F. Nietzsche vs S.Freud

Rasprave o filozofskim temama.

Moderator: Bloo

Škobo Habu
Posts: 5128
Joined: 19/06/2013 17:54
Location: Kod Sirogojna na sijelu.

#76 Re: F. Nietzsche vs S.Freud

Post by Škobo Habu » 12/05/2018 12:48

Bloo wrote: Da, samo o tome...tri tackice :mrgreen:
To sto sam nabacala par stvari koje su mi interesantne, do tebe je sto si shvatio kao pojednostavljivanje. :)
Uostalom, ko zna gdje ce nas diskusija odvesti, pa nema potrebe odmah da se docira.
Ne kao nekakvo pojednostvljenje, već da ga obično vežu za pojimove anti-semitizma, famoznog "nad-čovjeka", nacizma i nihilizma.

Mnošto ljudi, recimo, uopšte i ne poznaje Nietzscheovu filozofiju, i da je bio jedan od najveći protivnika anti-semitizma u svoje doba u tadašnjoj Njemačkoj.
Upravo zbog Wagnerovih stavova prema Jevrejima, njihovo duboko prijateljstvo je raskinuto i nikada nije obnovljeno.


User avatar
Bloo
Globalna šefica
Posts: 38625
Joined: 16/01/2008 23:03
Location: Korriban

#77 Re: F. Nietzsche vs S.Freud

Post by Bloo » 12/05/2018 15:38

Škobo Habu wrote:
Bloo wrote: Da, samo o tome...tri tackice :mrgreen:
To sto sam nabacala par stvari koje su mi interesantne, do tebe je sto si shvatio kao pojednostavljivanje. :)
Uostalom, ko zna gdje ce nas diskusija odvesti, pa nema potrebe odmah da se docira.
Ne kao nekakvo pojednostvljenje, već da ga obično vežu za pojimove anti-semitizma, famoznog "nad-čovjeka", nacizma i nihilizma.

Mnošto ljudi, recimo, uopšte i ne poznaje Nietzscheovu filozofiju, i da je bio jedan od najveći protivnika anti-semitizma u svoje doba u tadašnjoj Njemačkoj.
Upravo zbog Wagnerovih stavova prema Jevrejima, njihovo duboko prijateljstvo je raskinuto i nikada nije obnovljeno.
Nije svaki nihilizam loš nihilizam :D imaš i afirmativni nihilizam :D
A ostale pojmove koje si spomenuo su jednostavno realnost koja se ne može izbjeći jer njegova djela su tu, dostupna svima nama da ih pročitamo i shvatimo kako želimo, možda se ne i uranjajući u dubine, već nalazeći nešto što će potvrditi naš već postojeći stav ili promišljanje o životu. To je prokletstvo mrtvih filozofa čije filozofije nisu mrtve.

User avatar
Bloo
Globalna šefica
Posts: 38625
Joined: 16/01/2008 23:03
Location: Korriban

#78 Re: F. Nietzsche vs S.Freud

Post by Bloo » 12/05/2018 15:52

The things people call love

Napravili smo zbrku od ljubavi,
Jer smo od nje napravili ideal
(Laurence)

Pisati o Ničeu i ljubavi, te odnosima između muškaraca i žena je nemoguće a da se ne spomenu neke žene koje su ostavile trag u njegovom životu poput - Lou Andreas-Salome – Ruskinja koja je ostavila trag na životima Ničea, Frojda, Rilkea… na neki čudan način prokleta vlastitim spolom, ali koji je možda na neki način i dao drugačiji uvid u psihoanalizu. Vjerujem da se dosta Ničeovih stavova o odnosima između muškaraca i žena, te ljubavi i braku mogu posmatrati kroz prizmu njegovog odnosa sa Salome. Te naravno to je u tuđa žena :mrgreen: Wagnerova. Također je bitno istaknuti i njegov odnos sa Malwidom von Meysenbug, ženom drugačije prirode od Salome, djelujući aktivno u tadašnjem društvu i sudjelujući u društvenim promjenama.

Ničeova čežnja da bude voljen čini mi se je skoro jednaka njegovom strahu od ljubavi same. Zapravo paradoks je u srži njegove filozofije i njega kao čovjeka, te se taj koncept coincidentia oppositorum (evo me kao harač :mrgreen: ), odnosno podudarnost suprotnosti provlači i kroz njegov predstavljeni koncept ljubavi, mogli bismo reći da je Niče u svom razumijevanju ljubavi skoro biseksualan.

Njegova ženska strana koju možda na prvu i ne vidimo jer je sakrivena iza funkcionalnih maski Übermenscha i Zaratustre, dok on sam ostaje tih. Dok iščitavamo njegova djela, te skidamo maske mizoginog muškarca, antikrista,luđaka otkrivaju nam jednog “ženstvenijeg” Ničea ispod tvrde, odbojne površine, ispunjenog boli i tugom jer njegova čežnja za ljubavi ostaje neispunjena zbog same prirode – svjesno povlačenje u unutrašnji svijet samoće i ponosa ne samo kao muškarca, već kao ljudskog bića definisanog vlastitim emocijama.

Kao što je i sam napisao: “Stalni nedostatak osvježavajuće i iscjeljujuće ljudske ljubavi, te apsurdna izolacija koju ona podrazumijeva, čineći gotovo bilo kakav ostatak veze sa ljudima samo nešto što nanosi bol i ranjava - to je zaista veoma loše ... "

U Dionizovim ditirambima (sam naslov nije slučajno izabran, uzevši u obzir da je Niče Dioniza uzeo za svog patrona – boga nesvjesnih sila) nalazi se pjesma “Arijadnina naricaljka”

Ko me još grije, ko voli me još?
Ponudi mi svoje vrele ruke!
Ponudi mi grumen vrelog uglja da ugrije moje srce!...


(moj prevod nako ofrlje, mrsko mi bilo tražiti neki izdati prevod – kome nije mrsko neka ubaci).

Za razliku od Tezeja, Niče nema svoje Arijadne, iako je tražio u nekim ženama (čak i tuđim! – Wagnerovoj) – te se on sam upućuje u labirint vlastite duše i emocija, bez spasonosne niti koja će mu omogućiti povratak natrag u stvarnost, u razumnost vanjskog svijeta. Naravno da u taj labirint moramo ući sami, jer je to jedino i moguće, da bismo našli put natrag, potrebna nam je ta nit ljubavi i razumijevanja druge osobe da izađemo (kao u filmu What Dreams May Come sa Williamsom) inače ćemo kao Niče ostati izvan realnosti i eventualnog uspješnog ovaploćenja saznanja o sebi kroz plodnu vezu sa drugom osobom, te se nikada nećemo uspješno vratiti iz labirinta vlastite duše u potrazi za samim sobom.

Imajući ovo na umu, te Ničeovu misao da je čovjeku najteže da otkrije sam sebe, dolazimo do nemogućnosti apsolutne samotransparentnosti, odnosno spoznaje iste, što se takođe primjenjuje i na Drugog, odnosno predstavlja prepreku za prihvatanje drugosti drugog kao nečeg u što ne možemo u potpunosti prodrijeti, te se tu javlja element „nepoznavanja“ koji nas tjera da „znamo/spoznamo“ i vrijednujemo ono u drugima što ne može biti znano, što opet kreira tu Ničeansku dilemu i naizgled suprostavljene pozicije.
Zapravo su tamo dvije strane iste medalje kada se posmatra ljubav i prijateljstvo – kao da želite da provedete noć sa Pinheadom iz Hellraisera, zagrljeni u krevetu – potrebna je svjesno prihvaćanje rastojanja jer prevelika bliskog nanosi bol, a opet je moguća neka vrsta prisnosti koja rezultira toplinom i sigurnošću drugog ljudskog tijela. U Ničeovoj ljubavi i prijateljstvu (kao nekom „savršenom“ krajnjem cilju ujedinjenja dvije osobe) voljeti drugoga znači dopustiti i živjeti i prihvatati saznanje da jedno nikada neće u potpunosti razumjeti drugo, već samo može cijeniti razlike, odnosno „Kada se oni koji su razdvojeni se ne spoje zajedno, te ne prestanu da budu ono što su predodređeni da budu ... razdvojeni, "osamljeni", singularizovani, konstituirani u monadne varijante ... ono što je ispravno za alter ego nikada neće biti dostupno " (Derrida)

Ovo prihvaćanje vlastite različitosti, kao i tuđe nas dovodi do straha kojim se Niče bavio kao jednim od prepreka u ostvarenju ljubavi.
Da li često žrtvujemo vlastitu različitost da bismo se uklopili jer nas je jednostavno strah odvojenosti i različitosti? Ne znam koliko bi se forumaši vjernici složili sa tvrdnjom da samo iz straha i potrebe se svaka religija rađa, hinjski se uvlačeći u postojanje putovima razuma, da parafraziram Ničea? Ta naša iskonska želja da volimo i prije svega da budemo voljeni se zadovoljava na toj višoj ravni postojanja bezuvjetne (?), neograničene Božje ljubavi koja se otjelovila u religijama za sva živa bića. Ljudska potreba za pripadanjem (koja se može posmatrati kao jedan oblik ljubavi jer je prihvaćanje od strane grupe) je jača od naše želje da ostanemo svoji, te se odlučujemo na stapanje bez integriteta, kranji eskapizam i pretvaranje. Za Ničea je to zapravo odbacivanje realnosti, zapravo urušava samu bit ljudskog bića, jer umjesto da pojačava taj život u nama, sprječava nas da doživimo puni spektar ljudskog iskustva.

Jer iako postoji mnoštvo toga zastrašujućeg u čovjeku, ako odlučimo da to potisnemo u cilju pripadanja, prema Ničeu istovremeno postajemo slijepi i na ljudsku dobrotu i potencijal i moć koja je skrivena u dubinama naše duše. Mogućnost ljubavi kao dio ovog spektra je stoga onemogućena.
Za Ničea, suprotstavljene dualnosti poput tijela i duše, pojavnosti i realnosti, čovjeka i prirode, dobra i zla su umjetne i lažne, te negiraju život per se, te naše napore da spoznamo istinu.
Te dualnosti u svojoj artificijelnosti stavljaju razum iznad čulnog iskustva, postojanje stvarnosti izvan one doživljene čulima, uzdižući nas iznad životinjske strasti i instinkta, i namećući nam moralne kodove dobra i zla istovremeno negirajući inherentnu dvosmislenost koja postoji u takvim konceptima.
Iako zvuči možda ironično, ono što nam je potrebno je realističnija procjena ljudskog bića, gdje se stanje u kojem se nalazi čovjek treba sagledati onakvo kakvo jeste u svoj svojoj kompleksnosti i ambivalentnosti. Ili što je i sam rekao: Mi koji smo mješovite prirode, ponekad sijamo vatrom i ponekad se ohladimo intelektom", te svi ovi umjetni principi zapravo guše život i postojanje jer „svaka od ovih moralnosti je tiranija protiv „prirode““.

Na koji se način ovo reflektira na ljubav i prijateljstvo?

Odlučujemo se za obmanu, gušeći vlastitu prirodu, a u cilju izbjegavanja autentičnog suprotstavljanja sa stvarnim ja i drugim – stvarno iskustvo ljubavi, prijateljstva i zajedništva nestaje jer prihvatamo sigurniju, manje zahtjevnu, slabiju formu pseudointimnosti, te sve što činimo, činimo u potrazi za odobravanjem, na taj način apsolutno negirajući dvosmislenost vlastite prirode i stvarajući prepreku da zaista doživimo život dok se gušimo pogonjeni strahom u sigurnom toru.
I da, to radimo svjesno, kao što i sam Niče navodi „pojedinac dozvoljava sebi da bude prevaren“ u strahu od slobode na način kako je to Sartre definisao jer nas je strah postojanja naše vlastite moći da biramo, te stoga tražimo spas u sigurnosti i udobnosti gomile, možda u sebi vrišteći ne, ali naše usne govore da u nekom obrambenom položaju zaštite vlastitog ja pristajući na pseudopripadanje stvarajući konflikt u vlastitom umu i duši što je samo cijena pristajanja na takvo postojanje.
Niče nam nudi alternativu takvom postojanju – prihvaćanjem razlika i raznolikosti – „umjesto uniformiranosti, možemo pronaći veću vrijednost za obogaćivanje znanja slušanjem mekanog glasa različitih životnih situacija“.

Naravno, strah nas je da se suočimo sa realnosti jastva i sebstva, te se okrećemo iskrivljenim verzijama „čovječnosti/čovječanstva“ i preferiramo pravila i artificijelne procjene u nastojanju da ove distorzije održimo. „Stoga smo eliminisali afektivne pojave jednu po jednu… (i) postavili realnost u negaciji sa željama i efektima“.
Lakše nam je da odbijemo sveobuhvatniju svijest o tome šta smo i slično tome preveniramo susret sa punim spektrom mogućnosti koje su inherentne u drugima, time negirajući život (kao nešto složeno i puno mogućnosti), kreirajući u nama samima nezadovoljstvo koje se suprotstavlja voljenju života u svim njegovim manifestacijama i rezultira pesimizmom i gađenjem naspram života i strahom kao opetovanom elementu koji nas priječi da volimo iz prostog razloga jer „Ljubav čezne i želi, strah izbjegava…ljubav ne priznaje moć, niti išta što razdvaja, diferencira, rangira više ili niže“.
Selektivnim odabirom aspekata ljudske prirode koje odlučujemo da iskažemo (obično samo oni prihvatljivi, ustaljeni, artificijelni), odlučujući se za strah, priječimo sebe da iskonski se suočimo sa sobom, što nas istovremeno priječi i da se suočimo sa drugim u punini postojanja njegovog ili njenog bića (sa svim spektrom gore spomenutim) , time si negirajući priliku da volimo. Selektivni odabir je negacija potpunost prihvatanja ljudske prirode onakva kakva jeste, sa svim njenim kontradikcijama i nesigurnostima življenja, te prilagođavanjem stvarnosti lične slobode i odgovornosti, dolazimo do afirmativnog nihilizma u kojem nam je dozvoljeno da konstruišemo vlastite vrijednosti, istine…sam život i sebstvo! – kreirajući sebe opet i iznova. Tek vjerom u sebe prihvatamo da niko od nas nije natprirodno divan i savršen ili pak, nepovratno odbojan i odvratan, već smo jednostavno nedefinisani na način koji postoji kao opšte prihvaćeni modus procjene i iznad svega ljudski.
Da bismo dosegli ovo potrebno je da najprije odbacimo iluzije eksternih izvora vrijednosti i autoriteta, te sigurnost i konformizam, te prihvatimo sebe kao krajnjeg stvaraoca i procjenitelja vlastitog života, ovdje bih da naveden primjer onoga što smatram da je „moralnost“ kod ateista - pitanje koje mi često vjernici postavljaju, da li ateisti imaju moral, te kako razlikujemo dobro od zla? – ovdje mi se da parafraziram Ničea jedino čini ispravnim – život je test koji pojedinac ne može izbjeći i sva naša djela su testovi koji radimo pred samim sobom i nema drugog suca za naša djela.

Konformizam i ljubav ne mogu postojati zajedno jer nas konformizam priječi da doživimo život i ljubav u njihovoj punini i svoj ljepoti i užasu, pokrivajući nam um plaštom straha i gurajući nas natrag u toplinu tora. Da bismo zbacili ovaj plašt, neophodno je da da svoj stav, sebe, druge i život posmatramo kroz prizmu okrutne iskrenosti i spremnosti da se promijenimo jer u srži samog života je promjena, a ne izbjegavanje rizika - izbjegavanje koje nam daje iluzornu udobnost i sigurnost, dok nas na kraju čeka duhovna stagnacija i smrt bez ljubavi (i ljubavi prema životu i ljubavi prema drugom).
Kada bismo zbacili ovaj plašt, život bi mogli da živimo bez osjećaja krivice i kajanja, život otvoren za ljubav prema sebi, drugim i svijetu u svim njenim manifestacijama jer mogućnost ljubavi je usko vezana za prihvaćanje i ljubav prema životu jer „mi volimo život ne zato što smo navikli da živimo, već zato što smo navikli da volimo“.
Sva naša djela ili kao što sam gore navela „testovi“ su međusobno povezani, te živjeti život znači željeti živjeti opet i iznova, time radeći odabir šta je važno i značajno u našim životima, cijelo vrijeme ne gubeći iz vida iskreno čuđenje nad iskrenim čudesima stvarnog života jer se „život sastoji od rijetkih, izoliranih momenata od velikog značaja, i beskonačno mnogo intervala, za vrijeme kojih siluete ovih momenata lebde nad nama, Ljubav, proljeće, svaka lijepa melodija, planine, mjesec, more – svi oni govore našem srcu“.

Odlučujući se za ljubav priznajemo postojanje sebičnosti, pohlepe, seksualnosti, nasilja, jedinstvenosti, energije u vlastitoj prirodi. Prihvaćajući ono „životinjsko“ u svojoj prirodi, ne potiskujući bazične instinkte, prihvaćamo istinu o vlastitoj ljudskosti, te postižemo ono što se naziva „organska harmonija“ , odgurujući u stranu sve obmane i iluzije navedene ranije, postajemo vlastiti gospodari, prevaziđemo sami sebe.
Tek apsolutnom spremnosti da integrišemo cjelinu svoje ličnosti, prihvatamo onu dvosmislenost koja nam je inherentna jer da parafraziram Ničea najgore u nama je neophodno za najbolje u nama samima.
Jer haos u nama je potencijal da se rodi zvijezda.

Naravno, sve ovo ne treba posmatrati preskriptivistički, jer kao što i on sam kaže da su ovo samo njegove ideje i njegove istine – personalne istine. Jer ljubav je suštinski subjektivna, personalna i neophodno iskustvena, a ne mjerljiva, objektivna ili pak teoretska.
Tek kada smo zaronili duboko u sebe i skinuli sa sebe okove konformizma, možemo iskusiti ljubav na način da postanemo „genije srca“, objedinjujući u sebi i zlato i blato ljudskog postojanja, gdje naša ljubav obogaćuje one koji se upuste na taj put sa nama, dajući nam svoje darove, od kojih nismo niti blagoslovljeni niti tlačeni, već obogaćeni u sebi samima, noviji sami sebi više nego ranije, raščerečeni i ogoljeni i nesigurniji, a opet krhkiji, više slomljeni ali opet puni nada koje još nemaju imena.
Onaj koji je voljen i onaj koji voli se nalaze u svim gore navedenim suprotnostima, jer prihvataju puninu života, dvosmislenost i rizik i ranjivost koju nosi takav doživljaj ljubavi. Ovakvo iskustvo ljubavi podrazumijeva poniznost neznanja koja je prisutna prilikom prihvatanja drugosti i otvorenosti prema životu na način koji Niče opisuje kao kod „onog koji dijeli udio radosti kod drugih, koji svuda stiče prijatelje, koji je dirnut sa svime što raste i razvija se, koji uživa u tuđim častima i uspjesima i ne tvrdi da ima privilegiju da sam zna istinu“.

Ljubav ima korijen u pažnji i interesovanju, bez osude i očekivanja, spremna da prihvati voljenog u svoj njegovoj ili njezinoj nesvodljivoj drugosti: „Ko god želi da da stvarno spozna nešto novo (osobu, događaj ili knjigu) dobro je da pristupi novosti sa svom mogućoj ljubavi, da skloni svoj pogled brzo, da čak zaboravi, sve što o toj novosti nađe da je neprijateljsko, upitno ili lažno…i radeći ovo, penetriramo u srce nove stvari, u njen pokretački centar i to je ono što znački upoznati nešto“.
Pristupajući drugom sa „svom mogućom ljubavi“ je moguće jedino kroz odvajanje obmane i prikrivanja, distorzije i slike, projekcije i odbrane od spremnosti da stojimo u svoj svojoj ogoljenoj, nagoj ranjivosti i hrabroj jednostavnosti :


‘Where one can no longer love, one should – pass by!

Tek u tim i takvim momentima lične iskrenosti i susreta sa životom bez skrivene agende, ljubav je moguća, čista ako je jedno od dvoje tiho, čistija ako se drugo smije, da parafraziram, odnosno mogućnosti ljubavi evocira lakoću i prihvatanje, radost i tišinu, omogućava iskustvo odnosa koji uključuje puno izražavanje onoga ko je i otvoreno prihvaćanje onoga ko je drugi.

Uzevši sve ovo u obzir da li možemo reći da smo ikada voljeli? Da li smo sposobni da volimo ovakvi kakvi jesmo, a da nismo spoznali sebe, te se prevazišli omogućavajući Ničeovoj ideji ljubavi da nam pomogne da ostvarimo prijateljstvo ili ljubav sa drugom osobom u punom značenju tih riječi ili nas je jednostavno strah i da probamo, bojeći se osude, sramote, ismijavanja i izopćenja iz ugodnog tora konformizma, unatoč tome što ta osoba u svojim rukama nudi spasonosnu nit ako se ikada odlučimo da se uputimo u labirint vlastite duše?
Da li smo u stanju da prihvatimo voljenu osobu u svoj njenoj „prirodnosti“ ako nismo doživljeli katarzu vlastitog prihvaćanja svoje prirode?
Da li ste sposobni i spremni da stanete ogoljeni na ovaj način pred drugog nudeći ljubav/prijateljstvo?

It is night: now do all leaping fountains speak louder. And my soul too is a leaping fountain…
Something unquenched, unquenchable, is in me that wants to speak out. A craving for love is in me, that itself speaks the language of love…
It is night: only now do all songs of lovers awaken. And my song too is the song of a lover.
Thus Spoke Zarathustra, ‘The Night Song’

Škobo Habu
Posts: 5128
Joined: 19/06/2013 17:54
Location: Kod Sirogojna na sijelu.

#79 Re: F. Nietzsche vs S.Freud

Post by Škobo Habu » 12/05/2018 19:27

Bloo wrote:
Nije svaki nihilizam loš nihilizam :D imaš i afirmativni nihilizam :D
U doba Nietzsche-ove filozofije nijedna od njegovih formi nije još zaživljela u bilo kom smislu.

On njegove substrate tek zamječuje kod Dostaojevskog, recimo.
A ostale pojmove koje si spomenuo su jednostavno realnost koja se ne može izbjeći jer njegova djela su tu, dostupna svima nama da ih pročitamo i shvatimo kako želimo, možda se ne i uranjajući u dubine, već nalazeći nešto što će potvrditi naš već postojeći stav ili promišljanje o životu. To je prokletstvo mrtvih filozofa čije filozofije nisu mrtve.
Boldano je najveći problem kada je riječ o Nietzsche-u.

Zato i postoji mnoštvo kontraverzi oko njegove filozofije.
Bio je filozof ispred svoga vremena, pa zato u mnogo čemu zvuči proročki.

B.t.w za sve one koji žele se žele upoznati sa Ničeovom filozofijom i njegovim životom, toplo preporučam slijedeću knjigu:

https://www.delfi.rs/knjige/52965_nice_ ... izare.html

User avatar
Bloo
Globalna šefica
Posts: 38625
Joined: 16/01/2008 23:03
Location: Korriban

#80 Re: F. Nietzsche vs S.Freud

Post by Bloo » 13/05/2018 02:01

Škobo Habu wrote:
Bloo wrote:
Nije svaki nihilizam loš nihilizam :D imaš i afirmativni nihilizam :D
U doba Nietzsche-ove filozofije nijedna od njegovih formi nije još zaživljela u bilo kom smislu.

On njegove substrate tek zamječuje kod Dostaojevskog, recimo.
A ostale pojmove koje si spomenuo su jednostavno realnost koja se ne može izbjeći jer njegova djela su tu, dostupna svima nama da ih pročitamo i shvatimo kako želimo, možda se ne i uranjajući u dubine, već nalazeći nešto što će potvrditi naš već postojeći stav ili promišljanje o životu. To je prokletstvo mrtvih filozofa čije filozofije nisu mrtve.
Boldano je najveći problem kada je riječ o Nietzsche-u.

Zato i postoji mnoštvo kontraverzi oko njegove filozofije.
Bio je filozof ispred svoga vremena, pa zato u mnogo čemu zvuči proročki.

B.t.w za sve one koji žele se žele upoznati sa Ničeovom filozofijom i njegovim životom, toplo preporučam slijedeću knjigu:

https://www.delfi.rs/knjige/52965_nice_ ... izare.html
Jednostavno pođoh od pretpostavke da je tema manje edukativnog karaktera, a više teren za diskusiju, te da su potencijalni učesnici upoznati sa likom i djelima Ničea, te imajući to na umu i napisah ponjavu od osvrta :mrgreen:
Mislim da svi eventualno prisutni na ovoj temi su već upoznati sa osnovama, te smatrah da nema potrebe da se bavimo fundamentima.

User avatar
arzuhal
Posts: 20812
Joined: 03/06/2008 11:26
Location: u čajdžinici "Kod nefsu-l-levvame"

#81 Re: F. Nietzsche vs S.Freud

Post by arzuhal » 13/05/2018 12:24

Image

User avatar
Bloo
Globalna šefica
Posts: 38625
Joined: 16/01/2008 23:03
Location: Korriban

#82 Re: F. Nietzsche vs S.Freud

Post by Bloo » 13/05/2018 14:06

:|
arzuhale....

User avatar
Bloo
Globalna šefica
Posts: 38625
Joined: 16/01/2008 23:03
Location: Korriban

#83 Re: F. Nietzsche vs S.Freud

Post by Bloo » 13/05/2018 14:23

Ja mislila da ćemo ovdje ozbiljno nešto, a vi se zajebavate :oops:

Kome ja ponjave pišem... :twisted:

Škobo Habu
Posts: 5128
Joined: 19/06/2013 17:54
Location: Kod Sirogojna na sijelu.

#84 Re: F. Nietzsche vs S.Freud

Post by Škobo Habu » 13/05/2018 15:03

Bloo wrote: Mislim da svi eventualno prisutni na ovoj temi su već upoznati sa osnovama, te smatrah da nema potrebe da se bavimo fundamentima.
Tanko je sve ovo. :roll:

Niko se, recimo, nije dotakao njegovog odnosa spram morala i moralnih imperativa u odnosu na Freuda.

User avatar
Bloo
Globalna šefica
Posts: 38625
Joined: 16/01/2008 23:03
Location: Korriban

#85 Re: F. Nietzsche vs S.Freud

Post by Bloo » 13/05/2018 15:07

Ja sam rekla da ću elegantno da zaobiđem Freuda iako je u naslovu teme :mrgreen: i ne namjeravam da se barčem sa njim.

A to šta je tanko, nije tanko....zadaj se :mrgreen: široko nam polje tematsko.

User avatar
Gojeni H
Posts: 10207
Joined: 28/04/2012 09:54

#86 Re: F. Nietzsche vs S.Freud

Post by Gojeni H » 14/05/2018 07:03

Pratim

User avatar
MarlboroGold
Posts: 18374
Joined: 24/06/2013 17:14
Location: Chaos Sanctuary

#87 Re: F. Nietzsche vs S.Freud

Post by MarlboroGold » 14/05/2018 07:43

Ne znam je li neko pročitao Rađanje tragedije iz duha muzike od Nietzschea.
Može se vidjeti koliko je antička Grčka na njega uticala, naročito Apolon, njeni filozofi i drugi filozofi poput Shoppenhauera, Hegela itd

User avatar
berenice
Posts: 3173
Joined: 17/06/2010 14:32

#88 Re: F. Nietzsche vs S.Freud

Post by berenice » 20/05/2018 16:36

MarlboroGold wrote:Ne znam je li neko pročitao Rađanje tragedije iz duha muzike od Nietzschea.
Može se vidjeti koliko je antička Grčka na njega uticala, naročito Apolon, njeni filozofi i drugi filozofi poput Shoppenhauera, Hegela itd
Jel' to ono da ono apolonijsko ne može bez onog dionizijskog? Nisam čitala, ali mi se provuklo kroz jedno predavanje o pozorišnoj avantgardi. U smislu da ono što vidimo (na bini) ne može nastati bez onog što čujemo (muzika stoji za osjećaj), tj. da su nužno povezani. Ja sam to shvatila tako da je ono što vidimo - iltiga ono svjesno, racionalno, apolinijsko - nužno povezano sa onim što ne vidimo - onim nesvjesnim, našim osjećajima, dušom, tim "mračnim" dionizijskim aspektom našeg bivstvovanja. Ili?

User avatar
MarlboroGold
Posts: 18374
Joined: 24/06/2013 17:14
Location: Chaos Sanctuary

#89 Re: F. Nietzsche vs S.Freud

Post by MarlboroGold » 20/05/2018 16:47

berenice wrote:
MarlboroGold wrote:Ne znam je li neko pročitao Rađanje tragedije iz duha muzike od Nietzschea.
Može se vidjeti koliko je antička Grčka na njega uticala, naročito Apolon, njeni filozofi i drugi filozofi poput Shoppenhauera, Hegela itd
Jel' to ono da ono apolonijsko ne može bez onog dionizijskog? Nisam čitala, ali mi se provuklo kroz jedno predavanje o pozorišnoj avantgardi. U smislu da ono što vidimo (na bini) ne može nastati bez onog što čujemo (muzika stoji za osjećaj), tj. da su nužno povezani. Ja sam to shvatila tako da je ono što vidimo - iltiga ono svjesno, racionalno, apolinijsko - nužno povezano sa onim što ne vidimo - onim nesvjesnim, našim osjećajima, dušom, tim "mračnim" dionizijskim aspektom našeg bivstvovanja. Ili?
To je to - u suštini predstavlja njegovo poimanje umjetnosti, a u sredini je čovjek, njegova okolina i međuodnosi.
Sve u svemu odlično djelo i preporučujem u svakom slučaju :)

User avatar
Bloo
Globalna šefica
Posts: 38625
Joined: 16/01/2008 23:03
Location: Korriban

#90 Re: F. Nietzsche vs S.Freud

Post by Bloo » 24/05/2018 12:19

Nešto što objedinjava meni dvije skoro najdraže stvari - Ničea i IT/tech support :mrgreen:
Tech Support Nietzsche Style
Guidelines:
When a user is calling in need of help, don’t forget that he is a weakling. Only a loser would need to come groveling to you, begging for the crumbs of help that may fall from your godlike lips. And he knows that he is a loser in the race of the weak and the strong, that his kind is doomed to extinction. Therefore, show him no mercy. Treat him with the utter contempt that he deserves. It is the law of nature that you should do so.

Key Phrases:

“You aren’t very smart, are you?”
“I can’t believe you call yourself a programmer!”
“Our product is obviously too complex and advanced for you. Please desist from using it—you are soiling it.”

Nevertheless, there may come a time when you actually must help the user, even though he is sucking away your magnificent intellectual vitality with his grotesque shambling confusion. He is a lower form of life and you must make him feel it, lest he take on ambitions of evolving to your level.

Key Phrases:

“Now I will read aloud the section of the manual that you failed to comprehend.”
“You have ignominiously blundered on line 35, committing an error that a Mongoloid programming an abacus would be ashamed of.”
“What you’ve done in your function foo is the coding equivalent of failing to empty your colostomy bag.”

Alas, upon occasion there comes a time when it is obvious that the compiler is at fault. This is no reason to let the user feel superior to anyone, however. The design of a compiler is still far beyond his limited mental capacities. His duty is to worship, not criticize.

Key Phrases:

“The inner workings of the compiler are far beyond your antlike comprehension.”
“That behavior is described in ANSI specification 21.11.45.7.3.8. You are familiar with that section, I assume... ”
“Our software can behave in that manner only if it has been corrupted by long exposure to users of your caliber.”

And finally, a user may eventually want you to code something for him, or send him an example. The user has asked something that is against the laws of nature. Such creatures as himself exist to serve you and not you him. Therefore such a request is impossible and against nature, and does not exist, and therefore never happened. Response is not possible.

User avatar
MarlboroGold
Posts: 18374
Joined: 24/06/2013 17:14
Location: Chaos Sanctuary

#91 Re: F. Nietzsche vs S.Freud

Post by MarlboroGold » 24/05/2018 17:38

Image

Taj support bi bio puno bolji nego botovi koje firme inače koriste :D

User avatar
Bloo
Globalna šefica
Posts: 38625
Joined: 16/01/2008 23:03
Location: Korriban

#92 Re: F. Nietzsche vs S.Freud

Post by Bloo » 25/05/2018 00:33

MarlboroGold wrote:Ne znam je li neko pročitao Rađanje tragedije iz duha muzike od Nietzschea.
Može se vidjeti koliko je antička Grčka na njega uticala, naročito Apolon, njeni filozofi i drugi filozofi poput Shoppenhauera, Hegela itd


Da se uozbiljimo.

Da pročitah, ali na žalost samo jednom (izdanje The birth of tragedy or hellenism and pessimism) moglo bi se opet jer je puno vremena prošlo. Naknadno čitah dosta osvrta. Ne zaboravi Kanta. I ubaci Wagnera :mrgreen:

Interesantno mi je bilo Paglijino viđenje:
Somewhat like Freud, Camille Paglia (1990) took Nietzsche’s ideas of the AP and DI to be biological, claiming that ‘the quarrel between Apollo and Dionysus is the quarrel between the higher cortex and the older limbic and reptilian brains’ (p.133). A dissident feminist, her thesis claimed that the DI was associated with women (and their hedonistic, chaotic lifestyle) while the AP is the male portion of society rebelling against their DI nature. It is due to this supposedly superior virtue that males have been dominant in many areas of culture, politics, science and history, with Palgia even going so far as to claim that ‘the male orientation of classical Athens was inseparable from its genius. Athens became great not despite but because of its misogyny’ (p.140). While it is important to note that such anti-feminist ideals were not that of Nietzsche’s, his influence on their creation is clear. Such notions in modern society would be, by the vast majority at least, considered not only insulting to women but going against the kind of liberal progression which has taken place over the past few centuries. So the concept of the DI and AP can be seen to not only endanger the political world but the social one, and, once more, to be wholly incompatible with today’s western culture.

John Cleese
Posts: 23812
Joined: 25/05/2010 18:30

#93 Re: F. Nietzsche vs S.Freud

Post by John Cleese » 25/05/2018 13:49

Kakve su kvote?

Stavio bih cvanciku na NiceTa :|

John Cleese
Posts: 23812
Joined: 25/05/2010 18:30

#94 Re: F. Nietzsche vs S.Freud

Post by John Cleese » 25/05/2018 13:54

Bloo wrote: :|
arzuhale....
Ma samo baca bombe - pise:"Princip je isti, sve su ostalo nijanse." Frojd, Emerson, Lejk i Palmer

User avatar
Bloo
Globalna šefica
Posts: 38625
Joined: 16/01/2008 23:03
Location: Korriban

#95 Re: F. Nietzsche vs S.Freud

Post by Bloo » 25/05/2018 14:12

John Cleese wrote:Kakve su kvote?

Stavio bih cvanciku na NiceTa :|
Da je versus neki drugi...zabrinula bih se.
Daj cvaju :mrgreen:

Zauzvrat evo interesantan osvrt i paralelu sa Ničeom i selektivnim odabirom aspekata ljudske prirode:

Love me, so that I can love myself: A Western identity crisis
http://appliedjung.com/identity-crisis/
Yann proposes that we all need to accept that we are basically useless. This is demonstrated by our inability to perceive ourselves as having any intrinsic or inherent value, unless it is through the desire from another.
Ultimately, “I want to be perfect to gain the approval and love from another, and I want my partner to be perfect so that it justifies the value I attribute to them”.
In contrast Yann calls for tenderness – “love” as tenderness -, which allows us to accept the loved one’s weaknesses. He believes that there is much charm and happiness (joy) in a tender relationship that can be demonstrated by a greatly underrated form of humour comprised of deliberate frankness and light-hearted self-mockery.

User avatar
MarlboroGold
Posts: 18374
Joined: 24/06/2013 17:14
Location: Chaos Sanctuary

#96 Re: F. Nietzsche vs S.Freud

Post by MarlboroGold » 25/05/2018 19:11

Bloo wrote:
MarlboroGold wrote:Ne znam je li neko pročitao Rađanje tragedije iz duha muzike od Nietzschea.
Može se vidjeti koliko je antička Grčka na njega uticala, naročito Apolon, njeni filozofi i drugi filozofi poput Shoppenhauera, Hegela itd


Da se uozbiljimo.

Da pročitah, ali na žalost samo jednom (izdanje The birth of tragedy or hellenism and pessimism) moglo bi se opet jer je puno vremena prošlo. Naknadno čitah dosta osvrta. Ne zaboravi Kanta. I ubaci Wagnera :mrgreen:

Interesantno mi je bilo Paglijino viđenje:
Somewhat like Freud, Camille Paglia (1990) took Nietzsche’s ideas of the AP and DI to be biological, claiming that ‘the quarrel between Apollo and Dionysus is the quarrel between the higher cortex and the older limbic and reptilian brains’ (p.133). A dissident feminist, her thesis claimed that the DI was associated with women (and their hedonistic, chaotic lifestyle) while the AP is the male portion of society rebelling against their DI nature. It is due to this supposedly superior virtue that males have been dominant in many areas of culture, politics, science and history, with Palgia even going so far as to claim that ‘the male orientation of classical Athens was inseparable from its genius. Athens became great not despite but because of its misogyny’ (p.140). While it is important to note that such anti-feminist ideals were not that of Nietzsche’s, his influence on their creation is clear. Such notions in modern society would be, by the vast majority at least, considered not only insulting to women but going against the kind of liberal progression which has taken place over the past few centuries. So the concept of the DI and AP can be seen to not only endanger the political world but the social one, and, once more, to be wholly incompatible with today’s western culture.
Iskreno, zanimljivo je, ali to nije to. Najblaže rečeno, to je nešto poput onog kad Smrle u Kur'anu traži i pronalazi nešto što je nauka otkrila, pa te ubjeđuje da je to već pisalo u Kur'anu na njegov način...
" AP is the male portion of society rebelling against their DI nature " - sa ovim dijelom ne kontam šta je htjela reći sa svojim viđenjem.

User avatar
Bloo
Globalna šefica
Posts: 38625
Joined: 16/01/2008 23:03
Location: Korriban

#97 Re: F. Nietzsche vs S.Freud

Post by Bloo » 28/05/2018 23:55

MarlboroGold wrote:
Bloo wrote:
Somewhat like Freud, Camille Paglia (1990) took Nietzsche’s ideas of the AP and DI to be biological, claiming that ‘the quarrel between Apollo and Dionysus is the quarrel between the higher cortex and the older limbic and reptilian brains’ (p.133). A dissident feminist, her thesis claimed that the DI was associated with women (and their hedonistic, chaotic lifestyle) while the AP is the male portion of society rebelling against their DI nature. It is due to this supposedly superior virtue that males have been dominant in many areas of culture, politics, science and history, with Palgia even going so far as to claim that ‘the male orientation of classical Athens was inseparable from its genius. Athens became great not despite but because of its misogyny’ (p.140). While it is important to note that such anti-feminist ideals were not that of Nietzsche’s, his influence on their creation is clear. Such notions in modern society would be, by the vast majority at least, considered not only insulting to women but going against the kind of liberal progression which has taken place over the past few centuries. So the concept of the DI and AP can be seen to not only endanger the political world but the social one, and, once more, to be wholly incompatible with today’s western culture.
Iskreno, zanimljivo je, ali to nije to. Najblaže rečeno, to je nešto poput onog kad Smrle u Kur'anu traži i pronalazi nešto što je nauka otkrila, pa te ubjeđuje da je to već pisalo u Kur'anu na njegov način...
" AP is the male portion of society rebelling against their DI nature " - sa ovim dijelom ne kontam šta je htjela reći sa svojim viđenjem.
Već 3 dana se kanim da ti odgovorim na ovo :lol: :facepalm:

User avatar
MarlboroGold
Posts: 18374
Joined: 24/06/2013 17:14
Location: Chaos Sanctuary

#98 Re: F. Nietzsche vs S.Freud

Post by MarlboroGold » 28/05/2018 23:57

Bloo wrote: Već 3 dana se kanim da ti odgovorim na ovo :lol: :facepalm:
:D

mariner
Posts: 307
Joined: 18/03/2011 19:39
Location: Los Rajvos

#99 Re: F. Nietzsche vs S.Freud

Post by mariner » 27/08/2018 22:26

kaze Frojd : Jedan covjek sanjo da mu je rodica na jednom vasaru poklonila dva balona.
Frojd tumaci: taj covjek bi volio da ima seksualni odnos sa svojom rodicom ali moral svijesti mu to zabranjuje pa se ta zelja preruseno u snu izrazava kroz balone ( odnosno njene grudi).

kaze Nice: prvi i posljednji hriscanin je umro na krstu jer njegovi ucenici nisu naucili ono sto im je ucitelj pripovjedao, da vole bezuslovno i da prastaju svima. Oni umjesto toga odmah pozelise zlo i smrt onima koli ga razapese i tako pokazase mrznju upravo suprotno onome sto je Isus pripovjedao.
Ljudi su pokvareni sami po sebi.

takojegovorio
Posts: 289
Joined: 07/05/2019 23:17

#100 Re: F. Nietzsche vs S.Freud

Post by takojegovorio » 09/05/2019 18:04

Jednom je Zaratustra dao znak učenicima svojim i uputio im ove reči:
-Evo ovde sveštenika: i premda su to moji neprijatelji, mirno prođite mimo njih i s neisukanim mačem!
I među njima postoje junaci; mnogi od njih su suviše patili: pa bi hteli da i drugima nanesu patnju.


A nisu drugačije znali voleti svoga boga, nego da čoveka pribiju na krst.

Post Reply