Evolucija

[Fair Life]

I Majka Tereza je bila vjernica.
Bezze generalizuješ.

Ne napisah... svi vjernici. Ali da je medju njima rasadnik... jeste.

PS. . .Prica o majci Terezi je malo prenapuhana.

[vatrogasac]

Vjernici duso moja !!

Vidi pod Ku Klux Klan...

...daj ba Fair Life....

Ku Klux Klan(KKK) je naziv za bivse i sadasnje organizacije u SAD-u,koje propovijedaju dominaciju bijelaca,antisemitizam,rasizam,antikatolicizam i homofobiju.Ove organizacije su cesto koristile terorizam,nasilje i djela kao sto su spaljivanje kriza,da bi postigle svoje ciljeve i da bi uvrijedili Afroamerikance i druge.

1866.god. nastaje KKK.Osnovan od strane veterana Konfederalne armije,ciji je glavni cilj bio oduprijeti se rekonstrukciji i ponizavanje oslobodjenih robova.Ubrzo je ovaj klan poceo koristiti i nasilne metode za svoje svrhe.Organizacija pocinje propadati izmedju 1868-1870 god.,a 1870.god. je ukinuta i to za vrijeme predsjednika Granta.Ova organizacija,medjutim i dan danas djeluje i to najvise u juznijim dijelovima SAD-a.

...a nije ni Darwinu mahane...

......"U nekom buducem periodu, ne veoma dalekom kada se mjeri stoljecima, civilizirane rase ljudi ce uglavnom iskorijeniti i zamijeniti divlje rase širom svijeta. U isto vrijeme, antropomorfni majmuni ce bez sumnje biti iskorijenjeni. Pukotina izmedu covjeka u jednom civiliziranijem stanju, kako se mozemo nadati, bit ce jednaka onoj izmedu Kavkazana i nekih majmuna tako niskih kao babuni, umjesto kao sada izmedu crnca ili Australijanca i gorile." (The Descent of Man)....

[seljak_cojek]

Znam ja da je život sveprisutan i da je u ravnoteži. Ali koji je to mehanizam koji tu ravnotežu održava. Razmijem kad kažeš da su pingvini bježeći pred grabljivicama migrirali ali šta je natjeralo polarnu lisicu ili polarnog medvjeda da se prilagođavaju takvim uslovima. Nisam ubijeđen da su bježali pred grabljivicama, a pogotovo da su isli za "hranom".

adaptacija... ako se ne prilagodis, umires. sto bolja prilagodjenost, vece sanse za prezivljavanjem: debljina krzna, boja, nacin prehrane itd. nije medvjed otisao u mjesec dana iz nekog finog toplog kraja u hladni sjeverni i odmah dobio debelu kozu i bilo krzno... a moze biti i ovako(ovo napamet pricam, nisam siguran) : i mrki medvjed moze biti albino. rijetko ali se dogadja. ako se vremenom priblizavao sjeveru, hladnijim uvjetima, bijeloj okolini, bila je veca prilagodjenost alibno medvjeda okolini nego mrkog... tako da su albino medvjedi imali tu prednost, prenosili svoje gene i namnozili se...
na te fore radi prirodni odabir.

Ipak ovo nije odgovor na moje pitanje. Objasnio si osnovni princip i mehanizam evolucije. Već sam u odgovoru @NIN-u rekao da mi je to poznato. Ono što me buni je to što su recimo i polarni medvjed i polarna lisica i prije nego su dospjeli u te krajeve bili na vrhu lanca ishrane u područjima gdje su obitavali. I zbog toga mi je nejasno njuihovo adaptiranje, ako već nije bilo, uslovno rečeno, potrebe za tim.
Za arktičku lastu, takođe, ne mogu sebi predstaviti šta ih je natjeralo da svake godine dva puta prelete 40 000 kilometara. Kakva je to uopšte adaptacija. Na šta su se adaptirale.

[chinese_water]

Znam ja da je život sveprisutan i da je u ravnoteži. Ali koji je to mehanizam koji tu ravnotežu održava. Razmijem kad kažeš da su pingvini bježeći pred grabljivicama migrirali ali šta je natjeralo polarnu lisicu ili polarnog medvjeda da se prilagođavaju takvim uslovima. Nisam ubijeđen da su bježali pred grabljivicama, a pogotovo da su isli za "hranom".

adaptacija... ako se ne prilagodis, umires. sto bolja prilagodjenost, vece sanse za prezivljavanjem: debljina krzna, boja, nacin prehrane itd. nije medvjed otisao u mjesec dana iz nekog finog toplog kraja u hladni sjeverni i odmah dobio debelu kozu i bilo krzno... a moze biti i ovako(ovo napamet pricam, nisam siguran) : i mrki medvjed moze biti albino. rijetko ali se dogadja. ako se vremenom priblizavao sjeveru, hladnijim uvjetima, bijeloj okolini, bila je veca prilagodjenost alibno medvjeda okolini nego mrkog... tako da su albino medvjedi imali tu prednost, prenosili svoje gene i namnozili se...
na te fore radi prirodni odabir.

Ipak ovo nije odgovor na moje pitanje. Objasnio si osnovni princip i mehanizam evolucije. Već sam u odgovoru @NIN-u rekao da mi je to poznato. Ono što me buni je to što su recimo i polarni medvjed i polarna lisica i prije nego su dospjeli u te krajeve bili na vrhu lanca ishrane u područjima gdje su obitavali. I zbog toga mi je nejasno njuihovo adaptiranje, ako već nije bilo, uslovno rečeno, potrebe za tim.
Za arktičku lastu, takođe, ne mogu sebi predstaviti šta ih je natjeralo da svake godine dva puta prelete 40 000 kilometara. Kakva je to uopšte adaptacija. Na šta su se adaptirale.

Pa one se mijenjaju (adaptiraju,evoluiraju) u letu
Haman eto prije onih industrijskih leptirova...crni leptirovi nisu ni postojali

[NIN]

Znam ja da je život sveprisutan i da je u ravnoteži. Ali koji je to mehanizam koji tu ravnotežu održava. Razmijem kad kažeš da su pingvini bježeći pred grabljivicama migrirali ali šta je natjeralo polarnu lisicu ili polarnog medvjeda da se prilagođavaju takvim uslovima. Nisam ubijeđen da su bježali pred grabljivicama, a pogotovo da su isli za "hranom".

adaptacija... ako se ne prilagodis, umires. sto bolja prilagodjenost, vece sanse za prezivljavanjem: debljina krzna, boja, nacin prehrane itd. nije medvjed otisao u mjesec dana iz nekog finog toplog kraja u hladni sjeverni i odmah dobio debelu kozu i bilo krzno... a moze biti i ovako(ovo napamet pricam, nisam siguran) : i mrki medvjed moze biti albino. rijetko ali se dogadja. ako se vremenom priblizavao sjeveru, hladnijim uvjetima, bijeloj okolini, bila je veca prilagodjenost alibno medvjeda okolini nego mrkog... tako da su albino medvjedi imali tu prednost, prenosili svoje gene i namnozili se...
na te fore radi prirodni odabir.

Ipak ovo nije odgovor na moje pitanje. Objasnio si osnovni princip i mehanizam evolucije. Već sam u odgovoru @NIN-u rekao da mi je to poznato. Ono što me buni je to što su recimo i polarni medvjed i polarna lisica i prije nego su dospjeli u te krajeve bili na vrhu lanca ishrane u područjima gdje su obitavali. I zbog toga mi je nejasno njuihovo adaptiranje, ako već nije bilo, uslovno rečeno, potrebe za tim.
Za arktičku lastu, takođe, ne mogu sebi predstaviti šta ih je natjeralo da svake godine dva puta prelete 40 000 kilometara. Kakva je to uopšte adaptacija. Na šta su se adaptirale.

Moras shvatiti da klima ima svoje cikluse. Do prije desetak hiljada godina pola evrope je bilo pod permafrostom (polarnim ledom). Ledena doba su jedan normalan klimatski ciklus prilikom kojih se zivotinjske vrste prilagodjavaju datim uslovima. Postoje genetske mutacije koje su prisutne u jednoj vrsti. Te genetske razlike dolaze do izrazaja u extremnim slucajevima kada dolazi do, kako gore pomenuh, klimatskih ciklusa. Jedan dio iste vrste ce biti otporniji i lakse ce se prilagoditi datoj promjeni dok drugi dio vrste ili ce nestati ili ce emigrirati u njima povoljnije klimatske uslove. Strucni naziv za medvjeda je Ursus atctus i po njemu je arktik dobio ime a ne, kako mnogi misle medvjed po arktiku, znaci arktik je zemlja medvjeda. Sto se tice lasta to sto se tebi cini ekstremno za njih je normalno i one nisu odjednom pocele letjeti po 40,000 km nego je njihova adaptacija bila gradualna (postepena) i vjerovatno je uzela stotine hiljada godina. Pomenutim lastama prelijetati tolike udaljenosti je kao sto je tebi otici na ljetovanje ili zimovanje, nista lakse. Tebi se cini da je ekstrem dok je to za njih normala.

Dakle, postoje genetske mutacije unutar jedne vrste koje su zaduzene za "ne daj boze" situacije. Da nije tako u slucaju "ne daj boze" situacija citava bi vrsta nestala. Medjutim, zahvaljujuci tim malim genetskim razlikama unutar jedne vrste, ista je opremljena neznatnim varijacijama pravilno rasporedjenim (geografsko-klimatski) tako da u spomenutim slucajevima "ne daj boze" dio vrste sa varijacijom koja ce se najbolje prilagoditi datim uslovima ima zagarantovan opstanak, tj. vrsta je prezivjela. Varijacije nisu fizioloske tako da nisu uocljive s polja nego mogu biti bolja apsorpcija zeljeza, bolja koncentracija vitamina i minerala, otpornost na neke viruse, itd. To se naziva Genetski drift. Postoji i u nasoj vrsti, ali o tome mozemo drugi put.

Kinez, pusti se Haruna jer on i koristi ljude koji nisu upoznati sa osnovama evolucione biologije, koji ustvari nisu uopste kompleksni ako ulozis mrvicu truda za njeno razumjevanje koje je ticano ogromnog vremenskog perioda i ogromnog broja zivotnih oblika od kojih je velika vecina vec izumrla. Ono sto je najgore (najsmjesnije) je to da on imputira evoluciju zivota na socijalni nauk. To ce povjerovati ljudi koji nemaju pojma ni sa sociologijom ni sa biologijom, a da i ne spominjem nesto drugo. Bujrum...

Pozdrav...

[fia]

NIN,

jedno pitanje, mutacije - uvijek su korisne za vrstu? šta kaže statistika,....

[Gost123]

jedno pitanje, mutacije - uvijek su korisne za vrstu? šta kaže statistika,....

odakle ti to da su uvijek korisne?

[Shoshana]

jedno pitanje, mutacije - uvijek su korisne za vrstu? šta kaže statistika,....

odakle ti to da su uvijek korisne?

JA htjedoh upitati "odakle ti u svemu tome statistika?" - al' je pitanje bilo upuceno NIN-u

[fia]

jedno pitanje, mutacije - uvijek su korisne za vrstu? šta kaže statistika,....

odakle ti to da su uvijek korisne?

JA htjedoh upitati "odakle ti u svemu tome statistika?" - al' je pitanje bilo upuceno NIN-u

, samo pitam....nemorate po meni odmah palicom

[Shoshana]

Batina je iz raja izasla

Salimo se mi, samo ti pitaj Ja ti, opet predlazem da (ako vec nisi) procitas "The origin of species" i "The descent of man". Mnogo je bolje donijeti svoje misljenje o evoluciji (i/ili Darwinizmu) na osnovu onoga sta Darwin pise, nego na osnovu toga sto neko na ovom forumu o tome misli.

[fia]

Batina je iz raja izasla

Salimo se mi, samo ti pitaj Ja ti, opet predlazem da (ako vec nisi) procitas "The origin of species" i "The descent of man". Mnogo je bolje donijeti svoje misljenje o evoluciji (i/ili Darwinizmu) na osnovu onoga sta Darwin pise, nego na osnovu toga sto neko na ovom forumu o tome misli.

Hvala, odgojena sam Darwinizmom....
ipak, moj ličan pogled je drugačiji,...ima toga dosta, gdje mora imati ateist puno, puno vjere....
ali neću se uključiti u ovu prepirku, samo to jedno pitanje, moguče je da moje informacije su već ostarijele i Nin evidentno zna o čemu piše ...

[NIN]

NIN,

jedno pitanje, mutacije - uvijek su korisne za vrstu? šta kaže statistika,....

Moras shvatiti da tvoj genom ima 3 miliona pojedinacnih informacija. Promjena i jedne od ta 3 miliona informacija je mutacija genoma. Mutacije u vecini slucajeva nastaju pod uticajem elektro-magnetnog zracenja pod cijim smo stalnim uticajem. Promjena te jedne informacije ne mora imati znacajan uticaj na tvoj normalan zivot. Ali, posto ces svoj mutirani gen proslijediti svojim potomcima njima ta mutacija moze veoma pomoci ako je ona prouzrocila bolje skladistenje zeljeza u jetri jer ako tvoji potomci kroz buduce generacije budu primorani preseliti u sjevernije krajeve gdje je priroda relativno siromasna sa opskrbom zeljeza to im itekako moze pomoci za zdravije potomstvo. Znacajnija promjena u genetskom kodu pogubno djeluje na jedinku ali su ti slucajevi mnogo manje frekventni od gore pomenutih.

Znaci, sve zavisi koji dio genoma je mutirao i u kojem obimu tako da je vecina minornih mutacija korisna na dulje periode dok su mutacije koje fizikalno degenerisu pogubne za jedinku i ujedno za genetsku kombinaciju dvaju roditelja i daljni nastavak tog genetskog niza.

Dosta povrsno ali nadam se da je od koristi.

Pozdrav...

[fia]

NIN,

jedno pitanje, mutacije - uvijek su korisne za vrstu? šta kaže statistika,....

Moras shvatiti da tvoj genom ima 3 miliona pojedinacnih informacija. Promjena i jedne od ta 3 miliona informacija je mutacija genoma. Mutacije u vecini slucajeva nastaju pod uticajem elektro-magnetnog zracenja pod cijim smo stalnim uticajem. Promjena te jedne informacije ne mora imati znacajan uticaj na tvoj normalan zivot. Ali, posto ces svoj mutirani gen proslijediti svojim potomcima njima ta mutacija moze veoma pomoci ako je ona prouzrocila bolje skladistenje zeljeza u jetri jer ako tvoji potomci kroz buduce generacije budu primorani preseliti u sjevernije krajeve gdje je priroda relativno siromasna sa opskrbom zeljeza to im itekako moze pomoci za zdravije potomstvo. Znacajnija promjena u genetskom kodu pogubno djeluje na jedinku ali su ti slucajevi mnogo manje frekventni od gore pomenutih.

Znaci, sve zavisi koji dio genoma je mutirao i u kojem obimu tako da je vecina minornih mutacija korisna na dulje periode dok su mutacije koje fizikalno degenerisu pogubne za jedinku i ujedno za genetsku kombinaciju dvaju roditelja i daljni nastavak tog genetskog niza.

Dosta povrsno ali nadam se da je od koristi.

Pozdrav...

OK,
ti sigurno dobro znaš, zašto nisu u Institutu M. Placka nastavili sa uzgojom biljka - putem mutacija,/jer su ili uvenule ili su postale osjetlivije/ isto tako da rezultate kod životinja su bile još gore, jer kod skoro svih mutanta je došlo do izraženja "negativnih selekt. vrijednosti" - i zato su te metode bile u potpunosti napuštene.
I to su bile kontrolirane experimenate.....intelig. bičem.
Pišem samo zato, da teorija o makroevoluciji, ima predpostavku da mutacijama nastaje /materijal/? za stvaranje novih vrsta.
Ili ima nešto novo?

[NIN]

NIN,

jedno pitanje, mutacije - uvijek su korisne za vrstu? šta kaže statistika,....

Moras shvatiti da tvoj genom ima 3 miliona pojedinacnih informacija. Promjena i jedne od ta 3 miliona informacija je mutacija genoma. Mutacije u vecini slucajeva nastaju pod uticajem elektro-magnetnog zracenja pod cijim smo stalnim uticajem. Promjena te jedne informacije ne mora imati znacajan uticaj na tvoj normalan zivot. Ali, posto ces svoj mutirani gen proslijediti svojim potomcima njima ta mutacija moze veoma pomoci ako je ona prouzrocila bolje skladistenje zeljeza u jetri jer ako tvoji potomci kroz buduce generacije budu primorani preseliti u sjevernije krajeve gdje je priroda relativno siromasna sa opskrbom zeljeza to im itekako moze pomoci za zdravije potomstvo. Znacajnija promjena u genetskom kodu pogubno djeluje na jedinku ali su ti slucajevi mnogo manje frekventni od gore pomenutih.

Znaci, sve zavisi koji dio genoma je mutirao i u kojem obimu tako da je vecina minornih mutacija korisna na dulje periode dok su mutacije koje fizikalno degenerisu pogubne za jedinku i ujedno za genetsku kombinaciju dvaju roditelja i daljni nastavak tog genetskog niza.

Dosta povrsno ali nadam se da je od koristi.

Pozdrav...

OK,
ti sigurno dobro znaš, zašto nisu u Institutu M. Placka nastavili sa uzgojom biljka - putem mutacija,/jer su ili uvenule ili su postale osjetlivije/ isto tako da rezultate kod životinja su bile još gore, jer kod skoro svih mutanta je došlo do izraženja "negativnih selekt. vrijednosti" - i zato su te metode bile u potpunosti napuštene.
I to su bile kontrolirane experimenate.....intelig. bičem.
Pišem samo zato, da teorija o makroevoluciji, ima predpostavku da mutacijama nastaje /materijal/? za stvaranje novih vrsta.
Ili ima nešto novo?

Mutacije su samo jedna od komponenti evoluitivnog procesa. Bit je da specijacije (varijacije od kojih nastaju zasebne vrste) nastaju veoma, veoma postepeno kroz nizove mnogih generacija. Bilo bi suludo ocekivati da vrste mogu nastati u nekoliko decenija. Ovdje se radi o milionima i milionima godina i milijardama interakcija izmedju prirodnog okolisa i samog organizma tako da za pretpostavku o tome kako nastaju nove vrste treba veoma sirok i dubok pogled na tu tematiku. Na nasoj planeti trenutno egzistira na desetine miliona vrsta, (http://www.explorebiodiversity.com/Mexi ... pecies.htm) dok recimo, ako znamo da je nasa planeta stara 4.5 milijardi godina i da se procjenjuje da je zivot poceo exzistirati prije oko 3.5 milijarde godina shvatit cemo da je broj zivucih vrsta koje su zivjele u tom periodu trilionski. Sto znaci da je, kako se klima mjenjala, dolazilo do prilagodbe zivota na uslove date trenutnim stanjem sto je dalje dovodilo da specijacije i genetskih diferencijacija koje determiniraju istu. Oni zivotni oblici koji su kasnili na prilagodbu novonastalim uslovima su veoma brzo bili diskvalificirani iz daljne borbe za svoje mjesto u prirodi. Oni vise snalazljivi i genetski predispoziraniji su uspjeli kroz adaptaciju pripomognutu genetskim mutacijama.

Nasa vrsta egzistira tek par miliona godina dok su porodice paprati na zemlji konstantno vec 300 (tri stotine) miliona godina skoro nepromjenjene fizionomije. Ili, recimo Vilinski konjic (Anisoptera) koji je tu vise od 200 miliona godina skoro nepromjenjen, ili morski psi (ajkule) koje egzistiraju u skoro istom obliku takodjer oko 200 miliona godina.

Dok su dinosauri bili dominantna bica na planeti sisari su jedva prezivljavali u borbi za svoje mjesto pod suncem. Naime, broj vrsta sisara u tom periodu je bio veoma mali i vecina tih vrsta je zivjela u rastinjem obraslim habitatima i pod zemljom. Hranili su se nocu jer je bilo sigurnije. Samim tim su bili otporniji na ono sto je uslijedilo, na kataklizmicnnu klimatsku promjenu (spekulira se izmedju asteroida i megavulkanske erupcije) koja je bila nepremostiva prepreka za ogromnu vecinu gmazova. Neke su vrste ipak prezivjele (krokodili, kornjace) dok su se neke drasticno adaptirale (ptice). To je bio trenutak kada su sisari preuzeli primat i nastala je "eksplozija" diverziteta. Od tada su se sisari nastanili po citavoj biosferi, od zraka, kopna pa do vode sa okromnim brojem vrsta i varijeteta.

Pozdrav...

[Shoshana]

Eticka nacela nisu zaustavila proces bioloske evolucije jer sam proces nije nikada stao a, sto se tice preusmjerenja procesa, u pravu si kada kazes da su moderna eticka nacela (civilizacija i kultura) usmjerila evoluciju na drugo polje, polje mentalne (psiholoske) evolucije. Naime, moram napraviti distinkciju izmedju bioloskog i (novog) kulturoloskog morala.

Kada kazem da je nas moral bioloski determiniran onda mislim na to da sama eticka nacela imaju mnogo dublje korijene u nasoj vrsti od skorasnjih kulturoloskih. Ne smijemo zaboraviti altruizam koji je baza bioloskog morala jer u protivnom nasa vrsta ne bi prezivjela. Naime, vecina zivotinjskih vrsta ima genetski kodiran moralni kodeks bez kojeg bi vrsta izumrla! Sam altruizam ima nekoliko oblika od kojih su najbitniji srodstveni i reciprocni dok kod nekih vrsta sa visim socijalnim ustrojem postoji jos nekoliko razlicitih oblika.

Osim bioloski determiniranog etickog aparata mi smo jedina vrsta sa skorasnje generiranim kulturoloskim koji je determiniran na socijalnom nivou unutar civilizacije. Na tom nivou kojem kada pridodamo i izraziti intelekt koji daje zamaha humanizmu i empatiji i, na drugoj strani, malignoj agresiji, dolazi do unikatnih moralnih dilema. Ocito je da neki slucajevi materinstva nisu u skladu sa moralnim nacelima vecine nas, ali nisu ni sa bioloskim u isto vrijeme. Da nismo razvili civilizaciju na nivo na kojem je danas siguran sam da i sama priroda ne bi tolerirala ove iznimne slucajeve roditeljstva. Ne bi ni bilo potomaka pa s tim ni produzetka genetskog niza. Medjutim, mi imamo kodekse koji i takvim nepozeljnim roditeljima daju sansu da cine svoja nedjela i dalje. Slucaj je u kulturoloskom poimanju morala a ne u biolosko-genetski determiniranom.

I sama statisticka obzervacija ovih slucajeva nas dovodi do zakljucka da su ovi slucajevi relativna rijetkost i ono bitno za ovu temu je to da je nas psiholoski aparat programiran da dosta bolje pamti i analizira one manje pozitivne primjere iz naseg socijalnog ustroja.

Pozdrav...

Prenesoh ovo da ne zacatavam vlastitu temu, a ako cemo pravo, daljnjem razglabanju na ovu temu je mjesto ovdje.

Prvi dio mi je jasan. Ti nazivas bioloskim moralom ono sto vecina ljudi naziva instinktima, a ja obicno volim o tome razmisljati Jungijanski, pa to cesto zovem 'naslijedjena memorija'

Ali, upravo zbog ovog podebljanog sam i napisala da je ljudska vrsta svoju biolosku evoluciju zaustavila. Dobro, vjerovatno ne u potpunosti, ali cinjenica je da jedan od dva mehanizma neophodna za evoluiranje - prirodna selekcija - vise manje ne postoji...

[NIN]

Eticka nacela nisu zaustavila proces bioloske evolucije jer sam proces nije nikada stao a, sto se tice preusmjerenja procesa, u pravu si kada kazes da su moderna eticka nacela (civilizacija i kultura) usmjerila evoluciju na drugo polje, polje mentalne (psiholoske) evolucije. Naime, moram napraviti distinkciju izmedju bioloskog i (novog) kulturoloskog morala.

Kada kazem da je nas moral bioloski determiniran onda mislim na to da sama eticka nacela imaju mnogo dublje korijene u nasoj vrsti od skorasnjih kulturoloskih. Ne smijemo zaboraviti altruizam koji je baza bioloskog morala jer u protivnom nasa vrsta ne bi prezivjela. Naime, vecina zivotinjskih vrsta ima genetski kodiran moralni kodeks bez kojeg bi vrsta izumrla! Sam altruizam ima nekoliko oblika od kojih su najbitniji srodstveni i reciprocni dok kod nekih vrsta sa visim socijalnim ustrojem postoji jos nekoliko razlicitih oblika.

Osim bioloski determiniranog etickog aparata mi smo jedina vrsta sa skorasnje generiranim kulturoloskim koji je determiniran na socijalnom nivou unutar civilizacije. Na tom nivou kojem kada pridodamo i izraziti intelekt koji daje zamaha humanizmu i empatiji i, na drugoj strani, malignoj agresiji, dolazi do unikatnih moralnih dilema. Ocito je da neki slucajevi materinstva nisu u skladu sa moralnim nacelima vecine nas, ali nisu ni sa bioloskim u isto vrijeme. Da nismo razvili civilizaciju na nivo na kojem je danas siguran sam da i sama priroda ne bi tolerirala ove iznimne slucajeve roditeljstva. Ne bi ni bilo potomaka pa s tim ni produzetka genetskog niza. Medjutim, mi imamo kodekse koji i takvim nepozeljnim roditeljima daju sansu da cine svoja nedjela i dalje. Slucaj je u kulturoloskom poimanju morala a ne u biolosko-genetski determiniranom.

I sama statisticka obzervacija ovih slucajeva nas dovodi do zakljucka da su ovi slucajevi relativna rijetkost i ono bitno za ovu temu je to da je nas psiholoski aparat programiran da dosta bolje pamti i analizira one manje pozitivne primjere iz naseg socijalnog ustroja.

Pozdrav...

Prenesoh ovo da ne zacatavam vlastitu temu, a ako cemo pravo, daljnjem razglabanju na ovu temu je mjesto ovdje.

Prvi dio mi je jasan. Ti nazivas bioloskim moralom ono sto vecina ljudi naziva instinktima, a ja obicno volim o tome razmisljati Jungijanski, pa to cesto zovem 'naslijedjena memorija'

Ali, upravo zbog ovog podebljanog sam i napisala da je ljudska vrsta svoju biolosku evoluciju zaustavila. Dobro, vjerovatno ne u potpunosti, ali cinjenica je da jedan od dva mehanizma neophodna za evoluiranje - prirodna selekcija - vise manje ne postoji...

Donekle si u pravu ali vecina jedinki nase vrste sa slicnim disfunkcijama ostaju na marginama modernog drustva, dok se u kulturama na nizem stupnju to "odstranjuje" u samom startu. Civilizacija nam je dala odrijesene ruke sa kojima smo prenaselili planet i polako poceli sa ekstinkcijom vrsta na hranidbenom lancu ispod sebe. Polako mijenjamo biosferu planeta ali priroda nas "drzi na oku" jer smo mi ipak, po mnogim evolucionistima, njoj samo jedan od eksperimenata sa intelektom kao adutom. Prije nas su to bili dinosauri sa kvantitetom umjesto kvaliteta pa se nisu pokazali dobrom kombinacijom u nekim od "testova" koje priroda ima na repertoaru. I nas intelekt, koji je trenutno evolucioni vrh, ima svojih mana i nus produkata ali o tome drugom prilikom.

Ono sto hocu da kazem je to da je prirodna selekcija itekako nego sveprisutna. Mi kao intelektualna bica smo jedino sposobni napraviti pokoju precicu, s vremena na vrijeme.

Pozdrav...

[seljak_cojek]

Nasa vrsta egzistira tek par miliona godina dok su porodice paprati na zemlji konstantno vec 300 (tri stotine) miliona godina skoro nepromjenjene fizionomije. Ili, recimo Vilinski konjic (Anisoptera) koji je tu vise od 200 miliona godina skoro nepromjenjen, ili morski psi (ajkule) koje egzistiraju u skoro istom obliku takodjer oko 200 miliona godina.

Moras shvatiti da klima ima svoje cikluse. Do prije desetak hiljada godina pola evrope je bilo pod permafrostom (polarnim ledom). Ledena doba su jedan normalan klimatski ciklus prilikom kojih se zivotinjske vrste prilagodjavaju datim uslovima. Postoje genetske mutacije koje su prisutne u jednoj vrsti. Te genetske razlike dolaze do izrazaja u extremnim slucajevima kada dolazi do, kako gore pomenuh, klimatskih ciklusa. Jedan dio iste vrste ce biti otporniji i lakse ce se prilagoditi datoj promjeni dok drugi dio vrste ili ce nestati ili ce emigrirati u njima povoljnije klimatske uslove. Strucni naziv za medvjeda je Ursus atctus i po njemu je arktik dobio ime a ne, kako mnogi misle medvjed po arktiku, znaci arktik je zemlja medvjeda. Sto se tice lasta to sto se tebi cini ekstremno za njih je normalno i one nisu odjednom pocele letjeti po 40,000 km nego je njihova adaptacija bila gradualna (postepena) i vjerovatno je uzela stotine hiljada godina. Pomenutim lastama prelijetati tolike udaljenosti je kao sto je tebi otici na ljetovanje ili zimovanje, nista lakse. Tebi se cini da je ekstrem dok je to za njih normala.

Vidi @NIN, upravo je ovo jedna od stvari koje me bune. I ajkule su prolazile kroz sve te klimatske promjene ali su ipak u gotovo nepromjenjenom obliku dočekali današnje vrijeme dok su moj polarni medvjed i lasta mutirali u današnji oblik.
A za lastu, jasno mi je da se adaptacija odvijala postepeno ali mi nije jasno zašto se nije odvijala u smjeru kao kod recimo naših ptica selica koje se sele na najbliže mjesto koje ima "normalne" uslove. I moraš priznati da 40 000 km ako je već normalno za njih, za nas u najmanju ruku fascinirajuće.

[Gost123]

Vidi @NIN, upravo je ovo jedna od stvari koje me bune. I ajkule su prolazile kroz sve te klimatske promjene ali su ipak u gotovo nepromjenjenom obliku dočekali današnje vrijeme dok su moj polarni medvjed i lasta mutirali u današnji oblik.
A za lastu, jasno mi je da se adaptacija odvijala postepeno ali mi nije jasno zašto se nije odvijala u smjeru kao kod recimo naših ptica selica koje se sele na najbliže mjesto koje ima "normalne" uslove. I moraš priznati da 40 000 km ako je već normalno za njih, za nas u najmanju ruku fascinirajuće.

ako nema potrebe, nece biti ni promjene. a ovo sa pticama... pitas iz uskog podrucja ... morat ces sam naci sto kazu strucnjaci o tome.

[NIN]

Vidi @NIN, upravo je ovo jedna od stvari koje me bune. I ajkule su prolazile kroz sve te klimatske promjene ali su ipak u gotovo nepromjenjenom obliku dočekali današnje vrijeme dok su moj polarni medvjed i lasta mutirali u današnji oblik.

Sve je ovisi o tome u kojem omjeru je habitat bio pod klimatskim uticajem. Evropa (i citava kopnena sjeverna hemisfera) prolazi kroz enormne klimatske promjene prilikom periodicnih ciklusa dok su vode okeana na kojima morski psi ordiniraju uglavnom nepromjenjene. I jos k tomu, morski psi su najveci predatori okeana i na samom su vrhu hranidbenog lanca. Ticano za okeane kao habitate, u njima i dan danas egzistiraju sundzeri (spuzve) kao jedne od najstarijih i najjednostavnijih zivotinja u biosferi sto znaci da se njihov habitat nije znacajno mijenjao kroz eone ili promjene koje su se desile nisu znacajno uticale na promjenu nacina bivstva istih.

A za lastu, jasno mi je da se adaptacija odvijala postepeno ali mi nije jasno zašto se nije odvijala u smjeru kao kod recimo naših ptica selica koje se sele na najbliže mjesto koje ima "normalne" uslove. I moraš priznati da 40 000 km ako je već normalno za njih, za nas u najmanju ruku fascinirajuće.

Priznajem da je 40,000 km fascinirajuce iz aspekta homo sapiensa ali i za laste je nas nacin zivota fascinirajuci i nevjerovatan!

Nego, sto se Arktickih lasta tice:

The Arctic Tern is a small bird that is about 12-15" in length and weighs under 2 pounds. However, this little avian wonder can claim the "Longest Migration Award," travelling from the far northern polar regions down to Antarctica!
Terns are in the Laridae family, along with Jaegers and Gulls. The Arctic Tern Sterna paradisaea, is medium-sized, as terns go, white body with a black smooth and rounded head, short legs, and a slender short bright orange beak that will turn to red during breeding season. Its long tail is deeply forked while its wings have a dark trailing edge to them. An Arctic Tern's feet are small and webbed. Both male and females are similar in appearance, attaining full adult plumage in their third year.

During breeding season, these terns are throughout the polar regions above the 50th parallel in the Arctic Circle, forming colonies from 50 to thousands of pairs of birds. One to two small eggs are laid in the grass or sand, incubated by both the male and female. The chicks, which hatch after about 22 days, are fed shrimp, insects and small fish caught by their parents. The terns will aggressively defend their young and nesting areas from other birds as well as people. In around 25 days, the young terns have fledged and are able to fly.

Arctic Terns spend much of their life in the air. Catching fish, they will hover in the air and then dive to the water surface, grabbing their meal. Insects are caught as they gracefully swoop through the air. They may even feed their young while hovering, as depicted in these Icelantic stamps.

Arctic Terns migrate over the sea and are rarely seen from land except during breeding season. It is said that their migration path is over 22,000 miles (35,000 km) each year and may be the longest avian migration. Because of their migration timetable, Arctic Terns are thought to be in daylight longer than other birds. As the late summer days get shorter, the Arctic Terns begin their migration south, leaving their breeding area only around 90 days from the time they arrived in the Arctic. From North America, they will travel across the Atlantic Ocean to southern Europe, down the coast of Africa to the Antarctic or sometimes back to South American and then south down to the Antarctic regions where it is summer and food is plentiful.

http://www.bbc.co.uk/nature/blueplanet/ ... n_bg.shtml
http://birding.about.com/library/weekly/aa020700a.htm
http://www.bbc.co.uk/radio4/science/sou ... llow.shtml
http://library.thinkquest.org/3500/arctic_tern.html

...The species has a variety of calls; the two most common being the alarm call, made when possible predators (such as humans or other mammals) enter the colonies, and the advertising call. The advertising call is social in nature, made when returning to the colony and during aggressive encounters between individuals. It is unique to each individual tern and as such it serves a similar role to the bird song of passerines, identifying individuals. Eight other calls have been described, from begging calls made by females during mating to attack calls made while swooping at intruders.

While the Arctic Tern is similar to the Common and Roseate Terns, its colouring, profile, and call are slightly different. Compared to the Common Tern, it has a longer tail and mono-coloured bill, while the main differences from the Roseate are its slightly darker colour and longer wings. The Arctic Tern's call is more nasal and rasping than that of the Common, and is easily distinguishable from that of the Roseate.

This bird's closest relatives are a group of South Polar species, the South American (Sterna hirundinacea), Kerguelen (S. virgata), and Antarctic (S. vittata) Terns. On the wintering grounds, the Arctic Tern can be distinguished from these relatives; the six-month difference in moult is the best clue here, with Arctic Terns being in winter plumage during the southern summer. The southern species also do not show darker wingtips in flight...

Ovdje ces naci vecinu odgovora vezano za Arkticke laste.

Pozdrav...

[NIN]

Otkrivena nova vrsta dinosaura


Identificirano je stvorenje dugo oko šest metara koje je živjelo prije 78 milijuna godina. Rogati dinosaur je bio nešto poput djeda raznim rogatim dinosaurima koji su slijedili.

CLEVELAND - Američki znanstvenici identificirali su novu vrstu dinosaura koji je bio biljojed i imao gotovo metar duge rogove iznad obrva i smatraju da bi mogla biti riječ o evolucijskom međukoraku između starijih vrsta s još dužim rogovima i dinosaura malih rogova koji su se pojavili kasnije.

Rogovi tog dinosaura, debljine ljudske ruke, nalikuju na one triceratopsa, koji se pojavio deset milijuna godina kasnije.
Međutim, ta je životinja pripadala podvrsti koja je iznad očiju obično imala koštane izrasline duge svega nekoliko centimetara.
Michael Ryan, kustos Prirodoslovnog muzeja u Clevelandu, objavio je otkriće u novom izdanju Časopisa za paleontologiju.
Fosil je iskopao prije šest godina na jugu Alberte, u Kanadi, još kao student Sveučilišta u Calgaryju.
"Nedvojbeno, riječ je o važnom otkriću", rekao je Peter Dodson, paleontolog Sveučilišta Pennsylvanije.
"Dinosaur je bio nešto poput djeda raznim rogatim dinosaurima koji su slijedili", rekao je Dodson.
Ryan je novog dinosaura nazvao Albertaceratops nesmoi, prema regiji u kojoj je pronađen i Cecilu Nesmou, rančeru nedaleko od Manyberriesa, koji je pomagao tragačima za fosilima.
Stvorenje je bilo dugo oko šest metara i živjelo je prije 78 milijuna godina.

Iskon

Pozdrav...

[NIN]

tema prebachena na ninov zahtjev na ovaj podforum...

HVALA!!

[NIN]

Stidne uši dobili smo od – gorila

Među primatima jedino ljudi imaju dvije, a ne jednu vrstu ušiju. Jedna se gnijezdi na našim glavama, a druga se kod kuće osjeća na stidnim dlakama. Odakle nam te različite krvopije?
Dok uši na glavi dijelimo s čimpanzama od vremena otkad još nismo bili odvojene vrste, nova studija govori da smo stidne uši dobili od gorila – i to ne tako davno.
Svake godine oko 3 milijuna Amerikanaca dobije stidne uši, poznate i kao picajzle.

"To je važan problem javnog zdravstva", kaže evolucijski biolog David Reed iz floridskog Prirodoslovnog muzeja, koji na taj 'problem' gleda kao na evolucijsku zagonetku.

Uobičajeno uši dijele istu evolucijsku povijest kao i njihovi domaćini. Ako se, primjerice, populacija domaćina razdijeli u dvije vrste i svaka od izoliranih populacija počinje samostalno evoluirati, tada će evoluirati i njihovi paraziti.
Uši s ljudske glave, na primjer, imaju zajedničkog pretka s ušima čimpanza i te su dvije vrste ušiju rođaci, baš kao što su to ljudi i čimpanze.
No, najbliži rođak ljudskih stidnih ušiju nije pronađen kod čimpanza nego kod gorila, koje su nam na evolucijskom stablu dalje od čimpanza. Reed je želio otkriti zašto je to tako.


Stidna uš, picajzla, Pediculosis pubis

On je s kolegama usporedio DNK sekvence iz dva gena različitih ušiju te su proračunali vrijeme pojave različitih vrsta. Kao što su i očekivali, Pedicululus (uš s glave) ljudi i čimpanza počeo se razdvajati približno u isto vrijeme kad su ljudi i čimpanze krenuli zasebnim evolucijskim stazama, prije otprilike 6 milijuna godina.
Uši gorila i stidne uši ljudi (obje iz roda Pthirus) razdvojile su se prije 'samo' 3,5 milijuna godina, što je 4 milijuna godina nakon razdvajanja linija gorila i one na kojoj su se kasnije razdvojili ljudi i čimpanze.

"Umjesto koevoluiranja s našim precima od samog početka, ove smo uši dobili nešto kasnije", objavili su Reed i kolege u magazinu BMC Biology.

Zbog toga što uši rijetko kad prežive duže od nekoliko sati bez domaćina, za njihove skokove nužno treba bliski kontakt između dviju vrsta. "Morali su biti na istom mjestu u isto vrijeme", objašnjava Reed.
Vincent Smith, iz Prirodoslovnog muzeja u Londonu, kaže da Reedova studija "postavlja neka zanimljiva pitanja o tome što su gorile i naši hominidni preci radili na takvoj udaljenosti da su mogli podijeliti uši".

Iskon

Pozdrav...

[NIN]

REVIEWS
December 2006 issue
Darwin at the Zoo
Did humans invent right and wrong, or are these feelings part of the inheritance from our primate ancestors?
By Jonathan Weiner

Primates and Philosophers: How Morality Evolved

by Frans de Waal. Edited by Stephen Macedo and Josiah Ober
Princeton University Press, 2006

It was not until a year and a half after his voyage on board the Beagle that Charles Darwin first came face to face with an ape. He was standing by the giraffe house at the London Zoo on a warm day in late March of 1838. The zoo had just acquired an orangutan named Jenny. One of the keepers was teasing her--showing her an apple, refusing to hand it over. Poor Jenny "threw herself on her back, kicked & cried, precisely like a naughty child," Darwin wrote in a letter to his sister.

In the secret notebooks that he kept after the voyage, Darwin was speculating about evolution from every angle, including the emotional, and he was fascinated by Jenny's tantrum. What is it like to be an ape? Does an orangutan's frustration feel a lot like ours? Might she cherish some sense of right and wrong? Will an ape despair because her keeper is breaking the rules--because he is just not playing fair?
Our own species has been talking, volubly and passionately, for at least 50,000 years, and it's a fair guess that arguments about right and wrong were prominent in our conversation pretty much from the beginning. We started writing things down 5,000 years ago, and some of our first texts were codes of ethics. Our innumerable volumes of scripture and law, our Departments of Justice, High Courts, Low Courts, and Courts of Common Pleas are unique in the living world. But did we human beings invent our feeling for justice, or is it part of the package of primal emotions that we inherited from our ancestors? In other words: Did morality evolve?

Dutch-born psychologist, ethologist and primatologist Frans de Waal has spent his career watching the behavior of apes and monkeys, mostly captive troupes in zoos. As a young student, he sat on a wooden stool day after day for six years, observing a colony of chimpanzees at the Arnhem Zoo. Today he watches chimpanzees from an observation post at Emory University's Yerkes National Primate Research Center in Atlanta and at other zoos and primate centers. His work, along with primatologist Jane Goodall's, has helped lift Darwin's conjectures about the evolution of morality to a new level. He has documented tens of thousands of instances of chimpanzee behavior that among ourselves we would call Machiavellian and about as many moments that we would call altruistic, even noble. In his scientific papers and popular books (including Chimpanzee Politics, Our Inner Ape and Good Natured), he argues that Darwin was correct from that first glimpse of Jenny at the zoo. Sympathy, empathy, right and wrong are feelings that we share with other animals; even the best part of human nature, the part that cares about ethics and justice, is also part of nature.

De Waal's latest book, Primates and Philosophers, is based on the Tanner Lectures that he delivered at Princeton University's Center for Human Values in 2004. In this book he tries--as he has many times before--to refute a popular caricature of Darwinism. Many people assume that to be good, be nice, behave, play well with others, we have to rise above our animal nature. It's a dog-eat-dog world out there--or, as the Romans put it, homo homini lupus, man is wolf to man (a curious proverb for a people whose founding myth was the suckling by a wolf of the infant twins Romulus and Remus).

Thomas Henry Huxley, Darwin's self-appointed bulldog, promoted this dark, cold view of life in a famous lecture, Evolution and Ethics. "The ethical progress of society depends, not on imitating the cosmic process, still less in running away from it, but in combating it," he declared. In Fyodor Dostoyevsky's The Brothers Karamazov, Ivan puts it another way: if there is no God, then we are lost in a moral chaos. "Everything is permitted." De Waal calls this "Veneer Theory." In this view, human morality is a thin crust on a churning urn of boiling funk.

In reality, de Waal reminds us, dogs are social, wolves are social, chimps and macaques are social, and we ourselves are "social to the core." Goodness, generosity and genuine kindness come just as naturally to us as meaner feelings. We didn't have to invent compassion. When our ancestors began writing down the first codes of conduct, precepts, laws and commandments, they were elaborating on feelings that evolved thousands or even millions of years before they were born. "Instead of empathy being an endpoint," de Waal writes, "it may have been the starting point."

Back in the 1950s and 1960s, when animal psychologists talked about "sympathy" and "empathy," they always put those words between quotation marks, de Waal notes. Now he wants to take away the quotation marks. He describes one of his best-known demonstrations that animals care about fairness. In the experiment, he had pairs of capuchin monkeys perform simple tasks in their cages. For successfully completing each task they would get a reward, sometimes a slice of cucumber, sometimes a grape. All the monkeys would work for and eat the cucumber slices, but they preferred grapes. If one monkey kept getting paid in cucumber and it could see that its partner in the next cage was getting grapes, it would get mad, like Darwin's Jenny. After a while the monkey would refuse to eat or throw the cucumber right out of the cage.

Is de Waal right about all this? In the second half of Primates and Philosophers, his arguments are critiqued by a series of commentators, all of whom have written important studies of evolutionary ethics. They cite Freud, Kant, Hume, Nietzsche and Adam Smith. They circle and circle around those pairs of capuchin monkeys:
"A capuchin rejects a cucumber when her partner is offered a grape--is she protesting the unfairness, or is she just holding out for a grape?" writes Christine M. Korsgaard, Arthur Kingsley Porter Professor of Philosophy at Harvard University.

"Of course, if the lucky capuchin were to throw down the grape until his com­rade had a similar reward, that would be very interesting!" writes Philip Kitcher, John Dewey Professor of Philosophy at Columbia University.

They disagree, they discuss, they bicker a little, like all primates and philosophers. They illuminate not only ageless questions of ethics but also current concerns such as the Geneva convention and "why universal empathy is such a fragile proposal," as de Waal writes in his response to his critics. By the end of the book it seems clear that we can no longer look at morality as a sort of civilized veneer on a cold and selfish animal, even though that view goes back long before Darwin went to the zoo. Its origin lies in the Western concept of original sin--when Adam and Eve ate their first apple.

http://scientificamerican.com/article.c ... 6&colID=12

Pozdrav...

[NIN]

Homo sapiens pario se s neandertalcima (?)


Najstariji ljudski kostur ikada pronađen u Kini govori da se H. sapiens možda pario s drugim vrstama ljudi. No, jesu li naši preci zaista igrali vruće igre sa svojim evolucijskim rođacima?


Kad se Homo sapiens prvi put pojavio u Africi, prije otprilike 150.000 godina, Zemljom su u tom trenutku hodale još najmanje dvije vrste ljudi: Homo erectus u istočnoj Aziji i neandertalci u Aziji i Europi.
Erik Trinkaus, antropolog sa Sveučilišta Washington u St. Louisu, stvorio je pravu pomutnju tvrdnjama da neke kosti pronađene u Kini imaju obilježja "međuvrsta" s tzv. arhaičnim ljudima, uključujući neandertalce.
Jedan od razloga kontroverzi leži u činjenici da sve donedavno nije bilo lako pratiti migracije modernog čovjeka iz Afrike, koje su počele prije otprilike 40.000 godina, zato jer je ostalo malo dobro očuvanih ostataka tih prvih kolonizatora.
Godine 2003. je tim pod vodstvom Trinkausa i Honga Šanga s pekinškog Instituta za kralježnjačku paleontologiju i paleoantropologiju, iskopao novi, djelomično očuvani kostur, čije su dijelove dvije godine ranije pronašli radnici u špilji Tjanjuen, 56 kilometara jugozapadno od Pekinga.
Znanstvenici su otkrili 34 kosti, uključujući dio donje vilice, lopatica, ruke, noge i prstiju, dok nije bilo lubanje.


Kosti nogu pronađene u Tjanjuenu zbunile su znanstvenike

Datiranjem radioaktivnim ugljikom jedne kosti noge otkrilo se da se radi o kostima starim oko 40.000 godina.
Iako ostatak kostura podsjeća na druge rane moderne ljude, istraživači tvrde da neke druge karakteristike, uključujući relativne veličine prednjih i stražnjih zuba te nekih osobina kostiju ruke i noge – više podsjećaju na kosti neandertalaca.
Te su "mješovite" odlike znanstvenike navele na zaključak da je kostur iz Tjanjuena dokaz da su se moderni ljudi čitavim putem iz Afrike na istok Azije parili s arhaičnijim hominidima.
"Novi kostur je značajno otkriće", kaže Chris Stringer, paleoantropolog iz londonskog Prirodoslovnog muzeja. "No, priznaje da nije "baš uvjeren da neobične karakteristike kostiju ukazuju na međusobno parenje.

I Katerina Harvati, antropologinja s Instituta Max Planck za evolucijsku antropologiju iz Leipziga, sumnja u takvu procjenu. "Oni su uspoređivali kostur iz Tjanjeuna s kostima ranih modernih ljudi pronađenih na Bliskom istoku, umjesto da su ih usporedili s, inače rijetkim, nalazima iz Afrike".
"Bez više fosila iz Afrike za komparaciju", rekla je, "nemoguće je znati koja je arhaična osobina kostura iz Tjanjuena posljedica parenja s drugim vrstama".

Iskon

Pozdrav...

[lija86]

Moje pitanje onima koji tumače teoriju evolucije je kako to da do danas nisu pronađene prelazne vrste za koje je Darwin pretpostavio da će biti pronađene u budućnosti, ili možda jesu a ja nisam u toku?