Emir Kusturica je nakon 25 godina govorio za BHRT

[Banksy]

Da nema ovih par kolumnista, ne bi ga se niko ni sjetio.
Postao je sasvim nebitan, bilo kome, posebno onima koji su bili ciljna grupa kad su ga vrhovi Srbije i RSa uzeli u službu. Sad to već i prelazi u kontraefekat ''Turčina'' na kojeg se bacaju ogromne pare, a da od njega neke konkretne koristi i nema.

[Nadzorna_ploca]

Za ove sto su gledali..jeli oprao kosu?

[LBVIEW]

https://www.tacno.net/deblokada-uma/slu ... RMBFpqxDZo

Rastavi ga Viktor na proste faktorer.

Zašto je, dok piše pismo koje tobože Pavelić meni šalje, Kusturici potrebno da jasenovačkih žrtava bude baš milijun, dakle barem deset puta više nego što ih evidentira ozbiljna i vjerodostojna historiografija? Zašto mu je taj hipertrofirani milijunčić od presudne važnosti?

A evo odmah i odgovora:

Zato da se – u polju kolektivne mitske svijesti po kojemu bez prestanka baulja – ne ostavi mogućnost da broj Srba ubijenih u Jasenovcu bude dosegnut brojem žrtava za čije je ubijanje Jasenovac poslužio kao lažno opravdanje.

[kakavdanakneiskustvu]

koga to ivancic nije rastavio na proste faktore

[PM72]

Da nema ovih par kolumnista, ne bi ga se niko ni sjetio.
Postao je sasvim nebitan, bilo kome, posebno onima koji su bili ciljna grupa kad su ga vrhovi Srbije i RSa uzeli u službu. Sad to već i prelazi u kontraefekat ''Turčina'' na kojeg se bacaju ogromne pare, a da od njega neke konkretne koristi i nema.

Da se sutra vrati u rodni grad i da ga Avaz u par brojeva počne hvaliti pa mu SDA da pare za kakav dokumentarac o njihovoj junačkoj borbi...začas bi Bošnje popljuvale Danisa ,Jasmilu,Kenovića,Žalicu...

[insomnia78]

Jah

[mayab]

Ne znam koga on više može zanimati, ja sam mu još prije desetak godina bio "dao šansu" , maksuz pogledam intervjue, i zajebem se , pokušao pogledati neke filmove, i prekinem nakon 20 minuta muke, tako da može u zaborav!
Sad se opet "pojavio", kao on savjetnik onog neotesanog seljačine i dušmana svekolikog naroda , ma hvala, fak of!

[PM72]

Sutra da ga vidim u sred Sarajeva samo bih se nasmijao uz konstataciju da je jad neviđeni i okrenuo glavu od prodanog smrada...

[kakavdanakneiskustvu]

kao savjetnik clana predsjednistav da li bi trebao imati radno mjesto u sarajevu u predsjednistvu?

[Ommadawn]

Da se sutra pojavi u Sarajevu - prvo bi ga popljuvali, možda bi ga ko gdje i udario, uradio bi par intervjua sa nekim medijima gdje bi nešto objasnio citirajući neke velike pisce i filozofe čija djela zapravo nije ni pročitao, malo bi gostovao kod Senada i svi bi mu u tri mjeseca halalili i Emir bi opet bio car.

[kakavdanakneiskustvu]

Da se sutra pojavi u Sarajevu - prvo bi ga popljuvali, možda bi ga ko gdje i udario, uradio bi par intervjua sa nekim medijima gdje bi nešto objasnio citirajući neke velike pisce i filozofe čija djela zapravo nije ni pročitao, malo bi gostovao kod Senada i svi bi mu u tri mjeseca halalili i Emir bi opet bio car.

da,vidjeti pod goran bregovic,nije to isto ali ima dodirnih tacaka,i na kraju mu ftv napravi emisju jos,bakir hadžiomerović cini mi se

[Edin H.]

Jako je zalosno da se razisao sa Neletom Karajlicem

[Ommadawn]

Jako je zalosno da se razisao sa Neletom Karajlicem

Svi će oni nazad u Sarajevo.
I kafu popiti na Čaršiji.

[Maraschino]

Nije ratni zlocinac. Ko ga hebe. Moze on doci(nema zabranu) a gori od njega su oni koji mu pruze priliku da komunicira.
Otvoreno mu reci da nije pozeljan, da je sljam od covjeka, da izuje opanke na ulazu u Sarajevo i usput da se negdje okupa.

[Edin H.]

Jako je zalosno da se razisao sa Neletom Karajlicem

Svi će oni nazad u Sarajevo.
I kafu popiti na Čaršiji.

Jasta ce, lijepi strah

[LBVIEW]

Jako je zalosno da se razisao sa Neletom Karajlicem

Sta je bilo, sukob u vezi autorskih prava na: "Ko ne voli Radovana, ne video Djurdjevdana"?

[Edin H.]

Jako je zalosno da se razisao sa Neletom Karajlicem

Sta je bilo, sukob u vezi autorskih prava na: "Ko ne voli Radovana, ne video Djurdjevdana"?

Dobra dosjetka , ali fakat ne znam, premda ja mislim da je Kusta lud cojek koji ne moze ni sa kim.

Ovaj Nele je malo cini mi se spustio loptu sa nebulozama nakon toga.

[hAZNADAR]

Nije ratni zlocinac. Ko ga hebe. Moze on doci(nema zabranu) a gori od njega su oni koji mu pruze priliku da komunicira.
Otvoreno mu reci da nije pozeljan, da je sljam od covjeka, da izuje opanke na ulazu u Sarajevo i usput da se negdje okupa.

Nisu samo nacisticki vojnici, strazari, generali,.... bili sudjeni poslije WWII. Bili su u ideolozi, kulturnjaci, intelektualci koji su to slavili, podsticali, davali tome plemenit karakter,... opravdavali i hvalili.

Kusta je u grupi sa Beckovicem, Avramovom, Crncevicem, Cavoskim, Kaporom, Nogom, Djogom, Borom,... i inim drugim nacionalistickim govnima pod krinkom umjetnickog ili intelektualnog. Ponekad je zlocinac sa perom gori od zlocinca sa puskom.

[mayab]

[Ommadawn]

Dobra dosjetka , ali fakat ne znam, premda ja mislim da je Kusta lud cojek koji ne moze ni sa kim.

Ovaj Nele je malo cini mi se spustio loptu sa nebulozama nakon toga.

Što ne znači da nebuloze ne posjeduje i da je samo pitanje vremena kad će koju iznijeti.
Od albuma “Ja nisam odavle” lik nije više ništa samostalno muzički uradio. Bilo je tih nekih projekata sa Kusturicom gdje nijedan nije bio vrijedan kurcu i jedinu pažnju su skrenuli na sebe pominjući Radovana i Gotovinu. Eto koliko on muzički vrijedi. Ni kurca.
I niko ga se ne bi sjetio da nije izdao onu knjigu (koju su mnogi u Sarajevu kupili) te se pojavio u Sarajevu u jednom lokalu koji se morao zaključati kako bi mu se obezbjedila sigurnost.
Eto koliko Nele Karajlić vrijedi.

[mayab]

VIKTOR IVANČIĆ - Slučaj Kusturica: Mozak na službenom putu

.
.
.
.
.
Staviti se na čelo mehanizacije koja će stucati četiri kamenoloma za izgradnju megalomanskoga srpskog memorijalnog kompleksa, najraskošnijeg primjera nacionalističkog kiča na ovim prostorima – sve sa replikom kosovskog manastira Visoki Dečani u njegovu središtu – u gradu gdje ni najsitnijom kamenom pločicom nisu označena mjesta masovnih likvidacija, mjesta gdje su ljudi bili zaklani, ustrijeljeni ili živi zapaljeni – ni u Pionirskoj ulici, ni u Bikićima, ni na Mostu – za takvu veličajnu misiju moraš biti moralni skot od posebne građe, netko tko će imati dovoljno otpornu savjest da realizira kulturnu doradu kolektivnog poricanja što sam je u knjizi opisao u marksističkome ključu: „krvava materijalna baza i mramorna duhovna nadgradnja“.

To je dakle taj refleks i domet etnički modelirane etike: jasenovački užasi potaknut će ga „da pokaže kako smo tamo stradali“, a oni višegradski da naglasi „kako smo se kulturno afirmirali“, to jest da se pobrine da rečeni užasi, preko grotesknoga arhitektonskog dočaravanja kulturne afirmacije, ne izađu „iz sfere našeg pristanka da toga nije bilo“. Daje se, drugim riječima, isti stari film o srpskoj žrtvi i krvničkom ostatku čovječanstva, a u tom filmu Andrićgrad nije ništa drugo nego nadgrobni spomenik organiziranoj utaji istine. Jedino što je otvoreno pitanje autorske autonomije, jer – ne treba se zavaravati – Kusturica kleše kako vlast svira, i to za solidne honorare.
.
.
.
.

[-Superhik-]

Izvor: Njemački sedmičnik “Die Zeit” 21.10.2010.

Čovjeka na bini s neurednim pramenovima prosijede kose poznaju svi u dvorani. Ipak, on biva posebno predstavljen: “Na gitari”, viče pjevač u mikrofon, “gospodin Emir Kusturica!” Dvoranom odzvanja bura oduševljenja, dugo i glasno, a zatim odjekuju riječi: “Ne damo…”, na što podivljala masa zajedno s grupom nastavlja “…Kosovo!”

Svejedno da li u Berlinu ili u Buenos Airesu, ritual rok-grupe Emir Kusturica & Zabranjeno pušenje je na koncertima uvijek isti. Dovodeći u grupu profesionalne muzičare, zatim dokumentarcem ‘Priče super osmice’ i promoviranjem naziva grupe, Emir je zasigurno doprinio popularnosti grupe koja je svoje prve korake započela kao pank-grupa. Danas, Emir Kusturica & Zabranjeno pušenje sviraju pred nekoliko hiljada ljudi širom Evrope, Rusije, Sjeverne i Južne Amerike i s bine se, na svoj način, bore protiv nezavisnosti Kosova i za Veliku Srbiju.

U bivšoj Jugosalviji je Emirovo nacionalističko opredjeljenje poznato. Međutim, u Evropi ili SAD-u njegovo ime se povezuje prije svega s filmovima kao što je Arizona Dream (satira američkog sna s Johnyjem Deppom) ili dokumentarac o fudbalskoj zvijezdi Dijegu Maradoni ili pak melodrama i farsa Dom za vješanje (1986) i Crna mačka, beli mačor (1998). Ako bi se reditelj i dobitnik dvije Zlatne palme u Cannesu uopće mogao svrstati u neku političku grupaciju, onda je to zasigurno alternativni multi-kulti spektrum.

Tek ponegdje u javnost prodre stvarni duh Emira Kusturice. Tako je nedavno bilo na filmskom festivalu u Antaliji, gdje je Kusturica bio pozvan da bude član žirija. Nakon što su ga demonstranti optužili da tokom rata u Bosni i Hercegovini nije digao svoj glas protiv etničkog čišćenja i genocida nad muslimanima Bošnjacima, Kusturica je demonstrativno otputovao iz Antalije. Naravno, ne dok nije turskog ministra za kulturu i turizam, koji je vršio pritisak na organizatore, proglasio ličnim neprijateljem. Tada je turski reditelj Semih Kaplanoglu, inače dobitnik nagrade na filmskom festivalu Berlinale s filmom Bal, već bio otkazao svoju posjetu festivalu, iz protesta zbog Kusturičinog prisustva.

U međuvremenu se moramo zapitati zašto je Kusturica uopće i pozvan na festival. On svoje političke stavove uopće ne krije, čak je i Wanted Man, pjesma Zabranjenog pušenja, posvećena Raši Dabiću. Poznato je da se pod ovim imenom preko deset godina, dok ga je širom svijeta tražio ratni tribunal, u Srbiji skrivao ratni zločinac Radovan Karadžić. “Ko ne voli Dabić Rašu, nek poljubi … našu”, rima je koju pjevaju Kusturica i njegov bend. Na pitanje o njegovoj bliskosti s Karadžićem, Kusturica odgovora hrvatskom Globusu: “Ja sam uvijek na strani prognanika”.

Jednog osmunjičenog ratnog zločinca poistovjetiti s nedužnim prognanikom i pobunjenikom izgleda pomalo čudno. No, upravo ta ponekad direktna, a ponekad indirektna strategija opravdanja provlači se kroz Kusturičine filmove. Junaci njegovih filmova su sasvim simpatični, ali skloni nepredvidljivosti, što ponekad zna dovesti do nasilja i ubistva. Taj takozvani “regionalni ratni gen” je Kusturica svakako naveo kao razlog za raspad Jugoslavije u svojim balkanskim filmovima Podzemlje (1995) i Život je čudo (2004). Tako je u Podzemlju velikonjemački imperijalizam taj koji dijeli narode Jugoslavije, na izdajnike na jednu i nepokolebljive na drugu stranu. I naravno, za Kusturicu je sasvim jasno ko su izdajnici: Slovenci i Hrvati su slavili dolazak njemačkog Wehrmachta 1941. godine, dok su beogradske ulice – prazne. Milion izbjeglih, 150.000 ubijenih, ali, za Kusturicu je jasno da Srbi nisu krivi što ratuju. Oni su jednostavno takvi. “I prije svega, oni treba da su čisto srpski. Koncept multikulturalizma ne funkcioniše”, rekao je Kusturica. “Moja porodica je tipičan primjer toga”.

Šta se desilo s Kusturicama? Otac Murat porijeklom je iz porodice koja je prešla na islam za vrijeme vladavine Osmanskog carstva u Bosni (1463/1878). On lično se izjašnjavao kao ateista. Majka Senka, po zanimanju sudska službenica, dijete je iz srpsko-pravoslavne kuće, ali ni ona nije bila religiozna. To nije bilo neuobičajeno u Jugoslaviji pedesetih, šezdesetih i sedamdesetih godina. Sve dok je socijalistička država svojim građanima iz godine u godinu omogućavala veći životni standard, religija i nacija nisu igrale skoro nikakvu ulogu. Miješani brakovi su bili normalna pojava. Za Kusturicu je razlog za “disfunkcionalnost” njegove porodice bila upravo ta nereligioznost.

Zato je Kusturica izabrao drugačiji, radikalni put. Kao međunarodno priznat reditelj, postao je jugoslovenski idol. U svom hrvatsko-muslimansko-srpski izmiješanom rodnom Sarajevu Kusta je bio veoma priznat. Stoga su Sarajlije bile šokirane kad je reditelj odbio bilo koji vid solidarnosti sa Sarajevom 1992. Kad su postavljene prve barikade bosanskog rata, Kusta je napustio i svoje drugo prebivalište Pariz, i uputio se za – Beograd.

U glavnom gradu Srbije Kusta je na RTS-u, TV-stanici pod Miloševićevim režimom, krenuo sa svojom interpretacijom bosanske tragedije: bosanski muslimani nisu bili za multikulturalni život. Nisu Srbi, već su muslimani ti koji su počeli s naoružanjem. Uostalom, svi oni koji Srbe optužuju za raspad Jugoslavije, zaboravljaju patnju ovog naroda u Drugom svjetskom ratu.

Opsada bosanskih gradova, progoni i ubistva muslimana? Reakcija na srpsku patnju od prije više od četiri desetljeća. Kusturičini stavovi nisu samo u ovom pogledu slični stavovima Miloševićeve Srbije iz devedesetih godina, za koje se i dan-danas zalaže srpska ekstremna desnica. On također smatra tačnim stavove srpskih nacionalista da je Zapad, pogotovo Evropa totalno antisrpski: “Kad bi se Evropa pitala, sigurno bi bilo 99% za to da se svi Srbi presele u Rusiju!”

Biti Srbin za Nemanju Kusturicu, kako se Emir zove nakon pravoslavnog krštenja 2005. godine, centralni je dio njegovog identiteta. Ne obazirući se na proglašeni ateizam svojih roditelja, Kusta je siguran: “Kusturice su bile 250 godina muslimani, ali samo kako bi nadživjeli Osmanlije”. On je stao ukraj onom “poturčiti se” u svojoj porodici i porodicu vratio u pravoslavnu crkvu.

Krunisanje jasnog raskida s “grijehom” predaka: 21. januara ove godine patrijah Ruske pravoslavne crkve Ćirilo, u Moskvi dodjeljuje Emiru, odnosno Nemanji Kusturici, nagradu godine Međunarodnog fonda pravoslavnog naroda, za njegov “izvanredan rad na jačanju jedinstva pravoslavnog vjerovanja”. U to se ubrajaju i njegove aktivnosti protiv nezavisnosti Kosova. I tako je Kusta došao i do glavnog govornika na masovnim demonstracijama u Beogradu, u februaru 2008. godine.

Na Trgu Republike u centru grada, pred nekoliko hiljada prisutnih desno-populistički i ultranacionalistički orijentiranih, urlao je u zid od mikrofona: “Kojem mitu pripadamo? Kosovskom mitu!”. Kad narodna masa nakon ovakvih riječi u kolektivnom transu skandira “Emire, Srbine!” i kad hiljade demonstranata kamenuje zapadne ambasade, onda postaje jasno zašto toliki broj ljudi iz ekonomski beznadežno oslabljene Srbije još uvijek pada na foru nacionalizma i kakvu ulogu imaju prominentne osobe poput Kusturice.

Kusturica nije udarna tema u srpskim medijima samo kad ga posjete prijatelji svjetske elitne scene poput Johnnyja Deppa ili Maradone. On je jednostavno uzor. Što Kusta kaže, to se prihvata, diskutuje, uzima zaozbiljno. I upravo to koristi reditelj i muzičar za širenje svojih nacionalističkih stavova. Tako on, naprimjer, podržava ruskog slikara Andreja Budajeva, u čijim katalozima izložbe se mogu vidjeti njihove zajedničke slike. Na Budajevljevim slikama je Kusturičina Velika Srbija izrazito uočljiva. Tako je na jednoj slici naslikan bivši vođa bosanskih Srba, Karadžić, s tužnim pogledom i rukama vezanim s lisicama – junak koji se žrtvuje za pravoslavlje. Na slikama su svakako i ostali “junaci”; Milošević i bivši komandant bosanskih Srba, kojeg haški ratni tribunal još uvijek traži, Ratko Mladić. Neprijatelji su zapadnjački političari Madeleine Albright, oba Busha ili Javier Solana i oni su prikazani kao banda obučena u nacističke uniforme s krvavim mesarskim keceljama čiji je cilj samo jedno: rasparčati Srbiju.

Budajevljevim slikama se može diviti u Kusturičinom etno-selu, Drvengradu. Reditelj je, naime, za potrebe snimanja filma Život je čudo napravio selo na zapadu Srbije. On je još za vrijeme Miloševićeve vladavine postao direktorom Nacionalnog parka Mokra Gora, a Drvengrad je jedan dio tog parka. Tako je Kusturica postao jedini poslodavac na tom prostoru. U međuvremenu, Kusta sve više vremena provodi u ovom selu, čije ime je među narodom već odavno prekršteno u “Kusturičino selo”.

Kusta tamo ima i filmsku školu i, pod pokroviteljstvom srpskog ministarstva za kulturu, u njegovom selu se svake godine održava Međunarodni filmski festival.

“Ja sam ovdje sagradio srednjovjekovni životni prostor”, kaže Kusturica za TV-stanicu Arte, “jednu vrstu tvrđave iza čijih zidina ljudi mogu naći utočište. Jer, ja smatram da se čovjek danas od prijetećih katastrofa može zaštiti u enklavama”. Od kakve katastrofe? U stvarnosti, Drvengrad više liči na zabavni park. Tako ga doživljavaju i učenici koje svakodnevno autobusima dovoze iz svih dijelova Srbije kako bi posjetili “enklavu”.

Djeci se u lokalnom kinu, u srpskoj pravoslavnoj drvenoj crkvi, srpskim restoranima, prodavnicama i na štandovima sa, naravno, srpskim proizvodima, na jednostavan način servira slika svijeta kako ga vidi srpska ekstremna desnica. I sve to dok u pozadini svira “ciganska” muzika poznata iz Kustinih etno-filmova u izvedbi Zabranjenog pušenja.

Za razliku od mađarskih ili rumunskih istomišljenika, srpski ultradesničari nisu “anticiganski” nastrojeni. Romima je dopušteno da budu dio društva, sve dok se uklapaju u srpski stereotip o Ciganima, a to je da su oni pravoslavci i muzičari. Ali kao učenici, studenti, učitelji, ukratko kao normalni članovi društva, “cigani” nisu dobrodošli, baš kao i u Kusturičinim filmovima. Da nije tako, to bi protivrječilo njihovoj prirodi, o kojoj Kusturica za njemački magazin Novo kaže: “Cigani opstaju kao insekti, po principu selekcije boje i oblika njihovih krila”. Da li je ovo rasizam? Ovakva pitanja ne dotiču Kusturicu. Njegov grubi odnos prema kritičarima je dobro poznat. Prošle godine je iz svog sela izbacio hrvatsku TV-ekipu, nakon što su novinari insistirali da da izjavu o odnosu s Miloševićem.

Zar Kusturica nije za New York Times jednom rekao nešto nad čime se treba zamisliti?
“Ja ne vjerujem u demokratiju. Ako već imam vlastiti grad, onda mogu izabrati i ljude koji žive u njemu!”

Izvor: Njemački sedmičnik “Die Zeit” 21.10.2010.

[CikaFajer666]

Chetnik.

[dumpa]

On je stao ukraj onom “poturčiti se” u svojoj porodici i porodicu vratio u pravoslavnu crkvu.

da bi se nešto negdje vratilo moralo je prethodno tamo biti. a muslimani Bošnjaci nikad nisu bili pravoslavci, bili su bosanski krstjani. crkva (vjera) bosanska nije bila ni katolička ni pravoslavna. mnogo se razlikovala suštinski, praktično i u svakom smislu od tih crkava (vjera). bosanski krstjani su branili staru Bosnu od križarskih nasrtaja sa zapada i ovih pravoslavnih sa istoka. to dovoljno o tome govori.

dakle, otac ovog masnog majmuna, odnosno njegovi preci, prihvatili su islam dolaskom Osmanlija, dobrovoljno, jer je tada samo uhljup mogao prihvatiti vjeru koja mu je nasilno nametana pomenutim napadima na državu Bosnu. islam je, osim toga, bio mnogo bliži vjerovanjima naših predaka Bošnjana, jer naša stara vjera je bila pitoma vjera.

da to konvertit Kusturica razumije i želi prihvatiti, bio bi ponosan na svoje islamsko porodično naslijeđe. ali on voli naslijeđe onih koji su mu pamet pomutili i jedan od osnovnih elemenata tog naslijeđa - laž. u tome će životariti i skončati kao bijednik.

[-Superhik-]

Kusturica izbacio Stankovica