... koji je pao u casu potpisivanja primirja/mira
* * * * * *
Vijest je letjela brze od ptice
Brze od vjetra
Brze od munje,
Gugutala je od srece u eteru.
I stigla je prekasno.
Za one koji su pali uvijek je prekasno.
A da je stigla samo pol sata ranije, on bi bio ziv.
Rukovao bi se s drugovima i smijao.
Da je stigla dan ranije, mnogo bi njih jos ostalo zivih.
Da je stigla mnogo mnogo ranije, mnogo mnogo bi ih jos
ostalo zivih.
Trebalo je vijest poslati mnogo mnogo ranije,
Prije no sto su poceli padati mrtvi.
Grigor Vitez (1911 - 1966)
EPITAF vojniku...
-
Bajrin najmladji
- Posts: 103
- Joined: 08/07/2007 18:44
- Location: Moje-mjesto-je-Bačevo
#2
Ne znam zašto, ali naumpade mi Cera, filmski lik iz Ničije zemlje.
Vojnik iz genijalne Danisove filmske metafore u posljednjim scenama filma.
Vojnik iz genijalne Danisove filmske metafore u posljednjim scenama filma.
-
Orhanowski
- Posts: 1132
- Joined: 29/08/2006 22:20
#3
ROĐENI DVADESET TREĆE, STRIJELJANI ČETRDESET DRUGE
Večeras ćemo za njih voljeti.
Bilo ih je 28.
Bilo ih je pet hiljada i 28.
Bilo ih je više nego što je ikada u jednoj pjesmi bilo ljubavi.
Sad bi bili očevi.
Sad ih više nema.
Mi koji smo po peronima jednog vijeka odbolovali samoće svih svjetskih Robinzona,
mi koji smo nadživjeli tenkove i nikog nismo ubili,
mala velika moja,
večeras ćemo za njih voljeti.
I ne pitaj jesu li se mogli vratiti.
I ne pitaj je li se moglo natrag dok je posljednji put,
crven kao komunizam, gorio horizont njihovih želja.
Preko njihovih neljubljenih godina izbodena i uspravna prešla je budućnost ljubavi.
Nije bilo tajni o polegnutoj travi.
Nije bilo tajni o raskopčanoj bluzi.
Nije bilo tajni o klonuloj ruci s ispuštenim ljiljanom.
Bile su noći, bile su žice, bilo je nebo koje se
gleda posljednji put, bili su vozovi koji se vraćaju
prazni i pusti, bili su vozovi i makovi, i s njima,
s tužnim makovimajednog vojničkog ljeta, s divnim
smislom podražavanja, takmičila se njihova krv.
A na Kalemegdanima i Nevskim Prospektima,
na Južnim Bulevarima i Kejovima Rastanka,
na cvijetnim trgovima i Mostovima Mirabo,
divne i kad ne ljube,
čekale su Ane, Zoje, Žanet.
Čekale su da se vrate vojnici.
Ako se ne vrate, svoje bijela negrljena tijela daće dječacima.
Nisu se vratili.
Preko njihovih strijeljanih očiju prešli su tenkovi.
Preko njihovih strijeljanih očiju.
Preko njihovih nedopjevanih Marseljeza.
Preko njihovih izrešetanih iluzija.
Sad bi bili očevi.
Sad ih više nema.
Na zbornom mjestu ljubavi sad čekaju kao grobovi.
Mala velika moja,
večeras ćemo za njih voljeti.
Izet Sarajlic (1953)
Večeras ćemo za njih voljeti.
Bilo ih je 28.
Bilo ih je pet hiljada i 28.
Bilo ih je više nego što je ikada u jednoj pjesmi bilo ljubavi.
Sad bi bili očevi.
Sad ih više nema.
Mi koji smo po peronima jednog vijeka odbolovali samoće svih svjetskih Robinzona,
mi koji smo nadživjeli tenkove i nikog nismo ubili,
mala velika moja,
večeras ćemo za njih voljeti.
I ne pitaj jesu li se mogli vratiti.
I ne pitaj je li se moglo natrag dok je posljednji put,
crven kao komunizam, gorio horizont njihovih želja.
Preko njihovih neljubljenih godina izbodena i uspravna prešla je budućnost ljubavi.
Nije bilo tajni o polegnutoj travi.
Nije bilo tajni o raskopčanoj bluzi.
Nije bilo tajni o klonuloj ruci s ispuštenim ljiljanom.
Bile su noći, bile su žice, bilo je nebo koje se
gleda posljednji put, bili su vozovi koji se vraćaju
prazni i pusti, bili su vozovi i makovi, i s njima,
s tužnim makovimajednog vojničkog ljeta, s divnim
smislom podražavanja, takmičila se njihova krv.
A na Kalemegdanima i Nevskim Prospektima,
na Južnim Bulevarima i Kejovima Rastanka,
na cvijetnim trgovima i Mostovima Mirabo,
divne i kad ne ljube,
čekale su Ane, Zoje, Žanet.
Čekale su da se vrate vojnici.
Ako se ne vrate, svoje bijela negrljena tijela daće dječacima.
Nisu se vratili.
Preko njihovih strijeljanih očiju prešli su tenkovi.
Preko njihovih strijeljanih očiju.
Preko njihovih nedopjevanih Marseljeza.
Preko njihovih izrešetanih iluzija.
Sad bi bili očevi.
Sad ih više nema.
Na zbornom mjestu ljubavi sad čekaju kao grobovi.
Mala velika moja,
večeras ćemo za njih voljeti.
Izet Sarajlic (1953)
-
Ahmmed
- Posts: 4273
- Joined: 21/09/2005 22:28
#4
Orhanowski wrote:ROĐENI DVADESET TREĆE, STRIJELJANI ČETRDESET DRUGE
Večeras ćemo za njih voljeti.
Bilo ih je 28.
Bilo ih je pet hiljada i 28.
Bilo ih je više nego što je ikada u jednoj pjesmi bilo ljubavi.
Sad bi bili očevi.
Sad ih više nema.
Mi koji smo po peronima jednog vijeka odbolovali samoće svih svjetskih Robinzona,
mi koji smo nadživjeli tenkove i nikog nismo ubili,
mala velika moja,
večeras ćemo za njih voljeti.
I ne pitaj jesu li se mogli vratiti.
I ne pitaj je li se moglo natrag dok je posljednji put,
crven kao komunizam, gorio horizont njihovih želja.
Preko njihovih neljubljenih godina izbodena i uspravna prešla je budućnost ljubavi.
Nije bilo tajni o polegnutoj travi.
Nije bilo tajni o raskopčanoj bluzi.
Nije bilo tajni o klonuloj ruci s ispuštenim ljiljanom.
Bile su noći, bile su žice, bilo je nebo koje se
gleda posljednji put, bili su vozovi koji se vraćaju
prazni i pusti, bili su vozovi i makovi, i s njima,
s tužnim makovimajednog vojničkog ljeta, s divnim
smislom podražavanja, takmičila se njihova krv.
A na Kalemegdanima i Nevskim Prospektima,
na Južnim Bulevarima i Kejovima Rastanka,
na cvijetnim trgovima i Mostovima Mirabo,
divne i kad ne ljube,
čekale su Ane, Zoje, Žanet.
Čekale su da se vrate vojnici.
Ako se ne vrate, svoje bijela negrljena tijela daće dječacima.
Nisu se vratili.
Preko njihovih strijeljanih očiju prešli su tenkovi.
Preko njihovih strijeljanih očiju.
Preko njihovih nedopjevanih Marseljeza.
Preko njihovih izrešetanih iluzija.
Sad bi bili očevi.
Sad ih više nema.
Na zbornom mjestu ljubavi sad čekaju kao grobovi.
Mala velika moja,
večeras ćemo za njih voljeti.
Izet Sarajlic (1953)
..........................................................................................
-
Fair Life
- Posts: 14219
- Joined: 02/03/2004 00:00
#5
Krvava bajka
Bilo je to u nekoj zemlji seljaka
na brdovitom balkanu,
umrla je mucenickom smrcu
ceta djaka
u jednom danu.
Iste su godine
svi bili rodjeni,
isti su im tekli skolski dani,
na iste svecanosti
zajedno su vodjeni,
od istih bolesti svi pelcovani,
i svi umrli u istom danu.
Bilo je to u nekoj zemlji seljaka
na brdovitom Balkanu,
umrla je mucenickom smrcu
ceta djaka
u jednom danu.
A pedeset i pet minuta
pre smrtnog trena
sedela je u djackoj klupi
ceta malena
i iste zadatke teske
resavala: koliko moze
putnik ako ide peske...
i tako redom.
Misli su im bile pune
istih brojki
i po sveskama u skolskoj torbi
besmislenih lezalo bezbroj
petica i dvojki.
Pregrst istih snova
i istih tajni
rodoljubivih i ljubavnih
stiskalo se u dnu dzepova.
I cinilo se svakom
da ce dugo,
da ce vrlo dugo
trcati ispod svoda plava
dok sve zadatke na svetu
ne posvrsava.
Bilo je to u nekoj zemlji seljaka
na brdovitom Balkanu,
umrla je mucenickom smrcu
ceta djaka
u istom danu.
Decaka redova celi
uzeli su se za ruke
i sa skolskog zadnjeg casa
na streljanje posli mirno
kao da smrt nije nista.
Drugova redovi celi
istog casa se uzneli
do vecnog boravista.
Desanka Maksimovic
Bilo je to u nekoj zemlji seljaka
na brdovitom balkanu,
umrla je mucenickom smrcu
ceta djaka
u jednom danu.
Iste su godine
svi bili rodjeni,
isti su im tekli skolski dani,
na iste svecanosti
zajedno su vodjeni,
od istih bolesti svi pelcovani,
i svi umrli u istom danu.
Bilo je to u nekoj zemlji seljaka
na brdovitom Balkanu,
umrla je mucenickom smrcu
ceta djaka
u jednom danu.
A pedeset i pet minuta
pre smrtnog trena
sedela je u djackoj klupi
ceta malena
i iste zadatke teske
resavala: koliko moze
putnik ako ide peske...
i tako redom.
Misli su im bile pune
istih brojki
i po sveskama u skolskoj torbi
besmislenih lezalo bezbroj
petica i dvojki.
Pregrst istih snova
i istih tajni
rodoljubivih i ljubavnih
stiskalo se u dnu dzepova.
I cinilo se svakom
da ce dugo,
da ce vrlo dugo
trcati ispod svoda plava
dok sve zadatke na svetu
ne posvrsava.
Bilo je to u nekoj zemlji seljaka
na brdovitom Balkanu,
umrla je mucenickom smrcu
ceta djaka
u istom danu.
Decaka redova celi
uzeli su se za ruke
i sa skolskog zadnjeg casa
na streljanje posli mirno
kao da smrt nije nista.
Drugova redovi celi
istog casa se uzneli
do vecnog boravista.
Desanka Maksimovic
-
rikardoreis
- Posts: 1957
- Joined: 03/08/2006 00:01
- Location: ulica san martin, buenos aires
#6
ČOVEK PEVA POSLE RATA
Ja sam gazio u krvi do kolena
I nemam više snova.
Sestra mi se prodala,
I majci su mi posjekli sijede kose.
I ja u ovom mutnom moru bluda i kala
Ne tražim plijena:
Oh, ja sam željan zraka! I mlijeka!
I bijele jutarnje rose!
Ja sam se smijao u krvi do kolena
I nisam pitao: Zašto?
Brata sam zvao dušmanom kletim
I kliktao sam kad se u mraku naprijed hrli,
I onda leti k vragu i Bog, i čovjek, i rov!
A danas mirno gledam kako mi željenu ženu
Gubavi bakalin grli
I kako mi s glave raznosi krov;
I nemam volje - il' nemam snage – da mu se svetim.
Ja sam do juče pokorno sagib'o glavu
I besno sam ljubio sram.
I do juče nisam znao sudbinu svoju pravu –
Ali je danas znam!
Oh, ta ja sam Čovjek! Čovjek!
Nije mi žao što sam gazio u krvi do kolena
I preživeo crvene godine Klanja,
Radi ovog svetog Saznanja
Što mi je donijelo propast.
I ja ne tražim plena:
Oh, dajte meni samo još šaku zraka
I malo bele jutarnje rose –
Ostalo vam na čast!
Dušan Vasiljev (1900-1924)
Ja sam gazio u krvi do kolena
I nemam više snova.
Sestra mi se prodala,
I majci su mi posjekli sijede kose.
I ja u ovom mutnom moru bluda i kala
Ne tražim plijena:
Oh, ja sam željan zraka! I mlijeka!
I bijele jutarnje rose!
Ja sam se smijao u krvi do kolena
I nisam pitao: Zašto?
Brata sam zvao dušmanom kletim
I kliktao sam kad se u mraku naprijed hrli,
I onda leti k vragu i Bog, i čovjek, i rov!
A danas mirno gledam kako mi željenu ženu
Gubavi bakalin grli
I kako mi s glave raznosi krov;
I nemam volje - il' nemam snage – da mu se svetim.
Ja sam do juče pokorno sagib'o glavu
I besno sam ljubio sram.
I do juče nisam znao sudbinu svoju pravu –
Ali je danas znam!
Oh, ta ja sam Čovjek! Čovjek!
Nije mi žao što sam gazio u krvi do kolena
I preživeo crvene godine Klanja,
Radi ovog svetog Saznanja
Što mi je donijelo propast.
I ja ne tražim plena:
Oh, dajte meni samo još šaku zraka
I malo bele jutarnje rose –
Ostalo vam na čast!
Dušan Vasiljev (1900-1924)
-
basta sljezove boje
- Posts: 3623
- Joined: 16/03/2007 14:54
#7
GORČIN
Ase ležit
Vojnik Gorčin
U zemlji svojoj
Na baštini
Tuždi
Žih
A smrt dozivah
Noć i dan
Mrava ne zgazih
U vojnike
Odoh
Bil sam
U pet i pet vojni
Bez štita i oklopa
E da ednom
Prestanu
Gorčine
Zgiboh od čudne boli
Ne probi me kopje
Ne ustrijeli strijela
Ne prosiječe
Sablja
Zgiboh od boli
Nepreboli
Volju
A djevu mi ugrabiše
U robje
Ako Kosaru sretnete
Na putevima
Gospodnjim
Molju
Skažite
Za vjernost
Moju
Mak Dizdar
Ase ležit
Vojnik Gorčin
U zemlji svojoj
Na baštini
Tuždi
Žih
A smrt dozivah
Noć i dan
Mrava ne zgazih
U vojnike
Odoh
Bil sam
U pet i pet vojni
Bez štita i oklopa
E da ednom
Prestanu
Gorčine
Zgiboh od čudne boli
Ne probi me kopje
Ne ustrijeli strijela
Ne prosiječe
Sablja
Zgiboh od boli
Nepreboli
Volju
A djevu mi ugrabiše
U robje
Ako Kosaru sretnete
Na putevima
Gospodnjim
Molju
Skažite
Za vjernost
Moju
Mak Dizdar
-
shana_majka
- Posts: 2349
- Joined: 25/10/2006 03:34
#9
MAJČINA MOLITVA
U kući kraj sela, u dubokoj boli,
pred ikonom kleči starica i moli.
I molitva njena govori o sinu,
sin negdje daleko brani domovinu.
Starica se moli, suza se ne stidi
i očima trudnim strašnu sliku vidi.
Ona vidi polje, polje poslije boja
i na zemlji mrtva svog sina heroja.
Teče krv iz grudi, svuda mrtvi leže,
a on hladnom rukom stijeg dušmana steže.
Sva se skamenila od sreće i muke
i sijedu je glavu spustila na ruke.
Obrve joj rijetke sijede vlasi kriju
ko biserje suze teku iz očiju.
Jesenjin(1895 - 1925)
U kući kraj sela, u dubokoj boli,
pred ikonom kleči starica i moli.
I molitva njena govori o sinu,
sin negdje daleko brani domovinu.
Starica se moli, suza se ne stidi
i očima trudnim strašnu sliku vidi.
Ona vidi polje, polje poslije boja
i na zemlji mrtva svog sina heroja.
Teče krv iz grudi, svuda mrtvi leže,
a on hladnom rukom stijeg dušmana steže.
Sva se skamenila od sreće i muke
i sijedu je glavu spustila na ruke.
Obrve joj rijetke sijede vlasi kriju
ko biserje suze teku iz očiju.
Jesenjin(1895 - 1925)
-
Nancy Drew
- Posts: 1926
- Joined: 06/09/2006 12:43
- Location: sarajevo
-
kustah
- Posts: 527
- Joined: 10/03/2007 16:14
#11
Ja bih zelio da imamo jednu temu, epitaf za politicare. Evo jedna od
pokojnog Milana Mladenovica iz meni uvijek drage Ekatarine Velike.
"Ovaj album predstavlja nastavak mog rada u borbi protiv primitivizma u
danasnjoj kulturi, koji je uzeo maha uglavnom zbog nemilosrdnih politickih
igara moci, koje su prouzrokovale sveopste udaljavanje od spiritualnog"
Milan Mladenovic, 1958 -1994
Crv
Vi slepi,
vi gluvi,
vi sebicni ljudi
sto pravite buku bez reda i smisla
bez zasto i zato,
za koga i kako
bez pitanja koje bi mozda osusilo
ponosni osmeh na licu bez suza
na licu sto nikada obraz okrenulo nije
Brazgotina sanduk i crv
obrazi dlaka i krv
Vi nemi igraci svog obrednog plesa
vi srecni u transu u svetu sto postoji
samo u glavama ljudi bez skrupula,
ljudi bez milosti
ljudi bez secanja
vi sto ne znate pljuskove zvuka
boje mirisa
vi ljudi bez pameti
pokojnog Milana Mladenovica iz meni uvijek drage Ekatarine Velike.
"Ovaj album predstavlja nastavak mog rada u borbi protiv primitivizma u
danasnjoj kulturi, koji je uzeo maha uglavnom zbog nemilosrdnih politickih
igara moci, koje su prouzrokovale sveopste udaljavanje od spiritualnog"
Milan Mladenovic, 1958 -1994
Crv
Vi slepi,
vi gluvi,
vi sebicni ljudi
sto pravite buku bez reda i smisla
bez zasto i zato,
za koga i kako
bez pitanja koje bi mozda osusilo
ponosni osmeh na licu bez suza
na licu sto nikada obraz okrenulo nije
Brazgotina sanduk i crv
obrazi dlaka i krv
Vi nemi igraci svog obrednog plesa
vi srecni u transu u svetu sto postoji
samo u glavama ljudi bez skrupula,
ljudi bez milosti
ljudi bez secanja
vi sto ne znate pljuskove zvuka
boje mirisa
vi ljudi bez pameti