Fethullah Gülen-voda puca u Turskoj?

[arzuhal]

Ha ja, tako je kad Latin gleda...

[Kat]

[sunceKOtepsija]

sve je vise drzava koje djeluju protiv medija i skola koje se povezuju s Gulenom- odlukom predsjednika Alijeva prekinuto emitiranje televizijskog i radio programa medijske grupe koja se povezuje s Gulenom, zbog teroristickih aktivnosti-prensosi turska drzavna TV TRT

[sunceKOtepsija]

-Erdogan najavio slanje dokaza o orkestriranju drzavnog udara od strane Gulena vlastima u US of A tokom sedmice.
Vlada turske ocijenila da ne postoje prepreke izrucenju Gulena i suocavanju s pravdom

[Better Man]

Ne vjerujem ni Erdoganu, a ni Gulenu u vezi dešavanja u Turskoj. Istina je negdje na pola puta.

[Nadzorna_ploca]

Ne vjerujem ni Erdoganu, a ni Gulenu u vezi dešavanja u Turskoj. Istina je negdje na pola puta.

Sad će te ipak upuceni i dobroinformisani forumski puk negdje utoriti.. Tako da dzabe se krecilo.

[SkyLimit]

Vlast u Turskoj je odavno zabranila pozivanje u reprezentaciju Enesa Kantera, najboljeg turskog košarkaša. On je otvoreni pristalica Gulena. Poslije posljednjih dešavanja, tek će sad baš zaigrati

[jeza u ledja]

Voda puca? Cijev pukla? Voda komšijaaaa?

[Gojeni H]

Voda puca? Cijev pukla? Voda komšijaaaa?

Komsija, ubijaju vam nenaoruzane ljude, napadaju svatove po zemljama hiljadama milja daleko od vas, mito vam zovu lobiranjem, komsijaaaaa?

[sunceKOtepsija]

Yildirim-prije koji minut rekao da su SAD-u poslali dokaze koji govore o Gulenovoj direktnoj umjesanosti u pokusaj drzavnog udara. Uskoro se ocekuje izrucenje Gulena kao vode paralelnih teroristickih struktura.

[Bosanac sa dna kace]

Ako nisi umiješan u vojni udar ne govoriš o tome da ćeš se pomiriti sa rezultatima istog, već podržiš narod i tačka! A pokemon nije izrazo podršku narodu.

[mousstapha]

Evo jedan, doduše nešto stariji tekst o Gulenu.

SVE O FETHULLAHU GüLENU Đurković: Priča o Gülenu i njegovom pokretu je jedan od najupečatljivijih primjera iz novije historije

Piše: dr Miša Đurković, thebosniatimes.ba

Kada se govori o savremenoj Turskoj i o njenoj veoma zanimljivoj transformaciji u posljednje dvije decenije, nemoguće je zaobići ulogu religije. U našoj tradiciji, nažalost, nije dovoljno izučena veza između religijske obnove i modernizacije, veoma česta u savremenoj historiji. Dominacija lijevih i prosvjetiteljskih paradigmi u obrazovanju i dalje suprotstavlja religiju i modernizaciju, predstavljajući vjerske i religiozne elemente jedino u formi kočnice i prepreke za modernizaciju i razvoj društava. Međutim, brojni primjeri opovrgavaju ovu tezu. Sjetimo se da je Škotska bila poznata kao prostor varvara i poludivljih ljudi prije nego što ju je zahvatila reformacija. Za veoma kratko vrijeme, zahvaljujući masovnom širenju protestantizma, poboljšano je obrazovanje, administracija, moral i cjelokupno ekonomsko stanje u Škotskoj tokom osamnaestog vijeka.

Postoje naravno i drugi primjeri kojima se ova teza o vezi religije i društvene modernizacije može dokazivati. Priča o Gülenu i njegovom pokretu je jedan od najupečatljivijih primjera iz novije historije. Ime Fethullaha Gülena nije mnogo poznato u našoj stručnoj javnosti. Kod nas nema ozbiljnih stručnih tekstova o njemu, a rijetki su čak i u publicistici. Njegov uticaj još uvijek nije veliki ni među muslimanima koji žive na našim prostorima, mada njihova elita solidno poznaje njegov rad i učenje. Za njega su s razlogom do sada najviše bile zainteresovane službe sigurnosti, što, kao što ćemo vidjeti, nije redak slučaj i u drugim zemljama koje sa Turskom imaju intenzivniju saradnju. Američki FBI i ruski FSB su svakako najpoznatije organizacije koje prate i istražuju njegov rad.

Gulenov život i učenje

Gulenovo djelovanje može se sagledati iz mnogo aspekata. Njegova uloga u podizanju, jačanju i modernizaciji savremene Turske je ogromna, ali nije lišena kontroverzi. U ovom tekstu možemo da prikažemo neke osnovne elemente njegovog života i učenja, da predstavimo razgranatost vjerskog pokreta, džemata, koji su osnovali njegovi sljedbenici, i da ukažemo na niz kontroverzi koje prate ovaj fenomen i u Turskoj i van nje. Time ćemo našoj javnosti makar naznačiti ovu tematiku i nadamo se zainteresirati druge istraživače da detaljnije izuče Gülena, ili prevedu neku dobru i obuhvat nu monografiju o njemu.

Turski izraz džemat ovdje koristim u najširem značenju, u smislu zajednice svih oni kojima su Gulenove ideje i vrijednosti bliske. U uskom smislu riječi, džemat bi obuhvatio samo pripadnike određene vjerske zajednice koji su na neki način direktno uključeni u rad. Drugi krug obuhvata prijatelje koji pomažu rad džemata i njegove aktivnosti, a najširi krug simpatizere koji samo poštuju Gülena.

Savremeni poznavaoci Turske smatraju da je Gülen za današnju Tursku značajan koliko i premijer Tajip Erdogan, ako ne i više. Osnovni podaci kažu da je Fethullah Gülen turski imam rođen 1941. godine. Potiče također iz svećeničke porodice. Prvu propovijed je održao već sa četrnaest godina. Radio je kao imam do 1981, kada je otišao u penziju. Nakon toga je počeo da drži pripovjedi i predavanja po vlastitom nahođenju. Posebno intenzivna su njegova predavanja u najpopularnijim džamijama velikih gradova Turske u periodu od 1988. do 1991. Njegova verzija islama je sufistička i vrlo specifična. Sebe ne vidi kao nekakvog reformatora islama, već kao čovjeka koji sledi klasike. Hakan Javuz opisuje takav sklop ideja kao dosta nacionalistički, dakle, obojen turskim nacionalizmom, ali i dosta etatistički, za razliku od klasičnog islama, i konačno obojen zalaganjem za tržišnu ekonomiju.

Taj pomalo čudan spoj islamizma, turskog nacionalizma i protržišne ekonomske filozofije rezultat je realnih prilika u kojima se Turska nalazila i u kojima se sam Gülen razvijao tokom pedesetih i šezdesetih godina dvadesetog vijeka. Zbog toga čitav njegov pokret opisuju kao varijantu islamskog kalvinizma, odnosno muslimanskog protestantizma. Gülen je objavio preko šezdeset knjiga, uglavnom sastavljenih od njegovih predavanja i pripovjedi. Svrstavan je među sto najuticajnijih svjetskih intelektualaca. Danas je jedno od najvažnijih imena u čitavom islamskom svijetu. Od 1999. živi i radi u SAD, a od 2008. je i vlasnik zelene karte (garancije su dali Grejam Fuler i još nekoliko bivših visokih pripadnika CIA). Emigrirao je navodno radi liječenja, ali pravi razlog se krije u otvaranju istraga nakon što je 1997. poslije vojnog udara sklonjen islamistički premijer Nedšmetin Erbakan i zabranjena njegova Refah partija. Još tada se smatralo da Gülen ima veoma jak uticaj u ondašnjem pokušaju reislamizacije društva i politike. Razlozi njegovog odlaska postali su jasni kada je 2000. u Turskoj optužen za podrivanje sekularne države, za kontakte sa CIA i sl. Proces je započet 2008. i završio se odbacivanjem svih optužbi. Smatra se da su predsjednik Gul, ili šef savjeta za visoko obrazovanje Zija Očan, njegovi učenici. Negdje se nailazi na podatak da i sam Erbakan spada u njegove sljedbenike, mada on svakako ne potiče iz tog džemata. U svakom slučaju, njihovi odnosi su od 2010. sve zategnutiji, o čemu ćemo reći nekoliko riječi na kraju.

Gülen je veliki uticaj ostvario ne samo kao imam, propovjednik i pisac već prije svega kao inspirator i neformalni lider pokreta Hizmet, koji se naziva i Gülen pokret ili Pokret fetulahdžija. Ne radi se najprije o hijerarhijski ustrojenoj organizaciji, već o decentriranom sistemu koji se koordiniše oko određenog sistema vrijednosti. Sam Gülen je inače izbjegavao da se identifikuje sa pokretom, podržavajući rad pojedinih segmenata ili organizacija i odbijajući da prihvati kako postoji sistemska struktura moći oko njega. S druge strane, kritičari tvrde upravo suprotno. Neki smatraju da se radi o izuzetno hijerarhijski ustrojenom pokretu, u kome o gotovo svim pitanjima odlučuje sam Fethullah. Ima onih koji tvrde da se bavi i sitnicama kao što je odlučivanje o nazivima škola, fakulteta, firmi, čak i davanju imena deci sljedbenika pokreta. O toj jasnoj hijerarhiji je bilo riječi u čuvenoj zabranjenoj knjizi Ahmeta Šika Imamova vojska. Po njemu hijerarhija izgleda ovako: na vrhu piramide se nalazi jedno savjetodavno tijelo od sedam članova, a „prvi među jednakima" je Svjetski imam, tj. Fethullah Gülen. Slede imami na geografskoj osnovi (imam za Centralnu Aziju, Istočni Pacifik i sl.), imami država (Francuske, Britanije itd.), regionalni imami (npr. za oblasti Mramornog mora, Crnog mora itd.), imami provincija, imami okruga, imami opština, imami mahala, kućni imami i na kraju obični članovi.

Oko ovog pokreta, koji egzistira skoro dvije decenije, digla se velika fama, ali postoje i neka zanimljiva istraživanja i saznanja koja su publikovana. Radi se o autentičnoj islamskoj strukturi veoma modernizovanoj u pogledu sistema organizacije, djelovanja i uticaja, koju mnogi s pravom tumače kao svojevrstan islamski ili turski Opus dei. Takvo poređenje proističe iz činjenice da je za razliku od mnogih islamskih pokreta ovaj potpuno otvoren za korištenje svih savremenih tehničkih, naučnih i čak ekonomskih instrumenata moći koji utiru put djelovanju u pravcu zaštite interesa države, naroda i vere. Teško će se npr. u islamskom svijetu naći struktura koja toliko podržava nesputani ekonomski razvoj, privatno preduzetništvo i tržišnu ekonomiju, prilazeći svemu tome kao najboljem instrumentu za alokaciju i pribavljanje resursa koji mogu da posluže za razvoj solidarnosti, porodice, vere i drugih tradicionalnih vrijednosti. Zahvaljujući brojnim propovijedima, koje su krajem sedamdesetih počele i da se snimaju i distribuiraju preko audio a zatim i video kaseta, Gülen je stekao veliku moć i pridobio popriličan broj sljedbenika.

Već početkom osamdesetih u mnogim selima i gradovima kroz koje je prošao formirani su krugovi za razgovor sohbet, na kojima su se manje grupe ljudi redovno sretale, razmatrale Gulenove ideje i počinjale da smišljaju društvenu akciju nadahnutu njegovim učenjem. Početkom osamdesetih, kada se govorilo o krizi. Na ovaj aspekt mi je ukazao mr Miloš Marković, kome zahvaljujem i za druge korisne primjedbe. Ova mreža, u kojoj je bilo i bogatih ljudi i učitelja i drugih stručnjaka za prosvjetu, osniva obrazovne institucije kao što su čuveni studentski domovi i religijski stanovi (isikevi), na kursevima priprema učenike za polaganje prijemnih ispita na univerzitetima i stvara udruženja nastavnika i prosvjetnih radnika. Tada počinju s radom i prve izdavačke kuće i novine. Već sredinom te decenije ova mreža se etablirala i proširila, a sljedbenici pokreta počeli su da podižu škole i bolnice u pojedinim dijelovima Turske. Ono što je ove institucije odvajalo od ostalih bio je visok kvalitet rada. Upravo to je doprinijelo njihovom sve većem prestižu. Učenici iz ovih škola imali su daleko bolje rezultate na prijemnim ispitima za fakul tet od polaznika regularnih državnih škola. Također, osvajali su domaće i međunarodne nagrade u raznim oblastima pa su tako škole postale primamljive i roditeljima sekularnih ubijeđenja. Raspad SSSR-a i stvaranje novih samostalnih država na jugu otvorilo je prostor za rad Hizmeta i van granica Turske. Gülen je već krajem osamdesetih savjetovao sljedbenicima da se pripreme za period kad će njihova pomoć biti potrebna na tim prostorima.

Već 1992. otvorena je prva škola u Azerbejdžanu a ubrzo i u Kazahstanu. Tamo je zatim otvoreno 28 škola, u Kirgistanu 12, a u Turkmenistanu 20. Zatim se krenulo i na hrišćanske pa i na budističke zemlje. Otvarane su škole u Bugarskoj, Rumuniji, Ukrajini, Rusiji, ali i na Filipinima, u Australiji, Vijetnamu, Južnoj Koreji ili Japanu. Ta nova tržišta bila su pogodna i za širenje biznisa preduzetnika bliskih Gülenu. Hizmet je danas jedan konglomerat, mreža ideja, organizacija, institucija, s nevjerovatnim razmeđama. Procjenjuje se da je na različite načine u ovu strukturu globalno uključeno oko 10 miliona ljudi, a samo u Turskoj skoro 8 miliona (npr. u SAD 20 000). Pored toga što su brojni, mnogi sljedbenici su bogati ili bar dobrostojeći ljudi, koji odvajaju velike svote za pomoć drugima, a posebno mladima.

Procjenjuje se da je ukupan kapital koji se vrti oko pokreta čak 25 milijardi dolara. Zahvaljujući složenom sistemu međusobne pomoći unutar ove bogato raz granate mreže, u kome stariji i bogatiji ljudi pomažu školovanje i razvoj mlađih, otvarajući im prostor i prenoseći sistem vrijednosti, ali i sistem organizacije, čitava struktura se stalno širila i u Turskoj i van nje. Danas ona obuhvata skoro sve segmente društva i politike, od nauke do sigurnosnih pitanja.

Mreža Hizmeta

Ovdje ćemo moći samo kratko da predstavimo najistaknutije segmente ove mreže. Prirodno nameće se poređenje sa ponašanjem tajkuna u Srbiji...Sistem obrazovanja Hizmeta obuhvata preko 1 000 škola, koje djeluju u 110 zemalja, 9 na 5 kontinenata. Između ostalog u Americi postoji preko 120 škola koje su na taj način postavljene i koordinirane. Prošle godine jedna takva je osnovana i u Beogradu. Najprije je bila samo škola jezika, a onda je Bejza osim škole jezika otvorila i moderno opremljenu osnovnu školu na Banovom Brdu. Da bi cio sistem funkcionisao, neophodna je ekonomska i finansijska potpora. Prateći model koji je Opus dei unio u Vatikan i rimokatoličku organizaciju, fetulahdžije polako osvajaju finansijske institucije. Najveći uspeh svakako je Bank Asja, koja spada među 400 najvećih banaka na svijetu, sa izvanrednim performansama i ocjenama sadašnjeg rada i dinamičnog širenja. Banku je osnovalo trista četrdeset šest biznismena, koji su uložili kapital i kupili akcije te uz zvaničnu dozvolu otvorili finansijsku instituciju koja će djelovati na beskamatnim osnovama. Naime, mnogi muslimani ne žele da stave svoj novac u banke, koje uzimaju kamatu, jer se to smatra zelenaštvom. Ova vrsta finansijskih kuća omogućila im je da novac ulažu više u skladu sa tradicionalnim učenjem islama, koje propovijeda solidarnost i zajednički rad. Gülen je podržao taj pristup i bio na osnivanju banke. Kako je Rouz Ebo prijetila, nema apsolutne podudarnosti: banka poma že ne samo institucije iz Fetulahove mreže već i druge na osnovu kompetitivnosti. Posao se proširio i na Zapadnu Afriku i azijske zemlje. Među prvima su uveli internet bankarstvo, a posebno je uspješan sistem kreditnih kartica za porodice kojima se stipendiraju studenti. Banka je privukla i velike međunarodne investitore, pa se kapital danas procjenjuje na oko 5 milijardi dolara. Banka je odnedavno pokrenula i osiguravajuću kompaniju.

Da bi se stekla moć, osim obrazovanja potrebni su i mediji. Gulenov sistem danas na različite načine obuhvata veliki broj vodećih medija, uključujući i najčitaniji turski list Zaman i englesku verziju Tudejs zaman. Sredinom osamdesetih, kad je pokret već narastao, osjetila se potreba za javnim oglašavanjem i promoviranjem konzervativnijeg sistema vrijednosti. Ideja je bila da se naprave dinamične, moderne i dovoljno objektivne novine, koje bi promovirale toleranciju i borile se protiv alkohola i nagosti, koji su sve više zastupljeni u sferi advertajzinga.

Jedna grupa biznismena bliskih Hizmetu uložila je novac i krenula sa poslom 1986. Sam Gülen u tome nije direktno učestvovao, ali je više nego simbolički pomagao time što je petkom pisao redovnu kolumnu. Suština je bila da se sistem vrijednosti ne nameće kao direktna propaganda, već kao stav koji nenapadno provejava između inače redovnih, ažurnih i dosta objektivno prenošenih vesti. Za kolumniste su pozivani ljudi različitih pogleda. Zahvaljujući tome Zaman ima više od 750 000 redovnih pretplatnika i tiraž koji prelazi dva i po miliona prodatih primjeraka. I Zaman i engleska verzija spadaju u razna izdanja Feza medija grupe, koja ima i novinsku agenciju, sedmičnjake itd. Veliki dio novca stiže od pretplatnika, ali također i od oglašivača, koji se tu reklamiraju zbog ogromne publike koju Zaman ima. Zahvaljujući tome Zaman je stekao veliki i politički i društveni uticaj. Dio mreže je i jedna od vodećih turskih televizija, Samanjolu (STV).

Još 1989, Gülen se sastao sa dvadesetak biznismena iz Istanbula i ohrabrio ih da naprave televiziju koja bi bila porodično orijentirana i balansirana u izvještavanju o aktuelnim događajima, i izbjegavala nasilje i programe sa eksplicitno erotskim sadržajem. Pripreme su trajale nekoliko godina da bi 13. januara 1993. STV počeo s radom. Prvih pet godina projekat nije bio finansijski isplativ, već su lokalni poslovni ljudi morali da ga pomažu. Međutim, u tom periodu STV je jačao uticaj i postepeno pridobivao sve veću publiku. Krajem devedesetih je počeo da prigrabljuje i sve veći dio marketinškog kolača te od 2004. postao potpuno samoodrživ, donoseći sve veći profit uprkos svojoj nekomercijalnoj orijentaciji. Televizija je uz druge vidove djelovanja Hizmeta postepeno stekla brojnu publiku te je tako nametnut nov sistem vrijednosti koji oglašivači moraju da poštuju. I danas se STV razlikuje od ostalih pretežno po programima koji su usmjereni na porodične vrijednosti. Npr. imaju najgledaniju televi- zijsku emisiju posvećenu kuhanju. Čak je i rijaliti program, koji je kod nas simbol bezumlja i prostaštva, na ovoj televiziji iskorišten za izvanrednu humanitarnu akciju. Nakon snažnog zemljotresa 1999. koji je pogodio okolinu Istanbula, televizija je pokrenula rijaliti program koji je pratio kako bogata porodica pomaže siromašnoj porodici da obnovi kuću i vra ti se pređašnjem načinu života. Program je nazvan „Ima li koga?" („Kimse Yok Mu?") po riječima koje je izgovorila jedna djevojčica dok su je vadili iz ruševina. Poslije emitovanja stanici se javilo mnoštvo malih i velikih donatora da da svoj prilog i pomogne žrtvama zemljotresa. Bio je to poticaj za formiranje danas već razgranate organizacije za pomoć koja je ime dobila po pomenutom rijalitiju.

Uzima se da je 2004. godina kada je cio posao formalizovan i podignut na ozbiljan organizacioni nivo. Kao što se vidi, Hizmet je planski i strpljivo osvajao segment po segment društvenog i institucionalnog prostora, šireći svoju mrežu i gradeći sistem na svom korpusu ideja i vrijednosti, postajući jedan od najvećih džemata u Turskoj i planski osvajajući institucije sistema. Otud se čini da nisu daleko od istine oni koji ga optužuju za veliki plan da kompletno ovlada svim važnim segmentima turskog društva, medijske sfere, ali i političkog sistema.

Pogledajmo još neke od tih uspješnih primjera rada. U junu 1994. Gülen se sastao sa jednom grupom pisaca i novinara i predložio im da institucionalizuju forum na kome bi ljudi različitih orijentacija mogli da razgovaraju i polemišu o gorućim pitanjima, oko kojih su Turci bili podijeljeni. Tako je iste godine nastala Fondacija za novinare i pisce, 14 koja je pokrenula seriju razgovora na osnovu takozvane Abant platforme. Gülen je prihvatio da tokom prvih deset godina bude počasni predsjednik fondacije. Fondacija u okviru djelovanja ima i izdavačku kuću, koja najveće prihode ostvaruje od prodaje Gulenovih knjiga. Objavljuju također i muzičke diskove, od kojih su neki rezultat humanitarnih projekata, te se sredstva od njihove prodaje doniraju u humanitarne i socijalne svrhe. Krajem prošle decenije još uvijek nisu imali svoje kancelarije, već su ih iznajmljivali. Fondacija je inače neprofitna i radi s gubitkom, ali ima veliki društveni uticaj jer okuplja intelektualnu elitu i daje pokretu intelektualne i duhovne smjernice za rad. Također daje društveni legitimitet insistirajući na dijalogu i na otvorenosti za različite vizije i stavove. Već smo vidjeli koliko je obrazovanje važno područje rada fetulahdžija. No osim osnovnog i srednjeg obrazovanja, u fokusu je i visoko obrazovanje. Na univerzitetima se ipak stvara, selektuje i usmjerava elita jednog društva. Hizmet ima u svojoj mreži u Turskoj osam univerziteta, uključujući i veoma prestižni Fatih u Istanbulu. Postoji niz univerziteta van Turske koji se povezuju sa pokretom: tri u Americi, dva u Albaniji i po jedan u Bosni, Rumuniji, Makedoniji, Crnoj Gori i na Kipru. Fatih je nastao kada su 1994. dvije grupe biznismena povezanih sa Gulenom uložile sredstva u fondaciju, koja je zvanično dobila dozvolu za otvaranje univerziteta. Jedan od njih je donirao zemljište, koje je tada vredelo 5, a danas se procjenjuje na čak 100 miliona dolara. I sve ostale potrebe su zadovoljene prikupljanjem novca od ljudi uglavnom bliskih Gulenovom pokretu. On se ne miješa u rad univerziteta, ali se s njim savjetuju (ovi s Fatiha) u vezi s donošenjem strateških odluka. Procjenjuje se da je oko polovine studenata univerziteta povezano i na druge načine sa Fetulahovom zajednicom ili su oni njeni simpatizeri. Na univerzitetu su predavanja na turskom i engleskom jeziku i njega pohađa najviše stranaca u Turskoj (iz preko 100 zemalja).

Fatih ima više studentkinja nego ostali turski univerziteti, između ostalog i zato što se odredbe zakona o zabrani alkohola striktno sprovode u kampusima te se roditelji ženske djece radije odlučuju za njega nego za neki drugi. Hizmet je osnovao desetak velikih bolnica u Turskoj, kao što su „Sema" u Istanbulu i „Bahar" u Bursi. Nastale su na osnovu uspješno isprobanog modela primijenjenog na obrazovni sistem. Uz konsultaciju sa Fetulahom, „Semu" je osnovalo i finansiralo pet poslovnih ljudi, koji su i danas u savjetodavnom bordu. Ove bolnice karakteriše i to što pružaju medicinske usluge koje državni fondovi ne pokrivaju. Postoji zanimljiv neformalni mehanizam koji spaja siromašne pacijente i često anonimne donatore koji pokrivaju potrebnu razliku. Oko 80% zaposlenih u bolnici su doktori i osoblje koje pripada Gulenovoj zajednici. Vrlo je zanimljiva i njihova praksa da se posebno brinu o zdravlju učitelja koji rade u Gulenovim školama. Smatra se da je posao učitelja i nastavnika važan i zahtjevan a nedovoljno plaćen pa „Sema" za njih ima posebne cijene liječenja, koje mogu biti i do 80% niže od uobičajene. Takva praksa pokazuje kako se sistemi umrežavaju i kako dolazi do transfera sredstava i usluga, kao i do jačanja međusobnih veza i lojalnosti između članova Hizmeta. I klinika u Bursi to potvrđuje. Ona je počela da radi 1998. uselivši se u zgradu u kojoj je već bila smještena Gulenova škola. Kada se bolnica etablirala i proširila, škola se iselila i pronašla nove prostorije i prepustila bolnici svih osam spratova zgrade. Obe bolnice praktikuju da povremeno šalju svoje doktore u siromašnija mjesta na jugoistoku zemlje kako bi besplatno pregledali pacijente, a zatim organizovali operacije za one kojima je to potrebno. Ove bolnice ističu da u svom radu obnavljaju izvornu doktorsku etiku brige za pacijente, što im je vodeći motiv za razliku od drugih privatnih klinika, gdje je profit iznad svega. Doktori iz ovih klinika odvajaju približno trećinu godišnjih pri hoda za stipendiranje srednjoškolaca ili studenata. Mnogi od njih su ta takvu pomoć i sami primali dok su studirali te smatraju da je prirodno da nastave i prošire postavljeni sistem.

Upravo ovaj posljednji sistem rada čitavog pokreta smatra se autentičnim i kontroverznim doprinosom Gülena metodici društvene organizacije i reprodukcije društvenih pokreta. Obrazovanje je u centru Guleno vih interesovanja. S jedne strane, ono je, po njegovom mišljenju, neophodno za napredak svakog čovjeka i važan instrument u borbi protiv siromaštva i svakovrsne samoograničenosti. S druge strane, obrazovanje je za pokret ključni mehanizam širenja uticaja, regrutovanja novih snaga, umrežavanja, pa i jačanja društvene i političke moći. Hizmet je do sada napravio razgranat sistem studentskih domova i stanova za učenike koje stipendira i nadzire. Ovu praksu je pokrenuo sam Fethullah još sedamdesetih godina tako što je iznajmljivao stanove ili čitave spratove zgrada za studente koje je sam nadgledao i s kojima je radio. Danas je to praksa koja se raširila po svim većim gradovima Turske, ali i u drugim zemljama. Lokalni biznismen ni, pripadnici pokreta, finansiraju takve domove ili prosto plaćaju kiriju za stanove. U jednom stanu, na primjer, živi petoro studenata, od kojih najstariji ima ulogu vođe. On je zadužen za red, prati napredak ostalih na svim poljima, održava vezu sa lokalnim krugovima, stara se o finansijama i podnosi izvještaje o razvoju stanara. To je ključ izvanredno pouzdanog praćenja i selekcije budućih članova, kojima se dalje pomaže da nađu posao, da uđu u državne institucije itd.

Takva praksa je, međutim, postala predmet kontrovezi i kritika Gulenovih protivnika. Oni smatraju da su srednjoškolci i studenti koji dolaze prije svega iz siromašnih ruralnih krajeva žrtve tog perfidnog sistema koji im omogućava da studiraju, ali ih istovremeno vezuje za sebe mrežama iz kojih se nikad više neće izbaviti. Oni tvrde da se veoma mladi ljudi ucjenjuju i vrbuju propagandom da postanu dio Hizmeta. Često je prvi korak u tom pravcu učešće na kursevima za pripremu polaganja prijemnih ispita na fakultete. Nastavnici iz Gulenove mreže svake godine organizuju takve kurseve pomažući srednjoškolcima da se što bolje pripreme za prijemne ispite. Sada su to već izgrađeni sistemi koji se regularno plaćaju, ali za siromašniju djecu i tu postoje popusti. Po pravilu 75-80% djece koja prođu ove kurseve postiže dobre rezultate i upisuje se na fakultet. Mnogi su se, prije nego što su postali članovi Hizmeta, prvi put susreli sa organizacijom na ovim kursevima ili dok su živjeli u domovima i stanovima Fetulahove mreže.

Vidjeli smo da je humanitarna dimenzija uvijek jedan od ciljeva ili sredstava Hizmeta. No postoji i poseban sistem dobrotvornih institucija i fondacija koje je pokret organizovao. Najpoznatija je već pominjana fondacija „Kimse Yok Mu?" ili „Ima li koga?". Ona se od ostatka mreže izdvaja centralizacijom i hijerarhijom. Imala je brojne akcije i širom svijeta, donirajući značajne sume novca. Krajem prošle decenije započet je projekat obnove čitavog grada u Darfuru vrijedan oko 50 miliona dolara. Tokom 2007. sakupljena je i podijeljena hrana za dva miliona ljudi u jedanaest država. Fondacija je izgradila i desetine škola, osigurala dodatne časove za preko 20 000 učenika i studenata, koje drže njeni volonteri, i konačno omogućila zdravstveni pregled ljudima u ruralnim sredinama, koji nemaju dovoljno razvijenu mrežu zdravstvenih centara. Na kraju ovog kratkog predstavljanja formalnih ogranaka mreže pomenimo i TUSKON - Tursku konfederaciju biznismena i industrijalaca.

Ova organizacija je osnovana 2005. i okuplja preko 100 000 poslovnih ljudi iz Turske. Ima predstavništva u Washingtonu, Moskvi, Briselu i Pekingu. Poznata je po višednevnim skupovima koji se nazivaju Trgovinski mostovi između Turske i svijeta, koje posjeti i više hiljada privrednika. Samo na jednom od takvih mostova potpisani su ugovori vrijedni preko 4 milijarde dolara. TUSKON je počeo da se interesuje i za Srbiju pa su njegovi članovi pokrenuli organizaciju koja se naziva SITA - Srpska međunarodna trgovinska asocijacija, koja bi trebalo da spoji srpske i turske privrednike i da otvori vrata turskom kapitalu u Srbiju. Najvažnija pojedinačna kompanija povezana za Hizmetom svakako je Kajnak holding, osnovana 1983. Danas uključuje petnaest kompanija koje se između ostalog bave građevinom, nekretninama, informacionim tehnologijama i proizvodnjom hrane. U okviru grupe djeluje i Kajnak pablišing, koji nosi 28 izdavačkih brendova.

Modernizovan i globalizovan islam

Gulenov pokret je zapadnoj zajednici postao posebno zanimljiv zbog načina na koji on predstavlja i izlaže islam. Gülen je prvi imam koji je nakon 11. septembra javno osudio napad i zatim u Washington postu zakupio čitavu stranicu na kojoj je ponovo osudio taj čin i izjavio da je terorizam u suprotnosti sa islamom. Ovo je posebno značajno postalo poslije 2000, kada su Sjedinjene Države otpočele rat protiv terorizma. Dominantne struje u muslimanskom svijetu, kao što je poznato, dugo su se zalagale za izolaciju i odbijanje štetnih uticaja koji dolaze sa Zapada. Malo njih je bilo spremno da prihvati reforme za modernizaciju islamskih društava. Poslije dekolonizacije ovim tradicionalističkim strujama po pravilu su se suprotstavljali razni oblici autoritarnih sistema, koji su se zalagali za izgradnju socijalističkih društava. Otud je pojava Gulenovog pokreta dio jedne sasvim nove paradigme. Njega odlikuje zalaganje za modernizovan, globalizovan islam, sposoban da se uključi u globalni razvoj. Nasuprot onima koji se zalažu za otpor čitavom zapadnom sistemu vrijednosti i uređenju, gulenisti su prihvatili kapitalizam kao ekonomski sistem i umnogome podržavaju slobodno preduzetništvo i bogaćenje pojedinaca i društva uz društvenu odgovornost i brigu za one koji su u teškom položaju. Oni imaju svijest da se jedino uz potpunu otvorenost za kapitalizam i tehnološki napredak može parirati Zapadu i povratiti uticaj u globalnoj zajednici. U skladu sa tim je i zalaganje za međuvjerski dijalog, toleranciju i saradnju između različitih vjerskih zajednica. Gülen se sastajao i sa papom, sa vaseljenskim patrijarhom, sa vodećim jevrejskim rabinima i raznim dru- gim vjerskim liderima u svijetu. U svakom slučaju, evidentno je da je politički uspon AKP-a povezan sa rastom i širenjem Fetulahove mreže, kao i da oba ova subjekta promovišu isti sistem vrijednosti.

Poznavaoci zapadne teorijske i ideološke tradicije pokušavaju da nađu paralele na širokom spektru - od ideja hrišćanske demokratije, preko nekih segmenata konzervativne revolucije, do osavremenjenog djelovanja Opus dei-a zbog (pre)naglašenog afirmisanja kapitalizma bogaćenja, bankarstva i korporativnog djelovanja. Gulenovo učenje i praksa Hizmeta jesu svojevrstan spoj tradicionalizma, društvenog konzervativizma, tržišne privrede i posvećenosti izučavanju i napretku moderne tehnike i nauke. Posebno zbog ovog posljednjeg segmenta i povremenog ispoljavanja fasciniranosti značajem tehnološkog napretka mnogi ih doživljavaju kao islamski pandan konzervativnim revolucionarima.

S druge strane, ono što ih povezuje sa islamskim tradicionalizmom jeste zalaganje za obnovu vrijednosnog sistema, odnosno rad (uz podršku AKP-a) na obnovi javnog morala i posvećenosti društvenoj solidarnosti i nacionalnim interesima. Sve te vrijednosti podižu se u opreci sa hedonizmom i egoizmom, koji se povezuje sa pretjeranim uticajem zapadnih modela. Ukratko, individualizam je prihvatljiv kao motor preduzetništva, ali ne u egoističkoj formi. Slično učenju Maritenovog personalizma, pojedinac ima smisao kao dio zajednice, prema kojoj ima i odgovornost i obaveze.

U javnom prostoru Gülen je preko AKP-a i svoje mreže uradio mnogo na suzbijanju dotada važećeg sekularističkog modela. Npr. djevojkama je omogućeno da na fakultete dolaze pokrivene. Politika zabrane konzumiranja alkohola svake godine dobiva sve rigidnije forme i zakonska rješenja. Postavlja se pitanje kojim se metodama ovaj sistem vrijednosti štiti i promoviše, i upravo tu je Gulenov pokret postigao velike rezultate, često stvarajući veoma originalna rješenja za povezivanje ljudi i realizaciju projekata. Uočili smo do sada da je obrazovanje, dugoročno i sistematsko, u fokusu djelovanja i širenja pokreta. Ovaj proces se poklopio sa dugoročnom promjenom društvene strukture u Turskoj tokom posljednjih nekoliko decenija. Zahvaljujući mnoštvu faktora (uključujući i američke investicije i transfer tehnologije, strateško otvaranje turizma itd.), Turska je doživjela ubrzanu modernizaciju i privredni razvoj, koji je doveo dotle da se samo tokom posljednje decenije BDP uvećao tri puta. Začeci tog procesa leže u sedamdesetim, kada je počela da se stvara nova dinamična srednja klasa i nova klasa preduzetnika, odnosno nova anadolska buržoazija.

Gulenov pokret je uticao na vrijednosno i ideološko usmjeravanje te nove klase u pravcu modela koji može da izmiri ekonomsku preduzimljivost sa društvenom odgovornošću, moralom i posvećenošću porodičnim vrijednostima. Metod po kojem je to rađeno zaslužuje ozbiljnu pažnju. Iako je priča krenula iz jednog centra, od samog Fethullaha, veoma brzo je otpočela vlastiti život, tako što se ideja širila kroz razne društvene pore. Stvoren je sistem povezanih lokalnih krugova koji traže punu posvećenost. Ljudi su u ovaj sistem uvlačeni postepeno, na različite načine i lako su ga prihvatali kako zbog uvjerljivosti ideja, tako i zbog potrebe da pripadaju krugovima za samopomoć koji dele slična uvjerenja i nazore. Tako je postepeno stvorena potpuno decentrirana struktura, bez formalnih lidera i subordinacije, gdje se pokret širi preko sistema koncentričnih krugova koji se međusobno dodiruju. U svom regularnom krugu članovi prave okruženje u koje imaju povjerenje i preko koga realizuju veliki dio svojih duhovnih, intelektualnih i društvenih potreba. Povezuje ih svijest o tome da pripadaju nečemu vrijednom i korisnom, ne samo za sebe već i za celu zajednicu.

Naravno, tome doprinosi i vrlo razrađen sistem regrutacije i integrisanja ljudi u ovaj sistem. Onaj ko dobiva stipendiju od pokreta sutra će imati i moralnu obavezu da od svoje plate odvaja jedan dio kako bi stipendirao druge, po pravilu siromašne studente ili srednjoškolce. Tako se sistem reprodukcije i širi, a koristi ima i čitava država. Po svjedočenjima pripadnika, članovi pokreta prosječno odvajaju oko 10% godišnjih prihoda za rad pokreta, a bogati biznismeni čak i do trećine godišnje zarade. Sa takvim fondovima koji se stalno uvećavaju Hizmet može da djeluje kao paradržava, odnosno da sam gradi institucije u kojima građani ostvaruju svoje potrebe, a preko kojih pokret jača. I tu je metod rada veoma zanimljiv. U vrijeme kada je sistem nastajao on je bio najvažniji način za opoziciono djelovanje pod sistemom vojne diktature sekularnih kemalista. Hizmet osniva i gradi škole, bolnice, univerzitete, medije i razne druge institucije, koje se u početku održavaju samo prilozima, ali ubrzo postanu finansijski samoodržive. Dakle, bolnica se kao što smo vidjeli, osniva tako što jedna grupa poslovnih ljudi da svoj prilog i osnuje fondaciju. Po pravilu bolnica još pet do deset godina dobiva pomoć od njih, postepeno šireći kapacitet i zarađujući novac. Poslije nekog vremena poveća se profitabilnost i napravi se sistem u kome institucija djeluje bez pomoći osnivača, jer profit i prilozi lokalne zajednice postanu sasvim dovoljni. Tako se stvori važna i uticajna institucija koja obavlja značajnu društvenu funkciju, samoodrživa je, a u isto vrijeme širi uticaj i vrijednosni sistem pokreta. Nekadašnji osnivači nađu način da prate njen dalji razvoj, ali u principu svoju energiju i sredstva mogu da usmjere na sljedeći projekat. I tako se mreža u isto vrijeme i reprodukcije i širi.

Kontroverze

Djelovanjem u Turskoj Fethullah i njegov pokret stekli su veliki broj pristalica i široko uvažavanje. Međutim, i u samoj Turskoj, a posebno u međunarodnoj javnosti, prate ih brojne kontroverze, kao i veliki broj veoma ozbiljnih kritičara. Samo u Americi, na primjer, postoji veliki broj organizacija i portala koji pažljivo i detaljno prate djelovanje Gulenove mreže prije svega zato što veliki broj njegovih škola djeluje u SAD. Na kraju ovog kratkog uvodnog pregleda iznijet ćemo jedan broj takvih kontroverzi.

Prvi splet kontroverzi povezan je s njihovom ulogom u Turskoj, odnosno sa njihovim učešćem u preoblikovanju kemalističkog nasljeđa i redefiniranju osnova savremene turske politike i društva. U Turskoj pored Gulenovog džemata postoji još čitav niz drugih, ali nijedan nema toliki uticaj na savremenu politiku, pravosuđe, obrazovanje i na sigurnosne snage. Stoga kritičari najprije ističu problematičan i vrlo blizak odnos fetulahdš ja s vladajućom partijom AKP. Taj odnos se smatra veoma kontroverznim i dinamičnim. S jedne strane smatra se da je džemat pomogao da se pripremi prostor za dolazak AKP-a na vlast i da je u koordinaciji sa njim napravio velike promjene u toku samo jedne decenije. Smatra se također da su zajedno i paralelno radili na promociji novog sistema vrijednosti i na transferu moći u pojedinim segmentima države i društva. Nekoliko slučajeva iz posljednjih nekoliko godina krajnje je indikativno za razumijevanje procesa u kojima ovaj odnos postaje opasan po opoziciju i one koji ne odobravaju pravac u kome Gülen i AKP guraju Tursku. AKP već godinama sprovodi čišćenje vojnih snaga tako što iz vrha uklanja oficire koji ne dele njegove političke stavove.

Kao što je poznato, vojska je bila glavna brana reislamizaciji društva koja je od sedamdesetih pokretana u nekoliko talasa i svaki put kad bi islamisti na demokratskim izborima došli na vlast i započeli proces demokratizacije, odnosno reislamizacije, vojska je reagovala i u vojnom puču vraćala Tursku u okvire kemalizma. Zahvaljujući legitimitetu, ali i podršci nekih uticajnih krugova u globalnoj zajednici, AKP je prva islamistička partija na vlasti koja sprovodi obrnuti proces kontrole i glajhšaltovanja vojske. Postepeno se ukida položaj vojske kao garanta i čuvara kemalizma i ustavnosti, a nepodobni oficiri se smjenjuju i penzionišu. Vrhunac ovog procesa je takozvani slučaj Ergenekon. Od 2008. do 2011, tursko pravosuđe pokrenulo je proces protiv čak 531 osobe pretežno iz redova vojske za navodno kriminalno i terorističko udruživanje u cilju nasilnog zbacivanja legalne i legitimne vlasti. Ukratko, ovaj proces je doživljen kao suđenje samom kemalizmu i vojsci za sve pučeve koji su ranije izvedeni pod formom optužbe za pripremanje novog puča. Gülenovi mediji poput Zamana su bili glavna podrška tokom ove akcije i glavni branilac tih kontroverznih procesa koje je režim poveo. S druge strane, državne institucije počele su da se stavljaju u funkciju odbrane lika i dela Fethullaha Gülena.

U okviru čitavog spleta slučajeva u sa Ergenekonom uhapšen je i na suđenje izveden i veliki broj novinara. Među njima su i saradnici internet portala Oda TV. U martu 2011. uhapšen je i novinar As Šik, koji je u zatvoru proveo dvanaest mjeseci. Iako je uhapšen u okviru slučaja Ergenekon, čini se da je pravi povod ipak bio njegova namjera da objavi knjigu pod nazivom Imamova vojska. Ova knjiga je već bila odštampana kad je Istanbulski sud za teške prestupe 23. marta 2011. naredio da se konfiskuje tiraž i da se zabrani distribucija. Knjiga se ubrzo pojavila na internetu pa je njen sadržaj postao dostupan javnosti. To je dodatno učvrstilo sumnje da je Šik uhapšen zbog nje. Sama knjiga se bavi Gulenovim životom i radom, dajući uglavnom ono što je poznato. Međutim, u njoj je iznijeta teza da fetulahdžije organizovano i smišljeno postepeno osvajaju državne institucije infiltrirajući svoje ljude u njih te tako pokušavaju da čitavu državu stave pod svoju kontrolu. Između ostalog se tvrdi da fetulahdžije u policiji premašuju 70%, da su vrlo uticajni u pravosuđu itd. Kritičari su ukazali na neprihvatljivo ponašanje državnih institucija i AKP zbog zabrane slobode izražavanja i pisanja, kao i zbog pokušaja da zabrane građanima Turske da saznaju kako fetulahdžije preuzimaju zemlju u svoje ruke šireći se kao polip na sve segmente države i društva. Telegrami objelodanjeni na Vikiliksu pokazali su da američke diplomate u Ankari i Istanbulu u potpunosti dele mišljenje o velikoj infiltraciji fetulahdžija u policiju i njihovu sposobnost da manipulišu pravosuđem i javnim mnijenjem.

Kemalisti i zapadnjaci su, ukratko, sve svoje optužbe formulisali oko sljedeće teze: na djelu je demontiranje sekularne „duboke države" (generali, novinari, sudije, biznismeni) i upravo preko Fethullaha kreiranje nove proislamske „duboke države", na kojoj raste AKP i koja kemalizam ukida vraćajući Tursku na islamske pozicije. U ovdje korišćenom članku Rejčel Šeron Krespin navode se citati iz nekoliko predavanja koje je Gülen držao, uključujući i jedno distribuirano preko video-kaseta. Citati ukazuju na veoma opasnu tehnologiju djelovanja koju Gülen preporučuje svojim sljedbenicima. Govori se o potrebi da se uđe u arterije sistema, a da niko to ne primjeti sve dok pokret ne dostigne potrebnu moć. Pominje se potreba da se osvoji sva institucionalna i ustavna moć u Turskoj a da se u međuvremenu igra igra prikrivanja pravih namjera kako se ne bi privremeno izlagalo udarcima protivnika. Gülen ukazuje na to da je cilj kompletna obnova ljudi naviklih na hedonizam i materijalizam.

„Mi," tvrdi Gülen, „dođemo na neko mesto i izgradimo svoju kuću. Zatim sa strpljenjem pauka pletemo svoju mrežu i čekamo da se ljudi u nju uhvate; nakon toga ih podučavamo. Ove mreže ne pravimo da bismo ih pojeli, već da bismo udahnuli život u njihova mrtva tela i duše. Da ih oživimo."

Postoje kritičari koji čak tvrde da je krajnji cilj Gülena uspostavljanje prave šerijatske države. Činjenica da i listovi poput njemačkog Špigla i američkog Njujork tajmsa počinju da prenose tako intonirane stavove, govori da i zapadni mejnstrim počinje ozbiljno da preispituje snagu i značaj Hizmeta.

Ovakva postavka razumljivo plaši ne samo zapadnjake i kritičare već i političke saveznike. Otud su i odnosi između fetulahdžija i vladajućeg AKP-a postali dosta komplikovani, posebno od onog trenutka kada je Erdogan počeo da se sukobljava sa Izraelom. Uočljivo je pogoršanje odnosa od incidenta sa brodom Mavi Marmaris, kad je Gülen podržao Izrael i kri- tikovao Erdogana. Nakon toga je odbio Erdoganov poziv da se vrati u Tursku. Inače se smatra da mu je predsjednik Gul, koji je direktno iznikao iz Gulenovog džemata, mnogo bliži. Takvo pogoršanje odnosa između Erdogana i fetulahdžija počinje sve više da pogađa Tursku. Čini se da se u posljednjih godinu dana otvara ozbiljan sukob između njih, u kome je teško odrediti čija je snaga veća.

Dobar indikator nivoa do kog je porasla moć džemata u Turskoj sljedeći je navod iz teksta Hansenove, koja inače živi kao novinar dopisnik u Istanbulu: „Danas, sa razlogom ili bez njega, turski sekularisti provode svoje vrijeme osvrćući se iza leđa. Susrela sam bezbroj ljudi koji o Gülenu ne žele više da razgovaraju preko telefona. Opozicioni časopisi ne pišu više kritički o Gülenu; ono što cirkuliše kao uobičajena informacija u njihovim krugovima, nikad ne završi odštampano. Moguće je da je sve to samo paranoja, ali na licima sekularnih liberala uglavnom se vidi strah: 'Oni su osvojili toliku moć u vlasti i u sigurnosnim sferama da smo mi u mejnstrim medijima postali zaplašeni tom novom mitološkom moći koju oni imaju,' kaže jedan turski kolumnista koji piše za vodeće novine. 'Nakon slučaja Ergenekon postoji nepisano pravilo da se ne kritikuje Gülen. Ne čačkamo ih. Postoji osjećaj da oni mogu da orkestriraju kampanju protiv nekog i stoga nijedan novinar koji vodi brigu o svom ugledu ne želi da preuzme takav rizik."

Drugi kontroverzni aspekt djelovanja fetulahdžija jeste djelovanje prema spolja, odnosno rad u drugim zemljama. Standardne i veoma raširene optužbe govore o promociji turskog nacionalizma, špijunaži i kreiranju agenata od uticaja u drugim država, posebno u zemljama bivšeg SSSR-a. Škole u Taškentu i Sankt Peterburgu su privremeno zatvarane, u Kazahstanu stavljane pod nadzor zbog promocije islamizma i diskriminativne selekcije djece iz uticajnih i dobro povezanih porodica itd. Mnoge zemlje ne dozvoljavaju djelovanje Gulenovih organizacija, neke su nakon davanja dozvole tu dozvolu povukle, a sve države u kojima Hizmet djeluje, po pravilu preko obavještajnih struktura, pažljivo prate i nadziru njihov rad.

Ruski FSB je još 2002. protjerao više od stotinu turskih građana zbog povezanosti sa Fe- tulahom, da bi 2008. u Rusiji bilo zabranjeno djelovanje Hizmetovih škola. Još jedan zanimljiv aspekt treba uzeti u obzir iako dolazi iz područja spekulativne konspirologije. Polazeći od načina na koji je Gülen redizajnirao svoju verziju islama i od prostora koji mu zapadne sile otvaraju, mnogi su ukazali na njegove veze sa CIA, Bilderbergom i „gospodarima svijeta", tvrdeći da se preko Gülena kreira islam kakav im treba za globalizaciju, ekumenizam i stvaranje tzv. Velikog Bliskog istoka. Ove stare optužbe dobile su potpuno nov okvir od izbijanja Arapskog proljeća, čiji je glavni rezultat ukidanje autoritarnih režima i namjesto njih dovođenje na vlast islamističkih krugova u muslimanskim zemljama. Još od prvih nemira u Tunisu počelo je da se govori kako je upravo Turska model prema kome bi „novodemokratizovane" zemlje (Tunis, Libija, Egipat) trebalo da se oblikuju u budućnosti.

Gülen i dalje živi na svom imanju u Pensilvaniji. Iako je niži sud svojevremeno odbio da mu izda dozvolu za stalni boravak, apelacioni sud je oborio tu presudu i Gülen je kao osoba od posebnog intelektualnog značaja dobio pravo na stalni boravak. Među osamnaest garanata za njega nalazi se i nekoliko bivših funkcionera CIA (Graham Fuller npr.), ali i Morton Abramovic. Takve činjenice zaista djeluju kao potvrda iznijetih spekulacija o podršci globalnih vladara i mreže Centralne obavještajne agencije SAD Gülenu jer u njihovim dugoročnim projekcijama takav pokret može da ima značajnu ulogu.

Tokom ovog spora iz 2006. kada su FBI i Ministarstvo za domaću sigurnost tražili Gulenovu ekstradiciju izbio je pravi mali rat između ljudi zaposlenih u ovim institucijama i mreže CIA, koja je na kraju pobijedila i Fethullahu isposlovala stalni boravak. No taj sukob i dalje traje. Zanimljive su reakcije na objavljivanje knjige nekadašnjeg šefa istanbulskog ogranka obavještajne službe Turske, Osmana Nurija Gundeša. Ovo je jedna od najozbiljnijih i najbolje dokumentovanih optužbi protiv Gülena da je saradnik CIA. Gundeš iznosi teze da je tokom devedesetih mreža škola Hizmeta u centralnoazijskim zemljama bivšeg SSSR-a bila infrastruktura za širenje i djelovanje agenata CIA (njih 130) koji su radili kao učitelji engleskog jezika.

Francuski portal za praćenje obavještajnog svijeta Intelligence Online je objavio članak o knjizi, na koji je odmah reagovao Washington post preko svog novinara Jeffa Steina pobijajući ove optužbe svjedočenjem upravo Fullera i Roberta Bera, ljudi iz CIA koji su direktno pomagali Fethullahu. Na članak je u svom blogu reagovala Cybell Edmonds, nekadašnji prevodilac u FBI-ju, inače iranskog porekla. Ona detaljno pokazuje šta je sve Stajn prećutao u svom „informativnom" spinu, ali prenosi i teze iz Gundešove knjige o tome da Gülen ima jake veze sa strukturom CIA još od kraja sedamdesetih godina, te da je bio veoma blizak sa Polom Henceom, čovjekom koji je u Turskoj razvijao mrežu iz mračnog sistema Gladio, kao i sa Mortonom Abramovicem, koji je u Turskoj najprije radio kao agent a zatim bio i ambasador (1989-1991).

No sve ovo nimalo ne oduzima težinu činjenici da je Hizmet postao autentično turski, ukorijenjeni proizvod koji su milioni ljudi usvojili i razvili afirmišući vrijednosti iza kojih stoje svojim radom, ličnim primjerom i odricanjem. Evidentno je da ta struktura postaje veoma moćna u samoj Turskoj, toliko da ugrožava vladajuću stranku, a također se preliva u desetine pa i stotine drugih zemalja. Koje će posljedice njihovog djelovanja biti i po samu Tursku i po druge države u kojima su stekli određeni uticaj, pokazaće vrijeme. Za kraj pomenimo i zanimljivu, možda za sve ovo i veoma ilustrativnu činjenicu da je Dalija Mogahed, prva žena sa velom u Bijeloj kući, Obamina savjetnica za muslimanska pitanja, sljedbenik i pripadnik Gulenovog džemata.

[Bosanac sa dna kace]

u svakoj kući, u svakoj gulenističkoj ustanovi postoji galon il' kasica na kojoj piše "sadaka čuva" ili neki slični način....i tako na nekim tim sohbetima proslijede oni da se pomogne Hizmet, i nek svako stavi u prosjeku jednu tursku liru, 2 miliona sljedbenika, dva miliona turskih lira dnevno....a kažu biznismeni po Iraku, Filipinima davali po tuce dolara, bez brojanja....--

[Ja_Ja]

Nema ovaj Puljic veze sa zivotom. On i njegovo pausalno istrazivanje. Gullen u Americi ima brat bratu bar 3 puta vise sljedbenika od broja koji on pominje. Samo kroz vise od 125 carter skola diljem Amerike ima toliki broj nastavnika koje je doveo iz Turske. U skolama u Teksasu ima preko 40,000 studenata i preko 10,000 onih koji su na listama za cekanje, + biznisi, + druge aktivnosti. Gullen je formulirao jedan genijalan pokret (Hizmet) koji je vjersko/nacionalni projekt koji promovira Tursku i Turske interese prije svega. Da mi bogdom imamo jedan takav pokret koji radi striktno za nase interese kao sto oni rade za Turske. Ljudi su bar po Americi uradili ogromnu stvar za Tursku. Preko raznoraznih fondacija, intefejt grupa su usli u sve pore Americkog zivota. Konstantno vodaju poslovne ljude, univerzitetske profesore, politicare po Turskoj, a dovode neke i u BiH.

Veoma je upitna njegova ukljucenost u pokusaj puca, pogotovo sto ga je Erdo optuzivao za to haman pa isti minut. Meni tu smrdi nesto, ali mozda sam u krivu. No cinjenica je isto tako da postoji zapis da je nekada davno dao instrukcije svojim ljudima da se ubace u sve pore Turskih institutacija, itd..itd.

[sunceKOtepsija]

nakon vlade, i Generalstab turske armije izdao saopstenje u kojem tvrdi da iza pokusaja drzavnog udara stoje paralelne teroristicke gulenovske strukture

[swanfilter]

Po procitanom, Erdogan zenje sto je i sam posijao ... Sam Hizmet je pokret kao i MB, samo sto su konkretno znali kako i sta. I to uradili. Dok se MB previse pogubila u vjeri i ideologiji ...

[It_is_a_Leclerc]

Vođa "puča" u Turskoj je R.T. Erdogan.

Njemu je u interesu postojanje Gülena kao dežurnog strašila kojim prepada narod, homogenizira svoje sljedbenike: a svima je, sa elementarnim poznavanjem ljudske psihologije poznato da ljudi u strahu traže lidera i spremni su da mu dozvole sve, pa i povećanje ovlasti do neslućenih granica, ako će ih to zaštiti.

Ne branim Gülena. Svi znaju o kakvoj se sekti radi, ali ovo što islamisti na čelu sa Erdoganom tvrde je zaista presmiješno.

[Bosanac sa dna kace]

Po procitanom, Erdogan zenje sto je i sam posijao ... Sam Hizmet je pokret kao i MB, samo sto su konkretno znali kako i sta. I to uradili. Dok se MB previse pogubila u vjeri i ideologiji ...

Hizmet je vrsta kulta, koji se formalno n(ij)e bavi(o) politikom.
MB je islamski pokret kojem je cilj uspostava serijatske drzave!

[sunceKOtepsija]

mozda jos i dodati misljenje Kadir Mısıroğlu-a koji tvrdi da je Gulenov babo Ermen, a mati jevrejka (sto bi znacilo da je Gulen i ermen i jevrej), sto je samo po sebi teska i sokantna optuzba u Turskoj

TRT je prosle godine objavio prilog s indicijama da je Gulen mason

[sunceKOtepsija]

Veselo mi s tobom nekad bese
al' kad je sa neba zvezda pala
sad mi osta samo bleda slika
sto mi tvoja sestra jednom dala

danas najtrazenij covjek u turskoj, njegovo ime se spominje bez prestanka, ali ipak nije sve bilo tako crno u odnosima izmedu erdogana i gulena, ne tako davne 2013 Gulen je imao problema s pritiskom, nazvao ga je, da mu pozeli brz oporavak, niko drugi do Erdogan...
http://www.ensonhaber.com/erdogan-fethu ... 10-21.html

Jos malo slika oiz sretnijih vremena, Gulen-Erdogan i zadnja slika na vjencanju Hakkana Sukura, uz pjesmu miroslava ilica "bili smo drugovi"

[sunceKOtepsija]

ministar-Gulenu ukinuta penzija-on je od 10 mjeseca 2014. primao penziju od 1283 lire, zadnja isplata izvrsena 19.07.2016.

[KatarinaKosaca]

Ako vac nemas slova sa kvacicama, napisi naslov barem «vodja», ovako se razumije da neka voda u tekucem stanju puca (cijevi??????)

[agent_zero]

Vođa "puča" u Turskoj je R.T. Erdogan.

Njemu je u interesu postojanje Gülena kao dežurnog strašila kojim prepada narod, homogenizira svoje sljedbenike: a svima je, sa elementarnim poznavanjem ljudske psihologije poznato da ljudi u strahu traže lidera i spremni su da mu dozvole sve, pa i povećanje ovlasti do neslućenih granica, ako će ih to zaštiti.

Ne branim Gülena. Svi znaju o kakvoj se sekti radi, ali ovo što islamisti na čelu sa Erdoganom tvrde je zaista presmiješno.

S tobom se na mnogim temama ne slažem, ali se ovdje u poptunosti slažem.

Pa i ptice na grani znaju sve to. Vješto isplanirano i iscenirano. U maniru najvećih diktatora i autokrata.

Kemal Ataturk se u grobu okreće.

[broj dva]

A je li prikazan ikakav dokaz ili vjerujemo narcisoidnom diktatoru na rijec ?

[sunceKOtepsija]

A je li prikazan ikakav dokaz ili vjerujemo narcisoidnom diktatoru na rijec ?

jedan od ucesnika pokusaja puca, pomocnik komandanta generalstaba priznao sve, kako je vrbovan u gulenovu organizaciju, kao je od malih nogu i 1989. radio za njih, kako su mu dali ukradene testoive itd itd ima u svim turskim medijima njegovo priznanje o povezanosti s gulenovsko-teroristickim pokretom, poprilicno sokantno priznanje, izrazio je i zaljenje zbog toga sto je bio zaveden