Ljudi su jedva dočekali da samo s osobnim iskaznicama mogu preko granice
Na otvorenju prijelaza, građani Hrvatske Kostajnice radovali su se više stoga što ponovno mogu stupiti na unski otok, koji su donedavno kontrolirali srpski policajci, dok su iz Bosanske (Srpske) Kostajnice bili zadovoljniji otvaranjem prijelaza, jer tako prestaju biti svojevrsno »slijepo crijevo«
HRVATSKA KOSTAJNICA, 27. kolovoza - Svaki dolazak u Hrvatsku Kostajnicu budi sjećanja na hrvatske branitelje s početka Domovinskog rata, kada je taj grad na Uni bio u okruženju srpskog agresora. Te 1991. grad je pao, hrvatska obrana s Une potom je, kao i u vremenu ratova s Turcim
a, prebačena na Kupu. »Olujom« 1995. hrvatska država opet se vratila na Unu, a 11 godina kasnije, u kolovozu 2002. i na unski otok, prostor između Une i Unčice.
Tom je prigodom o
tvoren most »Zrinjski« koji sada spaja dvije obale istog grada, te granični prijelaz s BiH. Na brdu Čukur ponad Kostajnice danas je spomen-obilježje hrvatskom snimatelju Gordanu Ledereru koji je tamo, s kamerom u ruci, poginuo od snajperskog hica. Njegovi kadrovi iz spota »Banijska praskozorja« ostat će jedni od najdojmljivijih iz tog vremena. Danas u Hrvatskoj Kostajnici Ledererovo ime nosi i jedna od glavnih ulica. Ona pak uz Unu, kojom se dolazi do mosta što vodi na unski otok, zove se Šetalište dr. Franje Tuđmana.
Na samom unskom otoku uz Stari grad Zrinskih je nogometno igralište i potpuno razrušena kuća obitelji Djetelić. Oni su zadnji hrvatski prognanici koji tek sada u miru mogu početi planirati obnovu svog doma za što će im trebati prilično vremena.
Za obnovom vapi i Stari grad Zrinskih. Krov na jednoj kuli je toliko derutan da se čini kako će svaki trenutak pasti. Obnova cijelog zdanja i njegovo otvaranje za posjetitelje tražit će zasigurno dosta vremena i novca. Međutim, to će svakako biti dodatni razlog za izletnički posjet tom hrvatskom gradu na obalama Une, do kojeg se iz Zagreba stiže za oko sat i pol ne prebrze vožnje.
Sam granični prijelaz s BiH predstavljaju dva kontejnera s jedne odnosno druge strane. Nalaze se oko 50 metara od Unčice, rukavca Une, na kojem je zapravo granica između dviju država. Odmah preko Unčice, koja u kolovozu nalikuje bari, počinje Bosanska (Srpska) Kostajnica. Kad se to vidi, postaje jasno zašto je Hrvatska pristala da se prijelaz postavi na hrvatskom teritoriju.
Prijelaz je završen tek uoči otvorenja. Navodno je zadnji sloj asfalta postavljan noću, kada je stiglo i elektronsko brojilo koje se bilo zaboravilo. Naime, s obzirom na to da je prijelaz na teritoriju Hrvatske, njegovu je izgradnju financirala isključivo Hrvatska (oko 700.000 kuna), međutim režijske troškove (struja, itd.) plaćat će svaka strana posebno.
Samo otvorenje prijelaza, iako to nije posebno isticano, bilo je svečanost više za hrvatsku nego za bosanskohercegovačku (srpsku) stranu. S razglasa su se čule hrvatske pjesme, bile su tamo i mažoretkinje. Građani Hrvatske Kostajnice radovali su se više stoga što ponovno mogu stupiti na unski otok, koji su donedavno kontrolirali srpski policajci, dok su iz Bosanske (Srpske) bili zadovoljniji otvaranjem prijelaza, jer tako prestaju biti svojevrsno »slijepo crijevo«.
Tijekom svečanosti nitko nije spominjao dosadašnja sporenja o suverenitetu nad unskim otokom. Čak je i Drago Bundalo, općinski načelnik Bosanske (Srpske) Kostajnice, koji je u vezi s tim donedavno davao uznemirujuće izjave, djelovao zadovoljno i rado je komunicirao s hrvatskim novinarima.
Među novinarima se kao anegdota prepričavalo kako su sadašnji gradonačelnici dviju Kostajnica, Davor Govorčinović i Drago Bundalo, išli u istu školu, a hrvatski im je predavao sadašnji novinar Večernjeg lista Željko Grgurinović, i bili su dobri učenici. Govorčinović je tijekom uvodnog nastupa ministra BiH Svetozara Mihajlovića uporno zvao Mihaljević. Sve govore je službeno prevodio na engleski i obrnuto poznati Tuđmanov prevoditelj Paravić. Jedino je voditelj Misije UN-a u BiH Jacques-Paul Klein, koji među diplomatima djeluje pomalo kaubojski, imao vlastitog prevoditelja. Pri predstavljanju gostiju, Klein je, kao i hrvatski ministar vanjskih poslova Tonino Picula, dobio priličan aplauz. Inače, na otvaranju prijelaza bila je i skupina saborskih zastupnika i jedan lokalni dužnosnik koji su prije mjesec i pol prvi biciklima prešli na unski otok.
Vrpca koju je trebalo prerezati bila je otvoreno plave boje. I Klein je uzeo jedan njezin komadić, ali ga je potom predao sisačko-moslavačkom županu Đuri Brodarcu. Sama činjenica da je i Brodarac na svečanosti bila je jasnim znakom da je spor riješen na zadovoljavajuć način. Brodarac je, naime, dok se još nije znalo kako će se sve završiti, javno priprijetio da neće podržati otvaranje prijelaza, ako se potpuno ne vrati hrvatski suverenitet nad tim područjem.
I doista, iako je zajednički prijelaz pedesetak metara unutar Hrvatske, ploča s natpisom »Republika Hrvatska« i jarbol s državnom zastavom su na lijevoj obali Unčice. One koji budu prelazili u Bosansku (Srpsku) Kostajnicu kontrolirat će policajci s oznakama države BiH, dok će ih »imaju li što prijaviti« pitati carinici s oznakama Republike Srpske i samo ćiriličnim natpisom »carina« na košuljama. No, to je već pitanje unutarnjih odnosa u BiH.
Razlog zašto je trebalo otvoriti taj prijelaz bilo je lako vidjeti već prvi dan. Stotine se ljudi tiskalo da odmah nakon svečanosti, uz predočenje samo osobne iskaznice, prijeđu s jedne na drugu stranu
Eto na samom ulazu u gradic ti je Hrvatska..tako je to..oni su gotovi i ta cesta je sad Hrvatska jednim djelom Hrvati nam pustaju sad da se vozimo..dok ne izgradimo zaobilaznicu koja ce ici preko Kozare..zalosti
Bice jos promjena. God bless Bosnia.
juuupiiiii 
mi smo epicentar svijeta 
