Fatmir Alispahic dobio sina
-
LudoALudjiJA
- Posts: 993
- Joined: 09/08/2004 16:14
- Location: Sarajevo
#6
mah, bolje sina, nego rak ili rjesenje o delozaciji 
-
LudoALudjiJA
- Posts: 993
- Joined: 09/08/2004 16:14
- Location: Sarajevo
#9
velika je sumnja da je njegova zena umijesana u to
-
glasnost
- Posts: 396
- Joined: 20/08/2003 00:00
#12
Hemonwood
Nacionalna kita
O nacionalnoj podsvijesti koja je usko vezana sa kolektivnim fantazijama o moći, koje su često suštinski seksualne fantazije
Evo se navršava frtalj vijeka otkako su naši narodi i narodnosti drugu Titu na Dan mladosti po posljednji put predali Štafe- tu. Mnogi sredovječni jugonostalgičari će se prisjetiti proljetnih rituala na Stadionu JNA: vojnici, goli do pasa, mlataraju drvenim puškama, predstavnici svih naših naroda i narodnosti trče u krug u narodnim nošnjama sa avnojskim bakljama u rukama, a na tribinama ljudski mozaik ispisuje poruke ljubavi i odanosti. Na kraju, neki omladinac ustrči do tribine na kojoj sjedi Drug Tito i uruči mu falusoidnu paliju. Ja se jasno sjećam neke ponosne omladinke koja stoji pred Titom, lice joj u visini njegovih prepona, dahće od uzbuđenja, u ručici joj kitoidni simbol ljubavi - nemoguće mi je sad iz te situacije ne iščitati raznovrsna psihoseksualna značenja.
Sletovi za Dan mladosti su bili neopaganski rituali u kojima se slavila vječna mladost i potencija velikog vođe, vrhunac procesa u kojem je kroz ruke naroda i narodnosti prolazila simbolična kita, čime joj je moć uvećavana nebrojeno puta. Onda bi se taj ojačani falus predao Titu koji bi tako još godinu dana, kao najveći sin svih naših naroda i narodnosti, imao u ime svih nas veliku kitu. Zbog prethodnog izlaganja, moja majka će me, bezbeli, dobro naružiti, ali cilj nije da se vrijeđa sjećanje, nego da se ukaže na činjenicu da je postojalo i postoji nešto što se zove nacionalna podsvijest, da je ta podsvijest usko vezana sa kolektivnim fantazijama o moći, koje su često suštinski seksualne fantazije i iz raznoraznih psihoanalitičkih razloga vezane za kitu, ili što bi rekao latinski narod, falus.
Psihoseksualna patologija svih naših naroda i narodnosti provalila je, naravno, iz kolektivne podsvijesti tokom prošlih ratova. Kad sam onomad na postdiplomskim studijama pisao rad za predmet Teorije feminizma, rad koji se bavio seksualnima zločinima nad bošnjačkim ženama, a i muškarcima, zaprepastila me je mjera u kojoj su ti zločini bili ritualizirani. U svakom svjedočenju koje mi je bilo dostupno i koje sam pročitao, bio je razaznatljiv isti morbidni dezen. Na primjer, svako silovanje je uključivalo više od jednog izvršioca, svako je bilo mali slet, što će reći da je uvijek bila publika kojoj je silovanjem zločinac iskazivao vlastitu potenciju, čime se uvećavala moć srpskog nacionalnog falusa; silovanje je uvijek uključivalo ritualno ponižavanje žrtve koje je istovremeno bilo ponižavanje etničke grupe (žene su, recimo, bile prisiljavane da mokre po Kur'anu), čime se apsolutno brisala individualnost žrtve; nož, kao klasični falusni simbol, bio je sveprisutan. A po srpskim logorima, scene seksualnog unižavanja i sakaćenja bošnjačkih muškaraca, od prisilnog oralnog seksa do odgrizanja genitalija, bile su svakodnevne. Strašno je o tome misliti i pisati, ali još je strašnije prepoznati kôd koji veže sve te zločine, shvatiti da postoji izvjesna zakonitost u nečemu što na prvi pogled izgleda kao nasumično divljaštvo.
Zločinački rituali su, takorekuć, slali kodificirane, simboličke poruke kako naciji žrtava, tako i naciji izvršilaca, a poruka je bila ista: naš nacionalni falus je najjači i najveći. Naša kita je veća od vaše - na nivou kolektivne podsvijesti, ratovi se vode zbog veličine kite. Otud je svaki nacionalni i nacionalistički projekat suštinski važna deseksualizacija "onih drugih" kao i hiperseksualizacija "nas," što je operacija koja doživljava vrhunac, ili orgazam, u ratu. Zbog toga, ako ni zbog čega drugog, muškarcima bi se trebalo momentalno zabraniti da se ikad bave politikom.
Nemoguće je ne vidjeti tu poremećenu, podsvjesnu logiku u slikama iz Abu Ghraiba, čak i ako se radi o relativno malom broju objavljenih slika koje su podnošljive američkoj javnosti. Bog dragi zna šta je na ostalim slikama, ali nema sumnje da su u pitanju rituali seksualnog zlostavljanja koji pokazuju kako iračkim žrtvama, tako i simbolički prisutnom američkom narodu, da je američka kita poprimila globalne razmjere. Iz opuštenosti, odsustva srama i lagodnih osmijeha vojnika na slikama iz Abu Ghraiba jasno je da oni ne misle da bi bilo koji Amerikanac koji vidi slike bio uvrijeđen ili posramljen. Čini se da ti vojnici (uključujući i žene, što nema veze, jer je falus kolektivan i podsvjestan) očekuju pohvalu od publike svojih sunarodnjaka, koje predstavlja digitalni fotoaparat. Vojnici su poslušno izvršili rituale kojim se uspostavlja američka seksualna moć, a svako ko voli Ameriku želi da američka kita bude najveća. Vojnici na slikama očekuju da budu nagrađeni i pohvaljeni, jer su bili ponosni nosioci američke štafete.
Bušovska propagandna mašinerija očajno tvrdi da se radi o nekoliko "trulih jabuka", i da vojnici na slikama ne predstavljaju američki narod. Svakodnevno je sve očiglednije da to, kao i obično, nema nikakve veze sa istinom i da su za zločine u Abu Ghraibu odgovorni mnogi visoko plasirani đenerali, a bogami i Rumsfeld i njegovi došupnici. Ali povrh toga, na nivou kolektivne američke podsvijesti, Bush i njegov režim su odgovorni za kolektivne fantazije o američkoj političkoj i falusoidnoj moći. Dobro je, recimo, poznato da potpredsjednik Cheney, a i drugi članovi predsjedničkog kabineta, Busha često zovu Čovjek (The Man) - glavni Bushov kvalitet je tako navodna muškost njegovog karaktera. Shodno tome, irački fijasko je projekat čiji je cilj da se svijetu pokaže čija je kita najveća - sjetimo se samo prošlogodišnjeg spektakla-debakla, kad je Bush sletio na nosač aviona, i umarširao u kadar u pilotskom odijelu koje je velikodušno naglašavalo veličinu njegovih muda. Na transparentu iza njega je pisalo Misija završena (Mission Accomplished), a on je svijetu obznanio da je rat u Iraku sretno završen. Veza između gorespomenutih muda i efikasnosti Operacije Iračka sloboda bila je očigledna. Naravno, i muda i Operacija danas izgledaju malo drugačije.
O psihopatologiji američke nacionalne podsvijesti bezbeli bi se mogle knjige pisati, ali to će morati neko pametniji i strpljiviji. Moj trenutni problem je to što se Bush uselio u moju podsvijest - neku noć sam ga sanjao - gdje se pridružio Slobodanu Miloševiću, Ratku Mladiću i drugim nacionalnim kitama.
***
samo na prvi pogled nema veze sa temom.
Nacionalna kita
O nacionalnoj podsvijesti koja je usko vezana sa kolektivnim fantazijama o moći, koje su često suštinski seksualne fantazije
Evo se navršava frtalj vijeka otkako su naši narodi i narodnosti drugu Titu na Dan mladosti po posljednji put predali Štafe- tu. Mnogi sredovječni jugonostalgičari će se prisjetiti proljetnih rituala na Stadionu JNA: vojnici, goli do pasa, mlataraju drvenim puškama, predstavnici svih naših naroda i narodnosti trče u krug u narodnim nošnjama sa avnojskim bakljama u rukama, a na tribinama ljudski mozaik ispisuje poruke ljubavi i odanosti. Na kraju, neki omladinac ustrči do tribine na kojoj sjedi Drug Tito i uruči mu falusoidnu paliju. Ja se jasno sjećam neke ponosne omladinke koja stoji pred Titom, lice joj u visini njegovih prepona, dahće od uzbuđenja, u ručici joj kitoidni simbol ljubavi - nemoguće mi je sad iz te situacije ne iščitati raznovrsna psihoseksualna značenja.
Sletovi za Dan mladosti su bili neopaganski rituali u kojima se slavila vječna mladost i potencija velikog vođe, vrhunac procesa u kojem je kroz ruke naroda i narodnosti prolazila simbolična kita, čime joj je moć uvećavana nebrojeno puta. Onda bi se taj ojačani falus predao Titu koji bi tako još godinu dana, kao najveći sin svih naših naroda i narodnosti, imao u ime svih nas veliku kitu. Zbog prethodnog izlaganja, moja majka će me, bezbeli, dobro naružiti, ali cilj nije da se vrijeđa sjećanje, nego da se ukaže na činjenicu da je postojalo i postoji nešto što se zove nacionalna podsvijest, da je ta podsvijest usko vezana sa kolektivnim fantazijama o moći, koje su često suštinski seksualne fantazije i iz raznoraznih psihoanalitičkih razloga vezane za kitu, ili što bi rekao latinski narod, falus.
Psihoseksualna patologija svih naših naroda i narodnosti provalila je, naravno, iz kolektivne podsvijesti tokom prošlih ratova. Kad sam onomad na postdiplomskim studijama pisao rad za predmet Teorije feminizma, rad koji se bavio seksualnima zločinima nad bošnjačkim ženama, a i muškarcima, zaprepastila me je mjera u kojoj su ti zločini bili ritualizirani. U svakom svjedočenju koje mi je bilo dostupno i koje sam pročitao, bio je razaznatljiv isti morbidni dezen. Na primjer, svako silovanje je uključivalo više od jednog izvršioca, svako je bilo mali slet, što će reći da je uvijek bila publika kojoj je silovanjem zločinac iskazivao vlastitu potenciju, čime se uvećavala moć srpskog nacionalnog falusa; silovanje je uvijek uključivalo ritualno ponižavanje žrtve koje je istovremeno bilo ponižavanje etničke grupe (žene su, recimo, bile prisiljavane da mokre po Kur'anu), čime se apsolutno brisala individualnost žrtve; nož, kao klasični falusni simbol, bio je sveprisutan. A po srpskim logorima, scene seksualnog unižavanja i sakaćenja bošnjačkih muškaraca, od prisilnog oralnog seksa do odgrizanja genitalija, bile su svakodnevne. Strašno je o tome misliti i pisati, ali još je strašnije prepoznati kôd koji veže sve te zločine, shvatiti da postoji izvjesna zakonitost u nečemu što na prvi pogled izgleda kao nasumično divljaštvo.
Zločinački rituali su, takorekuć, slali kodificirane, simboličke poruke kako naciji žrtava, tako i naciji izvršilaca, a poruka je bila ista: naš nacionalni falus je najjači i najveći. Naša kita je veća od vaše - na nivou kolektivne podsvijesti, ratovi se vode zbog veličine kite. Otud je svaki nacionalni i nacionalistički projekat suštinski važna deseksualizacija "onih drugih" kao i hiperseksualizacija "nas," što je operacija koja doživljava vrhunac, ili orgazam, u ratu. Zbog toga, ako ni zbog čega drugog, muškarcima bi se trebalo momentalno zabraniti da se ikad bave politikom.
Nemoguće je ne vidjeti tu poremećenu, podsvjesnu logiku u slikama iz Abu Ghraiba, čak i ako se radi o relativno malom broju objavljenih slika koje su podnošljive američkoj javnosti. Bog dragi zna šta je na ostalim slikama, ali nema sumnje da su u pitanju rituali seksualnog zlostavljanja koji pokazuju kako iračkim žrtvama, tako i simbolički prisutnom američkom narodu, da je američka kita poprimila globalne razmjere. Iz opuštenosti, odsustva srama i lagodnih osmijeha vojnika na slikama iz Abu Ghraiba jasno je da oni ne misle da bi bilo koji Amerikanac koji vidi slike bio uvrijeđen ili posramljen. Čini se da ti vojnici (uključujući i žene, što nema veze, jer je falus kolektivan i podsvjestan) očekuju pohvalu od publike svojih sunarodnjaka, koje predstavlja digitalni fotoaparat. Vojnici su poslušno izvršili rituale kojim se uspostavlja američka seksualna moć, a svako ko voli Ameriku želi da američka kita bude najveća. Vojnici na slikama očekuju da budu nagrađeni i pohvaljeni, jer su bili ponosni nosioci američke štafete.
Bušovska propagandna mašinerija očajno tvrdi da se radi o nekoliko "trulih jabuka", i da vojnici na slikama ne predstavljaju američki narod. Svakodnevno je sve očiglednije da to, kao i obično, nema nikakve veze sa istinom i da su za zločine u Abu Ghraibu odgovorni mnogi visoko plasirani đenerali, a bogami i Rumsfeld i njegovi došupnici. Ali povrh toga, na nivou kolektivne američke podsvijesti, Bush i njegov režim su odgovorni za kolektivne fantazije o američkoj političkoj i falusoidnoj moći. Dobro je, recimo, poznato da potpredsjednik Cheney, a i drugi članovi predsjedničkog kabineta, Busha često zovu Čovjek (The Man) - glavni Bushov kvalitet je tako navodna muškost njegovog karaktera. Shodno tome, irački fijasko je projekat čiji je cilj da se svijetu pokaže čija je kita najveća - sjetimo se samo prošlogodišnjeg spektakla-debakla, kad je Bush sletio na nosač aviona, i umarširao u kadar u pilotskom odijelu koje je velikodušno naglašavalo veličinu njegovih muda. Na transparentu iza njega je pisalo Misija završena (Mission Accomplished), a on je svijetu obznanio da je rat u Iraku sretno završen. Veza između gorespomenutih muda i efikasnosti Operacije Iračka sloboda bila je očigledna. Naravno, i muda i Operacija danas izgledaju malo drugačije.
O psihopatologiji američke nacionalne podsvijesti bezbeli bi se mogle knjige pisati, ali to će morati neko pametniji i strpljiviji. Moj trenutni problem je to što se Bush uselio u moju podsvijest - neku noć sam ga sanjao - gdje se pridružio Slobodanu Miloševiću, Ratku Mladiću i drugim nacionalnim kitama.
***
samo na prvi pogled nema veze sa temom.
-
manijak1
- Posts: 47640
- Joined: 16/01/2003 00:00
- Location: https://www.klix.ba/
- Contact:
#14
Meni djeluje kao lider budući SDP-a
kao lider budući SDP-a -
manijak1
- Posts: 47640
- Joined: 16/01/2003 00:00
- Location: https://www.klix.ba/
- Contact:
#16
Dobro hajde de more mali bude i u SDU da uđe .-
kijametdedo
- Posts: 284
- Joined: 25/10/2003 00:00
- Location: Sarajevo
#18
nije, nego mozda odraste bez seksualnih, politickih i nacionalnih frustracija poput u njega mu babe...
-
Fair Life
- Posts: 14219
- Joined: 02/03/2004 00:00
#21
glasnost wrote:Hemonwood
Nacionalna kita
Psihoseksualna patologija svih naših naroda i narodnosti provalila je, naravno, iz kolektivne podsvijesti tokom prošlih ratova...
... A po srpskim logorima, scene seksualnog unižavanja i sakaćenja bošnjačkih muškaraca, od prisilnog oralnog seksa do odgrizanja genitalija, bile su svakodnevne. Strašno je o tome misliti i pisati, ali još je strašnije prepoznati kôd koji veže sve te zločine, shvatiti da postoji izvjesna zakonitost u nečemu što na prvi pogled izgleda kao nasumično divljaštvo.
Zločinački rituali su, takorekuć, slali kodificirane, simboličke poruke kako naciji žrtava, tako i naciji izvršilaca, a poruka je bila ista: naš nacionalni falus je najjači i najveći. Naša kita je veća od vaše - na nivou kolektivne podsvijesti, ratovi se vode zbog veličine kite. Otud je svaki nacionalni i nacionalistički projekat suštinski važna deseksualizacija "onih drugih" kao i hiperseksualizacija "nas," što je operacija koja doživljava vrhunac, ili orgazam, u ratu. Zbog toga, ako ni zbog čega drugog, muškarcima bi se trebalo momentalno zabraniti da se ikad bave politikom.
***
samo na prvi pogled nema veze sa temom.
Ima veze i ovaj post s temom kao i Hemonova prica sa istinom.Skljoco wrote:...
Dok " povezujem" dogadjaje cujem poznati glas kako objasnjava
svoj boravak u srpskom zatvoru u Kninu .
" Civili sa ulice su ulazili kako su htjeli i onda od nas zahtjevali sta im je god dolazilo na pamet.
Mene su "obilazili" mnogi i tukli me a najvise po polnom organu ...
PS__Ponekad i Tisina para usi Glasnoscu.