Dušu doživljavam kao nevidljivu energiju koja se konstantno nalazi u svim porama tijela. Ne kruži okolo po tijelu nego je uvijek prisutna, svugdje.
Vjerujem da Dušu (tu "energiju") dobijamo po rođenju, začeću zapravo. Sad od osobe do osobe je kako će vjerovati da je dobila, od Boga ili od prirode, meni totalno nebitno. Bitno je da je svi dobijamo, imamo i da je možemo potisnuti ali nikada izgubiti. Sad, kad nastupi smrt ta energija se kao i sva ostala energija od tijela vrati u prirodu, ili ode Bogu opet zavisi kako ko to doživljava. Ja mislim da ta energija, prije nego je dobijemo, stalno kruži, miješa se, spaja i razdvaja, zato i jesmo tako slični i različiti istovremeno.
Duh doživljavam kao "Dušu sa razumom". Unutarnje razumno biće koje smo zapravo mi sami i s kojim moramo doći u dodir, upoznati taj Duh, same sebe.
Sama duša nije dovoljna u tijelu, osoba se čini prazna iako to nije. Sa duhom kao pokretačem i glasom razuma, volje, želje duša više dolazi do izražaja, kompletna osoba.
Teško je to staviti u riječi a da ima nekog smisla.
