EU(V)ROPSKA UNIJA, VUKOVAR, SREBRENICA

[ponosni]

Europa se spominje kao primjer demokratskih dostignuća. Hrvatska se sprema ući u tu naprednu EU i tu se daje sva snaga politike. Prevode se zakoni EU na hrvatski jezik i katkad prilagođavaju stanju u Hrvatskoj. Pregovara se oko nekih poglavlja i slično. Sve je to daleko od očiju javnosti. Jer kao to nas ne zanima. Ja ne znam dobro ni naše zakone, a kamo li ove koji još nisu predočeni javnosti. I ako bude sreće, mi ćemo imati referendum želimo li ući u EU. Znači, "demokratsko" glasovanje na neviđeno. Bilo bi normalno da Hrvatski sabor raspravlja o zakonima koje ćemo imati. To ne brine ni oporbu ni opoziciju. Radi toga srljanja i ulaska u EU odričemo se teritorija, akvatorija itd., a sve ne bi li nam susjedi (Italija i Slovenija) skinuli blokadu. U tom akvatoriju i teritoriju koji po međunarodnim konvencijama pripada Hrvatskoj, ima ribe, nafte i plina. Imamo pravne stručnjake, ali politika je jača. Neće se pitati struku da odredi granicu, nego će se povući snagom ucjene. Dajte nam što tražimo, ili nećete nikada ući u EU. Ta EU daje nekakva nepovratna sredstva za projekte i naknade za gubitak radnih mjesta. I ne znam što drugo?

Prekjučer izašao članak o tome da hrvatsko državno odvjetništvo nema pojma ko su ljudi koji su maltretirali tisuće zarobljenih Vukovaraca (neki su mučeni 9 mjeseci u logorima u Srbiji). U Vukovaru npr. zajedno živi čovjek koji je jedva izbjegao strijeljanje i čovjek iz streljačkog voda. http://www.youtube.com/watch?v=SStz23bxr8w i http://www.youtube.com/watch?v=lOA9JCK5 ... re=related.
Jednostavno našu državu to nije briga. Ipak, znaju u roku od 3 dana reagirati na bezvezne anonimne prijave, ako se želi jeftino srediti nekoga političara. Eto, i vi ćete pomalo ući u tu Europu, a imate i vi državne nebrige koja vam ne ide u glavu. Jadni narod, ali eto bar ga niko ne tuče i još uvijek im možemo "j... majku". Pa naši su

Vukovar je primjer kako naša državu nije briga. Kako će ostale biti briga? Jebe se svima njima za nas. I Srebrenica je primjer kako nam EU zemlje nisu mogle i htjele pomoći. Nema ničega od EU dok se ne uključi Amerika. A Amerika je snagator koji ima svoje interese. A Srbija čeka priliku da opet ojača i proširi se. Mic po mic. Ponavljam, bude li sreće, imat ćemo refrendum o EU i ako uđemo, bit će slavlja. Za budale. Kad uđemo, ima li nam povratka natrag? Bit ćemo pušteni, ali ćemo se plašiti posljedica odlaska. Da ne bude nezaposlosti, novog rata, itd. Nećemo imati ni volje vratiti se u ralje svojim političarima. Znači, ovo je ponašanje utopljenika. Umjesto da nam srede državu, nas političari vuku u tu avanturu koja se nudi kao raj, a ime "raja" je EU. Bojim se da je to kraj.