Mališa je sve, samo ne mali!
Tužna životna priča, dijete Žepe, rođen par dana nakon genocida u Srebrenici, majka ga porodila na kamenu. Slijedi egzodus u Finsku. Otac bio u logoru u Srbiji, pušten pa se pridružuje porodici. Majka mu umire sa 30 godina od pretrpljenih stresova... Babo ostavlja posao i u potpunosti se posvećuje svome sinu i pomaže mu u sportskom razvoju, u čemu pomažu i prijatelji i treneri iz Finske. U tom periodu žive od socijalne pomoći. Igrao je za mlade repke Finske. Kada je stasao, odlučio je da će kao sportista braniti isključivo boje svoje domovine Bosne i Hercegovine.
Životna priča koja je svjedočanstvo izuzetne upornosti i hrabrosti Bošnjaka razasutih diljem svijeta silom (genocidnih) prilika. Kontraargument svim zlotvorima koji (poput onoga nedavno u Hagu) prosipaju floskule o bošnjačkoj genetskoj inferiornosti... Iz svih tih razloga izuzetno sam ponosan na ovog momka. Zbog svih negativnih faktora u životu koje je uspio prevladati, zbog izuzetno teške odluke o igranju za našu repku koju je donio jako mlad (ipak mu je Finska pružila šansu koju bi vjerovatno jako teško dobio u ovako nesređenoj i uzdrmanoj državi kao što je Bosna).
Iskreno se nadam da će ostvariti veliku sportsku karijeru, da će zaigrati u najboljoj svjetskoj košarkaškoj ligi - NBA, a u očima mu vidim odlučnost da to i ostvari. Uz strpljiv i odlučan rad, treniranje i odricanje, ne sumnjam da će on u tome i uspjeti. Do prve utakmice u repki, samo naprijed Emire!