vlasnik sam privrednog društva koje se bavi proizvodnjom prehrambenih proizvoda. u svom asortimanu imam samo jedan proizvod, koji proizvodi više proizvođača na tržištu. na policama je dostupan u mnogo različitih ambalaža itd...
u sastav tog proizvoda uključeno je nekoliko fiksnih sirovina, koje većina proizvođača koristi.
međutim, moj proizvod se razlikuje jer sam nakon godina eksperimentiranja uspio naći "tajni sastojak". ovaj tajni sastojak učinio je moj proizvod toliko privlačnim kupcima da sam "razvalio" konkurenciju. nisam se nadao takvom raspletu, ali čudo se desilo.
narudžbe stižu kao lude i već razmišljam o proširenju kapaciteta.
e sad, taj "tajni sastojak" je jedna jako jednostavna, da ne kažem glupa stvar na koju niko živ na planeti ne bi pomislio. biljnog je porijekla i svima je dostupan i jeftin. ne samo da nema negativan uticaj na zdravlje, nego je u narodu poznat kao blagotvoran za zdravlje.
naravno, krijem taj sastojak kao zmija noge i NIKO živ ne smije za njega saznati. u proizvodnji imam šest radnika od kojih su trojica bliži rod i koji su potpisali valjane dokumete o povjerljivosti - njima maksimalno vjerujem.
problem je sljedeći - ja sam dužan knjigovodstveno evidentirati svoj proizvodni proces, kao i kompletno poslovanje. svaki ulaz robe na zalihe mora biti uredno proknjižen na pripadajuće bilansne pozicije.
do sada je taj sastojak ulazio bez knjigovodstvene evidencije. kupovao sam ga od fizičkih i pravnih lica i krio ga u knjigovodstvenom smislu (radilo se o jako malom udjelu u ukupnim sastojcima).
međutim, kako narudžbe stižu kao lude i namjeravam širiti kapacitete, sve su veće količine te sirovine potrebne. ljudi sve više spominju moj proizvod i širi se glas "da ima nešto posebno u njemu".
knjigovodstvo mi je outsourcing, dakle nemam vlastitu službu računovodstva. gospođa iz knjigovodstva ima uvid u račune i zna o čemu se radi. ona kaže komšinici, komšinica amidžinici, amidžinica svom tetkiću i eto ti belaja
također, moji dobavljači te sirovine do sada nisu ni sumnjali da ja tu sirovinu koristim za proizvodnju svog proizvoda, međutim kako se sve ovo proširilo i kako su ljudi počeli da me identifikuju s tim proizvodom - ja moram naći drugu soluciju. dakle, prvo što mi pada na pamet je da uvozim iz vana tu sirovinu.
međutim, ne lezi vraže, sirovinu treba uvesti što uključuje u cijelu priču špeditera, carinika, kamiondžiju itd. koji opet imaju komšinicu, koja amidžinici kaže.... hm, znate ostatak priče.....
dalje - prilikom proizvodnje prehrambenih proizvoda, tu su prisutne razne inspekcije koje moraju imati uvid u sve sastojke u jednom proizvodu.
napominjem da je konkurencija vrlo jaka, ali u ovome trenutku još mi ništa ne mogu jer ne znaju o čemu se radi jer sam to krio (kršeći zakon), ali čekaju pravi trenutak i pravu priliku da saznaju.
ljudi, kako se zaštititi?
