Evolucija

[Tuzla_BHF]

Murate, koliko god ti tvrdio suprotno nauka i religija u nekim sferama su jednostavno daleko jedno od drugog i stalno se udaljavaju i vjerovatno nekada će doći do tačke potpunog pucanja te veze, to zna svaki normalan, moderan čovjek pa i ti naravno..

Obzirom da NIN neće ozbiljno da priča na relaciji koju si ti spomenuo, pitam te da li si spreman odgovoriti na jedno jednostavno pitanje, koje iziskuje jednostavan odgovor?

Reci

[murat arslan]

Reci

Prvo se moramo složiti oko nekih pojmova.
Nauka je činjenica. Činjenica na osnovu istraživanja, analize, eksperimenta, promatranja... Objektivna činjenica. Danas je nauka toliko daleko otišla da biologijom, uz pomoć matematike može doći do nekih historijskih podataka (na primjer).
Predme nauke? Sve. Nema gdje se nauka nije uputila u istraživanje. Nauka je suverena, nezavisna, napredna u toj mjeri da često obbični ljudi nisu u stanju shvatiti savremena otkrića nauke. Mislim da razumiješ šta hoću reći.
Ako u historiji ima jedan čovjek koji je bio: ideolog, vođa, reformator, diplomata, vojskovođa, mirotvorac, humanitarac, lider ... sve s predznakom naj. Još ako su savremenici zabilježili cijeli njegov život, ako ga ljudi nekoliko stotina godina iza njegove smrti vole i slijede i spominju, uvrijede se kada neko njega uvrijedi ...
Naročito ako je rekao neke stvari koje su usko vezane za današnja naučna otkrića, u neobaveznom razgovoru sa svojim istomišljenicima, tipa:
kada muha upadne u jelo, treba je cijelu potopiti, jer muha na jednom krilu nosi bolest, a na drugom lijek za tu bolest; ili
da je posudu dovoljno saprati vodom nakon što mačka jede, a poslije psa da se mora oprati na naročit način (postoji opis). A te takve "proizvoljne" izjave o nepoznatom se pokažu sasvim tačne.
Sad ja tebe pitam:
Da li ovaj čovjek zaslužuje najozbiljniju naučnu analizu? Da se ispitaju svi podaci koji imaju o njemu i ono što je on rekao? Objektivno i bez pristrasnosti. Najboljim naučnim pomagalima, uključivši sva savremene metode istraživanja.

[Tuzla_BHF]

Reci

Prvo se moramo složiti oko nekih pojmova.
Nauka je činjenica. Činjenica na osnovu istraživanja, analize, eksperimenta, promatranja... Objektivna činjenica. Danas je nauka toliko daleko otišla da biologijom, uz pomoć matematike može doći do nekih historijskih podataka (na primjer).
Predme nauke? Sve. Nema gdje se nauka nije uputila u istraživanje. Nauka je suverena, nezavisna, napredna u toj mjeri da često obbični ljudi nisu u stanju shvatiti savremena otkrića nauke. Mislim da razumiješ šta hoću reći.
Ako u historiji ima jedan čovjek koji je bio: ideolog, vođa, reformator, diplomata, vojskovođa, mirotvorac, humanitarac, lider ... sve s predznakom naj. Još ako su savremenici zabilježili cijeli njegov život, ako ga ljudi nekoliko stotina godina iza njegove smrti vole i slijede i spominju, uvrijede se kada neko njega uvrijedi ...
Naročito ako je rekao neke stvari koje su usko vezane za današnja naučna otkrića, u neobaveznom razgovoru sa svojim istomišljenicima, tipa:
kada muha upadne u jelo, treba je cijelu potopiti, jer muha na jednom krilu nosi bolest, a na drugom lijek za tu bolest; ili
da je posudu dovoljno saprati vodom nakon što mačka jede, a poslije psa da se mora oprati na naročit način (postoji opis). A te takve "proizvoljne" izjave o nepoznatom se pokažu sasvim tačne.
Sad ja tebe pitam:
Da li ovaj čovjek zaslužuje najozbiljniju naučnu analizu? Da se ispitaju svi podaci koji imaju o njemu i ono što je on rekao? Objektivno i bez pristrasnosti. Najboljim naučnim pomagalima, uključivši sva savremene metode istraživanja.

Nema takvog čovjeka, za sve one za koje se sumnjalo da su približni ovom gore navedenom su uglavnom:
Bili pedofili, poligami, ubijali, vodili ratove, posjećivali javne kuće, prepisivali, krali ideologije, mišljenja..
A ko koga voli poslije smrti, to je relativna stvar, neko voli Hitlera, neko Ajnštajna, neko Konfučija a neko ih mrzi..
Tako da ja ne poznajem čovjeka u ljudskoj historiji kojeg su svi volili i koji je bio bar približno gore navedenom.
Svi su ti ljudi su dali neki doprinos u nauci, daleko od toga da se sada nauka treba baviti tim primitivnim stvarima, tipa potopit muhu i oprat posuđe vodom poslije mačke (da se nauka tim bavila mi bi se i danas rokali macolama i živjeli po pećinama) , nauka se okreće novim stvarima i udaljava se od primitivnih mišljenja tipa (zemlja je ploča)..A nauka se posebno kloni Filozofije i Filozofa..

Ako ti smatraš da takav čovjek postoji reci njegovo ime, ja ću ti naći činjenice o istom koje potvrđuju da on nije ono što neki misle da jest..

[murat arslan]

Nisam tražio tvoje mišlljenje o tom čovjeku. Postavio sam ti jednostavno pitanje: treba li nauka da istraži sve dostupne materijale o tom čovjeku. Ako je izučavala vjeru nekog plemena u J. Americi koji su obožavali neku zvijezdu, u vrijeme kada se apsolutno nije moglo utvrditi njeno postojanje, zato što se nije vidjela od veće zvijezde i brojni drugi, slični, slučajevi. Ponavljam, nema šta se ne istražuje danas. A nikada se nauka nije pozabavila ozbiljno po ovom pitanju. To što ti reče samo je mišljenje jedne skupine ljudi, a postoji i totalno suprotno, ali to nije nauka. Gdje je naučna objektivnost? Nauka nije subjektivna, kao ti u prethodnom postu. Nigdje nema toliko historijskog materijala koji je dostupan za izučavanje, a radi se o nečemu što je zapisano prije više od hiljadu godina. Zar to ne bi trebalo da bude senzacionalan materijal za nauku? Ako ćemo gledati naučno - objektivno.
Što se tiče izjava koje spomenuh, učinio sam to samo iz razloga što bi, ukoliko se pokažu netačne mogle ozbiljno da ugroze kredibilitet tog čovjeka.

[cutee_nina]

Najlakše je reći "Bog nas je stvorio i sve oko nas" i doviđenja. Najlakše je biti vjernik i slijepo vjerovati...

[NIN]

Nisam tražio tvoje mišlljenje o tom čovjeku. Postavio sam ti jednostavno pitanje: treba li nauka da istraži sve dostupne materijale o tom čovjeku. Ako je izučavala vjeru nekog plemena u J. Americi koji su obožavali neku zvijezdu, u vrijeme kada se apsolutno nije moglo utvrditi njeno postojanje, zato što se nije vidjela od veće zvijezde i brojni drugi, slični, slučajevi. Ponavljam, nema šta se ne istražuje danas. A nikada se nauka nije pozabavila ozbiljno po ovom pitanju. To što ti reče samo je mišljenje jedne skupine ljudi, a postoji i totalno suprotno, ali to nije nauka. Gdje je naučna objektivnost? Nauka nije subjektivna, kao ti u prethodnom postu. Nigdje nema toliko historijskog materijala koji je dostupan za izučavanje, a radi se o nečemu što je zapisano prije više od hiljadu godina. Zar to ne bi trebalo da bude senzacionalan materijal za nauku? Ako ćemo gledati naučno - objektivno.
Što se tiče izjava koje spomenuh, učinio sam to samo iz razloga što bi, ukoliko se pokažu netačne mogle ozbiljno da ugroze kredibilitet tog čovjeka.

Ako ti licno ne znas da li je, onda to ne znaci da zaista nije. Vecina ljudi kao ti misli da je kolicina naucnih saznanja priblizna njihovom znanju i onome sto oni znaju o nauci i njenim saznanjima iz polja koja njih (ne)zanimaju. Eh da je to tako, drug moj, pa svi bi onda bili naucnici.

A kad si vec naveo totalno pogresan primjer odmah da ti kazem da nije ni cudo sto ne znas i ignorises naucna saznanja kad su istorijske licnosti u pitanju, pogotovo one sa kojima se neki od nas i dan danas poistovjecuju ili prate njihov nauk. Naucna saznanja o Isusu, Davidu, Solomonu (upravo u decembarskom broju NG imas clanak o vjerodostojnosti prica o ova dva lika iz Starog zavjeta i arheoloskim saznanjima sa terena pa baci oko ako ti nije sta), Muhamedu i ostalim itekako da postoje i ima ih koliko hoces samo sto tebi ova konkretna naucna saznanja i ne idu bas na ruku jer se u mnogim stvarima generalno kose ili sa postojanjem nekih od tih licnosti uopste ili se prilicno kose sa vjerodostojnoscu nauka koja im se pripisuju i istinitosti onoga kako su isti prikazani po Svetim knjigama, sto je zapravo i primarni razlog ignorantnosti od strane religije. Dakle, naucnih saznanja itekako da ima samo sto ona tebe ne zanimaju jer u ogromnoj vecini slucajeva nisu po tvom. A i zasto bih ja sad tebi trebao nabijati na nos svoju predstavu o Muhamedu, recimo, koju sam mozda stekao upravo citajuci ta naucna saznanja za koja tvrdis da ne postoje? E moj drug...

I tema je evolucija, a posto sam ti na prethodnoj starni vec pokazao koliko zapravo ne znas i lupas bezveze kad je evolucija u pitanju, istu i par slicnih tema imas na adekvatnom podforumu gdje tvoja razmisljanja na ovu temu mozda i mogu doci do izrazaja. Ovdje, nazalost, tvojim idejama i tvojoj kolicini znanja o temi jednostavno nije mjesto.

[murat arslan]

@NIN
Ja nisam govorio o Isusu ni o Solomonu. Znam da je o njima mnogo toga istraženo. Ali se i to istraživanje zasniva, većinom, na pretpostavkama. Vjerovatno zbog toga krćšani ne prihvataju ono što nauka kaže o tim ljudima. Od pisanih tragova o njima imaš samo Bibliju.
O Muhammedu a.s. su pisali orijentalisti, ako se to može nazvati naučnim radom. Ja rekoh da imaš najviše pisanih tragova o ovom čovjeku, i životu prije 1400 godina, a koje nauka nije istražila. Ne samo semantički - postoji osnova da se istražuje u mnogim naučnim granama. Prihvatiti samo ono što govore orijentalisti je jednostrano i strano nauci.
Možeš to gledati i ovako: ako je milijardu i x miliona ljudi u zabludi, a nauka ima osnova da ih ubijedi i dokaže njihovo krivo shvatanje, tim prije je dužna da to učini. Jer u muslimana nema ništa, a da nije potvrđeno tekstom (ako ti smeta analogija i saglasnot učenjaka, to se može i preskočiti).
Raspravu o evoluciji sam prekinuo kada ste rekli da se ne bavite nastankom uslova za život. Ti si spomenuo socijalnu evoluciju.
Ja koliko se sjećam u sociologiji se vrlo malo spominju ovi ljudi. Jako, jako malo. Ili nikako. Što je naučno - objektivno vrlo glupo, zbog toga što je očit njihov uticaj na svjetsku historiju.

[Foggia]

Možeš to gledati i ovako: ako je milijardu i x miliona ljudi u zabludi, a nauka ima osnova da ih ubijedi i dokaže njihovo krivo shvatanje, tim prije je dužna da to učini.

Nauka je prije svega dužna da objasni sve pojave u svijetu koji nas okružuje. Ljudi godinama razbijaju glave i eksperimentišu, generacije i generacije naučnika nadovezuju svoje znanje sa onim prethodnim. Znači, ono informacija što je tebi danas na dohvat ruke, rezultat je miliona i miliona radnih sati najinteligentnijih ljudi. Tih milijardu i x miliona ljudi je dužno da sebe ubijedi u istinitost tih podataka i da to prihvati kao najveće bogatstvo čovječanstva. Ako se slučajno neki svjetonazori ne uklapaju sa današnjom naukom, onda problem ne treba tražiti u nauci.

[murat arslan]

Možeš to gledati i ovako: ako je milijardu i x miliona ljudi u zabludi, a nauka ima osnova da ih ubijedi i dokaže njihovo krivo shvatanje, tim prije je dužna da to učini.

Nauka je prije svega dužna da objasni sve pojave u svijetu koji nas okružuje. Ljudi godinama razbijaju glave i eksperimentišu, generacije i generacije naučnika nadovezuju svoje znanje sa onim prethodnim. Znači, ono informacija što je tebi danas na dohvat ruke, rezultat je miliona i miliona radnih sati najinteligentnijih ljudi. Tih milijardu i x miliona ljudi je dužno da sebe ubijedi u istinitost tih podataka i da to prihvati kao najveće bogatstvo čovječanstva. Ako se slučajno neki svjetonazori ne uklapaju sa današnjom naukom, onda problem ne treba tražiti u nauci.

Ili prvo pročitaj šta se piše, ili se nemoj tako bez veze ubacivati u riječ.
Pitanje za NIN-a:
Obzirom da je očigledno kako ovdje ne može doći do konstruktivnog dijaloga, i obzirom da me "gonite" odavdje, pitat ću vas nešto što me interesuje, a nije zagrebancija niti provokacija, pa onda odoh.
U Turskoj, mjesto Šanli Urfa postoji predaja (ti ćeš reći mit) da je Ibrahim a.s. bačen u vatru baš tu. To mjesto je smješteno u jednoj dolini, a iznad grada, na visokoj stijeni se nalaze dva visoka stuba. Navodno su ti stubovi napravljeni da izbace u vatru ovog čovjeka iz praćke jer je cijela dolina bila napunjena gorivim materijalom, pa ga nisu mogli dobaciti u sradište požara, osim na ovaj način.
Danas ima obilježeno mjesto gdje je on navodno pao u vatru, a od drva koja su zapaljena su stvorene ribe. Mit ko mit, kazat ćeš ti, a ja biti prinuđen da se složim. No ima nešto interesantno vezano za ove ribe. Naime, ne postoji način na koji se one mogu pripraviti za jelo. Kako god probaš da ih skuhaš, ispržiš, ispečeš ... samo se ugljenišu, pocrne i stvrdnu. Slično kao drvo.
Mene zanima zna li se koja je to vrsta ribe i da li ih ima na nekom drugom mjestu. Ponavljam, nije provokacija, ovo me stvarno interesuje.

[NIN]

Možeš to gledati i ovako: ako je milijardu i x miliona ljudi u zabludi, a nauka ima osnova da ih ubijedi i dokaže njihovo krivo shvatanje, tim prije je dužna da to učini.

Nauka je prije svega dužna da objasni sve pojave u svijetu koji nas okružuje. Ljudi godinama razbijaju glave i eksperimentišu, generacije i generacije naučnika nadovezuju svoje znanje sa onim prethodnim. Znači, ono informacija što je tebi danas na dohvat ruke, rezultat je miliona i miliona radnih sati najinteligentnijih ljudi. Tih milijardu i x miliona ljudi je dužno da sebe ubijedi u istinitost tih podataka i da to prihvati kao najveće bogatstvo čovječanstva. Ako se slučajno neki svjetonazori ne uklapaju sa današnjom naukom, onda problem ne treba tražiti u nauci.

Ili prvo pročitaj šta se piše, ili se nemoj tako bez veze ubacivati u riječ.
Pitanje za NIN-a:
Obzirom da je očigledno kako ovdje ne može doći do konstruktivnog dijaloga, i obzirom da me "gonite" odavdje, pitat ću vas nešto što me interesuje, a nije zagrebancija niti provokacija, pa onda odoh.
U Turskoj, mjesto Šanli Urfa postoji predaja (ti ćeš reći mit) da je Ibrahim a.s. bačen u vatru baš tu. To mjesto je smješteno u jednoj dolini, a iznad grada, na visokoj stijeni se nalaze dva visoka stuba. Navodno su ti stubovi napravljeni da izbace u vatru ovog čovjeka iz praćke jer je cijela dolina bila napunjena gorivim materijalom, pa ga nisu mogli dobaciti u sradište požara, osim na ovaj način.
Danas ima obilježeno mjesto gdje je on navodno pao u vatru, a od drva koja su zapaljena su stvorene ribe. Mit ko mit, kazat ćeš ti, a ja biti prinuđen da se složim. No ima nešto interesantno vezano za ove ribe. Naime, ne postoji način na koji se one mogu pripraviti za jelo. Kako god probaš da ih skuhaš, ispržiš, ispečeš ... samo se ugljenišu, pocrne i stvrdnu. Slično kao drvo.
Mene zanima zna li se koja je to vrsta ribe i da li ih ima na nekom drugom mjestu. Ponavljam, nije provokacija, ovo me stvarno interesuje.

Pogledaj na sljedecim linkovima:
http://perweb.firat.edu.tr/personel/yay ... _31618.pdf
http://www.medwelljournals.com/fulltext ... 10.681.687

[aNTropocentrio]

http://arstechnica.com/science/news/201 ... ctrons.ars

[statix]

Kako je izgledao život neandertalaca?

Djetinjstvo i životni vijek

Djetinjstvo neandertalaca bilo je izuzetno teško i opasno razdoblje. Erik Trinkhaus i D.D. Thompson pokazali su da 4 od 10 jedinki, tj. 40% neandertalaca nije doživjelo odraslu dob. Njihov rezultat potvrdila je i paleoantropologinja Olga Soffer koja je uspoređivala smrtnost neandertalske djece i djece naših predaka koja su živjela otprilike u isto vrijeme. Prema njezinim rezultatima, čak 43% neandertalske djece umiralo je prije 12. godine, dok je kod vrste Homo sapiens sapiens taj udio bio nešto manji od 30%. Od onih koji su uspjeli preživjeti djetinjstvo, samo 10% doživjelo je više od 40 godina.

Govor i komunikacija

Nekoliko godina kasnije tj. 1990. godine, pronađena je i hioidna kost neandertalaca. Hioidna kost je malena kost u obliku potkove koja se nalazi u grlu, a sudjeluje u proizvodnji zvuka. Pronađena kost bila je vrlo slična hioidnoj kosti suvremenih ljudi. Na posljetku, pronalazak gena FOXP2 koji je bitan za razvoj područja u mozgu povezanih s učenjem govora, uvjerio je većinu znanstvenika da su neandertalci ipak vjerojatno bili sposobni za neku vrstu razgovora.
http://biologija.com.hr/modules/AMS/art ... oryid=8209

[Jazz_Junkie]

Shedding new light on embryonic development

Similarities in the embryonic development of various animal species are also found at molecular level

The astonishing similarity in the appearance of embryos from different animal species was observed as far back as the 19th century by scientists such as Karl von Baer, Charles Darwin and Ernst Haeckel. Such observations prompted the hypothesis that the individual development of an organism reflects its evolutionary history or phylogeny. Two groups of scientists, including researchers at the Max Planck Institute of Molecular Genetics in Dresden and the Max Planck Institute for Evolutionary Biology in Plön, have now succeeded in demonstrating, for the first time, that parallels exist between individual development and phylogeny on the level of gene expression. (Nature, December 9, 2010)

http://www.mpg.de/english/illustrations ... index.html

[NIN]

Our Brains Are Shrinking. Are We Getting Dumber?



When it comes to brain size, bigger doesn't always mean better. As humans continue to evolve, scientists say our brains are actually getting smaller. The downsizing of human brains is an evolutionary fact that took science writer Kathleen McAuliffe by surprise.

"I said, 'What? I thought it was getting bigger!'" she tells NPR's Jacki Lyden. That was the story up to 20,000 years ago, she learned. Then, the brains of our ancestors reversed course and started getting smaller — and they've been shrinking ever since. Cro-Magnon man, who lived in Europe 20,000 to 30,000 years ago, had the biggest brains of any human species. In comparison, today's human brain is about 10 percent smaller. It's a chunk of brain matter "roughly equivalent to a tennis ball in size," McAuliffe says. The experts aren't sure about the implications of this evolutionary trend. Some think it might be a dumbing-down process. One cognitive scientist, David Geary, argues that as human society grows increasingly complex, individuals don't need to be as intelligent in order to survive and reproduce.

But not all researchers are so pessimistic. Brian Hare, an anthropologist at the Duke University Institute for Brain Sciences, thinks the decrease in brain size is actually an evolutionary advantage.

Ostatak teksta na:


Pozdrav...

[GAU8]

Our Brains Are Shrinking. Are We Getting Dumber?



When it comes to brain size, bigger doesn't always mean better. As humans continue to evolve, scientists say our brains are actually getting smaller. The downsizing of human brains is an evolutionary fact that took science writer Kathleen McAuliffe by surprise.

"I said, 'What? I thought it was getting bigger!'" she tells NPR's Jacki Lyden. That was the story up to 20,000 years ago, she learned. Then, the brains of our ancestors reversed course and started getting smaller — and they've been shrinking ever since. Cro-Magnon man, who lived in Europe 20,000 to 30,000 years ago, had the biggest brains of any human species. In comparison, today's human brain is about 10 percent smaller. It's a chunk of brain matter "roughly equivalent to a tennis ball in size," McAuliffe says. The experts aren't sure about the implications of this evolutionary trend. Some think it might be a dumbing-down process. One cognitive scientist, David Geary, argues that as human society grows increasingly complex, individuals don't need to be as intelligent in order to survive and reproduce.

But not all researchers are so pessimistic. Brian Hare, an anthropologist at the Duke University Institute for Brain Sciences, thinks the decrease in brain size is actually an evolutionary advantage.

Ostatak teksta na:


Pozdrav...

Čudi me samo kako Kathleen McAuliffe (autor teksta gore) nije već znala tu činjenicu.
A šta je sa brojem brazdi i vijuga? Zar nije površina kore ta koja je odlučujući faktor kompleksnosti, a ne sama moždana masa?

[NIN]

Our Brains Are Shrinking. Are We Getting Dumber?

Čudi me samo kako Kathleen McAuliffe (autor teksta gore) nije već znala tu činjenicu.
A šta je sa brojem brazdi i vijuga? Zar nije površina kore ta koja je odlučujući faktor kompleksnosti, a ne sama moždana masa?

Povrsina kore (Cortex) jeste jako vazan faktor ako na umu imamo kogniciju ali u ovom slucaju povrsina mozdane kore i njegova masa su proporcionalni. O tome se radi.

[GAU8]

Our Brains Are Shrinking. Are We Getting Dumber?

Čudi me samo kako Kathleen McAuliffe (autor teksta gore) nije već znala tu činjenicu.
A šta je sa brojem brazdi i vijuga? Zar nije površina kore ta koja je odlučujući faktor kompleksnosti, a ne sama moždana masa?

Povrsina kore (Cortex) jeste jako vazan faktor ako na umu imamo kogniciju ali u ovom slucaju povrsina mozdane kore i njegova masa su proporcionalni. O tome se radi.

Jesi li gledao Idiocracy ??

[NIN]

Jesi li gledao Idiocracy ??

Nisam ali, mogu reci, izvor iz kojih crpim informacije koje se ticu ovakvih i slicnih tema jeste literatura. Vidis, mozak je fizionomski jako kompleksan organ. Sastavljen je iz tri segmenta, milijarde sinapsi i non-stop je aktivan, Takodjer vrijedi napomenuti i to da je on homogena cjelina i da je prica da koristimo samo njegov mali dio za svoje motoricke i kognitivne funkcije ipak samo jedan infantilni mit.

Povrsina i zapremina (masa) su u njegovom slucaju prilicno proporcionalni radi, izmedju ostalog, ogranicenosti prostora u kojem se nalazi. S druge strane, teoretski, ako imamo komad plastelina velicine jajeta onda znamo da on ima odredjenu, ne tako veliku povrsinu. Ali ako nam prostor nije ogranicen i ako taj komad nekako ispeglamo do debljine atoma dobit cemo mnogo, mnogo vecu povrsinu dok ce zapremina ostati ista. Razmisli.

[GAU8]

Jesi li gledao Idiocracy ??

Nisam ali, mogu reci, izvor iz kojih crpim informacije koje se ticu ovakvih i slicnih tema jeste literatura. Vidis, mozak je fizionomski jako kompleksan organ. Sastavljen je iz tri segmenta, milijarde sinapsi i non-stop je aktivan, Takodjer vrijedi napomenuti i to da je on homogena cjelina i da je prica da koristimo samo njegov mali dio za svoje motoricke i kognitivne funkcije ipak samo jedan infantilni mit.

Povrsina i zapremina (masa) su u njegovom slucaju prilicno proporcionalni radi, izmedju ostalog, ogranicenosti prostora u kojem se nalazi. S druge strane, teoretski, ako imamo komad plastelina velicine jajeta onda znamo da on ima odredjenu, ne tako veliku povrsinu. Ali ako nam prostor nije ogranicen i ako taj komad nekako ispeglamo do debljine atoma dobit cemo mnogo, mnogo vecu povrsinu dok ce zapremina ostati ista. Razmisli.

Idiocracy je jedna osrednja americka komedija koja opisuje ljudsku buducnost u kojoj cemo evoluirati u prilicno stupidnu vrstu.

Spomenuo sam to jer si rekao kako je omjer povrsine cortex-a i mozdane mase nepromijenjen u odnosu na prve homo sapiense.

A onda opet kazes kako je masa relativna i da je sve u povrsini (sto sam ja vec ranije spomenuo)
Stoga ne razumijem sta zelis da kazes. Da li treba da se zabrinemo, ili ne, u vezi smanjenja mozdane mase.
Da li nas to cini manje sposobnom vrstom, suocimo li se recimo ponovo sa iznenadnom prijetnjom, npr. sa neke druge planete...

[NIN]

Jesi li gledao Idiocracy ??

Nisam ali, mogu reci, izvor iz kojih crpim informacije koje se ticu ovakvih i slicnih tema jeste literatura. Vidis, mozak je fizionomski jako kompleksan organ. Sastavljen je iz tri segmenta, milijarde sinapsi i non-stop je aktivan, Takodjer vrijedi napomenuti i to da je on homogena cjelina i da je prica da koristimo samo njegov mali dio za svoje motoricke i kognitivne funkcije ipak samo jedan infantilni mit.

Povrsina i zapremina (masa) su u njegovom slucaju prilicno proporcionalni radi, izmedju ostalog, ogranicenosti prostora u kojem se nalazi. S druge strane, teoretski, ako imamo komad plastelina velicine jajeta onda znamo da on ima odredjenu, ne tako veliku povrsinu. Ali ako nam prostor nije ogranicen i ako taj komad nekako ispeglamo do debljine atoma dobit cemo mnogo, mnogo vecu povrsinu dok ce zapremina ostati ista. Razmisli.

Idiocracy je jedna osrednja americka komedija koja opisuje ljudsku buducnost u kojoj cemo evoluirati u prilicno stupidnu vrstu.

Spomenuo sam to jer si rekao kako je omjer povrsine cortex-a i mozdane mase nepromijenjen u odnosu na prve homo sapiense.

A onda opet kazes kako je masa relativna i da je sve u povrsini (sto sam ja vec ranije spomenuo)
Stoga ne razumijem sta zelis da kazes. Da li treba da se zabrinemo, ili ne, u vezi smanjenja mozdane mase.
Da li nas to cini manje sposobnom vrstom, suocimo li se recimo ponovo sa iznenadnom prijetnjom, npr. sa neke druge planete...

Nisam tvrdio da je nepromjenjen jer ocigledno je da jeste, kao sto se i vidi iz postavljenog teksta, nego sam se osvrnuo na tvoju opasku u vezi odnosa povrsine korteksa i mase mozga (mozda nisam dobro shvatio tvoj post). Ono sto se vjerovatno desava jeste da se ukupna masa donekle reducirala dok se masa i povrsina korteksa, gdje se nalaze kognitivni centri, do jedne mjere povecala. Kad se sve baci na papir dobijemo da se ukupna masa mozga smanjila za nekih 200-njak grama dok, s druge strane, ako uporedimo mozdanu zapreminu koja otpada na korteks jednog kromanjonca i danasnjeg covjeka onda vidimo da smo u prednosti, tj. da je nas korteks povrsinom veci i, shodno tome, donekle povecane zapremine na ustrb ukupne mase mozga, sto ce reci da smo kognitivno sposobniji od kromanjonaca.

U sustini, ovi tekstovi su naucno-popularne prirode, dakle za sire citateljstvo. Oni upuceniji naravno da jako dobro znaju da sama masa nije presudan faktor ako na umu imamo kogniciju. Na primjer, mozak nekih od kitova tezi i do 10kg sto bi znacilo da je 8 do 9 puta tezi od mozga jednog covjeka pa opet, ako uzmemo sve u obzir, ljudi su kognitivno prilicno sposobniji od jednog kita. Slicna situacija je i sa slonovima. Sve u svemu, masa nije toliko presudna kako to izgleda na prvi pogled, a to strucnjaci jako dobro znaju.

[NIN]

Fossil Suggests Lucy Had The First Modern Foot
by Christopher Joyce


This foot bone, the fourth metatarsal, connects the heel to the fourth toe. The 3 million-year-old fossil suggests that Australopithecus — Lucy and her kind — could have been the first upright walkers.

February 12, 2011

In human evolution, the birth of the modern foot was a big deal. With its high arch and stiffness, it led to long-distance walking, running and, eventually, podiatry.

What's in dispute is just when this anatomical wonder evolved. Now scientists have discovered a bone they think may answer that question. But it's controversial — other experts are skeptical, and the discovery has the makings of another fossil feud.

If the human foot were a building, it would be a cathedral: Twenty-six bones and more than 100 muscles and tendons form an arched limb that's stiff, but also elastic. It's the kind of foot you need to quit living in trees and make a home on the range.

"It's sort of a window into humanity," says William Jungers, a paleoanthropologist at Stony Brook University in New York. In fact, the modern foot probably came before the modern brain.

But when, and how?

[VerticalHairFactor]

Dragi forumaši, naletio sam na sljedeće:

Najosnovnija bakterija ima manje od 500 gena. Covjek ima oko 22.410. Prvo sto se vidi iz ova dva broja jeste potreba da se nekako doda cca 22.000 gena. Medjutim, ovdje ima jedna kvaka. Koliko god bilo mutacija, pozitivnih ili negativnih one uticu na vec postojece gene. Nikad nije zabiljezeno da je nekad gen mutirao u dva gena. Ovim se potvrdjuje da je prirodna selekcija moguca unutar jedne vrste. Onaj ko je jaci, pametniji opstaje.

Nova jedinka nastaje samo onda kada se poveca broj gena u genetskom materijalu. Ne zna se tacno koliko je gena imala navodna "prva bakterija" ali danasnji najprostiji oblik bakterije ima oko 500. Jedan gen ima oko 100.000 amino-kiselina koje su perfektno poredane u niz. One nose informaciju o razvoju organizma. U njima je zapisano kako ce se celije udruzivati u tkiva ovi u organe a ovi u organske sisteme (ako je rijec o visecelijskim organizmima).

Dakle, pored tog sto je nemoguce da se napravi 501. gen, nemoguce je promjeniti genetski materijal u jednocelijskom organizmu kako bi on mogao funkcionisati kao visecelijski organizam, jer se mutacije desavaju na nekoliko mjesta u onih 100.000 amino kiselina. Celija ima svoje dijelove koji joj omogucavaju zivot. Tako na primjer, celijski zid je stiti od vanjskih uticaja kao ljude sto stiti koza ili biljke kora, preko mitohondrija preradjuje kisik koji joj se donese itd. Prosto je sve (u odnosu na organe) ali celija ima svoje dijelove koji joj sluze da obavlja proces metabolizma. I kao takva je nezavisna.

Jednocelijski organizam ima u sebi dijelove koji mu omogucavaju zivot, nezavisno od svih drugih. Kada bi taj organizam "pozelio" napredovati i postati visecelijski organizam ocigledno je da bi morao dijeliti uloge sa nekim. Dakle, umjesto jedne celije koja sve obavlja moralo bi sada imati vise celija koje bi obavljale razlicite zadatke. Jedna bi disala za taj novi visecelijski organizam, jedna bi sluzila za probavu, jedna bi nabavljala hranu, jedna bi stitila organizam itd. Samo nek jedna zakaze, sav organizam umire.

Posto je opstepoznato da se onih 500 gena nikako ne moze pretvoriti u 501 onda preostaje da postojecih 500 (sa po 100.000 aminokiselina) mutira tako da se taj jednocelijski organizam pretvori u visecelijski. Vrlo bitno je naglasiti da je kod u 500 gena prilagodjen tako da napravi bakteriju koja je sama sposobna da zivi. Mutacija treba napraviti dvocelijski organizam sa podjeljenim ulogama. Ako se uzme u obzir da je to sada potpuno drugaciji sistem funkcionisanja logicno je da genetski materijal ne moze biti promjenjen samo na jednom ili dva mjesta. Pola funkcija celija gubi i pola funkcija druga celija gubi i one daju jedan organizam sa svim funkcijama. POtrebno je, dakle, izvrsiti mutaciju na pola gena (250) ili na svim genima ali na 50.000 aminokiselina. EH sad, je smjesno racunati vjerovatnocu da se sve to poreda pravilno jer ako samo jednan gen ofula u redanju dobijas katastrofalne posljedice i taj organizam zasigurno nije sposoban sam sebe odrzavati na zivotu

I trece: uvijek moraju istovremeno dva uspjeti tako evoulirati kako bi se vrsta odrzala...

Dakle, genetika obara teoriju evolucije.

1) Nemoguce je da mutacijom nastane novi gen. Najprostija bakterija ima 500 covjek preko 22.000
2) Nemoguce je zamjeniti genetski materijal mutacijama u tolikoj mjeri da se sa jednocelijskog nezavisnog sistema predje na visecelijski zavisni organizam.
3) Nemoguce je ispuniti prvi i drugi uslov i jos da se to dogodi dvaput istovremeno kako bismo imali muzjaka i zenku.

Može li se neko "očitovati" o gore spomenutom, u smislu da mi da odgovor, ukoliko postoji, na navedene tvrdnje o "genetika vs evolucija".

[NIN]

Dragi forumaši, naletio sam na sljedeće:
...
Dakle, genetika obara teoriju evolucije.

1) Nemoguce je da mutacijom nastane novi gen. Najprostija bakterija ima 500 covjek preko 22.000
2) Nemoguce je zamjeniti genetski materijal mutacijama u tolikoj mjeri da se sa jednocelijskog nezavisnog sistema predje na visecelijski zavisni organizam.
3) Nemoguce je ispuniti prvi i drugi uslov i jos da se to dogodi dvaput istovremeno kako bismo imali muzjaka i zenku.

Može li se neko "očitovati" o gore spomenutom, u smislu da mi da odgovor, ukoliko postoji, na navedene tvrdnje o "genetika vs evolucija".

Druze, moram priznati da si me iznenadio, a pomalo i razocarao, priznat cu, iz razloga jer mislim da si kud i kamo sposobniji pronaci relevantnu informaciju ticanu za problematiku koju navodis u svom pitanju. Al' hajde, neise, sto bi rekli. Podjoh kvotati tvoj posti da bih ti ukazao na pogresne premise vezane za specijaciju generalno i evoluciju iz jednocelijskog u visecelijski organizam konkretno, kao i to da novi geni unutar genoma ne nastaju mutacijama, sto ces i sam vidjeti u par citata ispod, ali, posto nisam bas s vremenom, odlucih ti postaviti par clanaka ljudi iz struke koji bi ti trebali ponuditi dgovore na tvoja pitanja:

(Posljednji clanak u nizu se konkretno bavi tvojim pitanjem dok su ostali, dosta strucniji radovi, kontekstualno druge prirode ali se primarno temelje upravo na toj genetskoj duplikaciji koja je u genetici zapravo jedan od primarnih mehanizama uz rekombinaciju i mutacije, a koja je odgovorna upravo za ono sto te zanima.)

Gene. 1999 Sep 30;238(1):103-14.
Genome evolution and the evolution of exon-shuffling--a review.
Patthy L.
Institute of Enzymology, Biological Research Center, Hungarian Academy of Sciences, Budapest. [email protected]

Recent studies on the genomes of protists, plants, fungi and animals confirm that the increase in genome size and gene number in different eukaryotic lineages is paralleled by a general decrease in genome compactness and an increase in the number and size of introns.(...)

http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/10570989
(ako ne mozes pronaci cijeli clanak javi)

Genome increase as a clock for the origin and evolution of life
Alexei A Sharov

(...)Although the global increase of genome sizes from bacteria to mammals is a well-known fact, no attempt has been made to model this process. The total genome size appeared highly variable among organisms with the same level of morphological complexity, a phenomenon known as a C-value paradox. These variations in genome size are caused mostly by gene duplication, polyploidy, and accumulation/deletion of intergenic DNA. Thus, genome size was mostly studied as an indicator of insertion-deletion frequencies in different species rather than a measure of complexity.

Biological complexity was recently defined by Adami et al. as a size of functional and non-redundant genome. This measure does not depend on duplications, insertions, or deletions of non-functional or redundant sequences, and therefore it is more stable in evolution than the total genome size. The dynamics of genome increase in evolution can be modelled on the basis of known mechanisms which appear to act as positive feedbacks. First, the theory of a hypercycle considers a genome as a community of mutually beneficial (i.e., cross-catalytic) self-replicating elements. For example, a gene that improves proof-reading increases the replication accuracy of all other genes. These benefits are applied not just to existing genes but also to genes that may appear in the future. Thus, already existing genes can help new genes to become established, and as a result, bigger genomes will grow faster than small ones. Second, new genes usually originate via duplication and recombination of already existing genes in the genome. Thus, larger genomes provide more diverse initial material for the emergence of new genes. Third, large genomes support more diverse metabolic networks and morphological elements (at various scales from cell components to tissues and organs) than small genomes, which in turn may provide new functional niches for novel genes. These three mechanisms of positive feedback may be sufficient to cause an exponential growth in the size of functional non-redundant genome.(...)

http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC1526419/

Riedl’s Theory
Riedl’s (1977) theory for the evolution of “genome systemization” is the main earlier example of a constructional selection theory for the genotype-phenotype map. He considers the situation where functional interactions arise in the organism that require the coordinated change of several phenotypic characters in order to produce adaptive variants.
When this would require simultaneous mutations at several genes, he argues that the evolution of a new gene that produces the needed coordinated variability — a “superimposed genetic unit”—is a far more likely possibility. Thus Riedl is proposing that the genotype-phenotype map can evolve in directions that facilitate adaptation through selective genome growth.

http://citeseerx.ist.psu.edu/viewdoc/do ... 1&type=pdf

Where do new genes come from? Although there is a certain amount of de novo synthesis of DNA in the genome, most genes originate from template based duplication of existing sequences. And while the vast majority of gene duplications may go to extinction, the genes currently functioning in an organism will possess an unbroken backward genealogy to earlier, ancestral genes (complicated perhaps by the occasional reactivation or insertion of pseudogene sequences). So there exists an “intra-genomic phylogeny”, which is actually beginning to be taken as an object of study as the accumulation of DNA sequences allows the construction of “gene-trees” (Dorit and Gilbert 1990, Dorit et al. 1991, Strong and Gutman 1992, Burt and Paton 1992, Klenova, et al. 1992, Streydio et al. 1992, Haefliger et al. 1989).

http://citeseerx.ist.psu.edu/viewdoc/do ... 1&type=pdf

Gene duplication
Evidently the total information capacity of genomes is very variable across the living kingdoms, and it must have changed greatly in evolution, presumably in both directions. Losses of genetic material are called deletions. New genes arise through various kinds of duplication. This is well illustrated by haemoglobin, the complex protein molecule that transports oxygen in the blood.

Human adult haemoglobin is actually a composite of four protein chains called globins, knotted around each other. Their detailed sequences show that the four globin chains are closely related to each other, but they are not identical. Two of them are called alpha globins (each a chain of 141 amino acids), and two are beta globins (each a chain of 146 amino acids). The genes coding for the alpha globins are on chromosome 11; those coding for the beta globins are on chromosome 16. On each of these chromosomes, there is a cluster of globin genes in a row, interspersed with some junk DNA. The alpha cluster, on Chromosome 11, contains seven globin genes. Four of these are pseudogenes, versions of alpha disabled by faults in their sequence and not translated into proteins. Two are true alpha globins, used in the adult. The final one is called zeta and is used only in embryos. Similarly the beta cluster, on chromosome 16, has six genes, some of which are disabled, and one of which is used only in the embryo. Adult haemoglobin, as we’ve seen contains two alpha and two beta chains.

Never mind all this complexity. Here’s the fascinating point. Careful letter-by-letter analysis shows that these different kinds of globin genes are literally cousins of each other, literally members of a family. But these distant cousins still coexist inside our own genome, and that of all vertebrates. On a the scale of whole organism, the vertebrates are our cousins too. The tree of vertebrate evolution is the family tree we are all familiar with, its branch-points representing speciation events — the splitting of species into pairs of daughter species. But there is another family tree occupying the same timescale, whose branches represent not speciation events but gene duplication events within genomes.

The dozen or so different globins inside you are descended from an ancient globin gene which, in a remote ancestor who lived about half a billion years ago, duplicated, after which both copies stayed in the genome. There were then two copies of it, in different parts of the genome of all descendant animals. One copy was destined to give rise to the alpha cluster (on what would eventually become Chromosome 11 in our genome), the other to the beta cluster (on Chromosome 16). As the aeons passed, there were further duplications (and doubtless some deletions as well). Around 400 million years ago the ancestral alpha gene duplicated again, but this time the two copies remained near neighbours of each other, in a cluster on the same chromosome. One of them was destined to become the zeta of our embryos, the other became the alpha globin genes of adult humans (other branches gave rise to the nonfunctional pseudogenes I mentioned). It was a similar story along the beta branch of the family, but with duplications at other moments in geological history.

Now here’s an equally fascinating point. Given that the split between the alpha cluster and the beta cluster took place 500 million years ago, it will of course not be just our human genomes that show the split — possess alpha genes in a different part of the genome from beta genes. We should see the same within-genome split if we look at any other mammals, at birds, reptiles, amphibians and bony fish, for our common ancestor with all of them lived less than 500 million years ago. Wherever it has been investigated, this expectation has proved correct. Our greatest hope of finding a vertebrate that does not share with us the ancient alpha/beta split would be a jawless fish like a lamprey, for they are our most remote cousins among surviving vertebrates; they are the only surviving vertebrates whose common ancestor with the rest of the vertebrates is sufficiently ancient that it could have predated the alpha/beta split. Sure enough, these jawless fishes are the only known vertebrates that lack the alpha/beta divide.

Gene duplication, within the genome, has a similar historic impact to species duplication (“speciation”) in phylogeny. It is responsible for gene diversity, in the same way as speciation is responsible for phyletic diversity. Beginning with a single universal ancestor, the magnificent diversity of life has come about through a series of branchings of new species, which eventually gave rise to the major branches of the living kingdoms and the hundreds of millions of separate species that have graced the earth. A similar series of branchings, but this time within genomes — gene duplications — has spawned the large and diverse population of clusters of genes that constitutes the modern genome.

The story of the globins is just one among many. Gene duplications and deletions have occurred from time to time throughout genomes. It is by these, and similar means, that genome sizes can increase in evolution. But remember the distinction between the total capacity of the whole genome, and the capacity of the portion that is actually used. Recall that not all the globin genes are actually used. Some of them, like theta in the alpha cluster of globin genes, are pseudogenes, recognizably kin to functional genes in the same genomes, but never actually translated into the action language of protein. What is true of globins is true of most other genes. Genomes are littered with nonfunctional pseudogenes, faulty duplicates of functional genes that do nothing, while their functional cousins (the word doesn’t even need scare quotes) get on with their business in a different part of the same genome. And there’s lots more DNA that doesn’t even deserve the name pseudogene. It, too, is derived by duplication, but not duplication of functional genes. It consists of multiple copies of junk, “tandem repeats”, and other nonsense which may be useful for forensic detectives but which doesn’t seem to be used in the body itself.(...)
By Richard Dawkins

http://www.skeptics.com.au/publications ... challenge/

Takodjer, potrazi knjigu Evolution by gene duplication, Susumu Ohno (1970) i proguglaj Gene duplication.

Dakle, geneza novog gena unutar genoma je prilicno jasan i vec duze vremena obimno istrazen fenomen.

[GAU8]

Dragi forumaši, naletio sam na sljedeće:

Najosnovnija bakterija ima manje od 500 gena. Covjek ima oko 22.410. Prvo sto se vidi iz ova dva broja jeste potreba da se nekako doda cca 22.000 gena. Medjutim, ovdje ima jedna kvaka. Koliko god bilo mutacija, pozitivnih ili negativnih one uticu na vec postojece gene. Nikad nije zabiljezeno da je nekad gen mutirao u dva gena. Ovim se potvrdjuje da je prirodna selekcija moguca unutar jedne vrste. Onaj ko je jaci, pametniji opstaje.

Nova jedinka nastaje samo onda kada se poveca broj gena u genetskom materijalu. Ne zna se tacno koliko je gena imala navodna "prva bakterija" ali danasnji najprostiji oblik bakterije ima oko 500. Jedan gen ima oko 100.000 amino-kiselina koje su perfektno poredane u niz. One nose informaciju o razvoju organizma. U njima je zapisano kako ce se celije udruzivati u tkiva ovi u organe a ovi u organske sisteme (ako je rijec o visecelijskim organizmima).

Dakle, pored tog sto je nemoguce da se napravi 501. gen, nemoguce je promjeniti genetski materijal u jednocelijskom organizmu kako bi on mogao funkcionisati kao visecelijski organizam, jer se mutacije desavaju na nekoliko mjesta u onih 100.000 amino kiselina. Celija ima svoje dijelove koji joj omogucavaju zivot. Tako na primjer, celijski zid je stiti od vanjskih uticaja kao ljude sto stiti koza ili biljke kora, preko mitohondrija preradjuje kisik koji joj se donese itd. Prosto je sve (u odnosu na organe) ali celija ima svoje dijelove koji joj sluze da obavlja proces metabolizma. I kao takva je nezavisna.

Jednocelijski organizam ima u sebi dijelove koji mu omogucavaju zivot, nezavisno od svih drugih. Kada bi taj organizam "pozelio" napredovati i postati visecelijski organizam ocigledno je da bi morao dijeliti uloge sa nekim. Dakle, umjesto jedne celije koja sve obavlja moralo bi sada imati vise celija koje bi obavljale razlicite zadatke. Jedna bi disala za taj novi visecelijski organizam, jedna bi sluzila za probavu, jedna bi nabavljala hranu, jedna bi stitila organizam itd. Samo nek jedna zakaze, sav organizam umire.

Posto je opstepoznato da se onih 500 gena nikako ne moze pretvoriti u 501 onda preostaje da postojecih 500 (sa po 100.000 aminokiselina) mutira tako da se taj jednocelijski organizam pretvori u visecelijski. Vrlo bitno je naglasiti da je kod u 500 gena prilagodjen tako da napravi bakteriju koja je sama sposobna da zivi. Mutacija treba napraviti dvocelijski organizam sa podjeljenim ulogama. Ako se uzme u obzir da je to sada potpuno drugaciji sistem funkcionisanja logicno je da genetski materijal ne moze biti promjenjen samo na jednom ili dva mjesta. Pola funkcija celija gubi i pola funkcija druga celija gubi i one daju jedan organizam sa svim funkcijama. POtrebno je, dakle, izvrsiti mutaciju na pola gena (250) ili na svim genima ali na 50.000 aminokiselina. EH sad, je smjesno racunati vjerovatnocu da se sve to poreda pravilno jer ako samo jednan gen ofula u redanju dobijas katastrofalne posljedice i taj organizam zasigurno nije sposoban sam sebe odrzavati na zivotu

I trece: uvijek moraju istovremeno dva uspjeti tako evoulirati kako bi se vrsta odrzala...

Dakle, genetika obara teoriju evolucije.

1) Nemoguce je da mutacijom nastane novi gen. Najprostija bakterija ima 500 covjek preko 22.000
2) Nemoguce je zamjeniti genetski materijal mutacijama u tolikoj mjeri da se sa jednocelijskog nezavisnog sistema predje na visecelijski zavisni organizam.
3) Nemoguce je ispuniti prvi i drugi uslov i jos da se to dogodi dvaput istovremeno kako bismo imali muzjaka i zenku.

Može li se neko "očitovati" o gore spomenutom, u smislu da mi da odgovor, ukoliko postoji, na navedene tvrdnje o "genetika vs evolucija".

Gdje si na to "naletio" i koje su tvoji izvori, iz kojih izvodis zakljucke.
Ne mozes tek sako sam od sebe tvrditi sve gore pomenuto...

[GAU8]

Dragi forumaši, naletio sam na sljedeće:
...
Dakle, genetika obara teoriju evolucije.

1) Nemoguce je da mutacijom nastane novi gen. Najprostija bakterija ima 500 covjek preko 22.000
2) Nemoguce je zamjeniti genetski materijal mutacijama u tolikoj mjeri da se sa jednocelijskog nezavisnog sistema predje na visecelijski zavisni organizam.
3) Nemoguce je ispuniti prvi i drugi uslov i jos da se to dogodi dvaput istovremeno kako bismo imali muzjaka i zenku.

Može li se neko "očitovati" o gore spomenutom, u smislu da mi da odgovor, ukoliko postoji, na navedene tvrdnje o "genetika vs evolucija".

Druze, moram priznati da si me iznenadio, a pomalo i razocarao, priznat cu, iz razloga jer mislim da si kud i kamo sposobniji pronaci relevantnu informaciju ticanu za problematiku koju navodis u svom pitanju. Al' hajde, neise, sto bi rekli. Podjoh kvotati tvoj posti da bih ti ukazao na pogresne premise vezane za specijaciju generalno i evoluciju iz jednocelijskog u visecelijski organizam konkretno, kao i to da novi geni unutar genoma ne nastaju mutacijama, sto ces i sam vidjeti u par citata ispod, ali, posto nisam bas s vremenom, odlucih ti postaviti par clanaka ljudi iz struke koji bi ti trebali ponuditi dgovore na tvoja pitanja:

(Posljednji clanak u nizu se konkretno bavi tvojim pitanjem dok su ostali, dosta strucniji radovi, kontekstualno druge prirode ali se primarno temelje upravo na toj genetskoj duplikaciji koja je u genetici zapravo jedan od primarnih mehanizama uz rekombinaciju i mutacije, a koja je odgovorna upravo za ono sto te zanima.)

Gene. 1999 Sep 30;238(1):103-14.
Genome evolution and the evolution of exon-shuffling--a review.
Patthy L.
Institute of Enzymology, Biological Research Center, Hungarian Academy of Sciences, Budapest. [email protected]

Recent studies on the genomes of protists, plants, fungi and animals confirm that the increase in genome size and gene number in different eukaryotic lineages is paralleled by a general decrease in genome compactness and an increase in the number and size of introns.(...)

http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/10570989
(ako ne mozes pronaci cijeli clanak javi)

Genome increase as a clock for the origin and evolution of life
Alexei A Sharov

(...)Although the global increase of genome sizes from bacteria to mammals is a well-known fact, no attempt has been made to model this process. The total genome size appeared highly variable among organisms with the same level of morphological complexity, a phenomenon known as a C-value paradox. These variations in genome size are caused mostly by gene duplication, polyploidy, and accumulation/deletion of intergenic DNA. Thus, genome size was mostly studied as an indicator of insertion-deletion frequencies in different species rather than a measure of complexity.

Biological complexity was recently defined by Adami et al. as a size of functional and non-redundant genome. This measure does not depend on duplications, insertions, or deletions of non-functional or redundant sequences, and therefore it is more stable in evolution than the total genome size. The dynamics of genome increase in evolution can be modelled on the basis of known mechanisms which appear to act as positive feedbacks. First, the theory of a hypercycle considers a genome as a community of mutually beneficial (i.e., cross-catalytic) self-replicating elements. For example, a gene that improves proof-reading increases the replication accuracy of all other genes. These benefits are applied not just to existing genes but also to genes that may appear in the future. Thus, already existing genes can help new genes to become established, and as a result, bigger genomes will grow faster than small ones. Second, new genes usually originate via duplication and recombination of already existing genes in the genome. Thus, larger genomes provide more diverse initial material for the emergence of new genes. Third, large genomes support more diverse metabolic networks and morphological elements (at various scales from cell components to tissues and organs) than small genomes, which in turn may provide new functional niches for novel genes. These three mechanisms of positive feedback may be sufficient to cause an exponential growth in the size of functional non-redundant genome.(...)

http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC1526419/

Riedl’s Theory
Riedl’s (1977) theory for the evolution of “genome systemization” is the main earlier example of a constructional selection theory for the genotype-phenotype map. He considers the situation where functional interactions arise in the organism that require the coordinated change of several phenotypic characters in order to produce adaptive variants.
When this would require simultaneous mutations at several genes, he argues that the evolution of a new gene that produces the needed coordinated variability — a “superimposed genetic unit”—is a far more likely possibility. Thus Riedl is proposing that the genotype-phenotype map can evolve in directions that facilitate adaptation through selective genome growth.

http://citeseerx.ist.psu.edu/viewdoc/do ... 1&type=pdf

Where do new genes come from? Although there is a certain amount of de novo synthesis of DNA in the genome, most genes originate from template based duplication of existing sequences. And while the vast majority of gene duplications may go to extinction, the genes currently functioning in an organism will possess an unbroken backward genealogy to earlier, ancestral genes (complicated perhaps by the occasional reactivation or insertion of pseudogene sequences). So there exists an “intra-genomic phylogeny”, which is actually beginning to be taken as an object of study as the accumulation of DNA sequences allows the construction of “gene-trees” (Dorit and Gilbert 1990, Dorit et al. 1991, Strong and Gutman 1992, Burt and Paton 1992, Klenova, et al. 1992, Streydio et al. 1992, Haefliger et al. 1989).

http://citeseerx.ist.psu.edu/viewdoc/do ... 1&type=pdf

Gene duplication
Evidently the total information capacity of genomes is very variable across the living kingdoms, and it must have changed greatly in evolution, presumably in both directions. Losses of genetic material are called deletions. New genes arise through various kinds of duplication. This is well illustrated by haemoglobin, the complex protein molecule that transports oxygen in the blood.

Human adult haemoglobin is actually a composite of four protein chains called globins, knotted around each other. Their detailed sequences show that the four globin chains are closely related to each other, but they are not identical. Two of them are called alpha globins (each a chain of 141 amino acids), and two are beta globins (each a chain of 146 amino acids). The genes coding for the alpha globins are on chromosome 11; those coding for the beta globins are on chromosome 16. On each of these chromosomes, there is a cluster of globin genes in a row, interspersed with some junk DNA. The alpha cluster, on Chromosome 11, contains seven globin genes. Four of these are pseudogenes, versions of alpha disabled by faults in their sequence and not translated into proteins. Two are true alpha globins, used in the adult. The final one is called zeta and is used only in embryos. Similarly the beta cluster, on chromosome 16, has six genes, some of which are disabled, and one of which is used only in the embryo. Adult haemoglobin, as we’ve seen contains two alpha and two beta chains.

Never mind all this complexity. Here’s the fascinating point. Careful letter-by-letter analysis shows that these different kinds of globin genes are literally cousins of each other, literally members of a family. But these distant cousins still coexist inside our own genome, and that of all vertebrates. On a the scale of whole organism, the vertebrates are our cousins too. The tree of vertebrate evolution is the family tree we are all familiar with, its branch-points representing speciation events — the splitting of species into pairs of daughter species. But there is another family tree occupying the same timescale, whose branches represent not speciation events but gene duplication events within genomes.

The dozen or so different globins inside you are descended from an ancient globin gene which, in a remote ancestor who lived about half a billion years ago, duplicated, after which both copies stayed in the genome. There were then two copies of it, in different parts of the genome of all descendant animals. One copy was destined to give rise to the alpha cluster (on what would eventually become Chromosome 11 in our genome), the other to the beta cluster (on Chromosome 16). As the aeons passed, there were further duplications (and doubtless some deletions as well). Around 400 million years ago the ancestral alpha gene duplicated again, but this time the two copies remained near neighbours of each other, in a cluster on the same chromosome. One of them was destined to become the zeta of our embryos, the other became the alpha globin genes of adult humans (other branches gave rise to the nonfunctional pseudogenes I mentioned). It was a similar story along the beta branch of the family, but with duplications at other moments in geological history.

Now here’s an equally fascinating point. Given that the split between the alpha cluster and the beta cluster took place 500 million years ago, it will of course not be just our human genomes that show the split — possess alpha genes in a different part of the genome from beta genes. We should see the same within-genome split if we look at any other mammals, at birds, reptiles, amphibians and bony fish, for our common ancestor with all of them lived less than 500 million years ago. Wherever it has been investigated, this expectation has proved correct. Our greatest hope of finding a vertebrate that does not share with us the ancient alpha/beta split would be a jawless fish like a lamprey, for they are our most remote cousins among surviving vertebrates; they are the only surviving vertebrates whose common ancestor with the rest of the vertebrates is sufficiently ancient that it could have predated the alpha/beta split. Sure enough, these jawless fishes are the only known vertebrates that lack the alpha/beta divide.

Gene duplication, within the genome, has a similar historic impact to species duplication (“speciation”) in phylogeny. It is responsible for gene diversity, in the same way as speciation is responsible for phyletic diversity. Beginning with a single universal ancestor, the magnificent diversity of life has come about through a series of branchings of new species, which eventually gave rise to the major branches of the living kingdoms and the hundreds of millions of separate species that have graced the earth. A similar series of branchings, but this time within genomes — gene duplications — has spawned the large and diverse population of clusters of genes that constitutes the modern genome.

The story of the globins is just one among many. Gene duplications and deletions have occurred from time to time throughout genomes. It is by these, and similar means, that genome sizes can increase in evolution. But remember the distinction between the total capacity of the whole genome, and the capacity of the portion that is actually used. Recall that not all the globin genes are actually used. Some of them, like theta in the alpha cluster of globin genes, are pseudogenes, recognizably kin to functional genes in the same genomes, but never actually translated into the action language of protein. What is true of globins is true of most other genes. Genomes are littered with nonfunctional pseudogenes, faulty duplicates of functional genes that do nothing, while their functional cousins (the word doesn’t even need scare quotes) get on with their business in a different part of the same genome. And there’s lots more DNA that doesn’t even deserve the name pseudogene. It, too, is derived by duplication, but not duplication of functional genes. It consists of multiple copies of junk, “tandem repeats”, and other nonsense which may be useful for forensic detectives but which doesn’t seem to be used in the body itself.(...)
By Richard Dawkins

http://www.skeptics.com.au/publications ... challenge/

Takodjer, potrazi knjigu Evolution by gene duplication, Susumu Ohno (1970) i proguglaj Gene duplication.

Dakle, geneza novog gena unutar genoma je prilicno jasan i vec duze vremena obimno istrazen fenomen.

E moj NIN, zasto se trudis, kad je ovakvim ljudima sve preko 1000-2000 rijeci nedostizno. Cak i pop-sci članci spadaju u domen neshvatljivog