Često izložene agresiji mužjaka, ženke čimpanza u jednoj skupini na istoku Afrike shvatile su da prava snaga leži u zajedništvu te su se udruženo suprotstavile agresoru.
Studija koju je objavio dr. Nicholas Newton-Fisher, predavač biološke antropologije na Sveučilištu Kent, govori o istraživanju provedenom 2003. i 2004. godine u zajednici čimpanza s osam mužjaka i 21 odraslom ženkom u šumi Bundongo u Ugandi.
Newton-Fisher uočio je česte napade mužjaka na ženke, koji su povremeno bili i vrlo teški. Onda je od listopada do prosinca 2003. uočio, a onda je odjednom svjedočio zajedničkom protunapadu ženki na agresora.
Ženke su također svjedočile fizičkim napadima na mužjaka koji je bio agresivan prema drugim ženkama, a u nekoliko ih je situacija vidio kako traže potporu nakon što su same bile izvrgnute napadu.
U gotovo polovici tih protunapada ženke su stvorile savez od dvije do šest članica, koji se suprotstavljao agresivcu ispuštanjem krikova, prijetećim gestama i ganjanjem napadača kako bi ga i fizički kaznile. Ženke su intervenirale čak i kada su bile daleko od mjesta sukoba, odgovarajući na pozive u pomoć.
Unatoč desetljećima pomnih biheviorističkih studija velikih populacija i činjenice da je slično ponašanje kod zatočenih životinja već primijećeno, sve do studije dr. Newton-Fishera u divljini nije bila zabilježena zajednička odmazda ženki na agresiju.
"Ženke divljih čimpanza oformile su savez kao strategiju suprotstavljanja agresivnim mužjacima", kaže dr. Newton-Fisher. "Ova strategija možda smanji teške posljedice mužjačke agresivnosti. Zašto to rade za sada nije jasno, ali stupanj zajedničke odmazde koji sam vidio među čimpanzama u šumi Budongo možda je posljedica činjenice da su ženke društvenije nego u drugim zajednicama čimpanzi na istoku Afrike, barem kako je to opisano u drugim znanstvenim radovima o istim skupinama."
"Osim toga, potpuna odsutnost sličnih izvještaja o drugim populacijama čimpanzi ukazuje da su za stvaranje saveza potrebni određeni uvjeti – kao što su ekologija, demografija i lokalna tradicija", kaže dr. Newton-Fisher.
"Na ruku im ide način podjele hrane, ako zbog njega skupina ženki može zajednički provoditi vrijeme. Pitanje jesu li jednostavno reagirale na prijetnju mužjaka ili zbog toga jer su već prije izgradile odnos međusobnog pomaganja, pitanje je budućih studija", kaže britanski istraživač.
Studija dr. Nicholasa Newton-Fishera objavljena je u magazinu
International Journal of Primatology.
Iskon
Pozdrav...