crnim florom, pa kralj Aleksandar preko čijeg lica piše NDH. Nisu još imali svoje marke, pa su udarali pečate preko kraljevskih jugoslavenskih, rekao je čika Bude. Pitao sam ga zašto nema marke s likom Gavrila Principa. Jeb’o on sebe, odgovorio je čika Bude, zbog njega sam spavao po drveću! Čika Bude Dimitrijević, penzionisani poštanski službenik, bio je solunaš, i zbog toga nije volio Gavrila. Naišla je bila velika voda, pa su se, on i njegova jedinica, penjali po drveću da ih rijeka ne odnese. Bilo je to u Albaniji.
Kada smo krenuli kući baka me je upozorila da nikome ne govorim šta je za Gavrila Principa rekao čika Bude. Nije mu bilo lako, jedva je živu glavu izvukao kad je bio solunski borac. Dobro, mislio sam, i nikome nisam ništa govorio. U školi smo ispočetka učili ono što smo učili. Svako znanje o povijesti naših naroda i narodnosti jednoga će se dana izokrenuti, pa ćemo svi zajedno vjerovati u nešto suprotno. Tada to nisam znao, a ni danas kada znam, nije mi mnogo lakše. Kada je umro čika Bude, sahranili su ga na katoličkoj parceli, da bi mogao ležati u istoj grobnici s tetom Melanijom. Pitali su ga: je li može tako? Može, odgovorio je, ionako sam se udao, a ne oženio. Svi su se smijali kada je to rekao. Dobar je čovjek bio, moj pratetak Budimir Dimitrijević, pa su ga mogli sahraniti i na šintoističkoj parceli, njemu bi bilo potaman.
Nadvojvoda sa suprugom u poseti Sarajevu...
Na filmu je Gavrila igrao Irfan Mensur. Kasnije je snimljena još jedna verzija s drugim glumcem, ali što se mene tiče, Mensur je bio pravi Gavrilo. S onim rijetkim brčićima koji su se nosili u ona vremena, a zbog kojih se u moje vrijeme ne bi sviđao nijednoj djevojčici u razredu. Bio sam treći gimnazije kada nas je profesor psihologije nagovarao da opet pogledamo taj film. Čudan je čovjek bio taj Grković: hvalio je Gavrila Principa kao da govori nekome u inat. A još uvijek nisu bila došla vremena od inata, jer je Principova povijesna uloga i dalje bila neprikosnovena. I otiđite na staro Koševsko groblje, i poklonite se ispred spomen grobnice Vidovdanskih junaka!
E, kada je to izgovorio, meni je bilo prekipilo. Je li to onaj spomenik koji je sagrađen od kamenja srušenih spomenika, pitao sam Grkovića. On je šutio i gledao me kao Staljin Trockog. Bio je bijesan, a meni je bilo drago što mi, zapravo, ne smije ništa reći. Jer sve što bi rekao bilo bi opasno po njega. Profesor Grković bio je nacionalist, a mene je držalo pubertetsko junaštvo. Skoro da sam bio poput Principa prije nego što će opaliti u Ferdinanda i njegovu trudnu ženu. Jedino što sam imao stopala za šest-sedam brojeva veća.
...i na reljefu u zamku Artštetn u Austriji u kojem su sahranjeni
Tu bi se nekako i mogla završiti jedna povijest Sarajevskog atentata. Profesor psihologije najavio je ono što će doći za osam-devet godina, kada će i on biti jedan od ljudi koji su prezreli grad i svoju mladost u njemu, pa su odlučili ubiti Sarajevo. Nakon tri i pol godine opsade djeca će o Gavrilu Principu nešto drugo učiti, i više neće biti njegovih malenih stopa utisnutih u asfalt kod Latinske ćuprije. Sve će se domovine smanjiti i skupiti, kao da je netko uključio pogrešan program u vešmašini, a cijela jedna lažna povijest borbe naših naroda i narodnosti za slobodu pretvorit će se u niz privatnih uspomena. Neki na te uspomene gledaju s nježnošću, a drugi ljutito tvrde kako ih nemaju, spremni da ispočetka, skupa sa svojom djecom, nauče još poneku lažnu povijest, ali ovoga puta samo o jednom narodu.
Prošle zime se, međutim, dogodilo nešto što izlazi izvan logike zbivanja. U Sarajevu je jedan kustos zatražio da se Gavrilove stope vrate u asfalt. Objasnio je to povijesnim i turističkim razlozima. Na to se javio predsjednik jednoga od udruženja sarajevskih branitelja, koji je rekao da bi se u tom slučaju trebao vratiti i spomenik Ferdinandu i Sofiji. Taj spomenik stajao je s druge strane Obale, a porušen je s uspostavom Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Branitelj se, pretpostavljam, želio inatiti kustosu, ali prijedlog mu je odličan. Umjesto spaljivanja iluzija, trebali bismo sačuvati spomenike na njih.
Ne vjerujem u historijske pouke, ali mi se čini da su naši narodi i narodnosti, boreći se za slobodu, tonuli u sve veća i veća govna. Prvo smo otjerali okupatore i jako za njima zaostali, da bismo zatim jedni drugima postali okupatori i zaostali sami za sobom. Sad molimo i kumimo da nas se pusti u Europu, a ona nas mjerka i samo što nam ne kaže: Može, ali ako obećate da ćete se popraviti! Mi smo, međutim, nepopravljivi. Samo mrtvi su shvatili pouke. Čika Bude Dimitrijević, moja baka, a vjerujem i Gavrilo Princip. Možda sam naivan, ali mi se čini da on lično ne bi opet ubio Ferdinanda i njegovu trudnu ženu.
PS.Prekrasan tekst Miljenka Jergovica. Ko razumije shvatit ce. Mada , da bi se tekst najbolje razumio trebalo je zivjeti u tom gradu.
[/quote]
To bi bilo to,sad ce se javiti jugosloveni ,kako je AU gradila pruge da bi izvlacila rudu i sume iz BiH ,bla bla bla 
.
jos se ,na ovom forumu o toj bulumenti raspravlja ???
)
