Ekonomija-Zajednički prioritet i interes u BiH

[bogumil-8]

Rado sam se upuštao u diskusije na tezi: Nije mi važno u kojoj državi živim, ali mi jeste važno kakva je država u kojoj živim!
Pri tom sam branio mišljenje da su mi ekonomski uslovi bitniji od „ideoloških“. Prioritet sam davao pravnoj sigurnosti i zaštiti jedinke ( čovjek – kao univerzalno biće i jedinica mjere) nad pravnoj zaštiti kolektiviteta ( narod, nacija, država).
Ovaj članak me podstakao da pokušam inicirati razmišljanja o materijalnoj podlozi kao preduslovu za sve oblike duhovne nadgradnje pojedinca i društva kao cjeline.
Za početak, eventualne, diskusije, iz članka citiram sljedeće:
„Prosječna plata od 1500 KM, puna zaposlenost i beskamatni stambeni krediti; zvuči nevjerovatno, ali je istinito i ostvarivo u samo pet do sedam godina.“
„Modeli koje su predlagali MMF i Svjetska banka u zadnjih trideset godina, a koje su naši političari slijepo slušali, su nosili sa sobom katastrofalne ekonomske, društvene i ekološke posljedice, i doveli svijet do ruba kataklizme. Jedan posto bogatih posjeduje 50% svjetskog bogatstva, dok 50% stanovništva živi na rubu egzistencije. Situacija u BiH će biti puno gora jer smo ušli u potpuno destruktivan aranžman sa MMF-om, koji mora rezultirati dodatnim padom životnog standarda i znatnim povećanjem siromaštva. Navešću vam samo primjer zakona o javnim nabavkama koji stupa na snagu 1. januara, a dio je paketa kojim nas je MMF uslovio. Nijedna bh. firma zbog neposjedovanja suludih referenci i garancija neće moći dobiti posao na koridoru 5C i energetskim projektima, tako da ćemo biti onemogućeni da radimo u svojoj zemlji.“
Da li u BiH imamo dovoljno intelektualnih snaga i „domaće pameti“ za realizaciju ekonomske politike i brže realizacije ekonomskih programa razvoja?