Etnicko okrupnjavanje i seoba manjina

Stranke, političari... Recite i Vi svoje mišljenje!
Post Reply
sofist
Posts: 1242
Joined: 24/11/2004 00:50

Etnicko okrupnjavanje i seoba manjina

Post by sofist » 14/12/2006 13:14

Ugo Vlaisavljević

Zaprepašćujuće su razmjere poslijeratnog etničkog okrupnjavanja. Iako ih još tačno ne znamo, bez popisa to nećemo moći ni znati, nema sumnje da postoji duboki kontinuitet između etničkog čišćenja tokom rata i etničkog okrupnjavanja koje i dan-danas traje.

Jedina istinska mogućnost stvarnog brisanja posljedica rata - a ništa tako jasno ne govori o karakteru minulog rata nego upravo etničko razdvajanje stanovništva kao razdvajanje "ljudi" od "neljudi" ili, još gore, živih od mrtvih – bila je etničko-teritorijalna rekonstrukcija prijeratne BiH. Taj najvažniji mirovni posao se pokazao kao uzaludan posao. Umjesto "svi na svoje", većina se vratila "među svoje", naime tamo gdje onih njihovih ima najviše.

Nakon toliko vremena ipak je prevladala zadružna ekonomija: okrupnjavanje individualnih posjeda u velika gazdinstva. Etnonacionalizam u BiH je pokazao da on ima svoju vlastitu, karakterističnu ekonomiju: zadružnu ekonomiju. Svoj vlastiti posjed možete pouzdano osigurati i očuvati samo ako ga pridružite posjedima u kojima se uzgaja ista "zemljišna kultura". Eto i to smo naučili o domaćim etnokulturama: kada nacionalisti govore o svojim kulturama, koliko god se pritom zagledali u nebesa, oni govore o zemlji.

Slušam neki dan u televizijskoj emisiji razgovor najodgovornijih ljudi za povratak prognanih i izbjeglih lica svojim prijeratnim domovima. Nisu krili očevidan neuspjeh svog projekta. Pritom su kao najslabiju kariku u lancu neophodnih uslova za tzv. održivi povratak naveli ono što svako dobro zna: nemogućnost zapošljavanja povratnika. S takvom nemogućnošću nije moglo biti uspjeha, čak i ako dopustimo da se sve učinilo što se moglo učiniti. A velikih novčanih sredstava nije nedostajalo!

Ovdje lako možemo previdjeti nešto prilično važno. U partijsko-političkom suprotstavljanju nacionalizmu glavni argument je od početka pa do danas bila ekonomija. Bila je to najveća uzdanica "lijevih snaga". Argument otprilike glasi da je glavni politički problem u ovoj zemlji na kraju krajeva, ipak, siromaštvo i da je ono izvor svakog zla i netrpeljivosti, pa i nacionalističke manipulacije političara. Važno je zato razviti ekonomiju, pa će onda i nacionalizam nekako splasnuti. Međutim, pokazalo se da je upravo ekonomija zadala smrtni udarac mogućnosti društvenog života bez nacionalnih podjela. Poslodavci privatizovane ekonomije nisu obavezni da poštuju kriterije političke korektnosti i "nacionalnog ključa". Njihove nacionalne vođe će ih lako opravdati: "Nema posla ni za naš narod, a kamoli još i da njih zapošljavamo". Ljevičarski politički ekonomisti su možda opet u pravu: da ima posla za sve ili makar za većinu, ne bi bilo ekonomske segregacije. Ali stvarnost sa svoje strane izigrava njihovo uvjerenje: da bi ekonomija stala na noge moraju je pokrenuti oni koji već imaju posla, zajedno sa onima koji će biti u najboljoj prilici da ga dobiju. Dotle će se manjina, koja ionako već predugo čeka na posao, sasvim istanjiti. Ako već ne i iščeznuti! Nije li samo socijalistička, državna ekonomija, sa svojim planskim mjerama, mogla spasiti zajednički život? Ona ekonomija koja je zbog svoje neekonomičnosti morala propasti.

Pravilo etničkog okrupnjavanja (ili usitnjavanja, svejedno) glasi: što je bilo veliko biće još veće, što je bilo malo, biće još manje. Većine se tako nakon rata neumitno uvećavaju, a manjine umanjuju. Puno su griješili nacionalisti kada su još prije rata insistirali na odlučnoj važnosti svoje kulture, religije, običaja, jezika, književnosti itd. Trebali su uzeti riječi iz usta svojih ljutih protivnika i govoriti, kao što su to tek sada počeli činiti, da će "ekonomija riješiti sve probleme".

Sudeći po poslijeratnom osipanju manjina izgleda da su bili u pravu prijeratni nacionalisti kada su govorili da se osjećaju ugroženima tamo gdje su manjina. Mir je sobom donio seobu manjina, uprkos povratku starih i nemoćnih na njihova ognjišta. Vraćaju se samo oni koji mogu da ne rade i oni koji ne mogu da rade - među one koji uglavnom već odavno nemaju posla. Tipična slika "uspješnog" povratka jeste slika nekog zabitog sela u kojem grupica staraca pokušava živjeti od zemlje i/ili od penzije. Pravu bit etnonacionalizma iskušavaju upravo ovi ljudi koji se njegovom moćnom talasu suprotstavljaju svojim golim životom, a to je da je to primitivna ekonomija (obrade) zemlje.


Ovoj manjini na selu odgovara staračka manjina u gradu koja živi od ekonomije i kada je nema: od iznajmljivanja svojih stanova. Tako to izgleda sada: ako već nisu zaposlene, većine su mlade, a manjine su stare i nezaposlene. Treba pogledati osmrtnice u dnevnim novinama ove zemlje, tužnim ogledalima etničkog sastava gradskog stanovništva. Eto najznačajnijeg zamislivog prisustva "konstitutivnih manjina": tu su one tolike da ne mogu biti veće. U poređenju sa dnevnim biltenima iz porodilišta to je još sasvim vesela slika. Tu i tamo, sasvim rijetko se pojavi neko novorođenče za koje ne znamo da li mu roditelji imaju posla, ali gotovo zasigurno znamo da će ga za dvije-tri godine djeca na igralištu upitati kakvo mu je to ime.
Nakon uprezanja ekonomije u poduhvat etničkog čišćenja više nema nikakvih zapreka tom procesu. Možda je s ekonomijom on tek krenuo kao nezaustavljiv, ali i za većinu moralno prihvatljiv proces. Manjine se više ne uklanjaju nego se osipaju. Ljudi odlaze "bez ikakvog pritiska"; "niko im ništa ne radi". Oni upravo odlaze kao "oni kojima se ništa ne radi". Rad je to što nedostaje. Etničko okrupnjavanje jeste etničko čišćenje bez ikakvog rada, dakako, nakon što je taj rad prokazan kao najprljaviji posao masovnih zločinaca.
Juče je tipičan nacionalista bio naoružan radikal ili makar civil okružen onima koji su bili spremni "odraditi i najprljavije poslove". Danas je to uglavnom uspješan biznismen koji je spreman zaposliti ponekog i druge vjere. Etničko čišćenje se pokazalo kao glavni zamajac etničkog okrupnjavanja; pogotovo tamo gdje je trebalo tek "postaviti većine" (napraviti ih od manjina). Rat je bio početak procesa koji je mogao biti dovršen samo nakon dugo vremena u miru.


Post Reply