EVANĐELJA

[Haqqani]

momenata...

The Muslim scholar Cyril Glassé states:

As regards the "Gospel of Barnabas" itself, there is no question that it is a medieval forgery. A complete Italian manuscript exists which appears to be a translation from a Spanish original (which exists in part), written to curry favor with Muslims of the time. It contains anachronisms which can date only from the Middle Ages and not before, and shows a garbled comprehension of Islamic doctrines, calling the Prophet "the Messiah", which Islam does not claim for him. Besides its farcical notion of sacred history, stylistically it is a mediocre parody of the Gospels, as the writings of Baha'Allah are of the Koran.

The Concise Encyclopedia of Islam, Harper & Row, 1989, p. 64

A koje to evandjelje nije " Forgery " ???

pazi se, pazi.... ti se upalis ko kutnjak kad neko prica o laznim hadisima a sad ti ne pazis da neces koga uvrijediti.. nekome su ta evandjelja puno bitnija nego tebi...

e moj haqqo...

Pokazi mi gdje sam se ja to upalio kao kutnjak u vezi laznih hadisa ???

[Haqqani]

momenata...

The Muslim scholar Cyril Glassé states:

As regards the "Gospel of Barnabas" itself, there is no question that it is a medieval forgery. A complete Italian manuscript exists which appears to be a translation from a Spanish original (which exists in part), written to curry favor with Muslims of the time. It contains anachronisms which can date only from the Middle Ages and not before, and shows a garbled comprehension of Islamic doctrines, calling the Prophet "the Messiah", which Islam does not claim for him. Besides its farcical notion of sacred history, stylistically it is a mediocre parody of the Gospels, as the writings of Baha'Allah are of the Koran.

The Concise Encyclopedia of Islam, Harper & Row, 1989, p. 64

A koje to evandjelje nije " Forgery " ???

pazi se, pazi.... ti se upalis ko kutnjak kad neko prica o laznim hadisima a sad ti ne pazis da neces koga uvrijediti.. nekome su ta evandjelja puno bitnija nego tebi...

e moj haqqo...

Pokazi mi gdje sam se ja to upalio kao kutnjak u vezi laznih hadisa ???

Zasto mislis da su nekome evandjelja bitnnija nego meni ???

[Pearl]

@Haqq.. ja ti samo govorim za formulaciju, ti to shvati kako hoces...

ja ne znam sta ti mislis ili ne mislis, ali ruzno zvuci kada se procita..

p.s. nisam se fino izrazila, odmah se izvinjavam.. "paljenje kao kutnjak" je bilo samo asocijacija na ono sto se desavalo prethodnih dana i kako se neki ljudi hvataju za RIJECI i ne daju na svoje a tudje pljuju...

nisam mislila direktno na tebe, izvinjavam se jos jednom...

[Abu FEED el-Castro]

Haqqani, hvala na temi, odličan izbor. A i koincidencija je da mi je bas zatrebalo nekih podataka na ovu temu, jer sam neki dan imao jednu slatku raspravu sa pravoslavcima i protestantima (teolozima) upravo o ovoj temi.

:pharaon:

[mr__bosnjak]

Interesantno.

[Haqqani]

Ok , idemo dalje ( sjeca li se ko Dragana Nikolica :)


1)Moze li mi netko kazati koliko ukupno ima verzija biblij.

2) Jednom prilikom sam gledao , mislim na ABC - u , emisiju o svetom pavlu , koja je trajala vise od 2 sata, i govorila je o pavlu kao o osnivacu trojstva . Isus hrist nije osnovao niti krscanstvo , niti sveto trojstvo ...


Idemo dalje ...

[Haqqani]

Jos jedno pitanje .


Koliko je tacno evandjelja odbaceno na nikejskom saboru, koja su odbacivala tvrdnju u "Isusu - bozanstvu ", da bi na kraju ostala samo cetiri danasnja evandjelja na kojima je zasnovano krscanstvo ???

[Haqqani]

NIKEJSKI SABOR I PRVO IMENOVANJE ISUSA BOGOM

Konstantin je morao da ojaca novu krscansku tradiciju, i stoga je odrzao cuveno ekumensko okupljanje poznato kao Nikejski sabor. Na tom skupu raspravljalo se i glasalo o mnogim aspektima krscanstva – o datumu uskrsa, ulozi biskupa, raspodjeli sakramenta i, naravno, bozanskom statusu Isusa. Tako da je proglasavanje Isusa za ”Sina Bozijeg” bilo je zvanicno predlozeno na Nikejskom saboru, gdje se o tome i glasalo. Bozanski status Isusa je rezultat tijesnog glasanja. Ipak, uspostavljanje bozanskog statusa Isusa bilo je kljucno za dalje ujedinjenje Rimske imperije i za stvaranje novog uporista moci Vatikana. Zvanicnim prihvatanjem Isusa kao Bozijeg sina Konstantin je pretvorio Isusa u bozanstvo koje je postalo izvan granica svijeta covjeka, entitet cija je moc iznad svega. Ovo ne samo da je onemogucilo dalje pagansko ugrozavanje krscanstva, nego su i sljedbenici Krista mogli da se iskupe jedino preko uspostavljenog svetog posrednika – Rimske katolicke crkve.


PALJENJE AUTENTICNIH I NARUDZBA NOVE BIBLIJE

Buduci da je Konstantin podigao Isusa na visi stepen gotovo cetiri vijeka nakon njegove smrti, vec je postojalo na hiljade dokumenata koji su biljezili zivot Isusa kao smrtnog covjeka. Konstantin je znao da ce mu trebati hrabar potez kojim ce preinaciti historiju. Iz ovog se rodio najdublji momenat u historiji covjecanstva. Konstantin je narucio i finansirao pisanje nove Biblije, iz koje su izostavljena sva ona jevandjelja koja su govorila o Kristovim ljudskim odlikama a u koja su ubacena jevandjelja koja su ga cinile bozanstvom. Ranija jevandjelja su zabranjena, sakupljena i spaljena. Svako ko bi se opredjelio za zabranjeno jevandjelje umjesto za Konstantinovu verziju, bio je proglasen za jeretika. Rijec jeretik vodi porijeklo iz tog perioda. Latinska rijec heareticus znacila je ”izbor”. Oni koji su birali originalnu historiju Krista bili su prvi jeretici.

ISTINA O ISUSU

Spisi Sangreala nam saopstavaju drugu stranu price o Kristu. Hiljade stranica originalnih dokumenata iz vremena od prije Kostantina, koje su napisali rani sljedbenici Isusa i koji su ga postovali kao ucitelja od krvi i mesa i poslanika. A sad dolazi pitanje svih pitanja: ako postoje dokumenti koji nepobitno dokazuju iskrivljenost danasnje crkvene interpretacije Isusa i krscanstva – ko ih stoljecima krije gradeci slavu i uticaj ucjenjujuci Vatikan, istovremeno drzeci mase u zabludi? Pitajuci se koje vlasnik tako bezocne, ali genijale biznis ideje dolazima na trag stvarnog tajnog drustva koje je, historijski potvrdjeno, steklo ogromno bogatstvo i uticaj preko noci, na misteriozan nacin. Pusticemo samog autora da nam o njima kaze nesto vise: PRIEURE DE SION ili Sionski priorat je evropsko tajno drustvo osnovano od strane francuskog kralja Godfoa Bujonskog, 1099. godine u Jerusalimu, neposredno nakon osvajanja grada. Logo Priorata su inicijali P.S. u kombinaciji sa ljiljanom. Jedno od najstarijih tajnih drustava na svijetu koje ukljucuje neke od najobrazovanijih ljudi u istoriji, poput Boticelija, Isaka Njutna, Viktora Igoa.. Da Vinci je upravljao prioratom od 1510. do 1519. Poznati su kao cuvari drevne tajne, tajna koja ih je ucinila nezamislivo mocnim. Kralj Godfoa je, navodno, cuvao izuzetno mocnu tajnu – tajnu koja se u njegovoj porodici nalazila jos od vremena Krista. Plaseci se da se tajna ne izgubi nakon njegove smrti osnovao je tajno bratstvo – Sionski Priorat – i zakleo ih da cuvaju njegovu tajnu tako sto ce je prenositi sa koljena na koljeno. Tokom godina provedenih u Jerusalimu, Priorat je saznao za tajne dokumente zakopane pod rusevinama Irodovog hrama, koji je bio izgradjen na ostacima Solomonovog hrama. Ovi dokumenti su, vjerovao je Priorat, potvrdjivali istinitost mocne tajne koju je cuvao kralj Godfoa Bujonski i bili su toliko opasni da Crkva ne bi prezala ni od cega u pokusajima da ih se domogne.

[Haqqani]

NIKEJSKI SABOR I PRVO IMENOVANJE ISUSA BOGOM

Konstantin je morao da ojaca novu krscansku tradiciju, i stoga je odrzao cuveno ekumensko okupljanje poznato kao Nikejski sabor. Na tom skupu raspravljalo se i glasalo o mnogim aspektima krscanstva – o datumu uskrsa, ulozi biskupa, raspodjeli sakramenta i, naravno, bozanskom statusu Isusa. Tako da je proglasavanje Isusa za ”Sina Bozijeg” bilo je zvanicno predlozeno na Nikejskom saboru, gdje se o tome i glasalo. Bozanski status Isusa je rezultat tijesnog glasanja. Ipak, uspostavljanje bozanskog statusa Isusa bilo je kljucno za dalje ujedinjenje Rimske imperije i za stvaranje novog uporista moci Vatikana. Zvanicnim prihvatanjem Isusa kao Bozijeg sina Konstantin je pretvorio Isusa u bozanstvo koje je postalo izvan granica svijeta covjeka, entitet cija je moc iznad svega. Ovo ne samo da je onemogucilo dalje pagansko ugrozavanje krscanstva, nego su i sljedbenici Krista mogli da se iskupe jedino preko uspostavljenog svetog posrednika – Rimske katolicke crkve.


PALJENJE AUTENTICNIH I NARUDZBA NOVE BIBLIJE

Buduci da je Konstantin podigao Isusa na visi stepen gotovo cetiri vijeka nakon njegove smrti, vec je postojalo na hiljade dokumenata koji su biljezili zivot Isusa kao smrtnog covjeka. Konstantin je znao da ce mu trebati hrabar potez kojim ce preinaciti historiju. Iz ovog se rodio najdublji momenat u historiji covjecanstva. Konstantin je narucio i finansirao pisanje nove Biblije, iz koje su izostavljena sva ona jevandjelja koja su govorila o Kristovim ljudskim odlikama a u koja su ubacena jevandjelja koja su ga cinile bozanstvom. Ranija jevandjelja su zabranjena, sakupljena i spaljena. Svako ko bi se opredjelio za zabranjeno jevandjelje umjesto za Konstantinovu verziju, bio je proglasen za jeretika. Rijec jeretik vodi porijeklo iz tog perioda. Latinska rijec heareticus znacila je ”izbor”. Oni koji su birali originalnu historiju Krista bili su prvi jeretici.

ISTINA O ISUSU

Spisi Sangreala nam saopstavaju drugu stranu price o Kristu. Hiljade stranica originalnih dokumenata iz vremena od prije Kostantina, koje su napisali rani sljedbenici Isusa i koji su ga postovali kao ucitelja od krvi i mesa i poslanika. A sad dolazi pitanje svih pitanja: ako postoje dokumenti koji nepobitno dokazuju iskrivljenost danasnje crkvene interpretacije Isusa i krscanstva – ko ih stoljecima krije gradeci slavu i uticaj ucjenjujuci Vatikan, istovremeno drzeci mase u zabludi? Pitajuci se koje vlasnik tako bezocne, ali genijale biznis ideje dolazima na trag stvarnog tajnog drustva koje je, historijski potvrdjeno, steklo ogromno bogatstvo i uticaj preko noci, na misteriozan nacin. Pusticemo samog autora da nam o njima kaze nesto vise: PRIEURE DE SION ili Sionski priorat je evropsko tajno drustvo osnovano od strane francuskog kralja Godfoa Bujonskog, 1099. godine u Jerusalimu, neposredno nakon osvajanja grada. Logo Priorata su inicijali P.S. u kombinaciji sa ljiljanom. Jedno od najstarijih tajnih drustava na svijetu koje ukljucuje neke od najobrazovanijih ljudi u istoriji, poput Boticelija, Isaka Njutna, Viktora Igoa.. Da Vinci je upravljao prioratom od 1510. do 1519. Poznati su kao cuvari drevne tajne, tajna koja ih je ucinila nezamislivo mocnim. Kralj Godfoa je, navodno, cuvao izuzetno mocnu tajnu – tajnu koja se u njegovoj porodici nalazila jos od vremena Krista. Plaseci se da se tajna ne izgubi nakon njegove smrti osnovao je tajno bratstvo – Sionski Priorat – i zakleo ih da cuvaju njegovu tajnu tako sto ce je prenositi sa koljena na koljeno. Tokom godina provedenih u Jerusalimu, Priorat je saznao za tajne dokumente zakopane pod rusevinama Irodovog hrama, koji je bio izgradjen na ostacima Solomonovog hrama. Ovi dokumenti su, vjerovao je Priorat, potvrdjivali istinitost mocne tajne koju je cuvao kralj Godfoa Bujonski i bili su toliko opasni da Crkva ne bi prezala ni od cega u pokusajima da ih se domogne.

VITEZOVI TEMPLARI

Priorat se zakleo da, bez obzira na potrebno vrijeme, ti dokumenti moraju biti izvadjeni ispod rusevina hrama i zauvijek zasticeni. Kako se istina ne bi zauvijek izgubila. Da bi dosli do toga cilja Priorat je osnovao vojno krilo – grupu od devet vitezova nazvani Siromasni vitezovi Isusa Krista i Solomonovog hrama. Poznatiji kao vitezovi templari. Cesta zabluda u vezi njih je da su smatrani zastitinicima Svete zemlje i hodocasnika, iako im je to bila samo maska. Njihov istinski cilj u Svetoj zemlji su bili dokumenti ispod rusevina hrama. Vitezovi su otkrili nesto dole ispod rusevina...nesto zbog cega su postali nezamislivo bogati i mocni. Vitezovi templari su u Svetoj zemlji boravili za vrijeme Drugog krstaskog rata rekavsi kralju Baldwinu II da su tamo zbog zastite krscanskih hodocasnika na putevima. Iako nisu bili placeni i iako su se zavjetovali na siromastvo, vitezovi su rekli kralju da im je potrebno osnovno skroviste, zatrazivsi od njega dozvolu da se smjeste u stalama u rusevinama hrama. Kralj Baldwin je odobrio taj zahtijev. Ovakav neobican izbor smjestaja bio je sve samo ne slucajan. Vitezovi su vjerovali da su dokumenti koje je priorat trazio zakopani duboko ispod rusevina. Gotovo je deset godina devet vitezova zivjelo u rusevinama, prokopavajuci cvrste stijene u potpunoj tajnosti. Nakon sto su nasli trazeno otisli su u Evropu i preko noci izgradili ogroman uticaj.

UNOSNA UCJENA I TEMELJI BANKARSTVA

Niko nije zasiguro znao da li su vitezovi ucjenili Vatikan ili je Crkva jednostavno pokusala da kupi cutanje vitezova, ali papa Inocentije II je istog trenutka izdao papski dekret bez presedana na osnovu kojeg su vitezovi dobili neogranicenu moc, i buduci iznad zakona, proglaseni su za vojsku nazavisnu od bilo kakvog uplitanja kraljeva i prelata, kako religioznih tako i politickih. Uz ovu carte blanche koju su dobili od Vatikana vitezovi templari su se prosirili zapanjujucom brzinom, kako brojcano tako i u smislu politickog uticaja, gomilajuci ogromna imanja u preko deset zemalja. Poceli su da daju kredite bankrotiranom plemstvu i naplacuju kamatu, udarajuci na taj nacin temelje savremenom bankarstvu i jos vise povecavajuci svoje bogatstvo i uticaj.

PETAK TRINAESTI

Do 1300-ih, zahvaljujuci podrsci Vatikana, vitezovi su stekli toliku moc da je papa Kliment V odlucio da se nesto mora preduzeti. U dosluhu sa francuskim kraljem Filipom IV, papa je osmislio genijalnu tajnu operaciju koja je imala za cilj da se templari uniste a njihovo bogatstvo prigrabi, i tako stekne kontrola nad tajnama od kojih je Vatikan ocigledno zazirao. U vojnom manevru dostojnom CIA, papa Kliment izdao je tajna zapecacena naredjenja koja je trebalo da njegovi vojnici sirom Evrope otvore u isto vrijeme, u petak, 13. oktobra 1307. godine. . ..Klimentova makjavelisticka operacija je izvedena sa vrhunskom preciznoscu. Toga dana su brojni vitezovi zarobljeni, muceni bez milosti i naposljetku spaljeni na lomaci kao jeretici. Odjeci te tragedije jos uvijek se pronalaze u savremenoj kulturi; do danas se petak trinaesti smatra nesretnim danom.

PROMJENA IMENA DRUSTVA I LOKACIJE SPISA

....Medjutim, vitezovi su imali mocne saveznike, i neki od njih su uspjeli izbjeci cistku Vatikana, nastavljajuci da djeluju pod drugim imenima. Prava Klimentova meta, mocni kovceg sa dokumentima koji su ocigledno predstavljali izvor moci templara, iskliznuo mu je. Od tog trenutka su dokumenti povjereni Sionskom Prioratu. Veo tajnovitosti ih je cuvao na sigurnom, van dometa Vatikana. Priorat je dokumente cuvane u Parizu pod okriljem noci prokrijumcario do templarskih brodova u La Roselu. Kuda su tada dokumenti poslani poznato je samo Sionskom redu...

[mr__bosnjak]

Ovo za tajno drustvo nije sigurno, neki tvrde da je to 50-ih u "Tajnim dokumentima" napisao neki Francuz zeljan paznje. Ali sa svemu ostalim se slazem. Isus zasigurno nije bio Allahov sin.

[Haqqani]

Cetvrtasti krst jednakih krakova je postojao 1500 godina prije krscanstva. Iznenadjujuce je koliko je malo krscana koji su pri pogledu na ”raspece” bili svjesni historije njihovog simbola, odrazene u samom njegovom imenu. Krst i ”raspece” poticali su od latinskog glagola cruciare – muciti.

[shin]

[ndzlatar]

Haqqani sta je izvor ovih tektova? Sveta krv i sveti gral il neka druga knjiga?

[horns&drums]

Od danas te zovem Angela Evangelista :D:D:D

Mozda budes i svetica :D

p.s. jesi virgo intacta?

[Gost123]

Ovo za tajno drustvo nije sigurno, neki tvrde da je to 50-ih u "Tajnim dokumentima" napisao neki Francuz zeljan paznje.

to je cinjenica: sioniski red je izmislio taj francuz, zaboravih mu ime, u 50ima.

[Ethio]

Evo linka za bosnaski i engleski jezik.

Evandjelje po Barnabi


http://www.quranm.multicom.ba/barnaba/Barnaba.htm

[Frco]

KAKO JE PREŽIVJELO EVANĐELJE PO BARNABI

Evanđelje po Barnabi je bilo prihvaćeno kao kanonsko evanđelje do 325. godine.
Irenej (130-200) je pisao podržavajući čisti monoteizam i suprostavljajući se Pavlu zbog unošenja u kršćanstvo dogmi rimske paganske relegije i platonske filozofije. On je obimno citirao Evanđelje po Barnabi radi podrške svojim stavovima. Ovo pokazuje da je Evanđelje po Barnabi bilo u opticaju u prvom i drugom stoljeću kršćanstva.
U 325. godini održan je Nikejski koncil gdje je naređeno da se sva orginalna evanđelja na hebrejskom pismu unište. Izdat je ukaz da će svako ko bude imao ovo Evanđelje biti kažnjen smrću.
U 383. godini papaz je obezbijedio jedan primjerak Evanđelja po Barnabi i zadržao ga u svojoj privatnoj biblioteci.
U četvrtoj godini imperatora Zenoa (478.) otkriveni su posmrtni ostaci Barnabe i tu je na njegovim grudima nađen primjerak Evanđelja po Barnabi, pisanog njegovom vlastitom rukom. (Acia Sanctorum, Boland Junii, tom II, stranice 422 i 450, Antwerp 1698). Izgleda da je čuvena Vulgata Biblija bazirana na ovom evanđelju.
Papa Siksto (1585-1590) je imao prijatelja Fra Marina. On je našao Evanđelje po Barnabi u privatnoj biblioteci pape. Fra Marino je bio zainteresiran jer je čitao spise Irinejeve u kojima je Barnaba obilno citiran. Talijanski rukopis je prošao kroz različite ruke, dok nije stigao "osobi visokog zvanja i autoriteta", u Amsterdamu, "za kojeg se u toku njegovog Života često čulo da istiće visoku vrijednost ovog spisa". Poslije njegove smrti on dolazi u posjed J.E. Kramera, kancelara kralja Pruske. U 1713. godini, Kramer je prezentirao ovaj rukopis čuvenom poznavaocu knjiga, princu Eugenu od Savoje. U 1738. godini, zajedno sa prinčevom bibliotekom on se obreo u Hofbiblioteci u Beću. Ono sada tamo počiva.
Toland u svojim "Miscellaneous Works" (štampanim posthumno 1747.) u tomu I, strani 380, napominje da Evanđelje po Barnabi još postoji. U poglavlju XV on upućuje na Glacijski dekret iz 496. godine gdje je "Evangelium Barnabe" uključeno u listu zabranjenih knjiga. Prije toga je ono bilo zabranjeno od strane pape Inocenta u 465. godini i dekretom Zapadnih Crkava u 382. godini.
Barnaba se takođe spominje u Stihometriji Nikifora,
serijski br.3, Poslanica Barnabina....red 1,300,
zatim ponovo na listi Šezdeset knjiga.
Serijski br. 17, Putovanja i naukovanja apostola,
Serijski br. 18, Poslanice Barnabine,
Serijski br. 24, Evanđelje po Barnabi.
Grčka verzija Evanđelja po Barnabi je takođe nađena na usamljenom fragmentu. Ostatak je spaljen. Foto-kopija ovog fragmenta izgleda ovako:



Latinski tekst su na engleski jezik preveli gospodin i gospođa Ragg, a bio je štampan na Clarendon Pressu u Oxfordu. Objavio ga je Oxford University Press 1907. Ovaj engleski prevod je misteriozno iščezao sa tržišta. Poznato je da postoje sada dva primjerka ovog prevoda, jedan je u Muzeju Britanije a drugi u Kongresnoj biblioteci, Vašington. Prvo novo izdanje na engleskom je bilo sa mikrofilmovane kopije Knjige u Kongresnoj biblioteci u Vašingtonu, a dobijena je ljubaznošću prijatelja iz SAD.

hebrejski jezik tada uopce nije bio u upotrebi u zidovstvu, nego aramejski. tako evandelja nikako nisu mogla biti pisana na hebrejskom, nego eventualno na aramejskom. no nisu pisana ni na aramejskom, nego na grckom.

[Frco]

KAKO JE PREŽIVJELO EVANĐELJE PO BARNABI

Evanđelje po Barnabi je bilo prihvaćeno kao kanonsko evanđelje do 325. godine.
Irenej (130-200) je pisao podržavajući čisti monoteizam i suprostavljajući se Pavlu zbog unošenja u kršćanstvo dogmi rimske paganske relegije i platonske filozofije. On je obimno citirao Evanđelje po Barnabi radi podrške svojim stavovima. Ovo pokazuje da je Evanđelje po Barnabi bilo u opticaju u prvom i drugom stoljeću kršćanstva.
U 325. godini održan je Nikejski koncil gdje je naređeno da se sva orginalna evanđelja na hebrejskom pismu unište. Izdat je ukaz da će svako ko bude imao ovo Evanđelje biti kažnjen smrću.
U 383. godini papaz je obezbijedio jedan primjerak Evanđelja po Barnabi i zadržao ga u svojoj privatnoj biblioteci.
U četvrtoj godini imperatora Zenoa (478.) otkriveni su posmrtni ostaci Barnabe i tu je na njegovim grudima nađen primjerak Evanđelja po Barnabi, pisanog njegovom vlastitom rukom. (Acia Sanctorum, Boland Junii, tom II, stranice 422 i 450, Antwerp 1698). Izgleda da je čuvena Vulgata Biblija bazirana na ovom evanđelju.
Papa Siksto (1585-1590) je imao prijatelja Fra Marina. On je našao Evanđelje po Barnabi u privatnoj biblioteci pape. Fra Marino je bio zainteresiran jer je čitao spise Irinejeve u kojima je Barnaba obilno citiran. Talijanski rukopis je prošao kroz različite ruke, dok nije stigao "osobi visokog zvanja i autoriteta", u Amsterdamu, "za kojeg se u toku njegovog Života često čulo da istiće visoku vrijednost ovog spisa". Poslije njegove smrti on dolazi u posjed J.E. Kramera, kancelara kralja Pruske. U 1713. godini, Kramer je prezentirao ovaj rukopis čuvenom poznavaocu knjiga, princu Eugenu od Savoje. U 1738. godini, zajedno sa prinčevom bibliotekom on se obreo u Hofbiblioteci u Beću. Ono sada tamo počiva.
Toland u svojim "Miscellaneous Works" (štampanim posthumno 1747.) u tomu I, strani 380, napominje da Evanđelje po Barnabi još postoji. U poglavlju XV on upućuje na Glacijski dekret iz 496. godine gdje je "Evangelium Barnabe" uključeno u listu zabranjenih knjiga. Prije toga je ono bilo zabranjeno od strane pape Inocenta u 465. godini i dekretom Zapadnih Crkava u 382. godini.
Barnaba se takođe spominje u Stihometriji Nikifora,
serijski br.3, Poslanica Barnabina....red 1,300,
zatim ponovo na listi Šezdeset knjiga.
Serijski br. 17, Putovanja i naukovanja apostola,
Serijski br. 18, Poslanice Barnabine,
Serijski br. 24, Evanđelje po Barnabi.
Grčka verzija Evanđelja po Barnabi je takođe nađena na usamljenom fragmentu. Ostatak je spaljen. Foto-kopija ovog fragmenta izgleda ovako:



Latinski tekst su na engleski jezik preveli gospodin i gospođa Ragg, a bio je štampan na Clarendon Pressu u Oxfordu. Objavio ga je Oxford University Press 1907. Ovaj engleski prevod je misteriozno iščezao sa tržišta. Poznato je da postoje sada dva primjerka ovog prevoda, jedan je u Muzeju Britanije a drugi u Kongresnoj biblioteci, Vašington. Prvo novo izdanje na engleskom je bilo sa mikrofilmovane kopije Knjige u Kongresnoj biblioteci u Vašingtonu, a dobijena je ljubaznošću prijatelja iz SAD.

hebrejski jezik tada uopce nije bio u upotrebi u zidovstvu, nego aramejski. tako evandelja nikako nisu mogla biti pisana na hebrejskom, nego eventualno na aramejskom. no nisu pisana ni na aramejskom, nego na grckom.

zapravo zabunio sam se, pisana su na arapskom, ispricavasm se.

[Frco]

KAKO JE PREŽIVJELO EVANĐELJE PO BARNABI

Evanđelje po Barnabi je bilo prihvaćeno kao kanonsko evanđelje do 325. godine.
Irenej (130-200) je pisao podržavajući čisti monoteizam i suprostavljajući se Pavlu zbog unošenja u kršćanstvo dogmi rimske paganske relegije i platonske filozofije. On je obimno citirao Evanđelje po Barnabi radi podrške svojim stavovima. Ovo pokazuje da je Evanđelje po Barnabi bilo u opticaju u prvom i drugom stoljeću kršćanstva.
U 325. godini održan je Nikejski koncil gdje je naređeno da se sva orginalna evanđelja na hebrejskom pismu unište. Izdat je ukaz da će svako ko bude imao ovo Evanđelje biti kažnjen smrću.
U 383. godini papaz je obezbijedio jedan primjerak Evanđelja po Barnabi i zadržao ga u svojoj privatnoj biblioteci.
U četvrtoj godini imperatora Zenoa (478.) otkriveni su posmrtni ostaci Barnabe i tu je na njegovim grudima nađen primjerak Evanđelja po Barnabi, pisanog njegovom vlastitom rukom. (Acia Sanctorum, Boland Junii, tom II, stranice 422 i 450, Antwerp 1698). Izgleda da je čuvena Vulgata Biblija bazirana na ovom evanđelju.
Papa Siksto (1585-1590) je imao prijatelja Fra Marina. On je našao Evanđelje po Barnabi u privatnoj biblioteci pape. Fra Marino je bio zainteresiran jer je čitao spise Irinejeve u kojima je Barnaba obilno citiran. Talijanski rukopis je prošao kroz različite ruke, dok nije stigao "osobi visokog zvanja i autoriteta", u Amsterdamu, "za kojeg se u toku njegovog Života često čulo da istiće visoku vrijednost ovog spisa". Poslije njegove smrti on dolazi u posjed J.E. Kramera, kancelara kralja Pruske. U 1713. godini, Kramer je prezentirao ovaj rukopis čuvenom poznavaocu knjiga, princu Eugenu od Savoje. U 1738. godini, zajedno sa prinčevom bibliotekom on se obreo u Hofbiblioteci u Beću. Ono sada tamo počiva.
Toland u svojim "Miscellaneous Works" (štampanim posthumno 1747.) u tomu I, strani 380, napominje da Evanđelje po Barnabi još postoji. U poglavlju XV on upućuje na Glacijski dekret iz 496. godine gdje je "Evangelium Barnabe" uključeno u listu zabranjenih knjiga. Prije toga je ono bilo zabranjeno od strane pape Inocenta u 465. godini i dekretom Zapadnih Crkava u 382. godini.
Barnaba se takođe spominje u Stihometriji Nikifora,
serijski br.3, Poslanica Barnabina....red 1,300,
zatim ponovo na listi Šezdeset knjiga.
Serijski br. 17, Putovanja i naukovanja apostola,
Serijski br. 18, Poslanice Barnabine,
Serijski br. 24, Evanđelje po Barnabi.
Grčka verzija Evanđelja po Barnabi je takođe nađena na usamljenom fragmentu. Ostatak je spaljen. Foto-kopija ovog fragmenta izgleda ovako:



Latinski tekst su na engleski jezik preveli gospodin i gospođa Ragg, a bio je štampan na Clarendon Pressu u Oxfordu. Objavio ga je Oxford University Press 1907. Ovaj engleski prevod je misteriozno iščezao sa tržišta. Poznato je da postoje sada dva primjerka ovog prevoda, jedan je u Muzeju Britanije a drugi u Kongresnoj biblioteci, Vašington. Prvo novo izdanje na engleskom je bilo sa mikrofilmovane kopije Knjige u Kongresnoj biblioteci u Vašingtonu, a dobijena je ljubaznošću prijatelja iz SAD.

hebrejski jezik tada uopce nije bio u upotrebi u zidovstvu, nego aramejski. tako evandelja nikako nisu mogla biti pisana na hebrejskom, nego eventualno na aramejskom. no nisu pisana ni na aramejskom, nego na grckom.

zapravo zabunio sam se, pisana su na arapskom, ispricavam se.