- ENES KISEVIC -

[Salko sto je u vodu skako]

Enes Kišević

ŠTO SAM JA SEBI

Mene zapravo
najmanje ima
kad sam u svemu
kad sam u svima.

Samo kad sam sam
ja znam da jesam
I svemir ovaj
biva mi tijesan.

Ovako jedan
Od sebe sam više:
I zrak sam
i onaj koji diše.

Pa ipak me nešto
vuče i tišti;
Da se razbijem
da se snistim.

Što sam ja sebi?
Ništa u svemu?
Ili sam sve
u ničemu?

[Helem]

Pogaèa

Još kao djeèak sam u šumu nosio uže.
I nisam slutio nikakve varke
kada mi stabla ruke pruže,
ja sam samo skupljao suharke.

Uprtim zoru na ramena,
preklano janje oko vrata,
Nada mnom plast sunèana sijena
suèe vatrom od suha zlata.

U ruci sjekira, zmija u procijepu.
Iz džepa, od starih oèeviih hlaèa,
puši se istom ispeèena, rumena, a slatkokora,
vruæa ko duša,
moje drage Majke mala pogaèa.

Kao da suncem iz mene grije,
srce je moje od usta veæe,
ogromnom snagom ljubavi bije.
prsnut æe, iskoèiti, poletjet æe!

U kuæi je malokad bilo kruha.
Otac je u jesen s lišæem otišao.
A mi smo iz šume vukli. drva suha
da snijeg nam ognjište ne bi zatrpao.

Obnoæ bi vjetar podvijena repa
kao maèak uz dimnjak mijaukao,
cvileæi kroza san trošna crijepa
u meni bi šapom zagrebao.

Enes Kiševiæ



Oporuka

Kæeri i sinovi moji,

Ne dijelite se u kuæi
koju vam ostavljam,
ona æe i poslije vas ostati.

Spomenite se pri objedu
da æe jos neko iz tih posuda jesti.

Usta otvarajte jednako za istinom
kao što ih za kruhom otvarate.

Ne dopustite novcu
da bude vredniji od vas.

I kad padate u blato,
padajte kao sunce.

Budite dobri prema vodi:
spomenite se Majèine utrobe
koja vas je s vodom donijela.

Spasite zrak svoga tehnièkog uma,
jer nema tog izuma
koji æe vas nauèti živjeti bez zraka.

Hranite radoznalost.
Hranite ljepotu.
Hranite ljubav.

Putujte.
Govorite jezik naroda
u kom se zadesite,
ali se vraæajte korijenju
kao potoci izvoru svome.

Dotièite svoje rijeèi rukama.

Ne otuðujte se od prirode.
Èinite dobro i njoj i ljudima.

Spomenite se:
da ste iz ništa došli,
da se u ništa vraæate,
i da ništa nije dragocjenije
od života
koji u trajno naslijeðe
ostavljate svijetu.

I ne žalite za mnom.
Žalite za mojim neznanjem.

Dosta me je zemlja hranila,
sad vrijeme je da ja zemlju hranim.

Enes Kiševiæ




Izmeðu dva krika

Èovjek sam, i ništa ne znam.
Možda bih ti više mogao reæi
Da sam svjetlo što se gnijezdi
U oèima tvojim
Jer da sam i jelen, i jasen u planini

Zbog tebe bih sišao meðu ljude
Zbog tebe bih poželio imati ovo tijelo
Koje sve manje nosim kao teret
Dobro je što nisam niknuo
U nekom poljupcu prije,
Ili poslije tvoga daha.
Dobro je što sam se zadesio
U istom svijetu sa tobom.
Ovaj kratki izlet na zemlji
U meni veæ prerasta
U jedno sveopæe viðenje s tobom
Ma gdje bila na svijetu
Dobro je znati da jesi.
Krikom me moja roditeljka
K tebi donijela,
I krikom æu nebo prepoloviti
Kad se budem otkidao od oèiju tvojih

[Latina]

Sijeda Djeca

Sve to što čovjek stvori

To još se sagraditi može,

Ali oni ruše i ono

Sto Ti si stvorio Bože !

Podijelili su i Tebe.
Da lakše Vladaju nama.
O, kad bi mogli i Zrak bi
Sapeli s Granicama.

Kako je čovjek mali,

Kako zarastao u mržnji,

A grana ruža miriši

I ruci koja je skrši.

Kako plakao ne bih,
Ta puklo bi srce i Svecu.
Kad vidim da Majke na svijet
Rađaju sijedu djecu.

Za kakav mir mi je ginut

Kad Mir oduvijek postoji !

On bi se i sada čuo

Da ne zveckate oružjem svojim.

Za koju mi zemlju je pasti.
Kad ja Sav pripadam Zemlji.

I sve nedužne žrtve.

Sahranjene su u meni.

[Latina]

SUZE SVJETLA

Dovidjenja ljubavi.

Suzo svjetla.

Do snovidjenja.

Do sjaja svezjene.

Dovidjenja ljubavi.

Do svevidjenja.

Sretan ti put do mene.

[Salko sto je u vodu skako]

SAN BEZ SNIVAČA

Enes Kišević

Iza mene neće ostati
čak ni tuga.
Osmijeh će ko duga
nadvit se iznad plača.
Iza mene će ostati
samo san
koji se neće moći sjetiti
Ni svog snivača.