Etimologija plemena Južnih Slavena

[damir_m]

U pokušaju shvatanja bosanske, hrvatske i srpske prošlosti, tražim odgovore na sljedeća pitanja:

1) U hrvatskoj povijesti i u srpskoj istoriji anahrono se za plemensku pripadnost već od 6. i 7. stoljeća -- u poređenju sa danas -- ne koriste pojmovi južnih slavena, nego Srba i Hrvata.

U hrvatkoj wikipediji o Hrvatima (pored iranskih teorija o čistoći) čitam sljedeće:

"...Panonska Hrvatska (danas Slavonija) u vrijeme prije kralja Tomislava nazivano je imenom Sklavinija, narod koji ju je naselio nazivan je Sklavinima, svakako varijanta imena Slaveni. Znamo da su Hrvati još vjerojatno za vrijeme saveza s Antima, ili možda i malo kasnije poprimili slavenski jezik. Ovakvom lingvističkom slavenizacijom nametnuto im je i slavensko ime. Područje koje su naselili, Slavonija ili Sklavinija sačuvala je ime do danas. Današnje Šokce koje nalazimo u Slavoniji nemaju biti kojeg drugog podrijetla nego onog sklavinskog. Šokci imaju svoj poseban mentalitet. Oni su poznati kao radišan narod koji je na području Slavonije našao plodnu i rodnu zemlju kojoj se posvetio. Oni su veoma uspješni ratari i uzgajivači kukuruza (nakon otkrića Amerike), pšenice i drugih žitarica. Šokci poznati i po uzgoju stoke i napose svinja, od kojih potječe glavnina mesne hrane."

-- Ne osvrčući se na pisanje autora koji na ovaj način Hrvate gleda kao "slaviziran narod", interesujeme ako se krene od toga da se jedan dio tog naroda zvao Hrvatima, kao i kod Srba Srbima, da su oni teoretskim putem cijelo južnoslavensko pleme podijelili na Hrvate i Srbe. Nakon pročitanog gornjeg članka u kojem se Hrvati gledaju kao da ne znaju ni sami ni šta su ni ko su, dolazim do srpske teorije:

"Za južne slavene se često koristio izraz "Serbi" koji ima značenje "Južni Slaven". Pored ovih stvari upoznat sam da je u BiH isto tako kao i Hrvatskoj (nisam siguran za Srbiju) koristio izraz "Slavin", "Slavinski jezik", no ovaj izraz nije frekventan jer nema današnju nacionalnu utemeljenost.


Koliko sam upravu, a koliko nisam, siguran nisam ni u kom slučaju, jer se radi o teorijama, htio bih da čujem nešto od kompetentnih historičara!?

A iranske teorije (koja od Slavistike nije priznata) nisu mi od interesa. Radi se o slavenskoj teoriji Hrvata i Srba!

-- Da li se u teoriji o Južnim Slavenima navodi plemenska pripadnost naroda Hrvata i Srba i koliko je to priznato?

[bokakotorska]

"...Panonska Hrvatska (danas Slavonija)

Dok cekamo istoricare da prokomentarisu, samo da preciziramo

"Panonska Hrvatska" danas je

Slavonija, Medjumurje, Podravina, Baranja, zapadni Srem i nisko Pokuplje.

[damir_m]

"...Panonska Hrvatska (danas Slavonija)

Dok cekamo istoricare da prokomentarisu, samo da preciziramo

"Panonska Hrvatska" danas je

Slavonija, Medjumurje, Podravina, Baranja, zapadni Srem i nisko Pokuplje.

Ja bih isto tako želio razjasniti sam pojam: "Panosnska Hrvatska". -- Utvrđeno se tako nazivala. Ili je to novija povijest nazvala "Hrvatska" ? Na osnovu privh kraljeva koji su administrativno nazvali te pokrajine tim imenom? Ili je narod ih nazvao tako?

[bokakotorska]

"Panonska Hrvatska" danas je

Slavonija, Medjumurje, Podravina, Baranja, zapadni Srem i nisko Pokuplje.

Ova gornja podela panonske Hrvatske je sa stanovista Hrvatske u svakom slucaju.

Medjumurje, Baranja i nisko pokuplje nikako nisu ikada mogli biti Slavonija.

Podravina je granicna, a Srem se ubrajao u Slavoniju - za strance on je lokalna regija i danas.

Panonska Hrvatska vise je geografski no istorijski pojam.

Hrvatska u istorijskom smislu vise se odnosi na ne-panonske krajeve, Pokuplje, Zumberak, zapadnu posavinu i Zagorje.

[Penicilin]

U pokušaju shvatanja bosanske, hrvatske i srpske prošlosti, tražim odgovore na sljedeća pitanja:

1) U hrvatskoj povijesti i u srpskoj istoriji anahrono se za plemensku pripadnost već od 6. i 7. stoljeća -- u poređenju sa danas -- ne koriste pojmovi južnih slavena, nego Srba i Hrvata.

U hrvatkoj wikipediji o Hrvatima (pored iranskih teorija o čistoći) čitam sljedeće:

"...Panonska Hrvatska (danas Slavonija) u vrijeme prije kralja Tomislava nazivano je imenom Sklavinija, narod koji ju je naselio nazivan je Sklavinima, svakako varijanta imena Slaveni. Znamo da su Hrvati još vjerojatno za vrijeme saveza s Antima, ili možda i malo kasnije poprimili slavenski jezik. Ovakvom lingvističkom slavenizacijom nametnuto im je i slavensko ime. Područje koje su naselili, Slavonija ili Sklavinija sačuvala je ime do danas. Današnje Šokce koje nalazimo u Slavoniji nemaju biti kojeg drugog podrijetla nego onog sklavinskog. Šokci imaju svoj poseban mentalitet. Oni su poznati kao radišan narod koji je na području Slavonije našao plodnu i rodnu zemlju kojoj se posvetio. Oni su veoma uspješni ratari i uzgajivači kukuruza (nakon otkrića Amerike), pšenice i drugih žitarica. Šokci poznati i po uzgoju stoke i napose svinja, od kojih potječe glavnina mesne hrane."

-- Ne osvrčući se na pisanje autora koji na ovaj način Hrvate gleda kao "slaviziran narod", interesujeme ako se krene od toga da se jedan dio tog naroda zvao Hrvatima, kao i kod Srba Srbima, da su oni teoretskim putem cijelo južnoslavensko pleme podijelili na Hrvate i Srbe. Nakon pročitanog gornjeg članka u kojem se Hrvati gledaju kao da ne znaju ni sami ni šta su ni ko su, dolazim do srpske teorije:

"Za južne slavene se često koristio izraz "Serbi" koji ima značenje "Južni Slaven". Pored ovih stvari upoznat sam da je u BiH isto tako kao i Hrvatskoj (nisam siguran za Srbiju) koristio izraz "Slavin", "Slavinski jezik", no ovaj izraz nije frekventan jer nema današnju nacionalnu utemeljenost.


Koliko sam upravu, a koliko nisam, siguran nisam ni u kom slučaju, jer se radi o teorijama, htio bih da čujem nešto od kompetentnih historičara!?

A iranske teorije (koja od Slavistike nije priznata) nisu mi od interesa. Radi se o slavenskoj teoriji Hrvata i Srba!

-- Da li se u teoriji o Južnim Slavenima navodi plemenska pripadnost naroda Hrvata i Srba i koliko je to priznato?

Haj još jednom konkretno definiši šta je pitanje/pitanja?

[damir_m]

U pokušaju shvatanja bosanske, hrvatske i srpske prošlosti, tražim odgovore na sljedeća pitanja:

1) U hrvatskoj povijesti i u srpskoj istoriji anahrono se za plemensku pripadnost već od 6. i 7. stoljeća -- u poređenju sa danas -- ne koriste pojmovi južnih slavena, nego Srba i Hrvata.

U hrvatkoj wikipediji o Hrvatima (pored iranskih teorija o čistoći) čitam sljedeće:

"...Panonska Hrvatska (danas Slavonija) u vrijeme prije kralja Tomislava nazivano je imenom Sklavinija, narod koji ju je naselio nazivan je Sklavinima, svakako varijanta imena Slaveni. Znamo da su Hrvati još vjerojatno za vrijeme saveza s Antima, ili možda i malo kasnije poprimili slavenski jezik. Ovakvom lingvističkom slavenizacijom nametnuto im je i slavensko ime. Područje koje su naselili, Slavonija ili Sklavinija sačuvala je ime do danas. Današnje Šokce koje nalazimo u Slavoniji nemaju biti kojeg drugog podrijetla nego onog sklavinskog. Šokci imaju svoj poseban mentalitet. Oni su poznati kao radišan narod koji je na području Slavonije našao plodnu i rodnu zemlju kojoj se posvetio. Oni su veoma uspješni ratari i uzgajivači kukuruza (nakon otkrića Amerike), pšenice i drugih žitarica. Šokci poznati i po uzgoju stoke i napose svinja, od kojih potječe glavnina mesne hrane."

-- Ne osvrčući se na pisanje autora koji na ovaj način Hrvate gleda kao "slaviziran narod", interesujeme ako se krene od toga da se jedan dio tog naroda zvao Hrvatima, kao i kod Srba Srbima, da su oni teoretskim putem cijelo južnoslavensko pleme podijelili na Hrvate i Srbe. Nakon pročitanog gornjeg članka u kojem se Hrvati gledaju kao da ne znaju ni sami ni šta su ni ko su, dolazim do srpske teorije:

"Za južne slavene se često koristio izraz "Serbi" koji ima značenje "Južni Slaven". Pored ovih stvari upoznat sam da je u BiH isto tako kao i Hrvatskoj (nisam siguran za Srbiju) koristio izraz "Slavin", "Slavinski jezik", no ovaj izraz nije frekventan jer nema današnju nacionalnu utemeljenost.


Koliko sam upravu, a koliko nisam, siguran nisam ni u kom slučaju, jer se radi o teorijama, htio bih da čujem nešto od kompetentnih historičara!?

A iranske teorije (koja od Slavistike nije priznata) nisu mi od interesa. Radi se o slavenskoj teoriji Hrvata i Srba!

-- Da li se u teoriji o Južnim Slavenima navodi plemenska pripadnost naroda Hrvata i Srba i koliko je to priznato?

Haj još jednom konkretno definiši šta je pitanje/pitanja?

U istoriji/historiji/povijesti se od južnoslavenskog narodnog plemena (karakterizanog islključivo kao Srbi i Hrvati) dolazi do današnjih nacionalnih konstrukcija koje su karakterizirane ničim drugim nego religijom u sklopu modernog nacionalizma. Na kojem osnovu se plemena Hrvata i Srba prenose na sve južnoslavene BiH, HR, SRB, CR.. ako je (ispravi me ako tako nije) južnoslovensko pleme samo po sebi bilo višeimenovano a posbeno u istografiji srpskih i hrvatskih autora u odnosu na BiH? Znači ako je postojalo pleme Hrvata ili Srba a narodi koji su nastanali područija Hrvatske i Srbije su sebe zvali sasvim drugačijim imenima?

Da li je ova generalizacija nastalo kao isključivo administrativna prevlastima imena jednog plemena nad drugim?

Stičem osjećaj da je na osnovu hrv. i srp. preporoda nastala cijela histografija o ovim prostorima!

[damir_m]

U dijelu Konstantina "De administrando imperii" on govori u opisu putovanja (svom sinu) o "Chorbatoi" Hrvatima i Srbima.
Ovaj izraz se isto tako mogao odnositi i na Slovence, ako se ne varam, jer radi se o plemenskom izrazu za riječ Slaven -- što Srbi tumače kao Srbin, pa je zato i Hrvatska i Srbija srpska! Kamo sreće, da je tako ne bi bilo ni problema.

No, to je samo nešto što sam našao.

A volio bih vidjeti još.

Po mom mišljenju, odnoseći se najviše na današnje Bošnjake, koji se izgleda kao jedini vežu za BiH kao džavom do dana današnjeg, nije pravedno da se za ova plemena koriste isključivo hrvatski i srpski termini! Narod bosanski (na kojeg se danas pozivaju samo Bošnjaci) tu nije dostigao ravnopravnost, a dokaza za svoje postojanje ima dovoljno (Bošnjaci su jel dovoljan dokaz), a etnogeneza je kao i kod Srba i Hrvata vremenom promijenjena, jer se u okviru današnjeg nacionalnog pisanja prošlosti (u okviru preporoda) uvrštavaju samo ova dva prototipa, koja kod BiH uvijek dolaze i sami u konfuzije.

Crna Gora, koja se sve više distancira od moderne srpske nacije dolazi ponovo na Srbe kao predstavnike Južnih Slavena -- Srbi se drže toga da Crno Gorci nemaju pravo na svoju naciju, jer su plemenski i administrativno usko vezani za Srbe.

[sarajlija_ba]

U dijelu Konstantina "De administrando imperii" on govori u opisu putovanja (svom sinu) o "Chorbatoi" Hrvatima i Srbima.
Ovaj izraz se isto tako mogao odnositi i na Slovence, ako se ne varam, jer radi se o plemenskom izrazu za riječ Slaven -- što Srbi tumače kao Srbin, pa je zato i Hrvatska i Srbija srpska! Kamo sreće, da je tako ne bi bilo ni problema.

No, to je samo nešto što sam našao.

A volio bih vidjeti još.

Po mom mišljenju, odnoseći se najviše na današnje Bošnjake, koji se izgleda kao jedini vežu za BiH kao džavom do dana današnjeg, nije pravedno da se za ova plemena koriste isključivo hrvatski i srpski termini! Narod bosanski (na kojeg se danas pozivaju samo Bošnjaci) tu nije dostigao ravnopravnost, a dokaza za svoje postojanje ima dovoljno, samo što bi njegova današnja etnogeneza izgledala sasvim drugačije, ali nije li ista stvar i sa Srbijom i sa Hrvatskom.

Crna Gora, koja se sve više distancira od moderne srpske nacije dolazi ponovo na Srbe kao predstavnike Južnih Slavena, u ovom slučaju pravoslavce -- koji moraju biti Srbi-- Srbi se drže toga da Crno Gorci nemaju pravo na svoju naciju, jer su plemenski usko vezani za Srbe.

Prije svega Bošnjaci ne pripadaju južnim slavenima nego Ilirima.
Drugo, Bosna je starija od Srbije i Hrvatske i jedna je od najstarijih država u Europi.
Treće, Srba i Hrvata nije bilo u Bosni do 1844.godine nego su bili Bošnjaci pravoslavci i katolici.
Četvrto, etnogeneza Srba i Hrvata nije ista kao i etnogeneza Bošnjaka. Nije im isto porijeklo dolaska niti pripadaju istim plemenima.

Moram priznati da mi ne miriše ovo tvoje navodno raspitivanje u kojem ti kao pitaš, kao nije ti jasno...itd.
Evo, kreni od ovoga što sam ti napisao pa slaži sebi sliku.

[Tvrtko II Kotromanić]

Prije svega Bošnjaci ne pripadaju južnim slavenima nego Ilirima.
Drugo, Bosna je starija od Srbije i Hrvatske i jedna je od najstarijih država u Europi.
Treće, Srba i Hrvata nije bilo u Bosni do 1844.godine nego su bili Bošnjaci pravoslavci i katolici.
Četvrto, etnogeneza Srba i Hrvata nije ista kao i etnogeneza Bošnjaka. Nije im isto porijeklo dolaska niti pripadaju istim plemenima.

Moram priznati da mi ne miriše ovo tvoje navodno raspitivanje u kojem ti kao pitaš, kao nije ti jasno...itd.
Evo, kreni od ovoga što sam ti napisao pa slaži sebi sliku.

cek znaci Bosnjaci Iliri, Hrvati dosli iz Irana, Srbi postali nakon ameba
zasto se neki stide svog slavenstva?

[damir_m]

U dijelu Konstantina "De administrando imperii" on govori u opisu putovanja (svom sinu) o "Chorbatoi" Hrvatima i Srbima.
Ovaj izraz se isto tako mogao odnositi i na Slovence, ako se ne varam, jer radi se o plemenskom izrazu za riječ Slaven -- što Srbi tumače kao Srbin, pa je zato i Hrvatska i Srbija srpska! Kamo sreće, da je tako ne bi bilo ni problema.

No, to je samo nešto što sam našao.

A volio bih vidjeti još.

Po mom mišljenju, odnoseći se najviše na današnje Bošnjake, koji se izgleda kao jedini vežu za BiH kao džavom do dana današnjeg, nije pravedno da se za ova plemena koriste isključivo hrvatski i srpski termini! Narod bosanski (na kojeg se danas pozivaju samo Bošnjaci) tu nije dostigao ravnopravnost, a dokaza za svoje postojanje ima dovoljno, samo što bi njegova današnja etnogeneza izgledala sasvim drugačije, ali nije li ista stvar i sa Srbijom i sa Hrvatskom.

Crna Gora, koja se sve više distancira od moderne srpske nacije dolazi ponovo na Srbe kao predstavnike Južnih Slavena, u ovom slučaju pravoslavce -- koji moraju biti Srbi-- Srbi se drže toga da Crno Gorci nemaju pravo na svoju naciju, jer su plemenski usko vezani za Srbe.

Prije svega Bošnjaci ne pripadaju južnim slavenima nego Ilirima.
Drugo, Bosna je starija od Srbije i Hrvatske i jedna je od najstarijih država u Europi.
Treće, Srba i Hrvata nije bilo u Bosni do 1844.godine nego su bili Bošnjaci pravoslavci i katolici.
Četvrto, etnogeneza Srba i Hrvata nije ista kao i etnogeneza Bošnjaka. Nije im isto porijeklo dolaska niti pripadaju istim plemenima.

Moram priznati da mi ne miriše ovo tvoje navodno raspitivanje u kojem ti kao pitaš, kao nije ti jasno...itd.
Evo, kreni od ovoga što sam ti napisao pa slaži sebi sliku.

Bošnjaci su Iliri koji govore slavenskim jezikom, naravno. Bez sumnje, Bošnjaci imaju največu ilirsku komponentu, to se može pročitati u historiji, a sve ostalo što si naveo ne odgovara istini.

Uzmi knjigu Mustafe Imamovića!

[Woody]

Stvarno me nerviraju uporna "naučna" dokazivanja različitosti Srba, Hrvata i Bošnjaka. Nerviraju do bola. Jadni naučnici se satraše dokazivati da nismo isti, da imamo različite istorijske i genetske korijene, da su Hrvati došli iz Perzije, da su Srbi došli iz svemira i potomci su Atlantiđana, da su Bošnjaci u stvari Goti sa Madagaskara... Pa zar nije jednostavnije i poštenije reći: "Isto smo pleme", ali smo se vremenom podijelili i zamrzili do krajnjih granica. Pitajte bilo kojeg stranca da vam definiše razliku između nas. Neće znati odgovoriti vjerujte mi. Pa čak ni kosovski Albanci ne prave razliku između kosovskih Bošnjaka, Srba i Hrvata. Za njih je to sve isto. Krenite od zajedničkog imenitelja i svakakvih će jada iskočiti. Naći ćete više vezivnih nego razdvajajućih elemenata. Nećete moći napraviti skoro nikakvu razliku između, recimo, autohtonih slavonskih Srba i Hrvata. A o Bosni i Hercegovini da i ne pričamo. Sasvim drugi par rukava je svojatanje drugih. Ali to je tema za neku drugu priču. I okani se te priče o Ilirima, ne pije vode

[damir_m]

Stvarno me nerviraju uporna "naučna" dokazivanja različitosti Srba, Hrvata i Bošnjaka. Nerviraju do bola. Jadni naučnici se satraše dokazivati da nismo isti, da imamo različite istorijske i genetske korijene, da su Hrvati došli iz Perzije, da su Srbi došli iz svemira i potomci su Atlantiđana, da su Bošnjaci u stvari Goti sa Madagaskara... Pa zar nije jednostavnije i poštenije reći: "Isto smo pleme", ali smo se vremenom podijelili i zamrzili do krajnjih granica. Pitajte bilo kojeg stranca da vam definiše razliku između nas. Neće znati odgovoriti vjerujte mi. Pa čak ni kosovski Albanci ne prave razliku između kosovskih Bošnjaka, Srba i Hrvata. Za njih je to sve isto. Krenite od zajedničkog imenitelja i svakakvih će jada iskočiti. Naći ćete više vezivnih nego razdvajajućih elemenata. Nećete moći napraviti skoro nikakvu razliku između, recimo, autohtonih slavonskih Srba i Hrvata. A o Bosni i Hercegovini da i ne pričamo. Sasvim drugi par rukava je svojatanje drugih. Ali to je tema za neku drugu priču. I okani se te priče o Ilirima, ne pije vode

Lako se pozvati na svojatanje i ostaviti srpskim i hrvatskim naučnicima, koji su ugledniji od bošnjačkih (rado bih htio reči bosanskih, al mi riječnik ne dozvoljava), da se svađaju oko Bosne. Ovdje se Bošnjaci, koji imaju isto pravo na tu zemlju kao i ostali, uvrštavaju u poturčene Hrvate i Srbe, a Srednjovjekovna Bosna u iste.

U hrvatskoj wikipediji nigdje ne piše, osim pod rubrikom Bošnjaci (koji su po njoj največim djelom hrvati bez ikakvih obrazloženja, jel plemenu, jel naciji), da su bosanski begovi prenijeli Bosančicu i bosansko ime u tursko vrijeme... Tako je po njima Bosančica hrvatsko pismo (koje su tako naznačili hrvatski povjesničari), koja se isto tako koristila u Hrvatskoj... Ali begovi tu naravno ne dobijaju nikakvu vrijednost, jer oni više nisu bili Hrvati tj. katolici.
Na kraju karjeva: svađa Srba i Hrvata oko bosančice prenosi se na to da li je Bosna bila srpska ili hrvatska.
Koriste nazive iz 19. stoljeća za svebosanske pojave u BiH. Srpska ćirilica nije srpska nego Metodova, a atribut srpska dobija kao osvojač srpskog teritorija-> regije! Bosanča se veže za bosanski jezik i srednjovjekovnu Bosnu, zato se tako i zove- regionalno, danas svebošnjački.

Počev od plemenske teorije pa do države Bosne, oni BiH još uvijek gledaju kao regija!

Bez davanja nacionalne konotacije Srba i Hrvata ne bi bilo ni nacionalnog konotirnja BiH od strane Bošnjaka, što nas opet dovodi do toga da smo jedan narod, koji je sebe u 19. stoljeću htio nazvati i "Ilirima" (koja hrvatska i srpska utemeljenost, bože). Bošnjaci jedini ostavljaju trag zemlji koje izgleda uskoro više neče biti, ili će se ograničiti na svebošnjačko!


Pa gledaj, engleska i njemačka nauka kreću od Južnih slavena kao jednog plemena, dok hrvatska i srpska uporno poturaju pleme Srba i Hrvata, dok je barem po mom mišljenju, neki dio tih Južnih Slavena nazvan nešto slično kao "Srbi", što je naravno nemoguče prenijeti na sve Srbe, a kamoli Južne Slavene.

Bijela Srbija i Hrvatska kao neke izvorne zemlje plemena? -- Ovo još nisam ukopčao. Kao i Rusini su Bijelohrvati.

Na šta se svodi priča: da pleme Južnih Slavena poznaje samo Hrvate i Srbe -- iako se narod nije tako oglašavao, a u BiH za takvo nešto nema ama baš nikakvih dokaza. Na osnovu nekih vladara --Srba, Vlaha -- Srbi pokušavaju cijelu Bosnu posrbiti.

U kontekstu Bosne, za ostalo nisam siguran, nije moguće kretati od plemenskih Srba i Hrvata --> koji nikako ne odgovaraju Narodnom Preporodu niti modernom nacionalizmu.

Ja vidim tu suštinu problema: Srbi insistiraju na nekoj srpskoj zemlji iako su i sami čak do dolaska Turaka bili podijeljeni u plemena, koja sigurno nisu bila svjesna svog Srpstva, koje je Pravoslavna crkva propagirala.

U takvom kontekstu Hrvatska, Srbija i BiH su regijonalne varijacije Južnih Slavena, a BiH u istoj mjeri državno ustrojena sa svojim plemenima kao i ostali.

Srpski naučnik: Vi ste svi Srbi! -- to je taj kontekst, koliko ja primjećujem! Time misli naravno na Slavene u 21. stoljeću!

[Penicilin]

O porjeklu današnjih naroda i narodnosti južnoslovenskog prostora niko ne može dati precizan i na čvrstim izvorima utemeljen odgovor jer takvih izvora jednostavno nema. Ono što danas imamo kao identitete u pojedinim područjima i državama su prihvaćene interpretacije porjekla koje su umnogome plod politički motivisanih interpretacija modernog doba. Na različitim temama ovog foruma ima mnogo detalja koje se odnose na ovo pitanje i to od interpretacija genetskih istraživanja do tumačenja DAI rekonstrukcija velike seobe itd. Ja ti mogu ukratko dati svoje mišljenje koje je u biti as good as any jer zapravo nema dovoljno osnove za jednu neupitnu istinu.

Dakle prvo su bili Iliri. Koliko su oni u razičitim područjima već zamješani ili po porijeklu različiti opet niko ne može sa sigurnošću reći. Znamo da su bili već romanizirani te da su vlast činili Rimljani odnosno Vizantijci negdje do 6. vijeka. Onda kreće seoba Slavena koji prvobitno predvođeni Avarima probijaju limes na Dunavu zauzimaju Sirmium (Sremsku Mitrovicu) i naseljavaju se u masi na širokom području Srbije, Hrvatske i BiH. U ovom periodu državnu vlast formiraju Avari koji su malobrojni u odnosu na Slavene ali imaju dominaciju u vojnom i političkom smislu. Na ovaj način je srušena prethodna vizantijska vlast i preuzeto vlasništvo nad zemljom međutim mislim da je večina autohtonog stanovništva ostala na područjima gdje su predhodno živjela i prihvatila novu vlast i vremenom se asimilirala u dominantno slavensku kulturu i jezik. Dakle ovo je stanje u 6. vijeku odnosno prvi talas doseljavanja Slavena i uspostava vladavine Avara. Sve ovo do sada manje više nije sporno obzirom da je u navedenom obliku prilično detaljno opisano u DAI a imamo i arheološke te sekundarne nezavisne izvore koji o ovome govore. Jedino je diskutabilno jesu li Iliri pobijeni i protjerani kako tvrdi car pisac ili su samo promjenili vladare. Meni je ovo drugo znatno izvjesnije iako se u zvaničnoj istoriografiji češće forsira ona prva varijanta po kojoj su svi Iliri pobjegli u Albaniju što je besmisleno. E sad dolazimo do 7. vijeka i drugog talasa velike seobe. Vizantijci su se dakle malo konsolidovali nakon ratova sa Perzijancima i odlučili po starom receptu poslati nekog trećeg ko će i biti lojalan da otjera one što im smetaju. U ovom slučaju govorimo o Avarima koje je trebalo otjerati a za to su prema DAI angažovani Hrvati i Srbi. To dakle nije sporno osim što nije do kraja jasno ko su zapravo jedni i drugi. Etimološki naziv Hrvat definitivno nije slovenskog porijekla. Večina dokaza i tumačenja ukazuje na to da je ta riječ zapravo dolazi sa sjeverozapadnih područja danjašnjeg Irana gdje su se Iranska plemena dodirivala sa Slovenskim. Otuda i tumačenje da su Hrvati zapravo bili predvođeni vojno-političkim staležom neslavenskog porijekla koji su nekada ranije zavladali određenom slaveskom skupinom koja se vremenom poistovjetila sa hrvatskim imenom.

Otkud sad ova teorija. Prvo Hrvati govore čistim slavenskim prema tome jasno je da su drugi etnički elementi unutar slavenske mase bili u manjini. Međutim naziv Hrvati te činjenica o jakoj konjici koja je bila su stanju poraziti Avare govori o prisustvu drugog elementa najvjerovatnije Iranskog. Stvaranje plemenskih saveza koje predvođenih ratničkim plemenom obično sa konjičkom tradicijom je prilično uobičajno. Znamo da su Bugari također Slaveni predvođeni plemenom Bugara koji su zapravo Tursko pleme. Avari su također Turskog porijekla odnosno ovdje govorimo o nomadskim narodima Azijske stepe Mongolima, Turcima, Irancima koji su imali tradiciju korištenja konja i bili u stanju formirati jaku konjicu. Obzirom da je konjica bila dominantna oni su bili u stanju nametnuti svoju vlast i organizovati plemenske saveze sa manje ratničkim plemenima kao što su Slaveni. Međutim brojnost Slavena učinila je to da su vremenom neslavenski vladari slavenizirani kao što je to u slučaju Bugara i prema nekim mišljenjima također i Hrvata. Dakle prema DAI Hrvati su na poziv Vizanta došli iz Bijele koja se nalazi tamo negdje iza Karpata i u jednom naletu porazili Avare i formirali svoju vlast. Mislim da nema razloga za zaključak da su Hrvati opet pobili i protjerali zatečeno stanovništvo koje je bilo mješavina prethodno doseljenih Slavena i Ilira već je cilj bilo preuzeti vlast od Avara i uspostaviti svoju. Prema DAI i LJPD formira se Hrvatska država u Dalmaciji uključujući zapadnu Hercegovinu dok se Bosna i dalje ne spominje.


E sad o Srbima. Etimologija srpskog imena nešto je manje neuobičajna i teško se može precizno smjestiti kao što je slučaj sa hrvatskim. Prema DAI Srbi su također došli iz Bijele (zapadne) iza Karpata. Danas imamo i te Lužičke Srbe koji se mogu povezati sa navodima iz DAI o Srbima koji su ostali i onima koji su na poziv cara vizantijskog došli i smjestili se svi u jedan logor blizu Soluna. Dakle približno u isto vrijeme kada su Hrvati intervenisali protiv Avara vizantijski car dozvolio je i Srbima da se nasele na područje Raške i dalmatinskog zaleđa do Neretve. Nemamo indikacija da su ti Srbi ušli u sukob sa Avarima niti sa bilo kim drugim već samo da su se naselili i da su formirali svoju vlast na prostoru Raške. Sve što zaključiti o tim Srbima koji su se našli u Solunskom tematu u 7. vijeku je da su vjerovatno bili Slaveni lojalni caru Herakliju i da su se naselili na prostoru Raške te eventualno i nekim drugim prostorima. Nema dokaza da su nekoga u tom procesu istjerali tako da možemo zaključiti da su svojim dolaskom formirali vlast koju su prethodno na tom širem prostoru imali Avari. Hrvati i Srbi su koliko znamo bili u bliskim odnosima. Glavni rival Srbima bili su Bugari a Hrvatima Franci a poslije Ugari.

Bosna se kao pojam pojavljuje na političkoj sceni pominjanjem u DAI. Od ranih izvora tu je i LJPD koji opisuje taj Duvanjski sabor sredninom 8. Vijeka pa Crvenu i Bijelu Hrvatsku pa su tu pominje i Bosna kojom navodno u to vrijeme vlada hrvatski Kralj Budimir. DAI također spomnje kako Bosna kratko dolazi pod vlast srpskog kneza Časlava u 10 vijeku.Postoje teorije o tome kako je nakon Avara na prostoru Bosne formirana i samostalna vlast pod lokalnim vladarima mada o tome nemamo pouzdane izvore. Međutim nemamo pouzdane izvore ni o nekoj stranoj vladavini. Imamo pomenute tvrdnje o Časlavovoj kratkotrajnoj vladavini koja je također vrlo upitna i osporavana sa ozbiljnim kritikama. Hrvatska vladavina u vrijeme tog Budimira pa onda poslije navodno i Tomislava također je na veoma tankim nogama. Činjenica jeste da Bosna do 12. Vijeka nije imala značajniju političku ulogu u regionalnim odnosima te da se zbog toga i ne pojavljuje previše ni u izvorima i da i ono što imamo u DAI i LJPD mogu lako biti politički motivisane generalizacije. Međutim i ako je ovo područje i dolazilo pod vlast okolnih državica to je u svakom slučaju bilo povremeno i privremeno imajući u vidu da su i Srbija i Hrvatska vodile svoje grčevite borbe za opstanak i samostalnost sa mnogo jačin neprijateljima odnosno Bugarskom i Franačkom državom. Teritorijalno širenje na prostor Bosne jednostavno nije moglo biti na dnevnom redu. Hrvatska je uskoro došla u vazalski odnos prema Francima a uskoro i predala suverenitet Ugarima. Srbija je opet svakako bila stješnjena na prostoru Raške i logično je da su se kao i cijelog ostatka srednjeg vijeka nastojali proširiti na istok, sjever i jug a ne na zapad u preko Drine u bosanske palnine.

Dakle kada razmatramo pitanje porijekla prvo moramo odvojiti pojmove naroda, identiteta i država. Narod se stvarao oduvijek i svaki novi period donosio je nove elemente koji su kreirali mješavinu koju danas imamo. Mislim da nije sporno prisustvo Ilira i sigurno je to porijeklo prisutnije u manje pristupačnim područjima BiH i dalmatinskog zaleđa. Slavensko prisustvo je neosporno imajući u vidu da je njihova kultura i jezik u potpunosti asimilirala sve ostale etničke i kulturne elemente. Ako prihvatimo da su Slaveni stigli u dva talasa i to prvi put sa Avarima a drugi put pod imenom Hrvata i Srba te ako ih smjestimo u područja u kojima su i formirane njihove države područje Bosne ostaje van tih prostora. Da li se jedan dio novopristiglih Srba i Hrvata naselio u neka područja BiH mi ne znamo. Međutim činjenica je da su ti doseljenici opet bili dominantno jednostavno Slaveni. Sve ono što znamo o Vlasima u srednjem vijeku ukazuje na snažan uticaj ovog neslavenskog etničkog elementa također. Međutim daljim razvojem država kroz srednji vijek formiraju se kulturne i etničke te državne cjeline sa svojim posebnostima tako da u srednjem vijeku imamo u Bosni samoidentifikaciju Bošnjanin dok se u Hrvatskoj koristi pojam Hrvati ali također i druge samoidentifikacije kao što je Dubrovčani itd. U Srbiji imamo Rašljani ali i Srbi, današnjoj CG Dukljani u Hercegovini Humljani itd.

Međutim ako posmatramo pojam porjekla onda ga nesmijemo automatski vezivati za državu odnosno vladare iako se ta veza može stvoriti odnosno obično se vremenom stvara. Dakle to što su Humom vladali Nemanjići ne znači da su Humljani srpskog porjekla odnosno to što su u nekom drugom periodu vladali bosanski vladari ne znači da su oni bosanskog porijekla. Isto tako to što je Časlav možda zavladao Bosnom ne može se tumačiti kao da je Bosna postala Srbija ili da su Bošnjani srpskog porijekla. Međutim ako govorimo o identitetima tu onda možemo reći da svako ima pravo a obično ima i dobar razlog zašto se identificira na bilo koji način. Dakle niko dubrovčanima ne može osporiti da se identificiraju kao Hrvati iako bi možda mogli diskutovati o njihovom hrvatskom porijeklu. Isto tako bi mogli diskutovati o srpskom porijeklu Vlaha kao i bilo koga ko ne može dokazati da mu je pradedo sjedio kraj vatre onomad u solunskom tematu.

Identiteti kakve danas poznajemo proizvod su dakle mnogih istorijskih procesa ponajviše oblikovanih u modernom vremenu 19. I 20. Vijeka. Porijeklo je nešto drugo i tu je teško staviti tačku na bilo šta. Bitno je na kraju krajeva kako se ko samoidentificira i osjeća i to je ono što drži na okupu moderne države i narode.

[damir_m]

O porjeklu današnjih naroda i narodnosti južnoslovenskog prostora niko ne može dati precizan i na čvrstim izvorima utemeljen odgovor jer takvih izvora jednostavno nema. Ono što danas imamo kao identitete u pojedinim područjima i državama su prihvaćene interpretacije porjekla koje su umnogome plod politički motivisanih interpretacija modernog doba. Na različitim temama ovog foruma ima mnogo detalja koje se odnose na ovo pitanje i to od interpretacija genetskih istraživanja do tumačenja DAI rekonstrukcija velike seobe itd. Ja ti mogu ukratko dati svoje mišljenje koje je u biti as good as any jer zapravo nema dovoljno osnove za jednu neupitnu istinu.

Dakle prvo su bili Iliri. Koliko su oni u razičitim područjima već zamješani ili po porijeklu različiti opet niko ne može sa sigurnošću reći. Znamo da su bili već romanizirani te da su vlast činili Rimljani odnosno Vizantijci negdje do 6. vijeka. Onda kreće seoba Slavena koji prvobitno predvođeni Avarima probijaju limes na Dunavu zauzimaju Sirmium (Sremsku Mitrovicu) i naseljavaju se u masi na širokom području Srbije, Hrvatske i BiH. U ovom periodu državnu vlast formiraju Avari koji su malobrojni u odnosu na Slavene ali imaju dominaciju u vojnom i političkom smislu. Na ovaj način je srušena prethodna vizantijska vlast i preuzeto vlasništvo nad zemljom međutim mislim da je večina autohtonog stanovništva ostala na područjima gdje su predhodno živjela i prihvatila novu vlast i vremenom se asimilirala u dominantno slavensku kulturu i jezik. Dakle ovo je stanje u 6. vijeku odnosno prvi talas doseljavanja Slavena i uspostava vladavine Avara. Sve ovo do sada manje više nije sporno obzirom da je u navedenom obliku prilično detaljno opisano u DAI a imamo i arheološke te sekundarne nezavisne izvore koji o ovome govore. Jedino je diskutabilno jesu li Iliri pobijeni i protjerani kako tvrdi car pisac ili su samo promjenili vladare. Meni je ovo drugo znatno izvjesnije iako se u zvaničnoj istoriografiji češće forsira ona prva varijanta po kojoj su svi Iliri pobjegli u Albaniju što je besmisleno. E sad dolazimo do 7. vijeka i drugog talasa velike seobe. Vizantijci su se dakle malo konsolidovali nakon ratova sa Perzijancima i odlučili po starom receptu poslati nekog trećeg ko će i biti lojalan da otjera one što im smetaju. U ovom slučaju govorimo o Avarima koje je trebalo otjerati a za to su prema DAI angažovani Hrvati i Srbi. To dakle nije sporno osim što nije do kraja jasno ko su zapravo jedni i drugi. Etimološki naziv Hrvat definitivno nije slovenskog porijekla. Večina dokaza i tumačenja ukazuje na to da je ta riječ zapravo dolazi sa sjeverozapadnih područja danjašnjeg Irana gdje su se Iranska plemena dodirivala sa Slovenskim. Otuda i tumačenje da su Hrvati zapravo bili predvođeni vojno-političkim staležom neslavenskog porijekla koji su nekada ranije zavladali određenom slaveskom skupinom koja se vremenom poistovjetila sa hrvatskim imenom.

Otkud sad ova teorija. Prvo Hrvati govore čistim slavenskim prema tome jasno je da su drugi etnički elementi unutar slavenske mase bili u manjini. Međutim naziv Hrvati te činjenica o jakoj konjici koja je bila su stanju poraziti Avare govori o prisustvu drugog elementa najvjerovatnije Iranskog. Stvaranje plemenskih saveza koje predvođenih ratničkim plemenom obično sa konjičkom tradicijom je prilično uobičajno. Znamo da su Bugari također Slaveni predvođeni plemenom Bugara koji su zapravo Tursko pleme. Avari su također Turskog porijekla odnosno ovdje govorimo o nomadskim narodima Azijske stepe Mongolima, Turcima, Irancima koji su imali tradiciju korištenja konja i bili u stanju formirati jaku konjicu. Obzirom da je konjica bila dominantna oni su bili u stanju nametnuti svoju vlast i organizovati plemenske saveze sa manje ratničkim plemenima kao što su Slaveni. Međutim brojnost Slavena učinila je to da su vremenom neslavenski vladari slavenizirani kao što je to u slučaju Bugara i prema nekim mišljenjima također i Hrvata. Dakle prema DAI Hrvati su na poziv Vizanta došli iz Bijele koja se nalazi tamo negdje iza Karpata i u jednom naletu porazili Avare i formirali svoju vlast. Mislim da nema razloga za zaključak da su Hrvati opet pobili i protjerali zatečeno stanovništvo koje je bilo mješavina prethodno doseljenih Slavena i Ilira već je cilj bilo preuzeti vlast od Avara i uspostaviti svoju. Prema DAI i LJPD formira se Hrvatska država u Dalmaciji uključujući zapadnu Hercegovinu dok se Bosna i dalje ne spominje.


E sad o Srbima. Etimologija srpskog imena nešto je manje neuobičajna i teško se može precizno smjestiti kao što je slučaj sa hrvatskim. Prema DAI Srbi su također došli iz Bijele (zapadne) iza Karpata. Danas imamo i te Lužičke Srbe koji se mogu povezati sa navodima iz DAI o Srbima koji su ostali i onima koji su na poziv cara vizantijskog došli i smjestili se svi u jedan logor blizu Soluna. Dakle približno u isto vrijeme kada su Hrvati intervenisali protiv Avara vizantijski car dozvolio je i Srbima da se nasele na područje Raške i dalmatinskog zaleđa do Neretve. Nemamo indikacija da su ti Srbi ušli u sukob sa Avarima niti sa bilo kim drugim već samo da su se naselili i da su formirali svoju vlast na prostoru Raške. Sve što zaključiti o tim Srbima koji su se našli u Solunskom tematu u 7. vijeku je da su vjerovatno bili Slaveni lojalni caru Herakliju i da su se naselili na prostoru Raške te eventualno i nekim drugim prostorima. Nema dokaza da su nekoga u tom procesu istjerali tako da možemo zaključiti da su svojim dolaskom formirali vlast koju su prethodno na tom širem prostoru imali Avari. Hrvati i Srbi su koliko znamo bili u bliskim odnosima. Glavni rival Srbima bili su Bugari a Hrvatima Franci a poslije Ugari.

Bosna se kao pojam pojavljuje na političkoj sceni pominjanjem u DAI. Od ranih izvora tu je i LJPD koji opisuje taj Duvanjski sabor sredninom 8. Vijeka pa Crvenu i Bijelu Hrvatsku pa su tu pominje i Bosna kojom navodno u to vrijeme vlada hrvatski Kralj Budimir. DAI također spomnje kako Bosna kratko dolazi pod vlast srpskog kneza Časlava u 10 vijeku.Postoje teorije o tome kako je nakon Avara na prostoru Bosne formirana i samostalna vlast pod lokalnim vladarima mada o tome nemamo pouzdane izvore. Međutim nemamo pouzdane izvore ni o nekoj stranoj vladavini. Imamo pomenute tvrdnje o Časlavovoj kratkotrajnoj vladavini koja je također vrlo upitna i osporavana sa ozbiljnim kritikama. Hrvatska vladavina u vrijeme tog Budimira pa onda poslije navodno i Tomislava također je na veoma tankim nogama. Činjenica jeste da Bosna do 12. Vijeka nije imala značajniju političku ulogu u regionalnim odnosima te da se zbog toga i ne pojavljuje previše ni u izvorima i da i ono što imamo u DAI i LJPD mogu lako biti politički motivisane generalizacije. Međutim i ako je ovo područje i dolazilo pod vlast okolnih državica to je u svakom slučaju bilo povremeno i privremeno imajući u vidu da su i Srbija i Hrvatska vodile svoje grčevite borbe za opstanak i samostalnost sa mnogo jačin neprijateljima odnosno Bugarskom i Franačkom državom. Teritorijalno širenje na prostor Bosne jednostavno nije moglo biti na dnevnom redu. Hrvatska je uskoro došla u vazalski odnos prema Francima a uskoro i predala suverenitet Ugarima. Srbija je opet svakako bila stješnjena na prostoru Raške i logično je da su se kao i cijelog ostatka srednjeg vijeka nastojali proširiti na istok, sjever i jug a ne na zapad u preko Drine u bosanske palnine.

Dakle kada razmatramo pitanje porijekla prvo moramo odvojiti pojmove naroda, identiteta i država. Narod se stvarao oduvijek i svaki novi period donosio je nove elemente koji su kreirali mješavinu koju danas imamo. Mislim da nije sporno prisustvo Ilira i sigurno je to porijeklo prisutnije u manje pristupačnim područjima BiH i dalmatinskog zaleđa. Slavensko prisustvo je neosporno imajući u vidu da je njihova kultura i jezik u potpunosti asimilirala sve ostale etničke i kulturne elemente. Ako prihvatimo da su Slaveni stigli u dva talasa i to prvi put sa Avarima a drugi put pod imenom Hrvata i Srba te ako ih smjestimo u područja u kojima su i formirane njihove države područje Bosne ostaje van tih prostora. Da li se jedan dio novopristiglih Srba i Hrvata naselio u neka područja BiH mi ne znamo. Međutim činjenica je da su ti doseljenici opet bili dominantno jednostavno Slaveni. Sve ono što znamo o Vlasima u srednjem vijeku ukazuje na snažan uticaj ovog neslavenskog etničkog elementa također. Međutim daljim razvojem država kroz srednji vijek formiraju se kulturne i etničke te državne cjeline sa svojim posebnostima tako da u srednjem vijeku imamo u Bosni samoidentifikaciju Bošnjanin dok se u Hrvatskoj koristi pojam Hrvati ali također i druge samoidentifikacije kao što je Dubrovčani itd. U Srbiji imamo Rašljani ali i Srbi, današnjoj CG Dukljani u Hercegovini Humljani itd.

Međutim ako posmatramo pojam porjekla onda ga nesmijemo automatski vezivati za državu odnosno vladare iako se ta veza može stvoriti odnosno obično se vremenom stvara. Dakle to što su Humom vladali Nemanjići ne znači da su Humljani srpskog porjekla odnosno to što su u nekom drugom periodu vladali bosanski vladari ne znači da su oni bosanskog porijekla. Isto tako to što je Časlav možda zavladao Bosnom ne može se tumačiti kao da je Bosna postala Srbija ili da su Bošnjani srpskog porijekla. Međutim ako govorimo o identitetima tu onda možemo reći da svako ima pravo a obično ima i dobar razlog zašto se identificira na bilo koji način. Dakle niko dubrovčanima ne može osporiti da se identificiraju kao Hrvati iako bi možda mogli diskutovati o njihovom hrvatskom porijeklu. Isto tako bi mogli diskutovati o srpskom porijeklu Vlaha kao i bilo koga ko ne može dokazati da mu je pradedo sjedio kraj vatre onomad u solunskom tematu.

Identiteti kakve danas poznajemo proizvod su dakle mnogih istorijskih procesa ponajviše oblikovanih u modernom vremenu 19. I 20. Vijeka. Porijeklo je nešto drugo i tu je teško staviti tačku na bilo šta. Bitno je na kraju krajeva kako se ko samoidentificira i osjeća i to je ono što drži na okupu moderne države i narode.

Slažem se u potpunosti, ali izgleda da se Bošnjacima to pravo itekako uskraćuje. Cijela srpska i hrvatska literatura je motivirana narodnim preporodom, tako da ovo što si ti naveo možda vrijedi samo kao dio objektivne slavistike (koja je isto tako tanka zbog poitike)! Međutim, želim da se pozovem na današnjicu, kao što to Srbi i Hrvati rade, i da Bosnistika dobije isti status za koji se uzaludno bori, jer Hrvatska i Srbija iz BiH uzimaju samo ono što im se sviđa.

Niti volim begove, nit imaju veze sa sadašnjicom, ali pisati o bosančici i osporavati sve što bi je vezalo za Bosnu je besmisleno, a to nalazimo u različitim i literaturama. Bošnjački narod jest miks, ali molim te lijepo kako da shavatim hrvatske i srpske mikseve i uporno srbiziranje i hrvatiziranje. Ali dobro bosniziranje je isto tako jedna pojava, ali ne od katoličke crkve ili pravoslavne, nego ne znam ni ja čega . A da su Bošnjaci strano tijelo u svim silnim teorijama, dokazuje i samo izostavljanje Begovice.

[bokakotorska]

Srpska ćirilica nije srpska nego Metodova, a atribut srpska dobija kao osvojač srpskog teritorija-> regije!

U osnovi i latniskog pisma kojim se koriste zapadno evropski narodi danas je - grcki alfabet, nema uzrujavanja oko toga.

Metodova i Cirilova je cirilica koja se koristila u pravoslavnim juznoslovenskim zemljama do Vuka & Gete a.
Kod nas se to pismo nazivalo crkveno slovensko / van crkve slabo se i pisalo, pantomima manje vise.

Srpska cirilica je posao koji je odradjen u tandemu Gete & Vuk Karadzic relativno nedavno. U vreme dok su Svabe jos planirale da civilizuju i pripitome Srbe....

Sve u svemu nista strasno samo nije to vise Metodova cirilica sasvim - vec preradjena, uz znacajnu izmenu glasova, izgovora i slovnih znaka.

Ima tu dakle u pozadini i teritorijalnih pitanja u krajnjoj liniji ali svapske ambicije, ne srpske. Da rascistimo po neku suplju, previse ih ima.

[Penicilin]

Srpska ćirilica nije srpska nego Metodova, a atribut srpska dobija kao osvojač srpskog teritorija-> regije!

U osnovi i latniskog pisma kojim se koriste zapadno evropski narodi danas je - grcki alfabet, nema uzrujavanja oko toga.

Metodova i Cirilova je cirilica koja se koristila u pravoslavnim juznoslovenskim zemljama do Vuka & Gete a.
Kod nas se to pismo nazivalo crkveno slovensko / van crkve slabo se i pisalo, pantomima manje vise.

Srpska cirilica je posao koji je odradjen u tandemu Gete & Vuk Karadzic relativno nedavno. U vreme dok su Svabe jos planirale da civilizuju i pripitome Srbe....

Sve u svemu nista strasno samo nije to vise Metodova cirilica sasvim - vec preradjena, uz znacajnu izmenu glasova, izgovora i slovnih znaka.

Ima tu dakle u pozadini i teritorijalnih pitanja u krajnjoj liniji ali svapske ambicije, ne srpske. Da rascistimo po neku suplju, previse ih ima.

Ništa sporno osim što je na našim prostorima od Vuka pa na ovamo srpska preovladalo nad onim ćirilica tako da to nije više atribut imenice već sastavni dio imenice (mislim u suštinskom a ne gramatičkom smislu naravno). Zato današnja omladina a i oni malo stariji smatraju ćirilicu ili svojom srpskom ili tuđom srpskom iako ako se vratimo malo u sredji vijek imamo autohtone ćirilice i u Bosni, Humu, Dalmaciji, kao i u Srbiji Makedoniji, Bugarskoj, Rusiji... Sve to je međutim zaboravljeno i ostao je Vuk iako je on kako ti kažeš možda više razmišljao o Njemcima nego o srpskoj hegemoniji na balkanu. Možda.

[Zeljocity]

Da nesto ne valja sa danasnjim teorijama "srpstva" i "hrvatstva" nije nikakva novost. Evo samo jedan primjer kazu srbi da su svi na prostoru ex-Yu srbi pa dragi moji to je teritorij od nekih 300.000km2 pa jeste li vi svjesni koliko bi to pleme trebalo da bude da bi uspjesno nastanili toliki prostor???

Neko je napisao svi smo jedno te isto????? NEMA TEORETSKE SANSE!!! Dovoljno je da pogledas prosjecan izgled srbina, bosnjaka i hrvata i vidjet ces da nismo jedno te isto a pritom necemo zaboraviti ni DNA istrazivanja (nisu velika ali ali). Prosjecan srbin je crne kose, crnih/smedzih ociju a bosnjak nije takav??? Gdje nestadose VLASI koje spominje bosanski ban Ninoslav, pa sprski kralj Milutin koji cak izdaje zabranu srbima da se zene vlaskim zenama iz straha da ce srbi nestati??? Znaci evo odmah jedan 4-ti narod nam fali i to se stalno ignorira! Prostudirajte zivot ljudi na danasnjem prostoru Srbije jug-sjever pa jezik, pa obicaje i vidjet cete da to nije jedno te isto! PA KAKO SAD ODJEDNOM SVI SRBI??? Npr. VLASKI KULT MRTVIH vam preporucujem.

Ima milion pitanja koja treba postaviti npr. jel moguce da je CIRILICA zapravo ILIRICA????

ILIRSKI JEZIK I ILIRSKO PISMO


Za razliku od susjednih zemalja (a i većine zemalja u Europi), sa znanstvene točke gledišta, valja uzeti u obzir sljedeću tvrdnju:

Bosna je jedna od rijetkih zemalja u kojoj, otkad postoje pisani spomenici u vezi s Bosnom (koja se je u antici nazivala "Pannonia strictu senso", koja se stere na manje-više istom prostoru kao i danas, i dalje živi jedan narod, koji govori jednim i jedinstvenim jezikom.

Predrimske pokrajine koje poimenice zapisa grčki antički pisac Strabon (S."GE", VII,5,3) posvema su iste kao i veležupe u vrijeme Kotomanića.

U to vrijeme današnja Hercegovina nosila je službeni naziv veležupe Hum.

Dovoljno je da sumnjicavci pogledaju u arhive franjevačkih samostana u Bosni, pa da uoče kako su, sve do 19. st. matične knjige pisane bosančicom i to na - bosanskom jeziku.

Jezik su franjevci Provincije Bosne srebrene nazivali najčešće ilirski, zatim slovinski, a onda i hrvatski)

No, u uporabi je bila "bosančica" kojom je fra Nikola Lašvanina napisao "Ljetopis fojničkog samostana".

A Matija Divković je preveo s latinskog na bosanski jezik priručnik "Ispoviedaonik prinesen u jezik bosanski" Bosančicom je napisan i "Poljički statut", itd.

Netočna je tvrdnja da je bosančica "srpsko pismo".

Prvi sačuvani pisani spomenik na bosančici je "Listina bana Kulina".

Na temelju starih predrimskih zapisa kao što je "Skradinski zapis" iz -339 pr.Kr., kao i "Zapis iz Grebastice" s početka drugog stoljeća pr. Kr, a zatim i "Lištanska ploča s konca trećeg st. po Kr - omogućju nam rekonstrukciju "Ilirskog alfabeta" iz kojeg je, može se reći, nastala "Bosančica", a iz nje su se kasnije razvili alfabeti srpskog, bugarskog, ruskog itd. jezika.

U vezi s problemom oko toga - koji je to bio jezik, koji je Tridentski koncil nazvao "lingua illyrica" i priznao ga - "među šest svjetskih jezika" (kako to dokaza hrvatski dominikanac Stjepan Krasić u svojoj knjizi "Pape i hrvatski književni jezik u 17,st"), kao sakralni jezik u katoličkom bogoslužju?

Papa je, nakon toga "zapovjedio uredbom da se, uz arapski, grčki i kaldejski na europskim sveučilištima predaje i ilirski jezik" (tvrdi Don Krasić, a citira i zagrebački 'Vjesnik' ( od 22,09,04, st,17).

Don Krasić je u pravu kad stavlja znak jednakosti između klasičnog naziva 'lingua illyrica' i suvremenog naziva 'hrvatski ezik'.

U istom smislu vrijeme je da se zapitamo, ne postoji li znak jednakosti izmedju naziva 'littera illyrica' i 'ćirilica'?

Nije li naziv 'ćirilica' nastao iz naziva 'illyrica'?

Jer, nije slučajno da u Bosni to pismo nikad nije nazivano ćirilicom, nego jednostavno - bosančica.

Na "Bosančici" je napisana najraznovrsnija i najbogatija književnost u srednjem vijeku pa sve do konca devetnaestog stoljeća, kad je "Bosančica" bila u uporabi kod franjevaca u Bosni kao domaće pismo.

Veoma važan podatak je i svijest bana Stjepana Kotromanića da je jezik Bosne sastavni dio jezika hrvatskog.

Naime, nezadovoljan slanjem u Bosnu prvih franjevaca inorodaca, ban Stjepan Kotromanić je tražio, u pismu datinarom iz 1347. i upućenom u Rim, da "duhovnici budu vični hrvatskom jeziku", a nakon toga ban Stipan daje domaćim franjevcima široke ovlasti.

Podsjetimo se na najvažniji datum u razvoju književnog, a zatim i službenog jezika na području ukupnosti hrvatskih povijesnih i etničkih zemalja bio tzv. "Bečki dogovor" iz 1850.

Evo šta je o tome zapisao Antun Barac: "Godine 1850. održan je u Beču sastanak istaknutijih srpskih, hrvatskih i slovenskih pisaca, i svršio se zaključkom:

"…jedan narod treba jednu književnost da ima.

Svrha mu je bila da se poradi na tome kako bi svi Jugoslaveni prihvatili jedan književni jezik, i to u onom obliku kako ga je upotrebljavao Karadžić"

(v. Antun Barac: "Jugoslavenska književnost", izd. MH, Zgb, 1963, s.93.).

I Dr Barac dodaje: "Dogovor nije urodio plodom, jer su samo Hrvati u književnosti zadržali južni, ijekavski govor kojim je pisao i Vuk.

Un Srba je uglavnom pobijedio istočni, ekavski koji se govori u Šumadiji"(.id.s.93). Vuk je, u to nema dvojbe, prisvojio jezikoslovnu baštinu hrvatskog pravoslavca Save Mrkalja i na toj baštini razvijao svoju viziju jezika "za sve Srbe i svuda" - i u Srbiji i izvan Srbije.

Srbijanci su odbacili Vuka i to za živoga Vuka i ostali na svom siromašnom šumadijskom dijalektu na kojem je gradjena srpska književnosti uz mnoštvo riječi koje su Srbijanci uzeli iz: bosanskog govora te iz raznih drugioh jezika kao: turskog, ugarskog, ruskog, njemačkog pa i francuskog jezika.

Srbijanci su zbog te heterogenosti svoj jezik nazivali (kronološki): slaveno-serbski, rusko-srpski, srpsko-hrvatski, a tek u zadnje vrijeme i - srpski.

"Dušanov zakonik" pisan je bosanskim jezikom i bosančicom. Srbi, koji su stoljećima boravili u Srbištu - istočno od Rašana došli su, prema Pliniju Starijem i Prokopiju iz zapadne Sibirije, a ne zna se kojim jezikom su tamo govorili.

No u Srbištu ("Serblia", kako je nazva K.Porfirogenet) nisu imali razradjeniji jezik - bio je to u biti makedonski jezik, jer je na području izmedju Makedonije i Bugarske i nastao zametak srbijanske države.

Da li su toga svijesni vodeći ljudi npr. Srpske pravoslavne crkve?

Izuzetno je važno uzeti, što se tiče Srba i Srbije, slijedeću službenu tvrdnju Srpske pravoslavne crkve:

"I mi, kao i Nemanja, ujedinili smo zemlje, pa se mučimo kako da ujedinimo i duše njinih stanovnika, da nam država bude čvrsta i dugoveka.

Sve je slično, samo što je danas veće nego u vreme Save i Nemanje.

Nemanja je od Rašana, Zećana, Humnjana i Neretljana pravio Srbe, a mi danas težimo da se po vremenu, od Srba, Hrvata i Slovenaca, i mnogih drugih, stvori jedna veća, jedinstvena jugoslovenska narodna celina"

(v. "Pravoslavlje", 22. I. 1970 - članak pod naslovom "O svetom Savi").

Dakle Rašani, nisu prvotno bili Srbi, njih je Srbima pripojio Stefan Nemanja, rodom iz Kotora.

Nakon što je ubio svog starijeg brata Tihomira, Stefan je uzurpirao titulu Velikog župana Raške.

Po tome što je Raška bila jedna od Veležupa bosanskog velikog Bana (u ono vrijeme Kulina), vidi se zašto je jezik Raške bio isti kao i u drugim bosanskim veležupama, i zašto su Nemanjići (koji su bili katolici) pisali - bosančicom.

Papa je poslao krunu za Nemanjina sina Stefana Prvovenčanog, a oko godine 1330 manastir Visoki Dečani na Kosovu gradio je franjevac fra Vito iz Kotora.

Tu je 1331 pokopan i Stefan Dečanski - dakle po katoličkom obredu.

U vrijeme Nemanjića, Rašani su bili, dakle, katolici istočnog obreda.

A što se Slovenaca tiče, od svih Slovenaca, Janeza Kopitara (carskog cenzora u Beču za slavenska područja Carstva K.u.K) nije slijedio nitko od važnijih pisaca osim Stanka Vraza.

France Prešern je udario temelj slovenskom književnom jeziku objavom svog «Sonetnog vijenca», na jako lijepom jeziku koji je pun arhaizama, leksičkih, gramatičkih pa i sintaksičkih oblika (uz jezik Bosne, slovenski jezik je najbliži od svih živih jezika starom medskom jeziku, jeziku kojim su napisana Zarathuštrina "Gatha").

No Slovenci ipak svoju abecedu nazivaju "gajica".

Srbi su odbacili Vuka, a Slovenci Kopitara.

Zagreb, odnosno Hrvatska je jedina ostala privržena "Bečkom dogovoru".

U temeljima Gajevih reformi nalazimo jezik Bosne, koji je bio daleko najrazradjeniji i leksički najbogatiji, jer je stoljećima taj jezik bio u uporabi i u vjerskim i u svjetovnim stvarima.

Ljepota "Listine Bana Kulina" i njezina svježina, ni nakon osam stoljeća, nije izgubila na svojoj jasnoći i čistoći.

Tu je ostala zapisana i naša prekrasna riječ "tusuća".

Dakle, kao što god je talijanski jezik nastao iz toskanskog govora, francuski iz govora pokrajine Ile de France, Njemački iz antičkog govora "westik", koji je dao niz govora i dijalekata izmedju Strassburga i Berlina.

U istom smislu ispravno je reći: hrvatski književni jezik proizišao je iz jezikoslovne razvijene tradicije govora u Bosni.

Stoga ima mjesta tvrdnji: hrvatski književni, a sad i službeni jezik je - jezik Bosne obogaćen leksičkim i prinosima iz raznih govora i dijalekata na suvremenom govornom području, kao jedan i jedinstven jezik.

Po logici Velikog bana Stipana Kotromanića, posve je ispravno da se on naziva - hrvatski književni jezik.

U vrijeme bosanskog kralja Tomaša, grčki povjesničar Halkokondiles napisao je prvu "Povijest Turske" u kojoj je ustvrdio da se

"zapadno od Drine nalazi zemlja u kojoj žive Iliri, a koju neki nazivaju i Bosna".

Za kralja Tomaša zapisa da je bio 'ilirski kralj'.

Pa kako su Bosanci bili smatrani Ilirima, posve je shvaltljivo zašto je i jezik kojim su govorili nazivan - lingua illyrica (ilirski jezik) i to u toku dvije tisuće godina povijesti Katoličke crkve.

No ako je shvatljivo i prihvatljivo da je bosanski govor nastao iz ilirskog jezika, onda je u istom smislu shvatljivo da je i naziv 'littera illyirica' (ilirsko pismo) kasnijim izgovorom dalo - ćirilicko pismo:

ILLYRICA = ĆIRILICA.

Sapienti sat.

prof. Mirko VIDOVIĆ,
Akademik.

U ovom tekstu ima pokusaja da se bosansko predstavi kao hrvatsko i navodim ga samo zato sto ima tu par dobrih pitanja na koja treba obratit paznju.

http://www.dragovoljac.com/index.php?op ... &Itemid=20

[majstorina]

Da nesto ne valja sa danasnjim teorijama "srpstva" i "hrvatstva" nije nikakva novost. Evo samo jedan primjer kazu srbi da su svi na prostoru ex-Yu srbi pa dragi moji to je teritorij od nekih 300.000km2 pa jeste li vi svjesni koliko bi to pleme trebalo da bude da bi uspjesno nastanili toliki prostor???

Neko je napisao svi smo jedno te isto????? NEMA TEORETSKE SANSE!!! Dovoljno je da pogledas prosjecan izgled srbina, bosnjaka i hrvata i vidjet ces da nismo jedno te isto a pritom necemo zaboraviti ni DNA istrazivanja (nisu velika ali ali). Prosjecan srbin je crne kose, crnih/smedzih ociju a bosnjak nije takav??? Gdje nestadose VLASI koje spominje bosanski ban Ninoslav, pa sprski kralj Milutin koji cak izdaje zabranu srbima da se zene vlaskim zenama iz straha da ce srbi nestati??? Znaci evo odmah jedan 4-ti narod nam fali i to se stalno ignorira! Prostudirajte zivot ljudi na danasnjem prostoru Srbije jug-sjever pa jezik, pa obicaje i vidjet cete da to nije jedno te isto! PA KAKO SAD ODJEDNOM SVI SRBI??? Npr. VLASKI KULT MRTVIH vam preporucujem.

Ima milion pitanja koja treba postaviti npr. jel moguce da je CIRILICA zapravo ILIRICA????

ILIRSKI JEZIK I ILIRSKO PISMO


Za razliku od susjednih zemalja (a i većine zemalja u Europi), sa znanstvene točke gledišta, valja uzeti u obzir sljedeću tvrdnju:

Bosna je jedna od rijetkih zemalja u kojoj, otkad postoje pisani spomenici u vezi s Bosnom (koja se je u antici nazivala "Pannonia strictu senso", koja se stere na manje-više istom prostoru kao i danas, i dalje živi jedan narod, koji govori jednim i jedinstvenim jezikom.

Predrimske pokrajine koje poimenice zapisa grčki antički pisac Strabon (S."GE", VII,5,3) posvema su iste kao i veležupe u vrijeme Kotomanića.

U to vrijeme današnja Hercegovina nosila je službeni naziv veležupe Hum.

Dovoljno je da sumnjicavci pogledaju u arhive franjevačkih samostana u Bosni, pa da uoče kako su, sve do 19. st. matične knjige pisane bosančicom i to na - bosanskom jeziku.

Jezik su franjevci Provincije Bosne srebrene nazivali najčešće ilirski, zatim slovinski, a onda i hrvatski)

No, u uporabi je bila "bosančica" kojom je fra Nikola Lašvanina napisao "Ljetopis fojničkog samostana".

A Matija Divković je preveo s latinskog na bosanski jezik priručnik "Ispoviedaonik prinesen u jezik bosanski" Bosančicom je napisan i "Poljički statut", itd.

Netočna je tvrdnja da je bosančica "srpsko pismo".

Prvi sačuvani pisani spomenik na bosančici je "Listina bana Kulina".

Na temelju starih predrimskih zapisa kao što je "Skradinski zapis" iz -339 pr.Kr., kao i "Zapis iz Grebastice" s početka drugog stoljeća pr. Kr, a zatim i "Lištanska ploča s konca trećeg st. po Kr - omogućju nam rekonstrukciju "Ilirskog alfabeta" iz kojeg je, može se reći, nastala "Bosančica", a iz nje su se kasnije razvili alfabeti srpskog, bugarskog, ruskog itd. jezika.

U vezi s problemom oko toga - koji je to bio jezik, koji je Tridentski koncil nazvao "lingua illyrica" i priznao ga - "među šest svjetskih jezika" (kako to dokaza hrvatski dominikanac Stjepan Krasić u svojoj knjizi "Pape i hrvatski književni jezik u 17,st"), kao sakralni jezik u katoličkom bogoslužju?

Papa je, nakon toga "zapovjedio uredbom da se, uz arapski, grčki i kaldejski na europskim sveučilištima predaje i ilirski jezik" (tvrdi Don Krasić, a citira i zagrebački 'Vjesnik' ( od 22,09,04, st,17).

Don Krasić je u pravu kad stavlja znak jednakosti između klasičnog naziva 'lingua illyrica' i suvremenog naziva 'hrvatski ezik'.

U istom smislu vrijeme je da se zapitamo, ne postoji li znak jednakosti izmedju naziva 'littera illyrica' i 'ćirilica'?

Nije li naziv 'ćirilica' nastao iz naziva 'illyrica'?

Jer, nije slučajno da u Bosni to pismo nikad nije nazivano ćirilicom, nego jednostavno - bosančica.

Na "Bosančici" je napisana najraznovrsnija i najbogatija književnost u srednjem vijeku pa sve do konca devetnaestog stoljeća, kad je "Bosančica" bila u uporabi kod franjevaca u Bosni kao domaće pismo.

Veoma važan podatak je i svijest bana Stjepana Kotromanića da je jezik Bosne sastavni dio jezika hrvatskog.

Naime, nezadovoljan slanjem u Bosnu prvih franjevaca inorodaca, ban Stjepan Kotromanić je tražio, u pismu datinarom iz 1347. i upućenom u Rim, da "duhovnici budu vični hrvatskom jeziku", a nakon toga ban Stipan daje domaćim franjevcima široke ovlasti.

Podsjetimo se na najvažniji datum u razvoju književnog, a zatim i službenog jezika na području ukupnosti hrvatskih povijesnih i etničkih zemalja bio tzv. "Bečki dogovor" iz 1850.

Evo šta je o tome zapisao Antun Barac: "Godine 1850. održan je u Beču sastanak istaknutijih srpskih, hrvatskih i slovenskih pisaca, i svršio se zaključkom:

"…jedan narod treba jednu književnost da ima.

Svrha mu je bila da se poradi na tome kako bi svi Jugoslaveni prihvatili jedan književni jezik, i to u onom obliku kako ga je upotrebljavao Karadžić"

(v. Antun Barac: "Jugoslavenska književnost", izd. MH, Zgb, 1963, s.93.).

I Dr Barac dodaje: "Dogovor nije urodio plodom, jer su samo Hrvati u književnosti zadržali južni, ijekavski govor kojim je pisao i Vuk.

Un Srba je uglavnom pobijedio istočni, ekavski koji se govori u Šumadiji"(.id.s.93). Vuk je, u to nema dvojbe, prisvojio jezikoslovnu baštinu hrvatskog pravoslavca Save Mrkalja i na toj baštini razvijao svoju viziju jezika "za sve Srbe i svuda" - i u Srbiji i izvan Srbije.

Srbijanci su odbacili Vuka i to za živoga Vuka i ostali na svom siromašnom šumadijskom dijalektu na kojem je gradjena srpska književnosti uz mnoštvo riječi koje su Srbijanci uzeli iz: bosanskog govora te iz raznih drugioh jezika kao: turskog, ugarskog, ruskog, njemačkog pa i francuskog jezika.

Srbijanci su zbog te heterogenosti svoj jezik nazivali (kronološki): slaveno-serbski, rusko-srpski, srpsko-hrvatski, a tek u zadnje vrijeme i - srpski.

"Dušanov zakonik" pisan je bosanskim jezikom i bosančicom. Srbi, koji su stoljećima boravili u Srbištu - istočno od Rašana došli su, prema Pliniju Starijem i Prokopiju iz zapadne Sibirije, a ne zna se kojim jezikom su tamo govorili.

No u Srbištu ("Serblia", kako je nazva K.Porfirogenet) nisu imali razradjeniji jezik - bio je to u biti makedonski jezik, jer je na području izmedju Makedonije i Bugarske i nastao zametak srbijanske države.

Da li su toga svijesni vodeći ljudi npr. Srpske pravoslavne crkve?

Izuzetno je važno uzeti, što se tiče Srba i Srbije, slijedeću službenu tvrdnju Srpske pravoslavne crkve:

"I mi, kao i Nemanja, ujedinili smo zemlje, pa se mučimo kako da ujedinimo i duše njinih stanovnika, da nam država bude čvrsta i dugoveka.

Sve je slično, samo što je danas veće nego u vreme Save i Nemanje.

Nemanja je od Rašana, Zećana, Humnjana i Neretljana pravio Srbe, a mi danas težimo da se po vremenu, od Srba, Hrvata i Slovenaca, i mnogih drugih, stvori jedna veća, jedinstvena jugoslovenska narodna celina"

(v. "Pravoslavlje", 22. I. 1970 - članak pod naslovom "O svetom Savi").

Dakle Rašani, nisu prvotno bili Srbi, njih je Srbima pripojio Stefan Nemanja, rodom iz Kotora.

Nakon što je ubio svog starijeg brata Tihomira, Stefan je uzurpirao titulu Velikog župana Raške.

Po tome što je Raška bila jedna od Veležupa bosanskog velikog Bana (u ono vrijeme Kulina), vidi se zašto je jezik Raške bio isti kao i u drugim bosanskim veležupama, i zašto su Nemanjići (koji su bili katolici) pisali - bosančicom.

Papa je poslao krunu za Nemanjina sina Stefana Prvovenčanog, a oko godine 1330 manastir Visoki Dečani na Kosovu gradio je franjevac fra Vito iz Kotora.

Tu je 1331 pokopan i Stefan Dečanski - dakle po katoličkom obredu.

U vrijeme Nemanjića, Rašani su bili, dakle, katolici istočnog obreda.

A što se Slovenaca tiče, od svih Slovenaca, Janeza Kopitara (carskog cenzora u Beču za slavenska područja Carstva K.u.K) nije slijedio nitko od važnijih pisaca osim Stanka Vraza.

France Prešern je udario temelj slovenskom književnom jeziku objavom svog «Sonetnog vijenca», na jako lijepom jeziku koji je pun arhaizama, leksičkih, gramatičkih pa i sintaksičkih oblika (uz jezik Bosne, slovenski jezik je najbliži od svih živih jezika starom medskom jeziku, jeziku kojim su napisana Zarathuštrina "Gatha").

No Slovenci ipak svoju abecedu nazivaju "gajica".

Srbi su odbacili Vuka, a Slovenci Kopitara.

Zagreb, odnosno Hrvatska je jedina ostala privržena "Bečkom dogovoru".

U temeljima Gajevih reformi nalazimo jezik Bosne, koji je bio daleko najrazradjeniji i leksički najbogatiji, jer je stoljećima taj jezik bio u uporabi i u vjerskim i u svjetovnim stvarima.

Ljepota "Listine Bana Kulina" i njezina svježina, ni nakon osam stoljeća, nije izgubila na svojoj jasnoći i čistoći.

Tu je ostala zapisana i naša prekrasna riječ "tusuća".

Dakle, kao što god je talijanski jezik nastao iz toskanskog govora, francuski iz govora pokrajine Ile de France, Njemački iz antičkog govora "westik", koji je dao niz govora i dijalekata izmedju Strassburga i Berlina.

U istom smislu ispravno je reći: hrvatski književni jezik proizišao je iz jezikoslovne razvijene tradicije govora u Bosni.

Stoga ima mjesta tvrdnji: hrvatski književni, a sad i službeni jezik je - jezik Bosne obogaćen leksičkim i prinosima iz raznih govora i dijalekata na suvremenom govornom području, kao jedan i jedinstven jezik.

Po logici Velikog bana Stipana Kotromanića, posve je ispravno da se on naziva - hrvatski književni jezik.

U vrijeme bosanskog kralja Tomaša, grčki povjesničar Halkokondiles napisao je prvu "Povijest Turske" u kojoj je ustvrdio da se

"zapadno od Drine nalazi zemlja u kojoj žive Iliri, a koju neki nazivaju i Bosna".

Za kralja Tomaša zapisa da je bio 'ilirski kralj'.

Pa kako su Bosanci bili smatrani Ilirima, posve je shvaltljivo zašto je i jezik kojim su govorili nazivan - lingua illyrica (ilirski jezik) i to u toku dvije tisuće godina povijesti Katoličke crkve.

No ako je shvatljivo i prihvatljivo da je bosanski govor nastao iz ilirskog jezika, onda je u istom smislu shvatljivo da je i naziv 'littera illyirica' (ilirsko pismo) kasnijim izgovorom dalo - ćirilicko pismo:

ILLYRICA = ĆIRILICA.

Sapienti sat.

prof. Mirko VIDOVIĆ,
Akademik.

U ovom tekstu ima pokusaja da se bosansko predstavi kao hrvatsko i navodim ga samo zato sto ima tu par dobrih pitanja na koja treba obratit paznju.

http://www.dragovoljac.com/index.php?op ... &Itemid=20

Bruka.Jeli ovo znači da niste našli piramide.Pa čovječe,zasjenio si Deretića.

[Zeljocity]

Da nesto ne valja sa danasnjim teorijama "srpstva" i "hrvatstva" nije nikakva novost. Evo samo jedan primjer kazu srbi da su svi na prostoru ex-Yu srbi pa dragi moji to je teritorij od nekih 300.000km2 pa jeste li vi svjesni koliko bi to pleme trebalo da bude da bi uspjesno nastanili toliki prostor???

Neko je napisao svi smo jedno te isto????? NEMA TEORETSKE SANSE!!! Dovoljno je da pogledas prosjecan izgled srbina, bosnjaka i hrvata i vidjet ces da nismo jedno te isto a pritom necemo zaboraviti ni DNA istrazivanja (nisu velika ali ali). Prosjecan srbin je crne kose, crnih/smedzih ociju a bosnjak nije takav??? Gdje nestadose VLASI koje spominje bosanski ban Ninoslav, pa sprski kralj Milutin koji cak izdaje zabranu srbima da se zene vlaskim zenama iz straha da ce srbi nestati??? Znaci evo odmah jedan 4-ti narod nam fali i to se stalno ignorira! Prostudirajte zivot ljudi na danasnjem prostoru Srbije jug-sjever pa jezik, pa obicaje i vidjet cete da to nije jedno te isto! PA KAKO SAD ODJEDNOM SVI SRBI??? Npr. VLASKI KULT MRTVIH vam preporucujem.

Ovo su moje rijeci sta ti ovdje nije jasno i sta sam ja to lupio ovdje???

Tekst koji sam postavio pod nazivom "ILIRSKO PISMO" nije moje djelo nego djelo hrvatskog akademika lijepo fino ti to pise na dnu.

Znaci sta ti gore od onoga sto sam ja napisao nije jasno???