Dva tumača, dva usuda

[rechts432]

Jamačno ste od nekog negdje čuli kako ne valja vjerovati ljudima koji u ničemu ne vide vraga (đavla, šejtana, zloduha, zlo), kao ni onima koji tvrde suprotno – da je vrag u svemu. Istina je, kažu, gotovo uvijek u sredini. No, nećemo o «običnim» ljudima i njihovom pogledu na prirodu zla nego o bogoslovima. Naime, neki svećenici vrlo različito gledaju na eshatološka pitanja; dok jedan tvrdi kako smo svi već spašeni te kako nitko neće k vragu (bez obzira koliko puta i koliko daleko odlutali od stada), drugi razmišlja i propovijeda u «Road to perdition» stilu: samo je jedno izvjesno – nitko od nas neće vidjeti raja (dobro, malo karikiram, ali znate što hoću reći).

Ne ulazeći u uzroke tako suprotstavljenih pogleda upitao bih vas komu biste prije povjerovali.

Ima li kod vaših duhovnih predvodnika (naravno, pitanje se odnosi na sve - svećenike, sveštenike, imame, rabine; zanima me, između ostalog, ima li u nekim od velikih monoteističkih religija više prostora za ovakvu širinu tumačenja) ovako oštro suprotstavljenih stavova? Budući da je ideja raja i pakla starija od navedenih religija (tj. da se ne razlikuje značajno od jedne do druge) vjerujem da svi imaju što reći.

[bogoljub]

Prema tumačenju Islama Čovjekovo mjesto je u Raju. Međutim, Đavo ga je naveo da prekrši jedinu Božiju zabranu.
Prema Kur'anu Đavo- Šejtan je bio Džin koji je obožavao samo i jedino Boga hiljadama godina prije samog stvaranja čovjeka. Ali Kada je Bog stvorio čovjeka kao jedno savršeno biće, naredio je svim svojim dotašnjim stvorenjima da se poklone čovjeku. Svi su izvršili Božiju zapovijed osim Đavla.
Zbog svega ovoga Bog protjeruje i Adema i đavla iz blagodati koje su uživali do tada. Kažnjava ih i spušta ih na zemlju. Dakle pravo stanište čovjeka je Raj, ali ovim se može smatrati da je čovjek na privremenom boravku na ovom svijetu. Ali Božija odredba za đavla je Pakao. Medjutim, Đavo koji je hiljadama godina obožavao samo Boga, od Boga je zatražio da mu za uzvrat da nešto, Što je i dobio. Njegova jedina želja je bila da mu Bog da vremena da boravi zajedno sa čovjekom na zemlji i da ga zavodi sa pravog puta. Odnosno dok je čovjek u izgnanstvu na ovome svijetu da ga odvrati od puta. Jer čovjek je uzrok svih jada đavla, zbog njega je đavo kažnjen sa paklom. Ali zbog božije milosti Bog je tu kaznu prema njegovom zahtjevu prolongirao dokle svijet i postoji.
Đavo se tada zakleo Bogu da će ih sve zavesti osim iskrenih božijih robova.

Sa druge strane Bog je spuštanjem čovjeka na ovu zemlju ljudima od prvog čovjeka do dana današnjeg slao životne upute preko svojih Poslanika. Upute koje ako se budu slijedile u ovom kratkom životu zasigurno jamče spas od šejtanovih zavodjenja.

To nije jedini poziv i preporuka i objašnjenje za život na ovom svijetu i vladanje u njemu.
Prema Kur'anu Čovjeka je Bog nadahnuo do odredjnih granica i u samoj duši čovjekovoj se nalaze kodovi nadahnuća za sve ono što je dobro i što je zlo.

Dakle radi spasa svoje duše prvo je čovjeku dat sam naputak u njgovoj duši da bi je saćuvao od uticaja đavla, a drugi naputak koji nije različit od naputka u duši ljudskoj samo jeste opširniji a to su Božije poslanice.
Dat mu je i razum.

Kur'an na jednom mjestu govori:
'' Tako mi duše i Onoga koji je stvori,
Pa joj put dobra i put zla shavtljivim učini,
uspjet će samo onaj ko je očisti ( to jeste dušu ne prepusti uticaju đavla)
a bit će izgubljen onaj koji je na stranputicu odvodi....''

Dakle, zaključak se može izvesti da je čovjeku data slobodna volja, i ne samo to, dat mu je i razum pomoću kojeg treba da razlučuje i da mu bude pomagač u odabiru izmedju đavolskih uticaja i poziva te Božanskih ispravnih uputa i poziva.
Na čovjeku je da odluči!!

[einiac]

Bogoljube, samo da te napomenem da cijeli svijet nije trokut jug evrope - mezopotamija - egipat nego da su postojale civilizacije (odvojene fizicki od tada poznatog "svijeta" koje uopste nemaju ni tragove monoteizma, a kamo li bilo cega savrsenijeg kao sto su danasnje vjere... znam i tvoj odgovor da su oni Uputu dobili ali se nisu pridrzavali, i sve to stoji, nego ovo je malo za razmislit'...

[bogoljub]

Slažem se sa tobom.
Ali to uopšte nije kontradiktorno onome što sam ja napisao.
Možda nisi dobro pročitao ono što sam napisao!?

[rechts432]

Prvo, hvala na odgovoru. Možda sam ostao nedorečen - pravila igre su mi već poznata jer su vrlo slična; čovjek je raj imao i izgubio, a sloboda mu je ostala.
Na čovjeku je (i u islamu i rimokatoličanstvu) sve. Međutim, mene zanima koliko smo uspješni i kakvi su nam izgledi jer, kao što sam naveo, "ovlašteni" nisu suglasni (iako i mimo njih možemo procijenjivati ishode ovu nesuglasnost ne smatram beznačajnom jer nisu svi jednako sposobni ni voljni proučavati svete knjige i sebi reći: "nije me briga što onaj govori da nisam dovoljno dobar kad ja pouzdano znam da jesam" ili "ma tko će se spasiti, pogledaj samo ovaj smrad; nitko ne može baciti kamena"). Govorio si o poslanicama koje jamče spas onima koji ih slijede.

Kristaliziraju se dva pitanja: prvo (statistika i brojevi djeluju nezgrapno u eshatološkoj raspravi, ali ako neki mogu tvrditi da točno znaju koliko će ljudi "gore", a koliko "dolje" možemo i mi ovdje) je koliko nas slijedi te Božje poruke; drugo je tko, kako, na temelju čega određuje (ako je već isti izvor, odakle tako različita tumačenja) što znači biti dovoljno dobar sljedbenik. Na drugoj temi sam nabacio jedan statistički podatak o rimokatolicima na ovim prostorima - 15% ih redovito ide na službu.

Naravno, i među njima ima onih koji će se "pržiti", dok će se neki od neredovitih jamačno spasiti. Konkretno, kad zamisliš svoje susjede, poznanike, župu, zemlju, zajednicu bilo koje veličine, koliko njih, postotno, spada u skupinu onih za koje bi rekao da su sačuvani od, kako si napisao, šejtanovog zavođenja. Ponavljam, ovo svođenje na brojeve se može učiniti neprikladnim i banalizirajućim, ali nije bez presedana (pada mi na pamet SZ, Lot, Sodoma i Gomora, kad i sam Bog odlučuje o sudbini zajednice na temelju broja pravednih).