Ebu Hanifa kako ga mnogi zovu najveci imam ili Imam imama bio je Islamski genije. Superiorna inteligencija, suptilna poboznost i velika strpljivost svrstavaju ga u najveće umove.
Mudrosti Ebu Hanife
Kada je Halifa vidio intelignetnost Ebu Hanife predlozio je da ga imenuju za vrhovnog kadiju svog hilafeta. Ebu Hanifa je bez razmisljanja odbio taj prijedlog pravdajuci da on nije sposoban za tu ulogu i da, medju islamskim učenjacima ima veliki broj onih koji su soposobniji za taj polozaj od njega. Slusajuci to Halifa El Mensur ljutito mu reče: Lažes! Ti si najsposobniji i moras se toga prihvatiti!
Ebu Hanifa mu na to odgovori: Sada nikako ne mogu biti kadija jer ako ja govorim istinu onda ne mogu biti kadija, a ako vi govorite istinu onda ja lazem, a osnovni preduvijet za kadiju jeste da govori istinu.
Ebu Hanife
-
back in black
- Posts: 57
- Joined: 28/11/2006 22:00
#2
Vasijjet/oporuka imama Ebu Hanife rhm.
Plava džamija Vasijjet/oporuka imama Ebu Hanife rhm., njegovom najboljem učeniku, budućem 'alimu, Ebu Jusufu rhm..
Nakon što je Ebu Jusuf rhm., dostigao stepen rušda i zrelosti, lijepog ponašanja i ophođenja s ljudima oko sebe, Ebu Hanife rhm., mu ostavi u amanet sljedeći vasijjet/oporuku:
„O Jakube, poštuj sultana/vlast, i veličaj njegov stepen. Strogo se čuvaj varanja sultana/vlasti, i nemoj im svaki čas ići, sve dok te oni ne potraže zbog znanja tvog. Ako si često kod njih poigraće se s tobom, i tvoj položaj kod njih će biti umanjen. Od njih budi na distanci isto kao što si na distanci od vatre – okoristiš se njome s blage daljine, a ne približavaš joj se.
Prijevod: Sead ef. Jasavić
Sultan/vlast ne gleda drugome ono što gleda za samoga sebe. Nemoj mnogo pred sultana/vlašću pričati jer će ti se uhvatiti za riječ kojom će pokušati dokazati ostalim ljudima da su bolji od tebe, i da ti oni iznalaze greške, što će ti umanjiti stepen u očima svijeta. Kada se nađeš kod sultana/vlasti – dobro znaj svoju cijenu ali i cijenu ostalih! Nemoj ulaziti kod sultana/vladara onda kada je kod njega neko od učenih ljudi a kojeg ti ne poznaješ, jer ako budeš pismeniji od njega može te to ponijeti da se uzdigneš nad njim što može biti kobno po tebe, a ako budeš učeniji od njega možeš ga poniziti što će ti umanjiti položaj u očima sultana/vladara. Ako ti sultan/vladar ponudi da odradiš neki od poslova nemoj ih prihvatati sve dok ne budeš siguran u to da je sultan zadovoljan tobom i tvojim mezhebom - kada je 'ilm i sudstvo u pitanju - kako ne bi bio primoran na praktikovanje tuđeg mezheba u hukumetu/vladanju i sudu. Nemoj se zbližavati s vladaru bližnjim ljudima i njegovom svitom! Zbližavaj se samo s njime, a što dalje od ostalih, kako bi tvoja slava i ugled bili trajni.
Ne pričaj pred narodom sve i svašta izuzev onoga što ti treba, i nemoj govoriti o ljudima i trgovcima osim ono što je utemeljeno na znanju kako ne bi zastali na tvojoj ljubavi ili želji za imetkom, jer će imati ružno mišljenje o tebi i ubjeđenje da si možda podložan prihvatanju mita od njih. Nemoj se smijati pred običnim svijetom, i nemoj mnogo izlaziti u čaršiju. Nemoj se mnogo družiti s pubertetlijama jer su oni pravo iskušenje i fitna, a nema ničeg strašnog u tome da razgovaraš sa djecom i da ih ponekad pomiluješ po glavi. Ne hodaj mnogo putem sa šejhovima niti sa običnim svijetom jer ako im daš prednost to će podcijeniti tvoje znanje, a ako ih ostaviš za sobom potcijenićeš sebe jer su možda stariji od tebe. Poslanik s.a.w.s., kaže: „Ko nije milostan prema mlađem i ne poštuje starijeg – nije od nas!“.
Nemoj sjediti po putevima, a ako se ukaže potreba za time sjedi u mesdžidu. Nemoj jesti u čaršiji niti u džamijama i nemoj piti sa česama niti iz ruku onih koji poje. Nemoj sjediti po hanovima, i nemoj oblačiti dibadž i nakit ili vunjenu odjeću jer te to može odvesti grubosti.
Nemoj mnogo pričati kod kuće sa svojom ženom posebno u postelji osim ako si u potrebi za time. Nemoj je mnogo milovati i dodirivati i nemoj joj se približavati osim uz spomen Allahova imena. Nemoj govoriti o tuđim ženama pred njom niti o robinjama jer ona pomno prati ono što ti govoriš, pa ako budeš govorio o drugim ženama pred njom može i ona prozboriti o tuđim muškarcima pred tobom.
Po mogućnosti - nemoj ženiti ženu koja je bila udavata ili ima oca ili majku ili ćerku. Ako možeš usloviti da joj niko od bližnjih ne dolazi to je bolje. Ako je žena iz bogata roda – njen otac će uvjek govoriti da je sav njen imetak njegov, i da joj je on samo pozajmljen. Koliko god možeš nemoj ulaziti u kuću njenoga oca! Nemoj da praviš svadbeno veselje u kuću njenih roditelja, jer će ti imetak uzeti i uticaće na nju koliko budu mogli. Nemoj ženiti ženu koja ima sinove i ćerke jer će ona kasnije sav imetak čuvati za njih i krašće od tvog imetka i trošit ga na njih. Njeno dijete joj je draže od tebe! Nemoj spajati dvije žene u jednoj kući, i nemoj se ženiti sve dok ne budeš siguran da si u mogućnosti ispunjavati sve svoje obaveze spram žene!
Prvo uči, a potom radi na skupljanju halal imetka a potom se ženi, jer ako budeš radio na stjecanju imetka u trenucima odvojenim za učenje – nećeš biti u stanju dobro učiti. Imetak će te povesti kupovini robinja i robova i zauzećeš se dunjalukom i ženama prije nego li stekneš znanje. Izgubićeš vrijeme, dobićeš djecu i imaćeš mnogo izdataka što ćeš sve morati da namiriš, dok ćeš učenje zapostaviti. Uči na početku mladosti, onda kada ti je srce i um slobodan, a potom radi na skupljanju imetka, jer djeca i familije okupiraju um. Kada naskupiš imetka – ženi se!
Boj se Allaha dž.š., i ispunjavaj preuzete zadatke i emanete. Nasihati koga god možeš i ugledne i obične, i nemoj potcjenjivati ljude. Poštuj sebe ali i ostale, i nemoj se mnogo sa njima družiti izuzev ako se oni druže s tobom. Prihvati njihovo društvo i prožmi ga mes'elama, pa ako budu jedni od onih kojima 'ilm ide od ruke valjaće im to, a ako nisu jedni od takvih – voljeće te u svakom slučaju.
Nemoj pričati običnom svijetu vjerska pitanja apologetike/kelama, jer te oni slijede u vjeri, pa će se kasnije i oni zauzeti time. Ko ti bude tražio neku fetvu za određena pitanja – odgovori mu samo na postavljeno pitanje, i nemoj uz to pitanje postavljati drugo, jer će te poslije omesti u odgovoru na prvo postavljeno pitanje.
Ako ostaneš desetak godina bez zarade ili hrane ne ostavljaj znanje jer ako znanje ostaviš tek će ti život postati tjeskoban. Usredsrijedi svoju pažnju na učenike, i na svakog od njih gledaj kao da ti je dijete. Povećaj im želju za znanjem.
Ko se bude htio raspravljati s tobom – a jedan je od običnog svijeta – nemoj se raspravljati s njime, jer će te zasramit. Kada je u pitanju istina nemoj se srditi na nikoga, pa makar i vlast bila u pitanju.
Od 'ibadeta radi više od svih drugih i budi ažurniji, jer ako obični svijet ne primjeti kod tebe više ikbala i želje za ibadetima od onoga što je pri njima – steći će dojam da je tvoje interesovanje opalo i da tvoje znanje ne koristi više od neznanja u kojem su!
Ako dođeš u neko mjesto u kojem ima uleme i učenih ljudi – nemoj to mjesto nastanjivat, i budi tu kao neki mještanin, kako bi uvidjeli da nemaš za cilj njihov ugled i slavu. Ako osjete suprotno svi će ustati na tebe i svi će udariti po tvom mezhebu, a obični svijet će krenuti na tebe, i njihove oči će te svuda pratiti, pa ćeš biti ponižen kod njih bez ikakve koristi. Ako te budu pitali o nečemu nemoj se raspravljat s njima, i govori im stvari utemeljene na jasnim dokazima, i nemoj im dirati u ulemu, kako te ne bi dirali!
Dobro se čuvaj ljudi, a prema Allahu budi u tajnosti isto onako kakav si prema njemu u javnosti! Znanje nećeš pomoći sve dok mu tajnost ne bude kao javnost.
Ako te vladar zaduži nekim poslom koji ne odgovara tebi nemoj to prihvatati od njega izuzev ako stekneš dojam da te nije zadužio tim poslom ni zbog čega drugog do zbog tvojeg znanja.
U sjelima raspravi i polemika nemoj slučajno da budeš plašljiv. To kasnije negativno utiče na čovjeka kao i na njegov način izražavanja.
Nemoj se prekomjerno smijati! To uništava srce. Nemoj omrknuti osim smiren i spokojan! Nemoj biti brz u stvarima, a ko te doziva s leđa ne osvrći se na njega zato što se životinje dozivaju s otraga. Kada govoriš ne vrišti i ne povisuj ton; neka ti u adetu duša bude smirena i spokojna, kako bi ljudi uvidjeli postojanost tvoju.
Često spominji Allaha dž.š., međ' ljudima, kako bi se tome naučili od tebe, i odredi sebi određene virdove nakon namaza u kojima ćeš učiti Kur'an i spominjati Allaha dž.š., i zahvaljivati mu na sabru kojeg ti je dao kao i na svim ostalim ni'imetima i blagodatima.
Odredi neke dane u mjesecu koje ćeš u postu provoditi kako bi se drugi ugledali na tebe!
Kontroliši sebe i čuvaj ostalo kako bi se svojim znanjem okoristio i dunjalukom i ahiretom. Nemoj sam kupovat niti prodavat već nađi nekog ko će ti završavati te poslove i na koga ćeš se oslanjati u poslovima svojim. Nemoj se oslanjati na tvoj dunjaluk i na ono u čemu si; Allah će te za sve to pitati. Nemoj kupovati golobrade robove, i nemoj se vlastima približavati. Ako te oni sebi približe iznijeće ti svoje potrebe – koje ako ispuniš potcjeniće te, a ako ih ne ispuniš – zasramiće te.
Nemoj pratiti greške ljudi, već prati ono što ispravno urade. Ako nekog čovjeka poznaješ po zlu nemoj ga po tome spominjati, već od njega traži hajr i po njemu ga spominji izuzev u pitanjima vjere/dina. Ako na tom polju saznaš nešto spomeni ga ljudima kako se ne bi u tome poveli za njim, i kako bi ga se čuvali. Poslanik s.a.w.s., kaže: „Spominjite griješnika po onome što čini kako bi ga se čuvali ostali, pa makar bio jedan od uglednih.“ Kod koga primjetiš krnjavost u vjeri govori o tome, i nemoj se osvrtat na njegov ugled. Allah dž.š., će te pomoći a pomoći će i vjeru. Ako tako jedanput postupiš cijeniće te ostali i neće se niko upustiti u javno praktikovanje novotarije u vjeri.
Ako pri sultanu/vlastima primjetiš neke postupke koji nisu u skladu sa znanjem spomeni im to uz svu svoju pokornost sultanu/vlastima, zbog toga što je pesnica sultana/vlasti jača od tvoje pesnice. Reći ćeš im: Ja sam ti pokoran u nečemu u čemu si ti sultan/vlast i gornji, ali uz sve to ću ti spomenuti i neke postupke koji nisu u skladu sa znanjem/'ilmom. Ako tako jedanput postupiš sa sultanom – biće dovoljno, jer ako učestaš i nastaviš s time mogu ti se svetiti što će se smatrati ponižavanjem i ništenjem vjere. Ako tako postupi s tobom jedanput ili dvaput to je da bi uvidio tvoju istrajnost i iskreno nastojanje na polju naređivanja dobra. Ako to učini po drugi put odi mu sam kod kuće i nasihati ga po pitanju dina, i raspravljaj se s njim ako je u pitanju novotar, a ako je u pitanju vladar spomeni mu šta znaš od Allahove Knjige i sunneta Alahova Poslanika s.a.w.s., pa ako prihvati od tebe dobro jeste, a ako ne moli Allaha dž.š., da te zaštiti od njega.
Prisjećaj se smrti i traži oprosta svome učitelju i onima od kojih si učio i ustraj na tilavetu Kur'ana i učestaj posjetu grobljima i šejhovima i mubarek mjestima. Prihvataj od naroda onda kada usniju Poslanika s.a.w.s., kao i snove dobrih ljudi u džamijama ili grobljima.
Nemoj sjediti sa sljedbenicima strasti izuzev ako je u pitanju dawa i pozivanje dinu.
Nemoj se mnogo igrati niti psovati.
Kada muezzin prouči ezan budi spreman za ulazak u džamiju kako te ne bi prestizali obični ljudi u tome.
Nemoj se nastanjivati u blizini sultana/vladara. Ako što loše primjetiš kod svoga komšije skrij to jer je to emanet i nemoj otkrivati mahane ostalih ljudi. Ko te bude konsultovao u nečemu ukaži mu na ono što znaš, a približiće ga Allahu dž.š..
Prihvati ovaj moj vasijjjet jer ćeš se okoristiti njime na početku i na kraju, inša'allah!
Strogo se čuvaj cicijaštva, jer zbog toga čovjek postaje omražen; nemoj biti pohlepan, niti krut, niti mutan. Čuvaj svoje čojstvo u svim situacijama.
Uvjek oblači bijelu odjeću, i ispolji bogatstvo srca tako što ćeš se slabo interesovati za dunjaluk. Ispolji bogatstvo svoje duše, i nemoj ispoljavati siromaštvo, pa makar i bio siromašan!
Budi ambiciozan; onaj ko je ostao bez ambicija oslabio mu je stepen.
Kada hodiš ulicom ne okreći se desno i lijevo, i nek ti pogled uvjek bude uprt ka zemlji.
Kada odeš u hamam nemoj se ponašati kao obični svijet kada je u pitanju naplaćivanje hamama i medžlisa. Daj više nego što obični svijet daje kako bi svoje čojstvo ispoljio međ' njima, zbog čega će te još više cijeniti.
Nemoj lično ići krojaču ili ostalim zanatlijama već pronađi sebi povjerljivu osobu koja će ti završavati te poslove. Nemoj biti cjepidlaka u mjerenju, devaniku i dirhemima. U svemu tome se oslanjaj na drugoga. Preziri dunjaluk, jer ga takvim smatraju učeni. Ono što je kod Allaha je bolje od dunjaluka. Svoje poslove i potrebe prepuštaj drugima kako bi se mogao što više posvetiti znanju; to je bolje za tebe i potrebe tvoje.
Nemoj razgovarati s ludama, i nemoj se raspravljati s onima koji se ne znaju na pravi način raspravljati, a niti s onima koji samo čuvenost i slavu traže. Upuštaju se u raznorazna pitanja pred ostalim svijetom, i žele te potcijeniti, i nije im stalo do tebe, i ako možda znaju da si na istini.
Kada se nađeš kod starijh ljudi nemoj se uzdizati međ' njima sve dok te oni ne uzdignu, kako te ne bi snašao kakav ezijjet od njih.
Kada se nađeš međ' nekim ljudima nemoj ulazit u mihrab kako bi ih predvodio u namazu sve dok te oni ne puste u mihrab zbog poštovanja kojeg prema tebi gaje.
Nemoj ići u hamam jutrom i podnevom, i nemoj prisustvovati državnim parnicama izuzev onda ako si siguran da će te poslušati ako nešto kažeš, jer ako budu činili ono što nije dozvoljeno a ti si međ' njima, možda nećeš biti u stanju da ih od tog njihovog postupka odvratiš, dok će ljudi pomisliti da je to što rade istina zbog tvoje ćutnje međ' njima dok oni rade to šta rade.
Nemoj ni slučajno da ti se desi da se srdiš i ljutiš na medžlisu 'ilma!
Nemoj običnom svijetu pričati priče jer oni koji se time bave moraju ponekada i slagati.
Sklapanje brakova prepusti hatibu svoga mjesta, a također i dženaze namaz i bajram namaze.
Nemoj me zaboraviti u dovi, i primi ovaj nasihat od mene. Ovu ti oporuku dajem zbog samoga tebe, a i zbog ostalih muslimana. Kraj.
Pogledaj: el-Ešbah vel-Neza'ir el-Hanefi, str.463..
Prijevod: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
Darulkuran.com
Plava džamija Vasijjet/oporuka imama Ebu Hanife rhm., njegovom najboljem učeniku, budućem 'alimu, Ebu Jusufu rhm..
Nakon što je Ebu Jusuf rhm., dostigao stepen rušda i zrelosti, lijepog ponašanja i ophođenja s ljudima oko sebe, Ebu Hanife rhm., mu ostavi u amanet sljedeći vasijjet/oporuku:
„O Jakube, poštuj sultana/vlast, i veličaj njegov stepen. Strogo se čuvaj varanja sultana/vlasti, i nemoj im svaki čas ići, sve dok te oni ne potraže zbog znanja tvog. Ako si često kod njih poigraće se s tobom, i tvoj položaj kod njih će biti umanjen. Od njih budi na distanci isto kao što si na distanci od vatre – okoristiš se njome s blage daljine, a ne približavaš joj se.
Prijevod: Sead ef. Jasavić
Sultan/vlast ne gleda drugome ono što gleda za samoga sebe. Nemoj mnogo pred sultana/vlašću pričati jer će ti se uhvatiti za riječ kojom će pokušati dokazati ostalim ljudima da su bolji od tebe, i da ti oni iznalaze greške, što će ti umanjiti stepen u očima svijeta. Kada se nađeš kod sultana/vlasti – dobro znaj svoju cijenu ali i cijenu ostalih! Nemoj ulaziti kod sultana/vladara onda kada je kod njega neko od učenih ljudi a kojeg ti ne poznaješ, jer ako budeš pismeniji od njega može te to ponijeti da se uzdigneš nad njim što može biti kobno po tebe, a ako budeš učeniji od njega možeš ga poniziti što će ti umanjiti položaj u očima sultana/vladara. Ako ti sultan/vladar ponudi da odradiš neki od poslova nemoj ih prihvatati sve dok ne budeš siguran u to da je sultan zadovoljan tobom i tvojim mezhebom - kada je 'ilm i sudstvo u pitanju - kako ne bi bio primoran na praktikovanje tuđeg mezheba u hukumetu/vladanju i sudu. Nemoj se zbližavati s vladaru bližnjim ljudima i njegovom svitom! Zbližavaj se samo s njime, a što dalje od ostalih, kako bi tvoja slava i ugled bili trajni.
Ne pričaj pred narodom sve i svašta izuzev onoga što ti treba, i nemoj govoriti o ljudima i trgovcima osim ono što je utemeljeno na znanju kako ne bi zastali na tvojoj ljubavi ili želji za imetkom, jer će imati ružno mišljenje o tebi i ubjeđenje da si možda podložan prihvatanju mita od njih. Nemoj se smijati pred običnim svijetom, i nemoj mnogo izlaziti u čaršiju. Nemoj se mnogo družiti s pubertetlijama jer su oni pravo iskušenje i fitna, a nema ničeg strašnog u tome da razgovaraš sa djecom i da ih ponekad pomiluješ po glavi. Ne hodaj mnogo putem sa šejhovima niti sa običnim svijetom jer ako im daš prednost to će podcijeniti tvoje znanje, a ako ih ostaviš za sobom potcijenićeš sebe jer su možda stariji od tebe. Poslanik s.a.w.s., kaže: „Ko nije milostan prema mlađem i ne poštuje starijeg – nije od nas!“.
Nemoj sjediti po putevima, a ako se ukaže potreba za time sjedi u mesdžidu. Nemoj jesti u čaršiji niti u džamijama i nemoj piti sa česama niti iz ruku onih koji poje. Nemoj sjediti po hanovima, i nemoj oblačiti dibadž i nakit ili vunjenu odjeću jer te to može odvesti grubosti.
Nemoj mnogo pričati kod kuće sa svojom ženom posebno u postelji osim ako si u potrebi za time. Nemoj je mnogo milovati i dodirivati i nemoj joj se približavati osim uz spomen Allahova imena. Nemoj govoriti o tuđim ženama pred njom niti o robinjama jer ona pomno prati ono što ti govoriš, pa ako budeš govorio o drugim ženama pred njom može i ona prozboriti o tuđim muškarcima pred tobom.
Po mogućnosti - nemoj ženiti ženu koja je bila udavata ili ima oca ili majku ili ćerku. Ako možeš usloviti da joj niko od bližnjih ne dolazi to je bolje. Ako je žena iz bogata roda – njen otac će uvjek govoriti da je sav njen imetak njegov, i da joj je on samo pozajmljen. Koliko god možeš nemoj ulaziti u kuću njenoga oca! Nemoj da praviš svadbeno veselje u kuću njenih roditelja, jer će ti imetak uzeti i uticaće na nju koliko budu mogli. Nemoj ženiti ženu koja ima sinove i ćerke jer će ona kasnije sav imetak čuvati za njih i krašće od tvog imetka i trošit ga na njih. Njeno dijete joj je draže od tebe! Nemoj spajati dvije žene u jednoj kući, i nemoj se ženiti sve dok ne budeš siguran da si u mogućnosti ispunjavati sve svoje obaveze spram žene!
Prvo uči, a potom radi na skupljanju halal imetka a potom se ženi, jer ako budeš radio na stjecanju imetka u trenucima odvojenim za učenje – nećeš biti u stanju dobro učiti. Imetak će te povesti kupovini robinja i robova i zauzećeš se dunjalukom i ženama prije nego li stekneš znanje. Izgubićeš vrijeme, dobićeš djecu i imaćeš mnogo izdataka što ćeš sve morati da namiriš, dok ćeš učenje zapostaviti. Uči na početku mladosti, onda kada ti je srce i um slobodan, a potom radi na skupljanju imetka, jer djeca i familije okupiraju um. Kada naskupiš imetka – ženi se!
Boj se Allaha dž.š., i ispunjavaj preuzete zadatke i emanete. Nasihati koga god možeš i ugledne i obične, i nemoj potcjenjivati ljude. Poštuj sebe ali i ostale, i nemoj se mnogo sa njima družiti izuzev ako se oni druže s tobom. Prihvati njihovo društvo i prožmi ga mes'elama, pa ako budu jedni od onih kojima 'ilm ide od ruke valjaće im to, a ako nisu jedni od takvih – voljeće te u svakom slučaju.
Nemoj pričati običnom svijetu vjerska pitanja apologetike/kelama, jer te oni slijede u vjeri, pa će se kasnije i oni zauzeti time. Ko ti bude tražio neku fetvu za određena pitanja – odgovori mu samo na postavljeno pitanje, i nemoj uz to pitanje postavljati drugo, jer će te poslije omesti u odgovoru na prvo postavljeno pitanje.
Ako ostaneš desetak godina bez zarade ili hrane ne ostavljaj znanje jer ako znanje ostaviš tek će ti život postati tjeskoban. Usredsrijedi svoju pažnju na učenike, i na svakog od njih gledaj kao da ti je dijete. Povećaj im želju za znanjem.
Ko se bude htio raspravljati s tobom – a jedan je od običnog svijeta – nemoj se raspravljati s njime, jer će te zasramit. Kada je u pitanju istina nemoj se srditi na nikoga, pa makar i vlast bila u pitanju.
Od 'ibadeta radi više od svih drugih i budi ažurniji, jer ako obični svijet ne primjeti kod tebe više ikbala i želje za ibadetima od onoga što je pri njima – steći će dojam da je tvoje interesovanje opalo i da tvoje znanje ne koristi više od neznanja u kojem su!
Ako dođeš u neko mjesto u kojem ima uleme i učenih ljudi – nemoj to mjesto nastanjivat, i budi tu kao neki mještanin, kako bi uvidjeli da nemaš za cilj njihov ugled i slavu. Ako osjete suprotno svi će ustati na tebe i svi će udariti po tvom mezhebu, a obični svijet će krenuti na tebe, i njihove oči će te svuda pratiti, pa ćeš biti ponižen kod njih bez ikakve koristi. Ako te budu pitali o nečemu nemoj se raspravljat s njima, i govori im stvari utemeljene na jasnim dokazima, i nemoj im dirati u ulemu, kako te ne bi dirali!
Dobro se čuvaj ljudi, a prema Allahu budi u tajnosti isto onako kakav si prema njemu u javnosti! Znanje nećeš pomoći sve dok mu tajnost ne bude kao javnost.
Ako te vladar zaduži nekim poslom koji ne odgovara tebi nemoj to prihvatati od njega izuzev ako stekneš dojam da te nije zadužio tim poslom ni zbog čega drugog do zbog tvojeg znanja.
U sjelima raspravi i polemika nemoj slučajno da budeš plašljiv. To kasnije negativno utiče na čovjeka kao i na njegov način izražavanja.
Nemoj se prekomjerno smijati! To uništava srce. Nemoj omrknuti osim smiren i spokojan! Nemoj biti brz u stvarima, a ko te doziva s leđa ne osvrći se na njega zato što se životinje dozivaju s otraga. Kada govoriš ne vrišti i ne povisuj ton; neka ti u adetu duša bude smirena i spokojna, kako bi ljudi uvidjeli postojanost tvoju.
Često spominji Allaha dž.š., međ' ljudima, kako bi se tome naučili od tebe, i odredi sebi određene virdove nakon namaza u kojima ćeš učiti Kur'an i spominjati Allaha dž.š., i zahvaljivati mu na sabru kojeg ti je dao kao i na svim ostalim ni'imetima i blagodatima.
Odredi neke dane u mjesecu koje ćeš u postu provoditi kako bi se drugi ugledali na tebe!
Kontroliši sebe i čuvaj ostalo kako bi se svojim znanjem okoristio i dunjalukom i ahiretom. Nemoj sam kupovat niti prodavat već nađi nekog ko će ti završavati te poslove i na koga ćeš se oslanjati u poslovima svojim. Nemoj se oslanjati na tvoj dunjaluk i na ono u čemu si; Allah će te za sve to pitati. Nemoj kupovati golobrade robove, i nemoj se vlastima približavati. Ako te oni sebi približe iznijeće ti svoje potrebe – koje ako ispuniš potcjeniće te, a ako ih ne ispuniš – zasramiće te.
Nemoj pratiti greške ljudi, već prati ono što ispravno urade. Ako nekog čovjeka poznaješ po zlu nemoj ga po tome spominjati, već od njega traži hajr i po njemu ga spominji izuzev u pitanjima vjere/dina. Ako na tom polju saznaš nešto spomeni ga ljudima kako se ne bi u tome poveli za njim, i kako bi ga se čuvali. Poslanik s.a.w.s., kaže: „Spominjite griješnika po onome što čini kako bi ga se čuvali ostali, pa makar bio jedan od uglednih.“ Kod koga primjetiš krnjavost u vjeri govori o tome, i nemoj se osvrtat na njegov ugled. Allah dž.š., će te pomoći a pomoći će i vjeru. Ako tako jedanput postupiš cijeniće te ostali i neće se niko upustiti u javno praktikovanje novotarije u vjeri.
Ako pri sultanu/vlastima primjetiš neke postupke koji nisu u skladu sa znanjem spomeni im to uz svu svoju pokornost sultanu/vlastima, zbog toga što je pesnica sultana/vlasti jača od tvoje pesnice. Reći ćeš im: Ja sam ti pokoran u nečemu u čemu si ti sultan/vlast i gornji, ali uz sve to ću ti spomenuti i neke postupke koji nisu u skladu sa znanjem/'ilmom. Ako tako jedanput postupiš sa sultanom – biće dovoljno, jer ako učestaš i nastaviš s time mogu ti se svetiti što će se smatrati ponižavanjem i ništenjem vjere. Ako tako postupi s tobom jedanput ili dvaput to je da bi uvidio tvoju istrajnost i iskreno nastojanje na polju naređivanja dobra. Ako to učini po drugi put odi mu sam kod kuće i nasihati ga po pitanju dina, i raspravljaj se s njim ako je u pitanju novotar, a ako je u pitanju vladar spomeni mu šta znaš od Allahove Knjige i sunneta Alahova Poslanika s.a.w.s., pa ako prihvati od tebe dobro jeste, a ako ne moli Allaha dž.š., da te zaštiti od njega.
Prisjećaj se smrti i traži oprosta svome učitelju i onima od kojih si učio i ustraj na tilavetu Kur'ana i učestaj posjetu grobljima i šejhovima i mubarek mjestima. Prihvataj od naroda onda kada usniju Poslanika s.a.w.s., kao i snove dobrih ljudi u džamijama ili grobljima.
Nemoj sjediti sa sljedbenicima strasti izuzev ako je u pitanju dawa i pozivanje dinu.
Nemoj se mnogo igrati niti psovati.
Kada muezzin prouči ezan budi spreman za ulazak u džamiju kako te ne bi prestizali obični ljudi u tome.
Nemoj se nastanjivati u blizini sultana/vladara. Ako što loše primjetiš kod svoga komšije skrij to jer je to emanet i nemoj otkrivati mahane ostalih ljudi. Ko te bude konsultovao u nečemu ukaži mu na ono što znaš, a približiće ga Allahu dž.š..
Prihvati ovaj moj vasijjjet jer ćeš se okoristiti njime na početku i na kraju, inša'allah!
Strogo se čuvaj cicijaštva, jer zbog toga čovjek postaje omražen; nemoj biti pohlepan, niti krut, niti mutan. Čuvaj svoje čojstvo u svim situacijama.
Uvjek oblači bijelu odjeću, i ispolji bogatstvo srca tako što ćeš se slabo interesovati za dunjaluk. Ispolji bogatstvo svoje duše, i nemoj ispoljavati siromaštvo, pa makar i bio siromašan!
Budi ambiciozan; onaj ko je ostao bez ambicija oslabio mu je stepen.
Kada hodiš ulicom ne okreći se desno i lijevo, i nek ti pogled uvjek bude uprt ka zemlji.
Kada odeš u hamam nemoj se ponašati kao obični svijet kada je u pitanju naplaćivanje hamama i medžlisa. Daj više nego što obični svijet daje kako bi svoje čojstvo ispoljio međ' njima, zbog čega će te još više cijeniti.
Nemoj lično ići krojaču ili ostalim zanatlijama već pronađi sebi povjerljivu osobu koja će ti završavati te poslove. Nemoj biti cjepidlaka u mjerenju, devaniku i dirhemima. U svemu tome se oslanjaj na drugoga. Preziri dunjaluk, jer ga takvim smatraju učeni. Ono što je kod Allaha je bolje od dunjaluka. Svoje poslove i potrebe prepuštaj drugima kako bi se mogao što više posvetiti znanju; to je bolje za tebe i potrebe tvoje.
Nemoj razgovarati s ludama, i nemoj se raspravljati s onima koji se ne znaju na pravi način raspravljati, a niti s onima koji samo čuvenost i slavu traže. Upuštaju se u raznorazna pitanja pred ostalim svijetom, i žele te potcijeniti, i nije im stalo do tebe, i ako možda znaju da si na istini.
Kada se nađeš kod starijh ljudi nemoj se uzdizati međ' njima sve dok te oni ne uzdignu, kako te ne bi snašao kakav ezijjet od njih.
Kada se nađeš međ' nekim ljudima nemoj ulazit u mihrab kako bi ih predvodio u namazu sve dok te oni ne puste u mihrab zbog poštovanja kojeg prema tebi gaje.
Nemoj ići u hamam jutrom i podnevom, i nemoj prisustvovati državnim parnicama izuzev onda ako si siguran da će te poslušati ako nešto kažeš, jer ako budu činili ono što nije dozvoljeno a ti si međ' njima, možda nećeš biti u stanju da ih od tog njihovog postupka odvratiš, dok će ljudi pomisliti da je to što rade istina zbog tvoje ćutnje međ' njima dok oni rade to šta rade.
Nemoj ni slučajno da ti se desi da se srdiš i ljutiš na medžlisu 'ilma!
Nemoj običnom svijetu pričati priče jer oni koji se time bave moraju ponekada i slagati.
Sklapanje brakova prepusti hatibu svoga mjesta, a također i dženaze namaz i bajram namaze.
Nemoj me zaboraviti u dovi, i primi ovaj nasihat od mene. Ovu ti oporuku dajem zbog samoga tebe, a i zbog ostalih muslimana. Kraj.
Pogledaj: el-Ešbah vel-Neza'ir el-Hanefi, str.463..
Prijevod: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
Darulkuran.com
-
ragib
- Posts: 3293
- Joined: 03/05/2002 00:00
- Contact:
#3
Ebu Hanife i haridžije
Haridžije su jedna od sekti koje su nastale u vrijeme Alije, r.a.. Njihov napor na iskrivljenju slike islama produžio se i u vremenu imama Ebu Hanife, ali i kasnije. Ebu Hanife, svojom učenošću, originalnošću i striktnim vezivanjem za Kur'an i sunnet smetao je toj i drugim sektama koje su pokušavale izvitoperiti islamsko učenje, pa su ga se, na svaki način, pokušavali otarasiti i tako otkloniti glavni stub odbrane učenja ehli-s-sunneta ve-l-džema'ata.
Razmišljajući, dodđu do zaključka da ga ne ubiju, kako ne bi izazvali cijeli narod u Kufi protiv sebe, budući da je Imam imao veliki respekt u narodu, već da će mu postaviti neka pitanja na koja ona kao sunnija, neće moći odgovoriti, i eto razloga da ga smaknu na zgodan način i tako ga se riješe.
Nakon dogovora jedna velika grupa haridžija uputi se u džamiju u kojoj je on stalno boravio i veliki dio vremena u ibadetu prvodio i opkole ga a jedan između njih mu kaže: Dva su pitanja: ili povoljan odgovor i život, ili nepovoljan odgovor i smrt! Prvo je: Kada osoba pri konzumiranju alkoholnih pića ili žena rađajući nezakonito dijete umru, prije nego se pokaju, jesu li umrli kao muslimani ili ne? Treba napomenuti da ove osobe, po mišljenju haridžija i nekih drugih sekti, ukoliko umru, prije pokajanja, umiru kao nevjernici, dok je stav ehli-s-sunneta ve-l-džema'ata, da takvi umiru kao griješnici, ali ipak muslimani!
Ebu Hanife, shvativši šta im je namjera, upita ih: Taj čovjek i žena, koje ste spomenuli, jesu li židovi? Odgovorili su: Ne. Nisu! Ebu Hanife dodade: A jesu li kršćani? Odgovoriše: Nisu! Ponovo zapita: A jesu li vatrkopoklonici? Odgovoriše: Nisu! On onda upita: Pa šta su onda?! Oni priznaše: Oni su muslimani! Tada Ebu Hanife pobjedonosno zaključi: Sasvim lijepi. Eto, vi sami odgovoriste, nije uopće trebali da tražite mene da vam odgovorim! Oni u čudu zapitaše: Kako?! Ebu Hanife reče: Maloprije očitovaste da su oni muslimani, a uz islam, zar mogu biti nešto drugo?!
Oni, tada samo začuđeno upitaše: Da li će taj musliman u Džennet ili Džehennem?! Ebu Hanife im odgovori: To zavisi od Allahove volje, kao što veli Ibrahim, a.s., za one koji su bili gori i od spomenutog čovjeka i žene, tj. koji su se kumirima klanjali: Onaj ko bude mene slijedio – moje je vjere, a onaj ko bude protiv mene ustajao, pa – Ti, uistinu, praštaš i samilostan si!1 Ili, kako reče Isa, a.s.: Ako ih kazniš, robovi su Tvoji, a ako im oprostiš, silan i mudar Ti si.2
Na taj način Imam Ebu Hanife je sebe spasi, a njima pomrsio račune i spriječio zlo koje su mu planirali nanijeti.
NAPOMENA: Iz knjige "Ebu Hanife i namaz u hanefijskom mezhebu", dr. Šefik Kurdić, Zenica, 2001.
Haridžije su jedna od sekti koje su nastale u vrijeme Alije, r.a.. Njihov napor na iskrivljenju slike islama produžio se i u vremenu imama Ebu Hanife, ali i kasnije. Ebu Hanife, svojom učenošću, originalnošću i striktnim vezivanjem za Kur'an i sunnet smetao je toj i drugim sektama koje su pokušavale izvitoperiti islamsko učenje, pa su ga se, na svaki način, pokušavali otarasiti i tako otkloniti glavni stub odbrane učenja ehli-s-sunneta ve-l-džema'ata.
Razmišljajući, dodđu do zaključka da ga ne ubiju, kako ne bi izazvali cijeli narod u Kufi protiv sebe, budući da je Imam imao veliki respekt u narodu, već da će mu postaviti neka pitanja na koja ona kao sunnija, neće moći odgovoriti, i eto razloga da ga smaknu na zgodan način i tako ga se riješe.
Nakon dogovora jedna velika grupa haridžija uputi se u džamiju u kojoj je on stalno boravio i veliki dio vremena u ibadetu prvodio i opkole ga a jedan između njih mu kaže: Dva su pitanja: ili povoljan odgovor i život, ili nepovoljan odgovor i smrt! Prvo je: Kada osoba pri konzumiranju alkoholnih pića ili žena rađajući nezakonito dijete umru, prije nego se pokaju, jesu li umrli kao muslimani ili ne? Treba napomenuti da ove osobe, po mišljenju haridžija i nekih drugih sekti, ukoliko umru, prije pokajanja, umiru kao nevjernici, dok je stav ehli-s-sunneta ve-l-džema'ata, da takvi umiru kao griješnici, ali ipak muslimani!
Ebu Hanife, shvativši šta im je namjera, upita ih: Taj čovjek i žena, koje ste spomenuli, jesu li židovi? Odgovorili su: Ne. Nisu! Ebu Hanife dodade: A jesu li kršćani? Odgovoriše: Nisu! Ponovo zapita: A jesu li vatrkopoklonici? Odgovoriše: Nisu! On onda upita: Pa šta su onda?! Oni priznaše: Oni su muslimani! Tada Ebu Hanife pobjedonosno zaključi: Sasvim lijepi. Eto, vi sami odgovoriste, nije uopće trebali da tražite mene da vam odgovorim! Oni u čudu zapitaše: Kako?! Ebu Hanife reče: Maloprije očitovaste da su oni muslimani, a uz islam, zar mogu biti nešto drugo?!
Oni, tada samo začuđeno upitaše: Da li će taj musliman u Džennet ili Džehennem?! Ebu Hanife im odgovori: To zavisi od Allahove volje, kao što veli Ibrahim, a.s., za one koji su bili gori i od spomenutog čovjeka i žene, tj. koji su se kumirima klanjali: Onaj ko bude mene slijedio – moje je vjere, a onaj ko bude protiv mene ustajao, pa – Ti, uistinu, praštaš i samilostan si!1 Ili, kako reče Isa, a.s.: Ako ih kazniš, robovi su Tvoji, a ako im oprostiš, silan i mudar Ti si.2
Na taj način Imam Ebu Hanife je sebe spasi, a njima pomrsio račune i spriječio zlo koje su mu planirali nanijeti.
NAPOMENA: Iz knjige "Ebu Hanife i namaz u hanefijskom mezhebu", dr. Šefik Kurdić, Zenica, 2001.
-
Bosanac sa dna kace
- Posts: 10147
- Joined: 27/06/2005 20:21
- Location: ponutrače
#4
a zasto je dobio nadimak Ebu Hanife? 
-
ragib
- Posts: 3293
- Joined: 03/05/2002 00:00
- Contact:
#6
puno ime mu je Nu'man b. Sabit b. Zuta.b Mah et Tejmi el-Kufi
ako vam nesto znaci
Rodjen je 80 godine po Hidzri sto znaci da je gledano s historiskog stanovista, bio u prilici da se susretne s nekim od ashaba i tako zasluzi časni epitet "tabi'ina" koje predstavlja posebnu cast, s obzirom na jedinstvenost generacije koji je odgojio licno Allahov Poslanik, s.a.v.s i koja je imala ogromni uticaj na generaciju koja ce doci poslje nje.
ako vam nesto znaci
Rodjen je 80 godine po Hidzri sto znaci da je gledano s historiskog stanovista, bio u prilici da se susretne s nekim od ashaba i tako zasluzi časni epitet "tabi'ina" koje predstavlja posebnu cast, s obzirom na jedinstvenost generacije koji je odgojio licno Allahov Poslanik, s.a.v.s i koja je imala ogromni uticaj na generaciju koja ce doci poslje nje.
-
Bosanac sa dna kace
- Posts: 10147
- Joined: 27/06/2005 20:21
- Location: ponutrače
#8
pa neki kazu da je dobio ime po tome sto mu se scer zvala Hanifa, a neki kazu da to znaci otac macaka, kazu da je volio jako puno macke.ragib wrote:puno ime mu je Nu'man b. Sabit b. Zuta.b Mah et Tejmi el-Kufi
ako vam nesto znaci
Rodjen je 80 godine po Hidzri sto znaci da je gledano s historiskog stanovista, bio u prilici da se susretne s nekim od ashaba i tako zasluzi časni epitet "tabi'ina" koje predstavlja posebnu cast, s obzirom na jedinstvenost generacije koji je odgojio licno Allahov Poslanik, s.a.v.s i koja je imala ogromni uticaj na generaciju koja ce doci poslje nje.
-
back in black
- Posts: 57
- Joined: 28/11/2006 22:00
#9
Ebu Hanifina metoda u fikhu
Vrlo je puno toga napisano o Imamovom zivotu pa i na nasem jeziku te to ovdje necemo spominjati nego cemo se zadovoljiti nekim zanimljivostima koje se odnose na nacin rjesavanja fikhskih pitanja. Jedno od najboljih djela koje prikazuju imamov zivot i djelo na nasem jeziku je knjiga alima Siblija Numanija - "Abu Hanifa Zivot i Djelo", koju svima toplo preporucujemo. Ibn Dzevzi kaze u Muntezimu: "Ljudi se ne razilaze po pitanju velicine Ebu Hanifine inteligencije i njegovog razumijevanja vjere. Sufjan El-Sevri i Ibn Mubarek su rekli: "Ebu Hanifa od svih ljudi najbolje poznaje fikh".
Kadi Ajad u Tertibu-l-Medarik kaze: "Lejs je rekao Maliku: Vidim te oznojena!" na sto mu je Malik odgovorio: "Oznojio me Ebu Hanifa, zaista je on pravnik egipcanine". Mnoge pohvale Ebu Hanife presnose se od ucenjaka.
Jedna od najvaznijih odlika njegova mezheba je cinjenica da je zasnovan na šuri, to jest saradnji i timskom radu. Primila ga je skupina od skupine sve do ashaba nek je Allah svima zadovoljan. Ovim se ne odlikuju ostali mezhebi jer su oni vecinom skup idztihada njihovih imama. Imam Tahavi prenosi sa senedom od Mugire ibn Hamze da je broj Ebu Hanifinih drugova koji su zajedno s njim kodifikovali i popisali fikh cetrdeset i da su to sve velikani medju velikanima.
Tahavi isto tako prenosi od Eseda ibn Furata da je broj onih koji su Ebu Hanifi pomagali u kodifikaciji fikha cetrdeset, a medju njima se odlikuju: Ebu Jusuf, Zufer ibn Huzejl, Davud el-Tai, Esed ibn Amr, Jusuf ibn Halid jedan od Safijinih ucitelja, Jahja ibn Zekerija ibn Ebi Zaide koji je vrsio ulogu zapisnicara fikha trideset godina. Esed ibn Furat prenosi da su ovi ucenjaci diskutovali odredjeno pitanje iznoseci svoja rjesenja pa bi svaki od njih davao odgovor da bi na koncu to iznijeli pred Ebu Hanifu koji je to saslusao i davao svoj zakljucak. Nakon toga bi jos tri dana pretresali pitanje pa bi ga zapisali nakon sto bi se svi slozili na aktuelnom rijesenju.
Ishak ibn Ibrahim pripovijeda da su drugovi Ebu Hanife istrazivali neko pitanje s njim pa kad Afija ibn Jezid ne bi bio prisutan Ebu Hanife bi rekao: "Ne iznosite mi problem dok ne dodje Afija", pa kad bi Afija dosao i slozio se sa ostalima Ebi Hanife bi rekao: "E sad ga zapisite". Zufer pripovjeda: "Mi bismo cesto ulazili Ebu Hanifi, a sa nama je bio Ebu Jusuf i Muhamed ibn Hasan te bi smo pisali od Ebu Hanife. Tako je jednog dana Ebu Hanifa rekao Ebu Jusufu: "Pazi dobro Jakube, ne pisi sve sto cujes od mene odmah. Ja sam covijek danas donesem jedan zakljucak a sutra ga ostavim i donesem drugi da bih ga prekosutra napustio". Pogledaj kako je odvracao svoje drugove da ne zure sa biljezenjem konacnih rjesenja prije nego sto se ona pretresu i detaljno istraze. Zato ako razmislis o onom sto je spomenuto uvidjeces istinitost rijeci Muvefak el-Mekija kad kaze (nakon sto je spomenuo najvaznije Ebu Hanifine drugove): " Ebu Hanife je svoj mezheb osnovao na principu sure sa svojim drugovima".
Ovo je njegov idztihad u Allahovoj vjeri do krajnosti tjerajuci princip da je vjera nasihat Allahu, Poslaniku s.a.w.s. i vjernicima. Tako bi oni pretresali pitanje po pitanje i razmijenjivali misljenja i predaje sto je nekad uzimalo i mjesec i vise, sve dok se ne bi slozili na jednom rjesenju koje bi Ebu Jusuf biljezio u zbirku. Ovaj nacin je pouzdaniji, tacniji i istini blizi. Njega srca prihvataju i na njemu se smiruju. Iz ovoga se vidi da Ebu Hanifa nije sugerirao svojim drugovima da odmah prihvate pitanje koje bi im on iznio nego im je sugerirao da zauzmu svoj stav tako da bi im stvar postala jasna kao sunce. Na taj ncin oni bi prihvacali jasnocu argumenta a odbacivali ono sto je imalo slabe dokaze. Imam bi govorio: " Nikom nije dozvoljeno da govori po nasim rijecima dok ne sazna odakle smo mi to rekli". Ovo je i tajna sirenja njegova mezheba na istoku i na zapadu.
To je ujedno i osnovni razlog da su se tragaoci za fikhom pozabavili njime i to je razlog i njihovu mnostvu jer to je, istovremeno, bila i metoda vjezbanja i poducavanja u fikhu. Zato Ibn Hadzer el-Meki u Hajratu-l-Hisanu kaze da nijedan od islamskih imama nije imao drugova ni ucenika koliko je imao Ebu Hanife. Kaze i da se ucenjaci i obicni ljudi nisu okoristili ni sa kim koliko sa njim. Medzd ibn el-Esir kaze da to nije bila Allahova volja ne bi polovica umeta od najranijeg vremena do danas Allahu ibadet cinila na mezhebu ovog imama.
Zakljucak bi bio da je odlika ovog mezheba to da je sabran i sredjen principom sure. Dalje da je osnovne propise u njemu primila skupina od skupine sve do prvog vrela iz kojeg se fikh obilato izlivao u vremenu skupine pravnika iz generacije ashaba r.a. Treba spomenuti i kontinuitet rada mnostva pravnika u svakom vremenu na objasnjavanju novoiskrslih problema i to skupina nakon skupine sve dok to Allah dz.s. bude htio jer mezheb ide uporedo sa potrebama vremena i civilizacijskim zahtjevima covjeka.
Preveo i priredio: Adnan Kozarcanin
Literatura:
1) Kalimatu an fiqh ahl al-Iraq od Muhamed Zahida al-Kawthariya
2) Sarh Musnad Abi Hanifa Mula Ali al-Qari
3) Usul Al-Shashi
Vrlo je puno toga napisano o Imamovom zivotu pa i na nasem jeziku te to ovdje necemo spominjati nego cemo se zadovoljiti nekim zanimljivostima koje se odnose na nacin rjesavanja fikhskih pitanja. Jedno od najboljih djela koje prikazuju imamov zivot i djelo na nasem jeziku je knjiga alima Siblija Numanija - "Abu Hanifa Zivot i Djelo", koju svima toplo preporucujemo. Ibn Dzevzi kaze u Muntezimu: "Ljudi se ne razilaze po pitanju velicine Ebu Hanifine inteligencije i njegovog razumijevanja vjere. Sufjan El-Sevri i Ibn Mubarek su rekli: "Ebu Hanifa od svih ljudi najbolje poznaje fikh".
Kadi Ajad u Tertibu-l-Medarik kaze: "Lejs je rekao Maliku: Vidim te oznojena!" na sto mu je Malik odgovorio: "Oznojio me Ebu Hanifa, zaista je on pravnik egipcanine". Mnoge pohvale Ebu Hanife presnose se od ucenjaka.
Jedna od najvaznijih odlika njegova mezheba je cinjenica da je zasnovan na šuri, to jest saradnji i timskom radu. Primila ga je skupina od skupine sve do ashaba nek je Allah svima zadovoljan. Ovim se ne odlikuju ostali mezhebi jer su oni vecinom skup idztihada njihovih imama. Imam Tahavi prenosi sa senedom od Mugire ibn Hamze da je broj Ebu Hanifinih drugova koji su zajedno s njim kodifikovali i popisali fikh cetrdeset i da su to sve velikani medju velikanima.
Tahavi isto tako prenosi od Eseda ibn Furata da je broj onih koji su Ebu Hanifi pomagali u kodifikaciji fikha cetrdeset, a medju njima se odlikuju: Ebu Jusuf, Zufer ibn Huzejl, Davud el-Tai, Esed ibn Amr, Jusuf ibn Halid jedan od Safijinih ucitelja, Jahja ibn Zekerija ibn Ebi Zaide koji je vrsio ulogu zapisnicara fikha trideset godina. Esed ibn Furat prenosi da su ovi ucenjaci diskutovali odredjeno pitanje iznoseci svoja rjesenja pa bi svaki od njih davao odgovor da bi na koncu to iznijeli pred Ebu Hanifu koji je to saslusao i davao svoj zakljucak. Nakon toga bi jos tri dana pretresali pitanje pa bi ga zapisali nakon sto bi se svi slozili na aktuelnom rijesenju.
Ishak ibn Ibrahim pripovijeda da su drugovi Ebu Hanife istrazivali neko pitanje s njim pa kad Afija ibn Jezid ne bi bio prisutan Ebu Hanife bi rekao: "Ne iznosite mi problem dok ne dodje Afija", pa kad bi Afija dosao i slozio se sa ostalima Ebi Hanife bi rekao: "E sad ga zapisite". Zufer pripovjeda: "Mi bismo cesto ulazili Ebu Hanifi, a sa nama je bio Ebu Jusuf i Muhamed ibn Hasan te bi smo pisali od Ebu Hanife. Tako je jednog dana Ebu Hanifa rekao Ebu Jusufu: "Pazi dobro Jakube, ne pisi sve sto cujes od mene odmah. Ja sam covijek danas donesem jedan zakljucak a sutra ga ostavim i donesem drugi da bih ga prekosutra napustio". Pogledaj kako je odvracao svoje drugove da ne zure sa biljezenjem konacnih rjesenja prije nego sto se ona pretresu i detaljno istraze. Zato ako razmislis o onom sto je spomenuto uvidjeces istinitost rijeci Muvefak el-Mekija kad kaze (nakon sto je spomenuo najvaznije Ebu Hanifine drugove): " Ebu Hanife je svoj mezheb osnovao na principu sure sa svojim drugovima".
Ovo je njegov idztihad u Allahovoj vjeri do krajnosti tjerajuci princip da je vjera nasihat Allahu, Poslaniku s.a.w.s. i vjernicima. Tako bi oni pretresali pitanje po pitanje i razmijenjivali misljenja i predaje sto je nekad uzimalo i mjesec i vise, sve dok se ne bi slozili na jednom rjesenju koje bi Ebu Jusuf biljezio u zbirku. Ovaj nacin je pouzdaniji, tacniji i istini blizi. Njega srca prihvataju i na njemu se smiruju. Iz ovoga se vidi da Ebu Hanifa nije sugerirao svojim drugovima da odmah prihvate pitanje koje bi im on iznio nego im je sugerirao da zauzmu svoj stav tako da bi im stvar postala jasna kao sunce. Na taj ncin oni bi prihvacali jasnocu argumenta a odbacivali ono sto je imalo slabe dokaze. Imam bi govorio: " Nikom nije dozvoljeno da govori po nasim rijecima dok ne sazna odakle smo mi to rekli". Ovo je i tajna sirenja njegova mezheba na istoku i na zapadu.
To je ujedno i osnovni razlog da su se tragaoci za fikhom pozabavili njime i to je razlog i njihovu mnostvu jer to je, istovremeno, bila i metoda vjezbanja i poducavanja u fikhu. Zato Ibn Hadzer el-Meki u Hajratu-l-Hisanu kaze da nijedan od islamskih imama nije imao drugova ni ucenika koliko je imao Ebu Hanife. Kaze i da se ucenjaci i obicni ljudi nisu okoristili ni sa kim koliko sa njim. Medzd ibn el-Esir kaze da to nije bila Allahova volja ne bi polovica umeta od najranijeg vremena do danas Allahu ibadet cinila na mezhebu ovog imama.
Zakljucak bi bio da je odlika ovog mezheba to da je sabran i sredjen principom sure. Dalje da je osnovne propise u njemu primila skupina od skupine sve do prvog vrela iz kojeg se fikh obilato izlivao u vremenu skupine pravnika iz generacije ashaba r.a. Treba spomenuti i kontinuitet rada mnostva pravnika u svakom vremenu na objasnjavanju novoiskrslih problema i to skupina nakon skupine sve dok to Allah dz.s. bude htio jer mezheb ide uporedo sa potrebama vremena i civilizacijskim zahtjevima covjeka.
Preveo i priredio: Adnan Kozarcanin
Literatura:
1) Kalimatu an fiqh ahl al-Iraq od Muhamed Zahida al-Kawthariya
2) Sarh Musnad Abi Hanifa Mula Ali al-Qari
3) Usul Al-Shashi
-
back in black
- Posts: 57
- Joined: 28/11/2006 22:00
#10
Primjer inteligencije Ebu Hanife
Imam Ebu Hanife je svojom oštroumnošću, izuzetnom inteligencijom i vanrednom snalažljivošću rješavao akutne probleme tadašnjeg islamskog svijeta, i, bez sumnje, bio najveći autoritet tog vremena. On nije rješavao samo šerijatsko pravna i druga pitanja veoma važna za razvoj islamske misli uopće, već je svojom otvorenošću, prisnošću i stalnim komuniciranjem sa običnim ljudima rješavao i njihove, naoko, najobičnije probleme, ali za njih, u tom momentu, nerješive enigme. Njegova rješenja su se razlikovala od drugih: bila su jasna, jednostavna, prirodna! Upravo zbog tih karakteristika njegova rješenja su bila nenadmašna i sva druga su padala u sjenu!
Ebu Hanife i nevjernik
Nije bio rijedak slučaj, u prvim stoljećima islama, da dođe do naučnih rasprava između islamskih i neislamskih intelektualaca. Takvu raspravu inicirao je jednom prilikom i vizantijski vladar, upravo u vremenu imama Ebu Hanife, poslavši svog najvećeg intelektualca sa tri pitanja u Kufu.
Tadašnji halifa ponudio je islamskim znamenitim učenjacima da se upuste u raspravu s vizantijskim izaslanikomm, ali su se oni ustručavali da se odvaže na taj korak. Jedini koji se na to odvažio bio je Ebu Hanife.
Inače, rasprave su bile javne i njima su prisustvovali brojni znatiželjnici. Kada je imam Ebu Hanife ušao u salu predviđenu za dijalog, vidio je da vizantijski učenjak sjedi na jednoj vrsti minbera, predviđenog samo za velikane.
Ebu Hanife mu se približio i upitao ga:
- Jeste li Vi došli pitati?
On je odgovorio:
- Da!
Tada mu je Ebu Hanife rekao da siđe sa tog mjesta, jer je to mjesto predviđeno za one od kojih se traži rješenje i odgovor, a ne za one koji pitaju! Vizanijac, bez komentara, prihvati taj prigovor i kada imam Ebu Hanife sjede na to mjesto, pozove ga da počne sa prvim pitanjem.
- Šta je postojalo prije Boga?! – glasilo je pitanje vizantijskog učenjaka.
Ebu Hanife ga, umjesto odgovora, upita:
- Da li se Vi razumijete imalo u matematiku?!
On odgovori u čudu:
- Svakako da se razumijem!
Ebu Hanife ga ponovo upita:
- Ima li ijedan broj prije broja jedan?
Vizantijac odgovori:
- Ne. On je prvi i prije njega nema ništa.
Tek tada mu Ebu Hanife odgovori:
- Kada prije broja jedan nema ništa, pa kako da bude nešto prije Jednog, Jedinog Allaha!
Tada on uputi drugo pitanje:
- Gdje se nalazi Bog, na kojem mjestu i na kojoj strani?
Ebu Hanife ga ponovo upita:
- Recite mi, kada upalite svijeću, ma koju stranu ona baca svjetlost?
Vizantijac odgovori:
- Na sve strane podjednako!
Ebu Hanife mu, tada, odgovori:
- Kada u slučaju svijeće, koju je napravio neznatan rob Allahov, ne možete opredijeliti stranu na koju baca svjetlost, kako, onda, to možete učiniti sa Gospodarom neba, Zemlje i svega što je stvorio?!
Nakon toga, vizantijski predstavnik pređe i na treće pitanje, koje je glasilo:
- Šta sada radi Bog?
Ebu Hanife mu mirno odgovara:
- Skida sa minbera i ponižava nevjernike kao što ste Vi, a podiže ugled vjernicima, kao što sam ja.
Nakon toga vizantijski učenjak pokupi svoje stvari i poražen se vrati u svoju domovinu.
Značajno je napomenuti, kako navodi El-Hatib el-Havarizmi, da je tada Ebu Hanife bio mladić i da ni blizu nije bio dostigao zrelost i znanje koje će tek kasnije dostići!
NAPOMENA: Iz knjige «Ebu Hanife i namaz u hanefijskom mezhebu, dr. Šefik Kurdić, Zenica, 2001»
Imam Ebu Hanife je svojom oštroumnošću, izuzetnom inteligencijom i vanrednom snalažljivošću rješavao akutne probleme tadašnjeg islamskog svijeta, i, bez sumnje, bio najveći autoritet tog vremena. On nije rješavao samo šerijatsko pravna i druga pitanja veoma važna za razvoj islamske misli uopće, već je svojom otvorenošću, prisnošću i stalnim komuniciranjem sa običnim ljudima rješavao i njihove, naoko, najobičnije probleme, ali za njih, u tom momentu, nerješive enigme. Njegova rješenja su se razlikovala od drugih: bila su jasna, jednostavna, prirodna! Upravo zbog tih karakteristika njegova rješenja su bila nenadmašna i sva druga su padala u sjenu!
Ebu Hanife i nevjernik
Nije bio rijedak slučaj, u prvim stoljećima islama, da dođe do naučnih rasprava između islamskih i neislamskih intelektualaca. Takvu raspravu inicirao je jednom prilikom i vizantijski vladar, upravo u vremenu imama Ebu Hanife, poslavši svog najvećeg intelektualca sa tri pitanja u Kufu.
Tadašnji halifa ponudio je islamskim znamenitim učenjacima da se upuste u raspravu s vizantijskim izaslanikomm, ali su se oni ustručavali da se odvaže na taj korak. Jedini koji se na to odvažio bio je Ebu Hanife.
Inače, rasprave su bile javne i njima su prisustvovali brojni znatiželjnici. Kada je imam Ebu Hanife ušao u salu predviđenu za dijalog, vidio je da vizantijski učenjak sjedi na jednoj vrsti minbera, predviđenog samo za velikane.
Ebu Hanife mu se približio i upitao ga:
- Jeste li Vi došli pitati?
On je odgovorio:
- Da!
Tada mu je Ebu Hanife rekao da siđe sa tog mjesta, jer je to mjesto predviđeno za one od kojih se traži rješenje i odgovor, a ne za one koji pitaju! Vizanijac, bez komentara, prihvati taj prigovor i kada imam Ebu Hanife sjede na to mjesto, pozove ga da počne sa prvim pitanjem.
- Šta je postojalo prije Boga?! – glasilo je pitanje vizantijskog učenjaka.
Ebu Hanife ga, umjesto odgovora, upita:
- Da li se Vi razumijete imalo u matematiku?!
On odgovori u čudu:
- Svakako da se razumijem!
Ebu Hanife ga ponovo upita:
- Ima li ijedan broj prije broja jedan?
Vizantijac odgovori:
- Ne. On je prvi i prije njega nema ništa.
Tek tada mu Ebu Hanife odgovori:
- Kada prije broja jedan nema ništa, pa kako da bude nešto prije Jednog, Jedinog Allaha!
Tada on uputi drugo pitanje:
- Gdje se nalazi Bog, na kojem mjestu i na kojoj strani?
Ebu Hanife ga ponovo upita:
- Recite mi, kada upalite svijeću, ma koju stranu ona baca svjetlost?
Vizantijac odgovori:
- Na sve strane podjednako!
Ebu Hanife mu, tada, odgovori:
- Kada u slučaju svijeće, koju je napravio neznatan rob Allahov, ne možete opredijeliti stranu na koju baca svjetlost, kako, onda, to možete učiniti sa Gospodarom neba, Zemlje i svega što je stvorio?!
Nakon toga, vizantijski predstavnik pređe i na treće pitanje, koje je glasilo:
- Šta sada radi Bog?
Ebu Hanife mu mirno odgovara:
- Skida sa minbera i ponižava nevjernike kao što ste Vi, a podiže ugled vjernicima, kao što sam ja.
Nakon toga vizantijski učenjak pokupi svoje stvari i poražen se vrati u svoju domovinu.
Značajno je napomenuti, kako navodi El-Hatib el-Havarizmi, da je tada Ebu Hanife bio mladić i da ni blizu nije bio dostigao zrelost i znanje koje će tek kasnije dostići!
NAPOMENA: Iz knjige «Ebu Hanife i namaz u hanefijskom mezhebu, dr. Šefik Kurdić, Zenica, 2001»
-
Habib
- Posts: 24
- Joined: 14/08/2006 23:59
#11
Haman si mislio na Ebu HurejruBosanac sa dna kace wrote:pa neki kazu da je dobio ime po tome sto mu se scer zvala Hanifa, a neki kazu da to znaci otac macaka, kazu da je volio jako puno macke.ragib wrote:puno ime mu je Nu'man b. Sabit b. Zuta.b Mah et Tejmi el-Kufi
ako vam nesto znaci
Rodjen je 80 godine po Hidzri sto znaci da je gledano s historiskog stanovista, bio u prilici da se susretne s nekim od ashaba i tako zasluzi časni epitet "tabi'ina" koje predstavlja posebnu cast, s obzirom na jedinstvenost generacije koji je odgojio licno Allahov Poslanik, s.a.v.s i koja je imala ogromni uticaj na generaciju koja ce doci poslje nje.
-
danas
- Posts: 18796
- Joined: 11/03/2005 19:40
- Location: 10th circle...
#12
brojevi anyone?back in black wrote: Ebu Hanife ga, umjesto odgovora, upita:
- Da li se Vi razumijete imalo u matematiku?!
On odgovori u čudu:
- Svakako da se razumijem!
Ebu Hanife ga ponovo upita:
- Ima li ijedan broj prije broja jedan?
Vizantijac odgovori:
- Ne. On je prvi i prije njega nema ništa.
Tek tada mu Ebu Hanife odgovori:
- Kada prije broja jedan nema ništa, pa kako da bude nešto prije Jednog, Jedinog Allaha!
prirodni, cijeli, racionalni, iracionalni, kompleksni, realni?
PS najmise dopalo kako ebu isprovaljivo nevjernike
prosu ih ko rizu iz humanitarne 
-
ztluhcs
- Posts: 3356
- Joined: 28/04/2006 09:17
- Location: Life isn't fair. It's just fairer than death, that's all.
- Contact:
#13
Jesi li ti ozbiljan? Ovakve stvari samo prave kontraefekat... Totalno besmislen primjer...back in black wrote:
Imam Ebu Hanife je svojom o¹troumno¹æu, izuzetnom inteligencijom i vanrednom snala¾ljivo¹æu rje¹avao akutne probleme tada¹njeg islamskog svijeta
- ©ta je postojalo prije Boga?! – glasilo je pitanje vizantijskog uèenjaka.
Ebu Hanife ga, umjesto odgovora, upita:
- Da li se Vi razumijete imalo u matematiku?!
On odgovori u èudu:
- Svakako da se razumijem!
Ebu Hanife ga ponovo upita:
- Ima li ijedan broj prije broja jedan?
Vizantijac odgovori:
- Ne. On je prvi i prije njega nema ni¹ta.
Tek tada mu Ebu Hanife odgovori:
- Kada prije broja jedan nema ni¹ta, pa kako da bude ne¹to prije Jednog, Jedinog Allaha!
Zlonamjernik bi u ovom primjeru mogao primjetiti da Ebu il nije znao (opravdano ili neopravdano) da postoji ne¹to i ispred broja 1 ili je bio èovjek koji je znao kad ¹ta reæi da sugovornik zbog liènog neznanja ostane bez odgovora...
Bilo kako bilo... Niðe veze primjer...
-
ragib
- Posts: 3293
- Joined: 03/05/2002 00:00
- Contact:
#14
tvrdnja ateista da nema Boga nalici lutkama koje se pokrecu pomocu zembeka(opruge). Promatra li se u ravni njihovog kretanja, slijedi da se i covjek, koji ih je napravio krece u principu zempeka(opruge). Kada bi, kojim slucajem, bilo moguce njima(lutkama) reci da se on(covjek) krece sam sobom, odgovorile bi da je to nemoguce, jer u njihovom svijetu se sve krece pomocu zembeka. Tako i ateisti, omedjeni i zavodjeni sopstvenim svijetom u kome sve sto postoji nuzno pretpostavlja Tvorca, ne uspijevaju dokuciti da Bog egzistira sam o sebi.
Kaze Aristotel: stolica je od drveta, drvo od stabla, stablo od sjemenke, a sjeme od sijaca.... da bi na kraju ukazao kako nas ovako redanje uzroka neizostavno dovodi prvom uzroku. Uzroku koji nema potrebe za uzrokom, pokretacu koji ne treba pokretaca, stvaraocu koji nema potrebe za stvaraocem.
Kaze Aristotel: stolica je od drveta, drvo od stabla, stablo od sjemenke, a sjeme od sijaca.... da bi na kraju ukazao kako nas ovako redanje uzroka neizostavno dovodi prvom uzroku. Uzroku koji nema potrebe za uzrokom, pokretacu koji ne treba pokretaca, stvaraocu koji nema potrebe za stvaraocem.
-
danas
- Posts: 18796
- Joined: 11/03/2005 19:40
- Location: 10th circle...
#17
da, upravo je u tome i tragedija gornjeg posta... da je nula dosla u 'nas' sistem preko arapa, a gore nam neko opisuje neciju mudrost a nije svjestan ni sta pise... i koliko to danas nema smisla -- osim sto nam opisuje sopstveno neznanje... po ko zna koji put -- da sam muslimanka, bilo bi me sramota ovakvih 'propagatora' vjere... mislim, sta sad da radimo -- posto danas znamo da ima brojeva prije jedinice (beskonacnoragib wrote:da skontali preko arapskih brojevadanas wrote:moRe bit, moRe bit...
al' za utjehu -- makar smo mi ateisti skontali da ima brojeva prije jedinice... i ne mislimo previse o tome kako kupiti roba...
) da li to znaci da nema boga nikako, ili docim znaci da ima boga ali ima neko/nesto i prije njega sta bi ebu rekao da rezimiram -- eto mi ateisti skontasmo a pojedina braca muslimani ni dan-danas ne znaju da ima nula prije jedinice (a da ne govorim o negativnim brojevima, razlomcima, itd.). pa tako znamo i odakle nam je ta nula dosla, za razliku od nekih vrlih muslimana. i da-- i dalje ne kupujemo roboove, niti dajemo savjete kako se to treba raditi...
-
Jara
- Posts: 31408
- Joined: 27/03/2006 00:36
#18
Zapravo indijskih :ragib wrote:da skontali preko arapskih brojevadanas wrote:moRe bit, moRe bit...
al' za utjehu -- makar smo mi ateisti skontali da ima brojeva prije jedinice... i ne mislimo previse o tome kako kupiti roba...
Muhamed Al Horezmi. Napisao je knjigu Al Horezmi o indijskoj veštini računanja gde u arapsku matematiku uvodi indijske cifre i decimalni brojni sistem. Ova knjiga biva kasnije prevedena na latinski kao Algoritmi de numero indorum. Od lošeg latinskog prevoda njegovog prezimena i potiče reč algoritam, i dugo je označavala postupak za račun sa decimalnim brojnim sistemom (i indijskim odnosno, kako se kasnije pričalo, arapskim ciframa).
-
danas
- Posts: 18796
- Joined: 11/03/2005 19:40
- Location: 10th circle...
#19
da, ali u evropi nula ulazi u upotrebu manje-vise preko arapa (sto naravno ne znaci da su oni 'otkrili' taj sistem)... recimo, i stare maje su imale nulu...Jara wrote:Zapravo indijskih :ragib wrote:da skontali preko arapskih brojevadanas wrote:moRe bit, moRe bit...
al' za utjehu -- makar smo mi ateisti skontali da ima brojeva prije jedinice... i ne mislimo previse o tome kako kupiti roba...
Muhamed Al Horezmi. Napisao je knjigu Al Horezmi o indijskoj veštini računanja gde u arapsku matematiku uvodi indijske cifre i decimalni brojni sistem. Ova knjiga biva kasnije prevedena na latinski kao Algoritmi de numero indorum. Od lošeg latinskog prevoda njegovog prezimena i potiče reč algoritam, i dugo je označavala postupak za račun sa decimalnim brojnim sistemom (i indijskim odnosno, kako se kasnije pričalo, arapskim ciframa).
-
Jara
- Posts: 31408
- Joined: 27/03/2006 00:36
#21
ma ja, poznato mi još iz Politikinog zabavnika
da, ali u evropi nula ulazi u upotrebu manje-vise preko arapa (sto naravno ne znaci da su oni 'otkrili' taj sistem)... recimo, i stare maje su imale nulu...
( paz' sad reakcije )... ovo je bilo za ragiba, cisto informativno.... i da znači da su arapi "otkrili" taj sistem, kakve veze ima s ateistima i vjernicima? Kao brojevi su arapski, arapi su vjernici, i to vjernici muslimani, ja sam musliman, ergo... -
danas
- Posts: 18796
- Joined: 11/03/2005 19:40
- Location: 10th circle...
#22
me ne brini se nista, sta znamo mi koji smo citali politikinJara wrote:ma ja, poznato mi još iz Politikinog zabavnika
da, ali u evropi nula ulazi u upotrebu manje-vise preko arapa (sto naravno ne znaci da su oni 'otkrili' taj sistem)... recimo, i stare maje su imale nulu...
jer nula je broj kad se trebamo hvaliti kako da nije bilo arapa evropa ne bi znala za nju, ali nule nema ako njeno postojanje negira boga 
razlomaka ionako nema, a negativni brojevi su garant sejtanska posla if man is 5
if man is 5
if man is 5
then the devil is 6
then the devil is 6
then the devil is 6
then the devil is 6
then the devil is 6
then god is 7
then god is 7
then god is 7
this monkey's gone to heaven
http://www.youtube.com/watch?v=lRRrTl2J2w8
-
ja71
- Posts: 5625
- Joined: 31/03/2006 14:45
#23
Snaga svake velike civilizacije lezi i dijelom u tome budu otvoreni prema drugoim civilozacijama.Jara wrote:ma ja, poznato mi još iz Politikinog zabavnika
da, ali u evropi nula ulazi u upotrebu manje-vise preko arapa (sto naravno ne znaci da su oni 'otkrili' taj sistem)... recimo, i stare maje su imale nulu...
Tako se Arapi onda nisu ustrucavali preuzeti nesto npr. od Indijaca.
To ih je moglo napraviti samo jacima.
Isto tako je danas Zapadna civilizacija spremna uzeti sve pozitivno iz svih drugih civilizacija. I naravno da joj tu lezi snaga.
Imam osjecaj da neke radikalne struje u Islamu rade upravo obratno po motu "mi smo sebi dovoljni i nista nam tudje ne treba". Ili iskazuju jaku netoleranciju prema drugim kulturama.
I eto ti nazadka.
-
danas
- Posts: 18796
- Joined: 11/03/2005 19:40
- Location: 10th circle...
#24
stoga vjerovatno i teme o osobama koje treba da nam budu uzor a koje su zivjele prije 1300 godina... i ciji savjeti su u najmanju ruku diskutabilni iz danasnje perspektive... ne da me to nesto posebice tangira, vec samo konstatujem... generalno gledanje unazad i spominjanje stare slave...ja71 wrote:
I eto ti nazadka.
-
Neelix
- Posts: 11864
- Joined: 15/12/2006 14:08
- Location: Ostani uz mene, i puni mi redenik
- Contact:
#25
evo jos jedan ebu hanifaExarKun wrote:Ja mislim da je primjer na mjestu, brojievi prije jedinice ne postoje. 0 i nije broj kao ni negativni, u smilsu kao sto su 1, 2,3 itd. Sad, sto se u modernoj matematici i negativne cifre zovu "brojevi" to je druga stvar, ali u sustini nisu..