evo ti pjesma ...

[regina]

Reggie

[horns&drums]

Nisam pesnik al sam ljubitelj dobre pesme (i kapljice )

U polumraku poznate sobe
ja sam pricao uporno, dugo,
da sve je gotovo, da nema vise
i da mi nismo jedno za drugo.
Prvi put iskreno, bez trunke lazi,
ja poluglasno, sto mogu tise
istinu rekoh da je ne volim,
da kraj nje nisam srecan vise.
Rekla je - Sve je u redu,
rekla je - Zagrli me jace,
rekla je - Nije mi nista
i tek je onda pocela da place.
Rekla je - Nemoj da brines,
rekla je da nije vazno,
rekla je - Brzo ce proci
samo me zagrli snazno.
A ja sam cuteci grizao usne
dok bivsi snovi po sobi lete
i nisam znao sta da joj kazem,
sav bespomocan, ko malo dete.


Od Bore, dok je jos bio normalan...

[manijak1]

Dakle
Ja sam slab sa pjesmama ali ne vjeruj ženi koja se truje Drinom bez filtera

[horns&drums]

Za Brazzu

Ne veruj zeni koja pusi drinu bez filtera
u torbi nosi puno raznobojnih pilula
i traume iz detinjstva,
24 sata dnevno mrzi citav svet.
Ne veruj zeni sa izgrizenim noktima
cekaces je ispred ordinacija,
u cekaonicama je zabranjeno pusenje,
ona je dozivotno na bolovanju.
Ne veruj zeni koja mrzi taksiste i konobare
i nemoj da je tesis dok place,
to je svakodnevno, normalna pojava
i ti joj ne mozes pomoci.
Ne veruj zeni koja ne skida sminku pre spavanja,
bezi koliko te noge nose,
bezi glavom bez obzira,
bezi i ne okreci se sine.
Ostavi je najboljim prijateljima,
ostavi je medicinskim sestrama
i umornim borcima.
Ostavi je trgovackim putnicima,
ostavi je vojnicima na odsustvu
i srednjoskolcima.


Ova me je raskucila [/b]

[detektor]

ma ivi super ti je poezija
al crnjak brate

zipa ovo ljubavna pozitivna:

jedva cekam da mi umre majka
da mi dođe moja mila rajka

[Tisina]

Ljubav

Nemaju pojma
Snjegovi sjevera
Ni ovi ljudiUmotaniU brige
Ne znaju oni
Oni pojma nemaju
Kao ni ove ptice
Sto cuce pod strehom
I oblaci
Kojima se vjetar igra po nebu
A ni vjetar
Ne zna
Ni ulicni sviraci
Ni putnici
U zaspalim nocnim autobusima
Ni sve ulice
Ovog umornog svijeta
I gradovi
Kojima smo se vracali
Pojma nemaju
Potrosena prijateljstva
Polovni poznanici
Bivsi
I buduce
Tuge
Ne znaju oni
Ni stare sobe sa sjenama
Na zidovima
Ni daleka grmljavina
Oluje sto se sprema
Ni rika ratova
Ni miris kasnog ljeta
Pojma nemaju
Ni zastave
Ni boje
Ni ravnodusni
Ni revolucionari
Ni onaj covjek tamo na uglu ulice
sto cvjece prodaje
ne zna ni on
kao ni oni
sto nam otvoreno zavide
na nasoj ljubavi
neka ne znaju
a da znaju
zavidjeli bi nam jos vise
jos puno
puno
vise…

(“ Izmedu nekad I sad” Z . Arslanagic )

[smib]

KAD BI ČOVJEK

Kad bi čovjek mogao reći ono što voli,
kad bi čovjek mogao uzdići svoju ljubav do neba,
kao što je oblak uzdignut u svjetlosti;
kad bi poput zidova što se ruše
da bi bila pozdravljena istina uzdignuta u središtu,
kad bi čovjek mogao razoriti svoje tijelo,
ostavljajući samo istinu svoje ljubavi,
istinu samoga sebe,
koje se ne zove slava, sreća ili ambicija,
nego ljubav ili želja,
ja bih konačno bio onaj, kako sam se zamišljao,
onaj što svojim jezikom, svojim očima i rukama
objavljuje pred ljudima nepoznatu istinu,
istinu svoje istinske ljubavi.

Ne poznajem slobodu, osim slobode
da budem zarobljen u nekome,
čije ime ne mogu čuti bez uzbuđenja,
zbog koga zaboravljam sebe u tom jadnom postojanju,
za koga sam danju i noću ono što želi,
a moj duh i tijelo plove u njegovu duhu i tijelu,
kao izgubljeno drvlje što ga more diže ili topi,
slobodno, sa slobodom ljubavi,
jedinom slobodom koja me ushićuje,
jedinom slobodom za koju umirem.

Ti opravdavaš moje postojanje,
Da te ne poznam ne bih živio,
da umirem neznajući te, ne bih umro, jer nisam živio.

Luis Kernuda

[amnesiac]

-cekanje

cekanje je uzrok...okovi
gotovi su usponi
pred nama su padovi
Bogovi pred vratima
okovi na nogama
ne znas da znam
da bezvrijedno je sve sto
imam da dam

ne moras da kazes
jer ako slazes...kriv sam sâm

cekanje...grize me
ta prokleta stvar na kraju stola
kao utvara
i cemer vristi venama
i sudbina pred nama
smije se
smije se...

...........

-oci

ponekad...
moje oci prestaju da bole.
i zadovoljstvo sto osjecam
nije povezano sa izvjesnoscu
da ce uskoro prestati.
masina sto kuje tirkizno platno stala je...
i niko ne zna sta ce se dogoditi...

pogledam na sat...i sve sto
mogu zakljuciti je... da se okrecu...proklete kazaljke
dok sve ostalo stoji, ukljucujuci moju savjest,
dok tonem u sebe, i plafon trazi moje oci,
papirne...

mrznja ti ne da da dises
da spavas
krijes lice pod koprenom smijeha
i prizivas zlo

moje oci vide tek ponekad
uz tvoju dozvolu da mi ispod nogu izmakne tlo...
pakost te gusi, zelja da vratis proslost
da promijenis tok
no kratak je rok na satu sto kuca tiho iza ociju

tick...tock...tick...tock....

..............

-tisina

isao sam ulicom
sjena s tvojim imenom
prolazi kraj mene
priblizi se opasno
pogleda bezobrazno
mojim putem krene

nista nismo skuzili
mozda smo zasluzili
da umremo u smecu
jer smo kao statisti
zalutali na pisti
sto vodi u srecu

ratboli me uvijek sunce
iza oblaka kad sine
mene zove vjecna tama
sto damara iz daljine

uzaludno trosim rijeci
niko nece cuti krike
i tisina cudno jeci
sto dopire iz te slike

.............

-lov

poziv ce stici...tiho...
i ti se budis...tajno
dugme je pronadjeno...
pritisnuto...
i neka pocne...
i neka traje...
polako
dok krv ti iz ociju lije

prikljuci se gomili
neko mora platiti
kriv ili ne...
sve dok si na pravoj strani
dobro je...
cemu strah i neizvjesnost
i prokleto pitanje
kriv ili ne...
sve dok si na pravoj strani
dobro je...

disi u masi...stupaj...
gledaj kroz hordu
samo jos s njima mozes mirno zaspati...
zajedno smo jaci
sve dok drugi misli za tebe
njima nesto znacis...

i neka pocne...
i neka traje...
polako
dok krv ti iz ociju lije

prikljuci se gomili
neko mora platiti
kriv ili ne...
sve dok si na pravoj strani
dobro je...
cemu strah i neizvjesnost
i prokleto pitanje
kriv ili ne...
sve dok si na pravoj strani
dobro je...
..................