Plain vanila,
Ja , naravno,čestitam svojim prijateljima i komšijama Uskrse,Vaskrse, Božiće, posjećujući ih pri tome i darivajući ih. Kao i oni mene.
Glede ovog pojašnjenja od Ibn Kajima: Ako je čestitanje vjerskih praznika nemuslimanima haram, kako onda muslimanu nije haram oženiti kršćanku ili Jevrejku?
Iako se djeca rođena u tom braku, po islamskim propisima, odgajaju kao muslimani, njihovom ocu je obaveza da njihovoj majci omogući slobodno ispovijedanje njene vjere. Što podrazumijeva, između ostalog, odlazak u crkvu.
I sad, da idemo analogijom: Kako može biti problem nekome čestitati njegov vjerski praznik,a istovremeno imati obavezu, da svojoj supruzi, ako nije muslimanka, omogućiš sasvim slobodno ispovijedanje njene vjere?
Dalje, ako je jedan od temeljnih preduvjeta za islamski brak, ljubav, kako je onda problem kršćaninu čestitati blagdan, a istovremeno biti zaljubljen i voljeti svoju ženu kršćanku?
Rana historija islama, iz vremena Poslanika s.a.w.s. toliko je puna primjera sjajnog odnosa prema kršćanima i Jevrejima, da mi je, uz dužno poštovanje spram mišljenju pojedinih islamskih teologa, prosto anakrono danas raspravljati da li musliman smije ili ne smije čestitati Uskrs ili Božić.
Jer, ako će naša vjera doći u pitanje, jer smo, slijedivši praksu Muhammeda a.s., iskazali poštovanje prema susjedu nemuslimanu, čestitavši mu blagdan, onda se moramo zapitati o jačini naše vjere.
Eto, tako ja mislim, a Allah najbolje zna
