Ispricacu vam jedan svoj dozivljaj, a bilo bi lijepo da i vi koji imate slicna iskustva bez obzira na religiju, napisete svoja...
Nekada kao dijete osnovac, u mojoj skoli je bio nastavnik Istorije i zvao se Zlatko Mitko, on i tadasnji kumunisticki sistem nas je poducio da nema boga.. Unatoc nastojanju moje majke, da me koliko toliko uputi u tajne katolicanstva i vjere, moj otpor (skola) je bio jaci. Zivot tinejdžera '85-'89 je uzimao i uzivao svoje ludosti i nepromisljenosti... Tako je na red doslo da se proba gatanje, horoskopi, zazivanje duhova, sve je to bilo kao dio zabave, dok mi jedanput u toj zabavi nije prisjelo. Sjecam se jedno ljeto priziva sam duhove i poceli su stizati odgovori, uhvatila me jeza, ali i dalja znatiželja.. "Javio" mi se duh susjeda umrlog mnogo godina prije, u uspostavljenom "dijalogu" polako su se pocele otkrivati pojedinosti iz dalje obiteljske proslosti...
U jednom trenutku sa moje strane "sugovorniku" je upuceno pitanje: Postojili BOG?. Odgovor je bio postoji.... Nakon cega se na mojoj kozi osjetili trnci, a u tijelu nekakav pritisak i nelagoda... nakon odjave zazivanja, pod vedrim ljetnim nebom u hladovini i sjeni kaisije, moje misli su odzvanjale POSTOJI POSTOJI..... Jednako su me trnci probadali isto kao i za vrijeme zazivanja.
Nikada vise moja malenkost se nije usudila zazivati duhove. Ali opsjednutost Horoskopom je ostala. Bila je toliko jaka da me hvatala nervoza ako ne procitam tjedni horoskop u magazinu globus (za vrijeme boravaka u njemackoj)... i tako sve nekako do prvih mjeseci 2001, moj zivot je bio kaos. U to vrijeme nekako moja malenkost je pogledala dva zanimljiva filma, jedan je fantazija, a drugi snimljen po istinitom dogadjaju. Prvi je govorio o nekakvom duhu iz davne perzije koji se oslobodio i pokusao zavladati svijetom, ali hrabri americki agenti su odlucili boriti se protiv napasti... neznam sada kako se film zvao, uglavnom svi junaci filma, su na kraju bili mrtvi ubijajuci se izmedu u nekakvoj sumi, pokusvajuci na taj nacin ubiti tog zlog duha. Duh je u tom filmu pricao nekakav cudan jezik...
Drugi film je govorio o jedinom dokumentovanom egocentrizmu u SAD, izveden od strane katolicke crkve, film je snimljen po istinitom dogadjaju, u filmu se spominje i pokojni Ivan Pavao II od kojega se trazila dozvola za taj obred. Zrtva filma je mali djecak od 11-12 godina kojega je zaposjeo necastivi. Djecakova obitelj su Protestanti, dakle oni koji ne priznaju autoritet Pape... Uglavnom posle filma mi se zavrtilo u glavi i uvukao se strah u kosti.. Preporucujem da potrazite i pogledate taj film..
Nedugo nakon toga moja malenkost je imala susret sa jednim karizmatičnim franjevcem fra Ivom Pavićem, sasvim slucajan susret je promijenio svijet oko mene. Fra Ivo je mlad svecenik, koji je dobio vrlo neobican dar boziji. Prilikom njegove krizme dakle kada je bio i sam tinejdzer, progovorio je cudnim jezikom!? Odmah je osjetio boziji poziv te se poslije skolovao i zaredio.. Danas sluzbuje u Tolisi kod Orasja.
U nasem razgovoru, pricao je o mnogim gresnim stvarima koje cini covjek., i onda uputio pitanje meni i mom kolegi, jeste li krizmani?
Ja nisam, a kolega je "pravoslavac", drugo pitanje je bilo jesteli se bavili gatanjem, prizivanjem duhova.. Moj odgovor je bio potvrdan...
Hoces li da se pomolim nad tobom?, ja pristajem.. I fra Ivo polozi ruku na moju glavu i poce moliti... slijed dogadjaja mi nije jasan.. Nakon sto je zazvao gospodina Isusa Krista i poceo moliti drugacije nego se moli, u mene se pojavio osmijeh na licu, mislim zlokoban osmijeh koji se nije mogao kontrolisati. fra Ivo je tada poceo moliti na nekom jeziku koji mi je bio odnekuda poznat, sto je pojacalo "moj" smijeh, ali i on je poceo vikati na tom nekom jeziku. Taj neki jezik je iz gore dva pomenuta filma
Odjedanput u mojim grudima je pocelo nesto igrati, tocnije ispod prsne kosti, gdje dusa boli, pocelo se nesto otvarati i zatvarati., kao usta kada pricamo. potrajalo je par sekundi, cinican smijeh je nestao i onda je fra ivo rekao, otvori oci... Pitao je sta se dogodilo, osjecam li sta... osjecam li sta na glavi?
i tada je moja malenkost pocela razvijati film, na glavi se osjecala citavo vrijeme "necija" ruka , bila je to bozija ruka, ruka Isusa Krista, zazvana fra Ivinim molitvama, ruka koja je ocistila moju dusu,. Citavo vrijeme dok je molio on je hodao po kancelariji, citavo vrijeme molitve na mojoj glavi su se osjecali prsti, osjecali su se jos mjesecima poslije toga...U daljnjem razgovoru rekao je: da je taj jezik koji prica boziji jezik i da je taj jezik progovorio na Krizmi, takodje je rekao da na misama koje on govori i drugi ljudi govore i razumiju taj jezik. Taj jezik nije hebrejski, nije latinski, to je prastari jezik, jezik prvog naroda.
Kada on tokom svete mise pozove vjernike (uglavnom prepunih crkava) da se mole na bozijem jeziku, svi se nadju u cudu. Ali nakon podizanja njegove ruke, narod u crkvi pocne moliti na bozijem jeziku, od starca do dijeteta, jedni mole naglas, ali ne razumiju sta mole, drugi nemole ali razumiju ove sto mole....
Na njegovim duhovnim obnovama, ljudi padaju na pod, tresu se, izoblicuju, vriste, placu, vide Isusa, a nakon sto se probude, postaju drugi ljudi tihi i pobozni, cesto i ozdravljeni..
Od onog trenutka kada se molio nad mojom malenkosti, moj zivot se promijenio, nestala je praznina, nestala je mrznja, nestala je nesreca u ljubavi, zivot mi je postao zadovoljstvo...
vise info:
http://www.garevac.com/bos_posavina/zup ... ra_ivo.htm
http://www.google.com/search?hl=en&lr=& ... tnG=Search
