[img]http://www.krug99.ba/graf/Cont/SlobBosna.gif[/img][color=white]. . . .[/color][size=100]Broj 383 od 18.03.2004.[/size] wrote:
NOĆAS SPALJUJEMO ILUZIJE
Izetbegović, tvorac modernog SDS-a!
Piše: Senad Avdić
Američki diplomata
Richard Holbrooke ponovo je ovih dana kazao
kako je
Alija Izetbegović bio taj koji je američku administraciju
odgovorio od nakane da odmah nakon rata zabrani Srpsku demokratsku
stranku. Tokom susreta u Sjedinjenim Američkim Državama sa delegacijom
Tuzle, koja ga je proglasila počasnim građaninom ovoga grada, Holbrooke
je kazao da je na njegov prijedlog da se SDS-u zabrani izlazak na prve
poslijeratne izbore te da se ova ratno- zločinačka družina sa Pala politički
pokopa, Izetbegović objasnio zbog čega to nije mudra odluka:
"Oni jesu
nacisti, ali nemojte ih zabranjivati. Neka oni ubuduće budu naša a ne vaša
briga, rekao je prije osam godina Izetbegović a prepričao ovih dana
Holbrooke. Holbrooke je otkrio i da je godinu kasnije posjetio bolesnog
Izetbegevića, tada predsjedavajućeg tročlanog Predsjedništva BiH u kojem
je već sjedio današnji haški zatvorenik
Momčilo Krajišnik. Nakon što
su konstatirali da genije opstrukcije Krajišnik u potpunosti paralizira rad
tročlanog državnog vrha koje se tada sastajalo po birtijama, muzejima,
parkovima, Holbrooke je upitao bošnjačkog lidera da li mu je sada jasno
da bi bilo mnogo pametnije i produktivnije da je Krajišnikovoj stranci
zabranjen politički rad.
"Iskren da budem, kad ste mi predložili zabranu
djelovanja SDS-a, mislio sam da se šalite, pa je i moj odgovor bio u tom
neozbiljno-šaljivom tonu", objasnio je Izetbegović američkom buldožer-
diplomati!?
Ovo Holbrookeovo podsjećanje na Izetbegovićevu državničku konzistentnost
i dalekovidnost neodoljivo je podsjetilo na jedan drugi događaj koji se zbio
koju godinu kasnije. Tada je
Jaques Paul Klein, rogobatni američki
diplomata, otkrio da mu je hrvatski predsjednik
Franjo Tuđman
kazao kako mu je (Tuđmanu) odmah na početku rata bošnjački lider
Izetbegović ponudio da zapadnu Hercegovinu pripoji Hrvatskoj a da je
hrvatski poglavar to glatko odbio. Uslijedilo je vrlo hitro Izetbegovićevo
objašnjenje u kojem je rekao da je tačno kako je dio teritorije zemlje na
čijem je čelu bio velikodušno ponudio lideru susjedne Hrvatske, ali da to
nije uradio sa iskrenim niti ozbiljnim namjerama nego samo za to, pojasnio
je,
"da testiram Tuđmana i vidim kako će reagirati na tu moju ponudu
koja, ponavljam, nije bila iskrena?!" Naravno, Izetbegović nije bio
ozbiljan ni godinu dana prije rata, kada je na jednom sastanku sa
bošnjačkim intelektualcima kazao da perspektivu mira u Bosni i Hercegovini
vidi u trajnom rješenju prema kojem će
"Srbi u njoj uzmu ono što je
srpsko, Hrvati da uzmu šta je hrvatsko, a da muslimanima pripadne ono
što smo u stanju prosperitetno kontrolirati". Naravno, i ova vizionarska
izjava "tvorca nezavisne i suverene Bosne i Hercegovine" ne bi trebala niti
smjela biti definitivna potvrda njegove dubinski i suštinski antibosanske, ili
nebosanske političke i državne filozofije, jer riječi su riječi, i ne treba baš
uvijek vjerovati kako su izrečene promišljeno, odgovorno i na temelju
autentičnih uvjerenja onoga ko ih je izgovorio. Problem nastaje što je od
ovlašno izgovorenih riječi mnogo teži antibosanski scenarij sadržan u
Izetbegovićevom praktičnom djelovanju. Nije toliko strašno što je on okolo
po susjedstvu dijelio parcele svoje države, zapadnu i istočnu Hercegovinu,
užasavajuće je to što ih on nikad, ni prije ni tokom ni nakon rata, nije
iskreno i suštinski doživljavao kao dio svoje domovine. Doduše, taj je
animozitet bio više nego obostran.
Ali da se malo vratimo proglašenju Richarda Holbrookea za počasnog
građanina Tuzle a čime ćemo se tek na prvi pogled udaljiti od generalne
teme ovog članka. Ako bi neki bosanskohercegovački grad imao kapitalni
razlog i obavezu da počasti i nagradi tvorca Dejtonskog sporazuma titulom
svog počasnog građanina, to bi prije svih trebalo biti Sarajevo koje je u
Daytonu američki pregovarač
Dick vratio u njegove predratne
gabarite i status. No, uprkos tome Holbrooke nije počasni građanin, ali je
zato tom počašću ovjenčan
Francois Miterrand, predsjednik
Francuske, kojem Sarajlije duguju nezaboravnu činjenicu da su u barbarskoj
opsadi od strane Karadžićevih i Mladićevih ubojica proživjele bar tri godine
duže nego što im je to svijet bio namijenio.
Zašto, dakle Tuzla slavi Holbrookea, šta američki diplomata ima sa tim
gradom, a šta Tuzla duguje robusnom Dicku ?! U svojim memoarima
objavljenim tri godina nakon rata Holbrooke navodi da je u oktobru 1995.
godine, samo koju nedjelju uoči početka pregovora u Daytonu, tokom
razgovora u Zagrebu hrvatski predsjednik Franjo Tuđman iznio
najspektakularniji teritorijalni aranžman koji je američki pregovarač do tada
čuo. Četrnaestog oktobra 1995. godine Tuđman, dakle, predlaže
Holbrookeu da se izvrši trampa između Federacije BiH i Republike Srpske u
okviru koje bi Tuzla ušla u sastav Republike Srpske a Banja Luka pripala
Federaciji BiH. Tehnički bi se to, kako je kazao, hrvatski poglavar (ovih
dana i zvanično od strane Tužilaštva Tribunala u Haagu potvrđen kao autor
zločinačkog plana za etničko čišćenje, ubistva i progone Srba u Hrvatskoj)
izvelo relativno jednostavno - razmjenom stanovništva, odnosno masovnim
dvosmjernim preseljenjem stanovništva iz Banje Luke u Tuzlu. Istog dana
kada je Tuđman Holbrookeu predstavio svoj demonski plan, Tuzla je
obilježavala 51. godišnjicu oslobođenja grada od fašističkih okupatora. Baš
se zgodno namjestilo Tuzlacima: 14. oktobar slave kao dan kad je u Tuzli
trijumfirao antifašizam i kad je, pola stoljeća kasnije, Richard Holbrooke
odbio prijedlog hrvatskog operetnog fašiste da Tuzlake razmjesti po Banjoj
Luci!
Kako je dakle predsjednik Hrvatske smogao drskosti, na čemu je temeljio
hrabrost, iz čega crpio bezobrazluk kad je pred američkim diplomatom
licitirao sa građanima susjedne zemlje, preseljavao stotine hiljada ljudi,
trampio hiljade kvadratnih kilometara teritorija, uzimao u svoje ruke
sudbinu susjedne zemlje koja je imala svog predsjednika (Predsjedništva).
Nema, naravno, dokaza da je ovaj teritorijalni aranžman, ovo geopolitičko,
nacionalističko, imperijalističko prekomponiranje BiH Tuđman, prije nego
što je sa prijedlogom “Tuzla za Banju Luku” šokirao
Holbrookea, usuglasio sa bosanskim šefom države iz Sarajeva. Ali je
očigledno da Tuđman ničeg nelogičnog, politički skaradnog a diplomatski
vandalskog nije pronašao u tome da komada, prepakira, trguje sa
zemljom čiji mu je predsjednik nekoliko godina ranije sam ponudio jedan
njen dio i čija mu je vlast dala odriješene ruke da u Daytonu određuje hoće
li Miloševiću udijeliti procente bosanske zemlje oko Mrkonjić Grada ili na
području Kiseljaka. Tuđman je mogao pred Holbrookeom biti relaksiran i
otvoren u prekomponiranju Bosne i Hercegovine jer se uvjerio da ta zemlja
nema svog domaćina, i jer se zacijelo uvjerio da Izetbegoviću ne treba
Tuzla ako nad njom on i njegova stranka ne mogu imati
“prosperitetnu” vjersko-nacionalnu kontrolu.
Sve ovo i ne mora baš biti tačno, ali opet valja konsultirati i na umu imati
Dicka Holbrookea: zašto bi državniku koji se protivi zabrani političkog
djelovanja SDS-a, stranke koja mu je uništila državu i narod, političaru koji
1993. planira preseljenje Srebrenice u Vogošću, a Bratunca na Ilidžu pa to
1996. realizira trebalo vjerovati da nije nagovorio Tuđmana da
“testira” Holbrookea, pa da se sve to skupa kasnije može
tumačiti kao “šala”...?