Tito Film Festival i Filmske Diskusije

[Tito_i_Partija]

5. Three Billboards Outside Ebbing, Missouri (2017)

https://www.imdb.com/title/tt5027774/?ref_=nv_sr_1




Kratki Sazetak Radnje:

Nakon ubistva njene kcerke, jedna majka javno proziva policiju zbog odsustva ikakvog pomaka u istrazi.


Cjelokupna Reakcija:


Fin film. Pratim McDonagha od odlicnog "In Bruges", mada mi se njegov "Seven Psychopaths" nije toliko svidio. U ovom filmu se vidi da je odlicno izucio iz svojih gresaka, razvoj karaktera lijepo i pazljivo odradjen, pogotovo sa karakterom Sam-a Rockwell-a (kojeg strasno gotivim), iza kojeg se od na-prvo-oko rasiste i siledzije sakriva jedna dobra dusa kojoj samo treba malo pravog uputstva u zivotu. Medjutim, pravi nosilac ovog filma je fenomenalna Frances McDormand, koja je pokidala u ulozi ocajne majke kojoj je pun kurac nikakvog pomaka u slucaju ubistva njene kcerke. Frances je u ovom filmu cista desetka, bez sumnje.

Dobar film, originalan, bez nekih holivudskih klisea koji bi inace preplavili slicne filmove. Jedina zamjerka mi je Chief Willoughby i kako je zavrsio, al' to je neko moje misljenje u koje necu detaljno ulazit'.

Lester Freamon i Tyrion Lannister

Ocjena:
4/5

[hadzinicasa]

e neka si ovaj pogledao, meni je isto bila odlicna atmosfera, gluma, postavljena pitanja, bas sam uzivala.

[Tito_i_Partija]

6. Caché (2005)

https://www.imdb.com/title/tt0387898/?ref_=nv_sr_1




Kratki sazetak radnje:
Prica o pariskom bracnom paru koju neko terorizira ostavljajuci im na pragu videokasete na kojima su snimci njihove kuce.


Cjelokupna Reakcija:


Haneke-ova eksploracija koncepta krivice, kako individualne, tako i kolektivne. Ispocetka upakovano u format nesto pitomijeg trilera, i nakon toga slijedi tranzicija u dramu. Auteuil dobar i prakticno nosi cijeli film, Binoche nedovoljno iskoristena po mom misljenju. Sam film trazi puno strpljenja od gledaoca, mada je diskutabilno da li se to strpljenje stvarno isplati. Meni je licno ovaj film bio daleko ispod Bijele Vrpce, koji je Haneke-ov odlican film o porijeklu/izvoru ljudskog zla, i kojeg definitivno preporucujem.

Ocjena:
3/5

[Tito_i_Partija]

7. The Disaster Artist (2017)

https://www.imdb.com/title/tt3521126/?ref_=nv_sr_1




Kratki Sazetak Radnje:

Prica o snimanju jednog od najlosijih filmova svih vremena.


Cjelokupna Reakcija:




Ovaj film, koji je baziran na knjizi Greg-a Sestera koji je opet baziran na istinitoj prici snimanja jednog od najgorih filmova ikada, sam pratio u medijama otkad je najavljen. The Room mi je se toliko svidio jer je stvarno blesav film, ono kad nesto veze s vezom nema al' ne mozes ga prestat' gledat', i naravno zbog cudne harizme glavnog glumca/producenta/pisca/rezisera Tommy-a Wiseau-a. Ovaj film (The Disaster Artist) je odlicno uradjen sa narativnog aspekta, gotov sve stima, al' moram rec' da mi je najgora karika u filmu James Franco (mada ni njegov brat Dave, koji glumi Greg-a, nije nesto posebno dobar). Uopste mi nije docar'o taj unikatni Wiseau personality, akcenat pogotovo mu je skroz pogresan i ni nalik na Tommy-ev, cijeli njegovi pokreti tijela vise lice na neku isforsiranu, apstraktnu karikaturu Wiseau-a nego na onako kakav je u stvarnosti. Skroz pogresan pristup ulozi i po mom misljenju jako lose uradjeno. A kad je centar filma lose uradjen, to se onda odrazi na cijeli film. Steta, jer mislim da je ovo moglo biti puno bolje sa nekim drugim glumcem.

Ocjena:
3/5

[Bloo]

6. Caché (2005)

Kratki sazetak radnje:
Prica o pariskom bracnom paru koju neko terorizira ostavljajuci im na pragu videokasete na kojima su snimci njihove kuce.

Haneke-ova eksploracija koncepta krivice, kako individualne, tako i kolektivne. Ispocetka upakovano u format nesto pitomijeg trilera, i nakon toga slijedi tranzicija u dramu. Auteuil dobar i prakticno nosi cijeli film, Binoche nedovoljno iskoristena po mom misljenju. Sam film trazi puno strpljenja od gledaoca, mada je diskutabilno da li se to strpljenje stvarno isplati. Meni je licno ovaj film bio daleko ispod Bijele Vrpce, koji je Haneke-ov odlican film o porijeklu/izvoru ljudskog zla, i kojeg definitivno preporucujem.

Ocjena:
3/5

Kada sam gledala film, prvo što mi je palo na pamet je bilo...oklen mi je ovo poznato.... Lynch of course Lost highway....
Mislim da film zaslužuje malo višu ocjenu od 3, jer je skoro briljantan politički i psihološki osvrt na osjećaj krivice i negiranja.
Isto kao i kod Lynchovog filma, strah je skoro opipljiv, kao i krivica.
Da ne govorim o samim kadrovima, pogotovo na početku. Umjetnost! Zapravo čitav esej bi se mogao napisati sada o Hanekeovom odnosu sa kamerom i nama, gledateljima. Ali, možda je bolje da to johnny uradi.
Film je ostavio jak utisak na mene te sam istraživala sa strane, čemu izbor ove riječi Hidden/Cache...te tu dolazi ovaj interesantni politički momenat

Cache je parabola za potisnuto sjećanje Francuske o la nuit noire - noć 17.10.1961 kada su stotine alžirskih demonstranata u Parizu bili pretučeni i ubijeni, te na jedan način nudi uvid u tamu koja postoji u svima nama i percepciju iste.

Voajerizam kao osnova osvete i inhibitor za vlastito preispitivanje i krivicu o nečem što je potisnuto, da li kada umremo će nam i Bog pustiti ovako hladno snimljen i seciran naš život kao što to radi misteriozni snimatelj u Cacheu?

Također, interesantan je aspekt sjećanja (možda napraviti neku paralelu sa Blade Runnerom?).

Za mene ovaj film zaslužuje ocjenu 4.5 zbog slojevitosti (koju da bismo uvidjeli zahtijeva od nas fokus i određeno predzanje, te naknadno istraživanje i opetovano gledanje) - odnos između roditelja i djece, analiziranje osjećaja personalne krivice, uloga sjećanja u historiji i da li postoji krivica na nivou naroda, da li postoji naknadna pravda...et cetera i još hejbet druih stvari ali ovo je tvoja tema, ne moj poligon za traktate.

Btw kad uhvatiš priliku pogledaj i Bitku za Alžir...nekad iduće godine.

[dale cooper]

6. Caché (2005)

Kratki sazetak radnje:
Prica o pariskom bracnom paru koju neko terorizira ostavljajuci im na pragu videokasete na kojima su snimci njihove kuce.

Haneke-ova eksploracija koncepta krivice, kako individualne, tako i kolektivne. Ispocetka upakovano u format nesto pitomijeg trilera, i nakon toga slijedi tranzicija u dramu. Auteuil dobar i prakticno nosi cijeli film, Binoche nedovoljno iskoristena po mom misljenju. Sam film trazi puno strpljenja od gledaoca, mada je diskutabilno da li se to strpljenje stvarno isplati. Meni je licno ovaj film bio daleko ispod Bijele Vrpce, koji je Haneke-ov odlican film o porijeklu/izvoru ljudskog zla, i kojeg definitivno preporucujem.

Ocjena:
3/5

Kada sam gledala film, prvo što mi je palo na pamet je bilo...oklen mi je ovo poznato.... Lynch of course Lost highway....
Mislim da film zaslužuje malo višu ocjenu od 3, jer je skoro briljantan politički i psihološki osvrt na osjećaj krivice i negiranja.
Isto kao i kod Lynchovog filma, strah je skoro opipljiv, kao i krivica.
Da ne govorim o samim kadrovima, pogotovo na početku. Umjetnost! Zapravo čitav esej bi se mogao napisati sada o Hanekeovom odnosu sa kamerom i nama, gledateljima. Ali, možda je bolje da to johnny uradi.
Film je ostavio jak utisak na mene te sam istraživala sa strane, čemu izbor ove riječi Hidden/Cache...te tu dolazi ovaj interesantni politički momenat

Cache je parabola za potisnuto sjećanje Francuske o la nuit noire - noć 17.10.1961 kada su stotine alžirskih demonstranata u Parizu bili pretučeni i ubijeni, te na jedan način nudi uvid u tamu koja postoji u svima nama i percepciju iste.

Voajerizam kao osnova osvete i inhibitor za vlastito preispitivanje i krivicu o nečem što je potisnuto, da li kada umremo će nam i Bog pustiti ovako hladno snimljen i seciran naš život kao što to radi misteriozni snimatelj u Cacheu?

Također, interesantan je aspekt sjećanja (možda napraviti neku paralelu sa Blade Runnerom?).

Za mene ovaj film zaslužuje ocjenu 4.5 zbog slojevitosti (koju da bismo uvidjeli zahtijeva od nas fokus i određeno predzanje, te naknadno istraživanje i opetovano gledanje) - odnos između roditelja i djece, analiziranje osjećaja personalne krivice, uloga sjećanja u historiji i da li postoji krivica na nivou naroda, da li postoji naknadna pravda...et cetera i još hejbet druih stvari ali ovo je tvoja tema, ne moj poligon za traktate.

Btw kad uhvatiš priliku pogledaj i Bitku za Alžir...nekad iduće godine.

Triggered!

[Bloo]

Triggered, ne triggered, samo ja pišem ovdje
jer ja volim Titu najviše

[Tito_i_Partija]

Ma slobodno traktiraj, zato i jesam otvorio temu, ne samo za sebe. Odgovoricu na par tvojih konstatacija ovdje. Znm da je film baziran na demonstraciji alzirskih demonstranata, zato i jesam napis'o da je film o krivici, samo sto je po meni to malo sub-par uradjeno.

Za mene ovaj film zaslužuje ocjenu 4.5 zbog slojevitosti (koju da bismo uvidjeli zahtijeva od nas fokus i određeno predzanje, te naknadno istraživanje i opetovano gledanje) - odnos između roditelja i djece,

Ovo je bilo skroz periferalno, gotov nepostojuce dok Pierrot ne biva "kidnapovan". I onda kada ga vrate, odjednom ima neku ljutnju protiv mame jer misli da ona vara babu. Like, where the fuck did this come from? Izvuceno k'o zec iz madjionicarskog sesira. Mali je bio apsolutno nebitan kroz cijelu pricu dok se ovo nije desilo, a i nakon toga je opet otis'o u opskuritet, do samog kraja filma.

analiziranje osjećaja personalne krivice, uloga sjećanja u historiji i da li postoji krivica na nivou naroda, da li postoji naknadna pravda

Kao analiza mi je bila slaba, jer mislim da Georges ni u jednom momentu ne osjeca krivicu. Cak i nakon samoubistva Mejida, njegovo ponasanje prema njegovom sinu mi ne daje nikakav utisak da ga je to uopste dotaklo. Eh sad, da li Georges u neku ruku predstavlja francusku vladu, koja je sve do 90-ih ovaj zlocin zataskavala, moguce je. Al' analizirat' krivicu kroz jednog lika koji se, po svemu sudeci, ne osjeca krivim? Malo potanko.

Da ne govorim o samim kadrovima, pogotovo na početku. Umjetnost!

Film je svjesno, po Haneke-ovim komentarima, upakovan u format trilera, i zato imas te kadrove o kojima pricas. Medjutim, meni tu uopste nije bilo nikakve tenzije, nikakvog straha ili brige, skoro nikakvih elemenata nategnutosti po kojima su trileri radjeni. Atmosfera mi je bila bas onako labava. Ne znam, da li mozda zbog kompletnog odsustva muzike ili zbog necega drugog, al' ni u jednom momentu nisam mislio da su Laurent-ovi u nekoj opasnosti.

Jedini momenat koji me je sokir'o je Majidovo samoubistvo, al' ni tu nisam vidio poentu osim samog soka, jer George-ova katarza naprosto ne postoji u ovom filmu, sto se vidi kroz njegov tretman Majidovog sina.

[Tito_i_Partija]

Triggered!

[Tito_i_Partija]

Sjeti se da imam jos da joj odgovorim za Blade Runner, al' haj prvo da zavrsimo ovo.

Vjerujem da ce se mnogima ovaj film svidjet', Kuferu sigurno zbog slicnosti Lost Highway-u, al' jebi ga kad hiper-realista u meni ne da mira, i sve mora imat' perfektnog smisla da klikne u meni.

Mozda zbog toga nisam veliki fan Lynch-a, al' Twin Peaks mi je bas sega.

[Bloo]

Sjeti se da imam jos da joj odgovorim za Blade Runner, al' haj prvo da zavrsimo ovo.

Vjerujem da ce se mnogima ovaj film svidjet', Kuferu sigurno zbog slicnosti Lost Highway-u, al' jebi ga kad hiper-realista u meni ne da mira, i sve mora imat' perfektnog smisla da klikne u meni.

Mozda zbog toga nisam veliki fan Lynch-a, al' Twin Peaks mi je bas sega.

Jbg jarane onda gledaj dokumentarce o savani.

[dale cooper]

Sjeti se da imam jos da joj odgovorim za Blade Runner, al' haj prvo da zavrsimo ovo.

Vjerujem da ce se mnogima ovaj film svidjet', Kuferu sigurno zbog slicnosti Lost Highway-u, al' jebi ga kad hiper-realista u meni ne da mira, i sve mora imat' perfektnog smisla da klikne u meni.

Mozda zbog toga nisam veliki fan Lynch-a, al' Twin Peaks mi je bas sega.

What? Nikad mi se nisi činio kao hiper-realista.

This saddens me.

[Tito_i_Partija]

Samo da pitam vas dvoje: koliko smajlija je potrebno da se komentar koji mu prethodi ne uzme tako ozbiljno?

Vidim da imate neke striktnije kriterije od mene.

[dale cooper]

Prcaš nas, a Tito?

[Tito_i_Partija]

Baj de vej, znam da je ovdje cool da se gotivi Haneke, al' ako hocete pravog majstora drame, Farhadi je i baba i mama. Pogotovo one sto se tice familije, tu mu Haneke ne moze ni papuce okrenut'.

Gled'o sam sinoc About Elly, ide post o njemu uskoro. Odlican film.

[Bloo]

Samo da pitam vas dvoje: koliko smajlija je potrebno da se komentar koji mu prethodi ne uzme tako ozbiljno?
Vidim da imate neke striktnije kriterije od mene.

nas dvoje smo vječno ozbiljni
nema tog broja smajlija koji može da izjavu o Lynchu učini manje ozbiljnom nego što ćemo je mi shvatiti.

[Tito_i_Partija]

Prcaš nas, a Tito?

Ma ne bi ja nikad.

(Jel' ovo dovoljno il' da jos malo nadodam? )

[dale cooper]

Prcaš nas, a Tito?

Ma ne bi ja nikad.

(Jel' ovo dovoljno il' da jos malo nadodam? )

[Bloo]

Baj de vej, znam da je ovdje cool da se gotivi Haneke, al' ako hocete pravog majstora drame, Farhadi je i baba i mama. Pogotovo one sto se tice familije, tu mu Haneke ne moze ni papuce okrenut'.

Gled'o sam sinoc About Elly, ide post o njemu uskoro. Odlican film.

Ne kaki

a što se tiče iranskog filma in general

Iščekujem osvrt na About Elly..

[Tito_i_Partija]

Samo da pitam vas dvoje: koliko smajlija je potrebno da se komentar koji mu prethodi ne uzme tako ozbiljno?
Vidim da imate neke striktnije kriterije od mene.

nas dvoje smo vječno ozbiljni
nema tog broja smajlija koji može da izjavu o Lynchu učini manje ozbiljnom nego što ćemo je mi shvatiti.

Ako smo Dejl i ja ona dvojica iz Muppet Show-a, onda ste vas dvoje ovo:



A ja sam George Costanza. I de ti onda izadji na kraj sa vama.

[Bloo]

Manje forumaj, posveti se pisanju osvrta.
Nćeu ni ja živjeti zauvijek.


Trio fantasticus

[johnnykola]

Haneke daje taj europejski moment krivnje i nabija ju je svima nama na nos (stvorili ste teror i nadalje ga stvarate - evo vam ga natrag), Farhadi teror (ipak) društvenih i religijskih nameta čak melodramatski iznosi. Tako lagano da bih htio živjeti u Iranu. No, greška je to. Čovek nije mašina, da odgovorim Kebri, iako je O Eli vrhunski film.



Kad smo kod Farhadija neverovatno kako niko ne komentira:

sff-2018-t150304.html#p14682226

P.S. Fino je to sve Bloo iznijela, čestitke. Dodao bih da Francuskoj njene bivše kolonije i nadalje plaćaju kolonijalni porez u ogromnim ciframa i vizavi toga, verujem, da i sad u Alžiru i Maroku neki ljudi prolaze sto puta gore stvari od onih prikazanih u Skrivenom. Nažalost.

[Tito_i_Partija]

Haneke daje taj europejski moment krivnje i nabija ju je svima nama na nos (stvorili ste teror i nadalje ga stvarate - evo vam ga natrag), Farhadi teror (ipak) društvenih i religijskih nameta čak melodramatski iznosi. Tako lagano da bih htio živjeti u Iranu. No, greška je to. Čovek nije mašina, da odgovorim Kebri, iako je O Eli vrhunski film.

Izvini kolega al' ne slazem se. Mislim da Haneke svoje stavove nekad iznosi previse hladno, mahinalno, bez emocija, tako crno i ruzno da prelazi u apsurd, cak nekad i bez poente (pogledaj njegove sopstvene komentare na racun Funny Games-a). Nema mi tu neke ljudskosti, nema tu neke duse. Ako govoris kako covjek nije masina, onda pricas o necemu sto je skroz suprotno Haneke-ovom nacinu snimanja.

Dok Farhadi svoju poentu iznosi sa dobrom dozom duse, emocija, i karaktera, sasvim prizemno i realno, ono bas da te potrefi u srce, da danima o tome mislis jer se mozes sa tim povezati. Farhadi je majstor prikazivanja ljudske dinamike i razvoja karaktera, jer pokazuje svijet onakav kakav jeste. Ljubav, bol, ceznja, briga, patnja...nema tu nekog hladnog, faux "umjetnickog" naprdjivanja, al' ima mnogo toga u cemu se gotov svako moze nac' sa ljudske strane. A puno je teze glumit' u Farhadijevim filmovima nego u Haneke-ovim, u to budi siguran.

A evo konkretno sto se tice krivice, o kojoj pricamo: Meni licno koncept krivice, individualne i kolektivne (a pogotovo kolektivne), puno bolje prikazuje Farhadi u About Elly, nego Haneke u Cache.

[johnnykola]

Nisam čitao što je govorio, gledao sam samo. "Fizika" terora u Funny games po meni je samo parabola za sveopći verbalni ispotihni teror koji je bukvalno, ali svuda oko nas. I, da, taj teror je hladan, apsurdan, nehuman i rijetko kad staje kad ga je neko naučio sprovoditi (jer ljudi se ne mijenjaju, možda stane komunikacija, ali teror urijetko). Isto kao što to čine dječki fizički u Igrama ili nejačad Beni u Benijevom videu. Isto fizički.

U O Eli, konkretno, slijede spojleri samoubi se devojče zbog moralne pogreške, stjede vizavi vjerskih i familijskih autoriteta ostati čista, ali helać je već učinjen i valja zaplivati u hladno moreto po igri sa zmajčekom. Zašto bi se, inače, ona morala samoubiti zbog tamo nekog dječka debosa (ne sjećam se detalja)? Totalna debilana, fino prikazana, pa taj prikaz kamuflira teror koji je haman isti ala onaj teroru u detinjstvu nad malim Alžircem u Skrivenom.

Farhadi je drugojačiji, ali, na kraju dana, u istu trubu trubi kao i Haneke. Haneke je in jor fejs evo vam odma' i sve, a Ašgar je što li s njojzom bi, pitam vas ja isto kao i kolig Mihael, eto pa vi vi'te. Tako je i s Rastavom i s Trgovačkim putnikom. I odlično je u datim okolnostima izvedeno i skidam kapu, bez daljnjeg.

P.S. Hajde da sam i to pročitao da Haneke naprđuje o tako ozbiljnim temama kolonijalizma, terora, rasizma, demencije, bolesti i starosti (Love), tlačenja životinja, krivice, samoubojstvima (Sedmi kontinent), ubojstvima (Love), totalitarnim režimima (Vrijeme vuka), susprezanjem seksualnosti, spolnim dominacijom i infantilizmom (Učiteljica klavira), eutanazije i prevare, migrantske krize, totalne moralne propasti zapadnjačkog društva (Happy End)...

[Tito_i_Partija]

Ok, da ti onda docaram:

Haneke states that the entire film was not intended to be a horror film. He says he wanted to make a message about violence in the media by making an incredibly violent, but otherwise pointless movie. He had written a short essay revealing how he felt on the issue, called "Violence + Media." The essay is included as a chapter in the book A Companion to Michael Haneke.

"Pointless" nikad ne bi trebalo da bude u rjecniku jednog takvog rezisera. I, gle cuda, Funny Games je njegov daleko najgore ocjenjen i najlosije prihvacen film, kako od kriticara tako i od svih ostalih. The Times ga je nazv'o "art-house torture porn", sto ga perfektno opisuje.

Od tvojih postova se da primjetit' da na Haneke-a gledas k'o na nekog proroka, znaci bezgrijesan cikica koji jednostavno ne moze da napravi los film, sve go majstorluk do majstorluka, a znamo da takvog insana u svijetu filma nema.

Ovo sto napisa za Elly je skroz pogresno, i imam osjecaj da uopste nisi skont'o film. Poenta uopste nije Elly, i sta je sa njom bilo, nego je ona samo katalist koji ekspozira frakture u brakovima i prijateljstvima navodno nerazdvojnih prijatelja i supruznika, koja uostalom pokazuje i nespretnost, bespomocnost, i ocajnost u ocito najspretnijima i najpouzdanijima (Sepideh) i kako jedna laz samo vise kopa jamu pune krivice, optuzbi, pa cak i izdaje, i naravno jos vise lazi. Ovo sto je napisano za vjerski i familijski autoritet je nonsens (jer cim je film iz Irana, mora vjera da igra neku ulogu, jel? ), i poprilicno plitak sazetak necega puno dubljeg. Zamolio bih te da jos jednom pogledas film, ili, ako ti se bas ne da, da proguglas pokoju analizu koji su drugi napisali, i mnogo toga ce ti bit' jasnije.

A sto se tice ovoga:

P.S. Hajde da sam i to pročitao da Haneke naprđuje o tako ozbiljnim temama kolonijalizma, terora, rasizma, demencije, bolesti i starosti (Love), tlačenja životinja, krivice, samoubojstvima (Sedmi kontinent), ubojstvima (Love), totalitarnim režimima (Vrijeme vuka), susprezanjem seksualnosti, spolnim dominacijom i infantilizmom (Učiteljica klavira), eutanazije i prevare, migrantske krize, totalne moralne propasti zapadnjačkog društva (The End)...

Zamolio bih te da mi pokazes gdje/kad sam to tacno napis'o za Haneke-a. Volio bih da mi ne izvrces rijeci, pogotovo kad sam i sam vise puta rek'o da je Haneke sasvim dobar reziser, i cak sam na kraju mog originalnog posta preporucio jedan njegov, po mom misljenju puno bolji, film.