Da, sigurno nije bolji.harisoni wrote:Eno, uvrijeđena mlada odmah.
Pročitao oba serijala, ali ne mogu reći da je ijedan za koplje bolji, pretjeruješ fkt.
Idemo analizirati, ok?
Reći ćemo da svaku fantaziju odlikuju sljedeći faktori:
1. svijet
2. likovi
3. dijalog
4. događaji koji se dešavaju
5. motor koji pokreće svijet (politika, religija, magija)
Ok? Ovo su aspetki koje svaka fantazija ima tako da ih sad možemo poredit.
Tolkien ima stvoren svijet sa jeziicima, ogromno je sve to, ali ima i Martin. Iako meni lično odgovara više Martinov svijet, reći ćemo da je Tolkien u tom aspektu nadmašio Martina.
2. Likovi? Likovi su kod tolkiena jednodimenzionalni. Tu imaš ili Aragorna, sveca poštenog ili Saurona - iskonsko zlo. Nema sredine. Nema onog realnog faktora u kojem svi ljudi imaju dobrog o lošeg. Također, jedni likovi koji su prošli transformaciju u tri knjige su Frodo i Gandalf. Svi ostali su isti, od početka do kraja. HIstoriju likova ne poznajemo, Tolkien nam priča samo o Bagginsima, o vilenjacima dobiješ na kašiku, o ljudima još manje a o Gandalfu daleko najmanje. Gandalfova uloga je toliko puta viđena premisa u kojoj imamo entitet veće sile koji vodi dobre ljude ka pobjedi protiv loših.
3. Dijalog? Iskreno, osim što Tolkien obiluje masovnim opisivanjem pejzaža, minimalnim opisivanjem unutrašnjih dijaloga likova, njihovih motiva i slično - Tolkienovi dijalozi u knjizi su sasvim prosječni. Očito je da je čovjek više posvetio energije opisujući svijet oko sebe naspram likova i razrade, i to je okej za neke, ali za mene nije. Smatram da knjiga treba imati dobro razrađene likove kao što ASOIAF ima, možda i previše, ali da ti likovi budu vođeni realnim motivima, iskrenim željama i slično... Ja se ne sjećam da je Tolkien i jednom dijalogu pristupio u smislu stvarnosti. Svaki je skoro kao iz biblije da je izvučen, dok je to kod martina drugačije. Čitao sam i Stevena Ericcsona, Robert Jordana, Ann Mccafrey, i nekolicinu još njih - i niko nije imao to što je Martin uspio sa svojim likovima i dijalozima.
4. Događaji su kod Tolkiena postavljeni isključivo s svrhom da se nešto dogodi. Rijetko kad će biti faktor iznenađenja, tj nema ga, a da ne pričam o možebitnim porazima. Kod Martina najveći ratnik jedne nacije umre zbog posjekotine, kralja ubije vepar, a budućeg kralja sjevera zakolju na vjenčanju... need i say more?
5. Kod tolkiena imamo magiju i to je sve. Politika nije spomenuta, religija jeste ali u kontekstu čitanja - opet kažem, biblije. Tolkien je bio kršćanin i očito je svoje zasnivao na svojim religijskim fundacijama ali kod Martina je skroz stvar drugačija. Počneš s politikom, ubaci se malo magije a religija je opšteprisutna, baš kao i u stvarnom svijetu.
Da ne duljim dalje, stvar je u sljedećem. Fantazija kao žanr je evoluirala od Tolkiena. Naravno, on je bio pionir i njegov posao je bio teži jer nije imao od koga učit, ali martin je uzeo Tolkienove cake i nadmašio ga. To treba da čini fanove Tolkiena ponosnim a ne kivnim jer neko smatra drugačije. AKo misliš da nisam upravu, slobodno mi napiši argument a ne ko onaj neotesani i nekultuni čovjek govorit mi da pišem gluposti. Jedina glupost ovdje je vaš stav prema tuđem mišljenju.
