Dubravko Lovrenović, doktorat gospodina F, intervju

Naučna otkrića, edukacija, školstvo, univerziteti, fakulteti...
User avatar
dr.gog
Posts: 4845
Joined: 09/09/2007 12:52
Location: [email protected]

#1 Dubravko Lovrenović, doktorat gospodina F, intervju

Post by dr.gog » 21/05/2012 18:39

Zbog nesuvislog trolovanja i izljeva bijesa tema o Fatku je otišla u tri pm. Ipak bi bilo dobro da pročitamo završetak priče, u obliku izjave prof. Lovrenovića novinarki S. Bosne. Mene ovdje , za temu, najviše interesuje akademsko kameleonsko ponašanje i licemjerje...Kako to da, kvragu, sve ovako fino i uglađeno završava?..

Dakle, htio bih da prozborimo par riječi o samom nivou akademske zajednice, njenoj prijetvornosti i učmalosti čiji je samo mali dio ovaj bijedni skandal oko drugorazrednog skribomana i još bijedniji skandal oko nivoa na koji su se spustili šefovi FF.
Maja Radević, sedmičnik Slobodna Bosna

Možete li nam malo podrobnije reći šta se zapravo događalo na sjednici Nastavno-naučnog vijeća (NNV) Filozofskog fakulteta 9. maja - zbog čega ste Vi, kao i neki drugi profesori, zaključili da je Fatmir Alispahić „nepodoban“ za sticanje zvanja doktora nauka i je li tačno da ste ga nazvali „rasistom i pobornikom ksenofobije“, kako su to prenijeli pojedini mediji?

Na toj sjednici raspravljalo se, između ostalog, o “usvajanju Izvještaja Komisije o ocjeni uslova kandidata i podobnosti teme doktorske disertacije kandidata mr. Fatmira Alispahića: Recepcija Bosne u bošnjačkoj egzilantskoj književnosti”. Predsjednik Komisije, prof. dr. Fahrudin Rizvanbegović, predstavio je sadržaj Izvještaja članovima NNV i, uz neke modifikacije koje se tiču samoga naslova teme, predložio da ga usvoje. Dekan Fakulteta, prof. dr. Ivo Komšić, koji je vodio sjednicu, zatražio je od članova Vijeća da se izjasne o Izvještaju, tj. da glasaju. Ja sam ga, međutim, zamolio da prije glasanja iznesem svoj stav. A rekao sam sljedeće: najprije to da sam u ovakvim slučajevima načelno uvijek „za“ jer podržavam kolege na putu njihove akademske afirmacije. Ovaj put, rekao sam, da ne mogu glasati “za” budući da kandidat, gospodin Fatmir Alispahić, već duže vrijeme u javnosti širi govor mržnje protkan nacionalizmom, šovinizmom i rasizmom.

Rekao sam i to da ne očekujem od Vijeća da podrži moj stav, ali da tražim da moja diskusija bude uvrštena u Zapisnik, jer sam uvjeren da kandidat s tim “referencama” ne zaslužuje da doktorira ispod krova Filozofskog fakulteta koji pripada humanističkim znanostima. Rizvanbegović je odgovorio s opaskom da se „njega ne tiče šta kandidat negdje tamo radi”, nego da se glasa o Izvještaju. Javio se i prof. dr. Ugo Vlaisavljević s opaskom da se radi o “opasnom presedanu” i “komitetskim metodama” koje ispituju “moralno-političku podobnost kandidata”. Nakon toga dekan Komšić je od članova Vijeća zatražio da glasaju o Izvještaju. Od prisutnih, 50 članova Vijeća izjasnilo se “za”, 15 “protiv” Izvještaja koji je time odbijen jer nije dobio potrebnu većinu, što znači da nije bilo nikakvih zabrana, nikakve velikohrvatske urote, nikakvih totalitarnih metoda, nego samo jedno izdvojeno mišljenje.

Dakle, nisam ga nazvao rasistom i pobornikom ksenofobije, nego su tako određeni mediji senzacionalistički izdvajali Alispahićeve reakcije, kao i navode iz pisma profesora Vlaisavljevića upućenog NNV Filozofskog fakulteta. A zašto su to radili - o tome bi se dalo posebno razgovarati. U zemlji prevladavajuće usmene kulture poput Bosne i Hercegovine, gdje se malo ili nikako čita i kritički provjerava, klišeji preko noći postaju neupitne istine. Bojim se da to stanje duha zorno osvjetljava misao Dolfa Sternbergera: “Na početku ne stoji znanost, nego legenda”. To stanje “legendarne” svijesti oličava moto koji se može pročitati na jednome privatnom portalu gdje sam, pored ostalog, optužen za historiografsko pokatoličavanje Bosne (usput: ja govorim o dekatoliziranju Bosne): “Pišite, potpišite, objavite bez ikakve cenzure!” Znanje kao roba široke (narodne) potrošnje! Znanje u “narodnim” rukama!

Vaši navodni stavovi o Alispahiću, odnosno rasprava o moralnoj podobnosti određenog kandidata za doktorat, otvorila je ovih dana još niz pitanja, ali suštinski se postavlja jedno, najvažnije pitanje: može li se nekome na temelju njegovih političkih, moralnih, nacionalnih ili bilo kakvih drugih uvjerenja i stavova, uskratiti pravo da doktorira?

O njegovim političkim i nacionalnim uvjerenjima i stavovima nisam govorio, na toj osnovi ne može se zabranjivati, nisam to ni pokušao. Tražio sam samo da se moje izdvojeno mišljenje unese u Zapisnik. Glasalo se - i to se gubi iz vida - o Izvještaju komisije, a ne o “moralnoj podobnosti” kandidata, kako to prikazuje profesor Ugo Vlaisavljević. Nisam očekivao niti sam tražio podršku kolega, naprotiv, u svom sam obrazloženju naglasio suprotno, tj. da ne očekujem podršku Vijeća. A to da li se nekome na temelju njegovih političkih, moralnih, nacionalnih ili bilo kakvih drugih uvjerenja i stavova, može uskratiti pravo da doktorira, o tome neka svako prosudi na temelju sljedeće usporedbe:

„To je genetski deformisani materijal koji je prigrlio Islam. I sada sa svakom nasljednom generacijom taj gen postaje koncentriran. Postaje sve gori i gori, jednostavno postaje izražajan i diktira njihov stil mišljenja i ponašanja, koji je ukorijenjen u njihovim genima… Kao biolog znam da je najbolja sposobnost da se prilagode i prežive kod onih vrsta koje žive odmah do drugih koji su im prijetnja. Tako da je odvojenost Srba od drugih nacija i prirodan i potreban fenomen.” (Biljana Plavšić o Bošnjacima)

“Srbi plivaju u krvi. Od rođenja. Ljubičaste žile koje vire iz prerezanog krmećeg vrata za njih su likovna estetika. Kao za nas behar. Njima je normalno da se krv gleda, u krvi uživa, da se krv jede, kao u onim nekakvim krvavicama što su suhomesnati proizvod. Mali Srbin iz Beča neće osjetiti nikakvu nelagodu dok bezveze kolje zeca. Čak štaviše, mali će Srbin poletiti od ushićenja, kao što se moje dijete ushiti kad čuje cvrkut ptica. Teško je reći da je taj mali Srbinotporniji na krv od mene. On uopće nije otporan. On je u krvi prirodan. Stavljati pojam otpornosti na krv u srpski kontekst, isto je kao stavljati insana u kontekst otpornosti na zrak. Ne može se biti ili ne biti otporan na zrak. Tako u Srba, na žalost, nema otpornosti ili neotpornosti na krv, klanje, hropce, suze, prljavštinu... To je izvorna priroda u polovici svoje protuprirodnosti.” (Fatmir Alispahić o Srbima)

„Pogubna alternativa komplementarnom viđenju Bosne”, kaže S. M. Džaja, “kao preduvjetu za normalan, komplementaran i slobodan suživot različitosti jest autističko prenaglašavanje jednog identiteta Bosne, prakticirano u nacionalnim mitologizacijama, koje je vodilo i vodi u izopačavanje, masovno ubijanje i uništavanje, odnosno u alternativu smrti.” To smo već iskusili na vlastitoj koži, a toleriranje navedenih stavova sasvim izvjesno vodi raspadu Bosne i Hercegovine. Moja uvjerenja zasnovana su na suprotnim premisama: o njezinoj održivosti i poželjnosti na temelju komplementarnosti. Alternativa koju, u duhu nacionalizma Sudnjega dana, nude Plavšićeva i Alispahić je stogodišnji rat. Zato se ovdje radi o principu razlikovanja dobra i zla, između dobroga i zlog znanja, jednoga koje zagovara načelo života i drugoga koje slavi smrt i uništenje.

Svaki jezik mržnje konstruiran je da bi imao praktične političke posljedice. Ja, međutim, mislim da je vrijeme da se konstruira ideološki suprotan obrazac, otuda moja reakcija. Ona je zasnovana na uvjerenju da univerzitetski profesor humanističkih nauka ima obavezu, kako bi to rekao jedan vrstan povjesničar, svoje sugrađane stalno podsjećati na ono što bi oni htjeli zaboraviti. Titula doktora humanističkih znanosti podrazumijeva kristalno jasan stav prema etabliranim istinama što ih je, u svojih deset teza o načelima humanizma, sažeo Ivan Supek. Načela što ih zastupa Alispahić predstavljaju deset antiteza Supekovim tezama.

Da li je, po Vašem mišljenju, cijela ova priča o Fatmiru Alispahiću zapravo samo „vrh ledenog brijega“ kada su u pitanju nacionalizam i govor mržnje u našoj akademskoj zajednici?


Ne smatram da postoji „priča“ o Fatmiru Alispahiću, kao što ne smatram da je govor Fatmira Alispahića indikator stanja u cijeloj akademskoj zajednici, ali u jednom njezinom dijelu jest. Isto tako mislim da znatan broj pojedinaca, uključujući one koji se iz nekih razloga o tome javno ne izjašnjavaju, taj govor osuđuju kao neprimjeren. Zato ovaj slučaj primarno ne govori o Alispahiću, nego o onima čiji je on “megafon”, o konceptima koji počinju propagandom, a propaganda, po prirodi stvari, znači manipulaciju jezikom koji ima bar dvije funkcije: razdražilačku prema pripadnicima druge i moralno anestetičnu prema pripadnicima vlastite nacije. Jer, kako inače objasniti to da njegov mentor, profesor Rizvanbegović, taj govor ne stavlja pod znak pitanja. Isti je slučaj sa kolegom Vlaisavljevićem. Upravo bi Rizvanbegović na takvu pojavu trebao biti posebno osjetljiv jer se na Odsjeku za književnosti naroda BiH Filozofskog fakulteta, gdje i sam predaje, izučavaju i predaju srpski jezik i književnost.

Ima, istina, i onih iz akademske zajednice koji misle suprotno. O tome je, u Pogovoru knjizi (Povijest u prizmi Biologije i Psihologije: Postkolonijalna teorija Roberta Younga) dr. Davor Beganović napisao: “Eklatantan primjer dopuštanja djelovanja rasista predstavlja nedavni slučaj na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Fatmiru Alispahiću, prononsiranom rasisti, antisemiti i negatoru Holokausta, uskraćeno je od strane Naučno-nastavnog vijeća, bez obzira na pozitivno mišljenje mentora, upravo zbog neprikrivenoga rasizma, pravo prijave disertacije. Ugledni profesor Ugo Vlaisavljević licemjerno argumentira da s pravnoga stajališta ne postoji mogućnost odbijanja njegove disertacijske teme, a argumentaciju ad hominem proglašava novim uvođenjem moralno-političke podobnosti iz doba komunističkoga totalitarizma.

Podobnost, moralna, u svakom je slučaju neophodna, a to što Fatmir Alispahić nije krivično gonjen zbog širenja mržnje i rasne i nacionalne netrpeljivosti govori sasvim dovoljno o indolentnosti bosanskohercegovačkog pravosuđa, ali i lažnih demokrata i legalista tipa Vlaisavljevića Š…Ć Umjesno je u tom kontekstu postaviti pitanje kolegi Vlaisavljeviću: Da li je njega samoga, ili nekog od njegovih najbližih, taj tako mračni komunizam progonio i da li su im bila uskraćena ljudska prava? Da li se, zbog eventualnog uskraćivanja tih prava drugima, kolega Vlaisavljević ikad u to vrijeme oglasio? Ako jeste, zaslužuje moje doboko kolegijalno poštovanje, ako nije onda se može govoriti jedino o dvostrukim standardima i “zabrinutosti” po svaku cijenu.
Zamoliću modove da ovaj text ostave barem kratko vrijeme jer je priča izazvala dosta zle krvi,a bitni učesnici te priče nisu rekli sve do kraja...hvala.


User avatar
poznanik
Posts: 6749
Joined: 12/05/2010 16:18
Location: Novo Sarajevo

#2 Re: Dubravko Lovrenović, doktorat gospodina F, intervju

Post by poznanik » 21/05/2012 20:03

U isto vrijeme rado bih prikazao i stajalište drugog profesora, koji je takođe objasnio javnosti svoje stajalište:
Enver Kazaz: Alispahić je nestručan, a ne nepodoban

17. Maj 2012.

Piše: Enver Kazaz

Budući da se moje ime u medijima sklonim Fatmiru Alispahiću neprestano dovodi u vezu sa odbijanjem njegove prijave doktorske disertacije na posljednjoj sjednici Nastavno-naučnog vijeća Filozofskog fakulteta u Sarajevu, dužan sam dati nekoliko pojašnjenja, jer se o ovom slučaju u našem javnom prostoru raspravlja na krajnje politikantski način.

Ovoj sjednici Nastavno-naučnog vijeća NISAM prisustvovao, stoga što sam u to vrijeme bio na jednom znanstvenom skupu u inostranstvu. Informaciju da sam na pomenutoj sjedinici glasao protiv Alispahićeve prijave objavio je Dnevni Avaz, a njegovim tragom i brojni portali, koji me i inače demoniziraju i neprestano označavaju islamofobom zbog kritike političkih stavova reisa Cerića i Fatmira Alispahića. Zašto tu neistinu objavljuje Dnevni Avaz i ko ga je doveo u zabludu, neka se pitaju odgovorni u toj novini.

Avaz me je stavio u kontekst u kojem je Fatmir Alispahić žrtva progona i krajnje rigidnog tumačenja Etičkog kodeska Univerziteta u Sarajevu. Međutim, moji prigovori prijavi Alispahićeve doktorske teze, zbog kojih sam na posljednjoj sjednici Vijeća Odsjeka za književnost naroda BiH glasao protiv nje, nisu vezani jedino za pomenuti Etički kodeks, nego prije svega za znanstveni aspekt teme i stručnost kandidata i njegovog mentora, prof. dr. Fahrudina Rizvanbegovića.

Naime, sam naslov teme 'Iseljeničko iskustvo u novijoj bošnjačkoj književnosti' sa znanstvenog aspekta krajnje je neprecizan. Sam pojam 'novija bošnjačka književnost' uveden je na Odsjek za književnost naroda BiH iz hrvatske akademske prakse, u kojoj jedan njen dio na taj način vrši pojednostavljenu književnopovijesnu periodizaciju hrvatske književnosti. Shodno tome, odrednica 'novija bošnjačka književnost' morala bi pokrivati književnu praksu modernizma, visokog modernizma, postmodernizma, (anti)ratnog pisma i poetika nakon pada postmodernizma, nove osjećajnosti, neorealizma i kritičkog mimetizma.

Sintagma 'iseljeničko iskustvo', s obzirom na mnogostruke načine na koje književnost nabrojanih poetičkih usmjeranja reprezentira ili odražava povijesne i identitarne procese, ne samo da je neprecizna, nego je i netačna. Naime, tragični rat u BiH rezultirao je ne iseljavanjem stanovništva, nego njegovim progonom, a etničko čišćenje koje su tokom zadnjeg krvavog rata u BiH provodile vojne, policijske i paravojne snage pod komandom Ratka Mladića, Radovana Karadžića, Slobodna Miloševića i njegovih generala nikako se ne može obuhvatiti pojmom iseljavanja. Kada se iz ovog ugla promatra naslov predložene teme Alispahićeve disertacije, onda je jasno da pomenuta sintagma funkcionira kao litota, odnosno umanjivalački govor, koji dovodi u pitanje, čak i osporava dokazanu povijesnu istinu. Ili, jednostavnije rečeno, ljudi se sa nekog prostora iseljavaju u miru, a u ratu njih progoni, odnosno etnički čisti neka oružana sila. Prihvatiti predloženi naslov teme znači i pristati na ovakvo falsificiranje povijesne tragedije i načina na koji ju je reprezentiralo bosanskohercegovačko i bošnjačko (anti)ratno pismo.

Treba napomenuti da je temu izbjeglica, etničkog progona, genocida, ratnih zločina u BiH i načina na koje ju je obrađivala ovdašnja književnost tretiralo nekoliko doktorskih disertacija i master radova na sarajevskom, zagrebačkom i ljubljanskom univerzitetu. U njima su primijenjene i odgovarajuće teorijske metode pomoću kojih se ispituje izgradnja slika i model memoriranja povijesnog užasa, kao i modaliteti pamćenja traume i detraumatizacije u književnim djelima. Već sam naslov Alispahićeve predložene teme doktorske disertacije, nedvosmisleno upućuje da ni on niti njegov mentor ne posjeduju bitne informacije o teorijskim metodama relevantnim za predloženu temu. Da posjeduju te informacije, naslov teme bio bi sa znanstvenog stanovišta precizan, a elaborat na valjan način teorijski utemeljen.

Važno je napomenuti da je ovaj naslov popravljen, jer je Alispahiću prvi prijedlog teme, predat početkom ove školske godine, negdje koncem septembra ili početkom oktobra prošle godine, jednoglasno odbijen na Odsjeku za književnost naroda BiH, a ne samo zbog mog žestokog protivljenja, kako navodi Alispahić.

Ali, nije samo tema doktorske disertacija znanstveno sporna, nego i predloženi mentor. Naime, u Pravilniku o mjerilima i pokazataljima za ocjenjivanja znanstvene, stručne, istraživačke i pedagoške uspješnosti uposlenika Filozofskog fakulteta u Sarajevu precizno su u članu 22. propisani uvjeti koje mora ispunjavati mentor doktorske disretacije.

Od tri navedena uvjeta predloženi mentor, prof. dr. Fahrudin Rizvanbegović ne ispunjava čak dva. Naime, on nema objavljene radove iz oblasti u koju spada predložena doktorske disertacije, a nema niti ijedan rad objavljen u zadnjih pet godina iz discipline u koju spada predložena doktorska disretacija. Mentor, dakle, ne ispunjava stručne kriterije predviđene ovim pravilnikom, a na istoj sjednici Nastavno-naučnog vijeća donesena je odluka da se raspiše konkurs za njegovo profesorsko mjesto i to iz oblasti Starija bošnjačka književnost. Ako predložena tema Alispahićeve doktorske disretacije pominje oblast Novija bošnjačka književnost, kako prof. dr. Fahrudin Rizvanbegović biran na oblast Starija bošnjačka književnost može biti njen mentor? Nadalje, ako u zadnjih pet godina nije objavio niti jedan rad iz discipline u koju spada predložena tema doktorske disertacije, on ne ispunjava uvjete za njeno mentoriranje.

Ovo su bili ključni znanstveni razlozi zbog kojih sam na posljednjoj sjednici Vijeća Odsjeka za književnost naroda BiH, ne i na sjednici Nastavno-naučnog vijeća kako tvrde Dnevni avaz i Fatmir Alispahić, glasao protiv predložene teme doktorske disertacije.

Protiv predložene teme glasao sam i iz još jednog razloga. Naime, Etički kodeks Univerziteta u Sarajevu smatra NEDOPUSTIVIM bilo koji oblik diskriminacije na rasnoj, polnoj, političkoj, vjerskoj, rodnoj, nacionalnoj ili ma kojoj drugoj osnovi. Publicistički tekstovi Fatmira Alispahića pisani u magazinima Saff i Walter direktno potiču na diskriminaciju, a nerijetko su zasnovani na najgorem mogućem jeziku mržnje, sterotipizaciji, stigmatizaciji i demonizaciji Srba, a u jednom od njih čak se negira genocid nad Jevrejima počinjen u Drugom svjetskom ratu.

Da li se bezuvjetnim prihvatanjem teme Alispahićeve disertacije implicitno legitimiraju u akademskom prostoru njegovi publicistički stavovi koje on, zbog okvira predložene teme, može ponoviti i u samoj disertaciji, te da li se u raspravi o stručnoj podobnosti kandidata oni trebaju uzeti u obzir kao moguća pseudo znanstvena polazišta disertacije? Protiv sam rigidnog tumačenja Etičkog kodeksa Univerziteta u Sarajevu, ali i kandidat i njegov mentor imaju i etičku i znanstvenu obavezu da garantiraju kako Alispahić svoja stajališta iz publicističkih radova neće prenijeti u disertaciju. Drugim riječima, doktorant Alispahić morao bi u disertaciji potpuno osporiti Alispahića publicistu. Pitanje je da li je to moguće?

Alispahić nije žrtva, kako se voli predstavljati u javnom prostoru, nekakve moje rigidne inpretracije Etičkog kodeksa Univerziteta u Sarajevu, niti mi može podmetati da sam protiv znanstvenog obrađivanja teme genocida nad Bošnjacima. Naprotiv, Alispahićeva predložena tema doktorske diseretacije nije znanstveno utemeljena, niti je na valjan način znanstveno elaborirana. Ona je kvazi znanstvena. A ako i njegov mentor ne ispunjava uvjete za mentorstvo, onda je jasno da njih dvojica u javnom prostoru prenose problem svoje nestručnosti u jeftino politikantsko polje.

al_uqaab
Posts: 99
Joined: 13/03/2012 10:19

#3 Re: Dubravko Lovrenović, doktorat gospodina F, intervju

Post by al_uqaab » 23/05/2012 13:26

Piše: Fatmir Alispahić

Ove je hefte objavljeno toliko dobrih tekstova o slučaju diskriminacije jednog Bošnjaka na Filozofskom fakultetu u Sarajevu - tako što mu je u ime ideološke nepodobnosti uskraćeno pravo da doktorira - da ja uistinu ne mogu nadmašiti briljantne analize Ekrema Tucakovića, Uge Vlaisavljevića, Muhameda Velića i drugih. A pošto sam ja taj diskriminirani Bošnjak, koji je bez argumenata optužen za „rasizam“, od mene se očekuje da kažem nešto što bi bilo „tačka na i“ u ovom slučaju. Zapravo, sve to što se događa nema velike veze sa mnom – iako je meni uskraćeno to pravo na obrazovanje – jer je od mene samog značajniji društveni ambijent u kome se mogla zaleći, održati i zamalo trijumfovati takva monstruozna zamisao da se nekome zabrani školovanje i stučno usavršavanje. Mi sad znamo da Ivo Komšić, kao dekan Filozofskog fakulteta u Sarajevu, i Dubravko Lovrenović, kao prodekan, te nekoliko profesora (Kazaz, Dželilović i dr.) uspravno stoje iza te nevjerovatne zamisli da se kandidati ocjenjuju po političkoj podobnosti, a ne po stručnosti. Mogu ja biti stručan koliko hoćeš, ali ako dekan i prodekan misle da sam „rasista“, moju stručnost mogu mačku u rep objesiti. Nije važno šta ja znam, već je važno šta o mome političkom profilu misli boljševička vlast na fakultetu. Riječ je o prvorazrednom političkom esktremizmu koji bi – logikom I. Komšića i D. Lovrenovića – trebalo istjerati sa univerziteta i iz domena humanističkih nauka. Jer, kako neko ko studente i postdiplomce dijeli na ideološki podobne i nepodobne, jednima priznaje a drugima uskraćuje građanska prava - uopće može biti dekan, prodekan, profesor? Šta on, takav nehuman, raditi na humanističkim naukama? Ali, oni su vlast, a vlast je uvijek u pravu, naročito u totalitarnim sistemima. Zato ne dolazi u obzir da sada neko zatraži smjenu I. Komšića i D. Lovrenovića, jer su prekršili zakon, jer su posvjedočili politički ekstremizam tamo gdje ni politike, ni ekstremizma ne smije biti - jer se na fakultetima, valjda, bavimo naukom. Njihovom bi logikom neko takav trebao biti zaposve otjeran sa Univerziteta, kao što je meni zaposve zabranjeno da doktoriram na fakultetu na kome sam diplomirao i magistrirao. Ima tu i još jedna razlika: ovo što su uradili Komšić i Lovrenović je očiti ekstremizam, a možda i nacional-šovinizam, a to što se meni pripisuje – da sam rasista i nekakav ksenofob (meni ova riječ zvuči kao naziv nekog aparata!) – obična je izmišljotina. Čak i da me je neko tužio i dobio presudu da sam rasista – a niti sam ikad tužen niti osuđen – opet mi se ne bi smjelo uskraćivati pravo na obrazovanje. Ovaj slučaj bi morao uozbiljiti provedbu onih zakonskih odrebi kojima se jasno definira zabrana diskriminacije na Univerzitetu po osnovu političke ili druge pripadnosti. Ali bi se trebalo zapitati i da li ljudi poput Komšića i Lovrenovića uopće imaju kapacitete da obnašaju tako odgovorne funkcije. Upravo su pokazali da pojma nemaju o vrlinama koje bi morale krasiti jednog dekana i jednog prodekana. Ispostavilo se da su to obični ideološki komesari, ubačeni u fotelje koje im ne pripadaju. Sve ovo kazujemo kako bi smo podebljali liniju između univerziteta i nauke, i onog javnog, političkog i nacionalnog djelovanja kojemu je široko polje izvan katedri, nastavno-naučnih vijeća, općenito, obrazovnih ustanova.

To što ja mislim i pišem da su Ivo Komšić i Dubravko Lovrenović velikohrvatski nacionalisti i šovinisti, zamaskirani u dejtonske kostime, to nema nikakve veze sa temom moje doktorske disertacije koja glasi „Iseljeničko iskustvo u novijoj bošnjačkoj književnosti“. Izuzev ako svoj šovinizam nisu institucionalizirali pod krovom Filozofskog fakulteta u Sarajevu. To što Dubravko Lovrenović misli da sam ja „rasist i ksenofob“, to takođe ne bi smjelo da ima ikakve veze sa Filozofskim fakultetom. Nek' to misli kod kuće, kao što i ja kod kuće mislim da je on eksponent velikohrvatske kvazihistoriografije. Ja sam legalista, za razliku od Komšića i Lovrenovića, koji pozicije na Filozofskom fakultetu zloupotrebljavaju kako bi na jednoj polemičkoj eksteritorijalnosti zadali udarac ispod pasa protivniku kojemu ne mogu doskočiti. Dokazuju to i dva moja ranija teksta, u kojima sam se bavio ovim velikohrvatskim dvojcem-kaubojcem. Nešto i zbog vremenske stiske, jer mi je ova hefta krcata obavezama, a nešto i iz praktičnih razloga, podsjetićemo se jednog teksta iz Saffa“ (br. 257, 11. 12. 2009.) i jednog iz „Kulina“ (br 7, 21. 05. 2010.), a u kojima sam portretirao buduće dejtonske inkvizitore.

O Ivi Komšiću

U tekstu “Šta je ustavnije – muslimani ili svinjetina?”, piše(m):

- Ivo Komšić je i ranije bio sklon bosnofobičnim i islamofobičnim incidentima, ali je vakcinu na kritiku sticao kroz ratni boravak u Predsjedništvu BiH, potom u rukovodstvu SDP-a, te u opoziciji SDP-u. U arhivi svojih tekstova pronalazim kolumnu „Pohvala Brutu“, objavljenu u „Oslobođenju“, 9. januara 2001., u kojoj pišem: „Vječno progresivni funkcioner SDP-a Ivo Komšić ustvrdio je da je priča o ugroženosti Bošnjaka uzrokovala genocid nad njima. Usporedba je uvredljiva. Po njemu, Bošnjaci danas nisu ugroženi; to je lažna lamentacija.” Bilo je to vrijeme kada je Komšić kao kvočka grijao islamofobično jaje SDP-Alijanse („Ako se vodi kampanja protiv SDP-a šta je alternativa Alijansi i hoće li nas to vratiti unazad, u glib iz kojih smo se proteklih godina jedva izvukli.”), pa je u skladu sa ideološkim intencijama zabacio tako daleko da Bošnjake optuži za svoje stradanje. Bezmalo devet godina poslije vidimo da je Komšić bio u pravu, jer su mnogi montirani procesi, a poglavito protiv generala Armije RBiH, u dejtonskoj javnosti stvorili uvjerenje kako je tzv. islamizacija uzrok genocida nad Bošnjacima. Komšić je vazda bio dalekovid. U mome „Ljetopisu 2005”, pod 26. novembrom, komentirane su reakcije na zahtjev da Ustavni sud BiH pokrene postupak ocjenjivanja usaglašenosti Ustava BiH sa Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, kada je riječ o nazivu entiteta Republika Srpska. Na ovaj zahtjev ekspresno je reagirao srpski član Predsjedništva BiH Borislav Paravac koji je zaprijetio da bi „donošenje bilo kakve odluke koja bi udovoljila zahtjevu za ukidanje naziva Republika Srpska predstavljalo rušenje Ustava BiH”, a njemu se pridružio Ivo Komšić koji je kazao da su zahtjevi za preimenovanje Republike Srpske – „ekstremni”. Ove dvije-tri arhivske ilustracije svjedoče da novi Komšićev kabadahluk nije slučajan, da je u nizu, i u skladu sa povremenim kukurikanjima ovog profesora Filozofskog fakulteta u Sarajevu, kojemu je očito važnije da igra na strani jačih, nego na strani pravednih. Kukavičluk je bolest, i šićarluk je bolest, i ne vrijedi ga osuđivati, ali mu se ne smije dozvoliti da živi kao intelektualna i društvena vrlina. Budući da živimo u informativnom i totalitarnom getu, bez mogućnosti komunikacije i sučeljavanja, logično je da će islamofobični istupi, poput Komšićevog, pridobiti zvuk intelelektualne odvažnosti. (...) …davanje državnog značaja dolasku „Svetog Nikole“ u bosanska obdaništa može do fašizma ogoliti dejtonsku stvarnost u kojoj bošnjačka djeca nemaju pravo na vjeronauku u obdaništima, jer će navodno svojom vjerom ugroziti druge. A je li nekoga diskriminirao „Sveti Nikola“? Recimo, bošnjačku djecu? Možda bi odgovor na ovo pitanje znao Ivo Komšić koji vapi da se u BBI centar uvede konzumiranje svinjetine i pijenje alkohola? Da li su papci&čvarci uvjet za sekularizam? Kakva je to država kad joj se parlament bavi pitanjem svinjetine u jednom javnom objektu, i kakva je to javnost kad takvu budalaštinu objavljuju novinske agencije? Isti je to mehanizam koji je mogao kao najvažnije državno pitanje raspravljati nosanje hidžaba, pederske slobode, izgradnju munara i, evo, mrljanje mrljine. Ako je cijeniti po Komšićevom stavu da se u BBI centru „vrši diskriminacija prema posjetiocima koji konzumiraju svinjsko meso ili pivo naprimjer“, to bi značilo i da se u svim drugim objektima vrši diskriminacija posjetilaca koji NE jedu svinjsko meso i klone se prisustva alkohola. Zašto bi ljudska prava konzumenata svinjetine bila preča od ljudskih prava vegetarijanaca ili muslimana? Gdje to piše da je nazočnost svinjetine ustavom zaštićena kategorija, za razliku od vjerskih prava muslimana, koja mogu biti diskriminirana prisustvom svinjetine? Ako bismo pristali na Komšićevu logiku, prije bismo ustanovili da vegetarijanci i muslimani ugroženi u cijelome Sarajevu, nego što su konzumenti svinjetine ugroženi u tom jednom javnom objektu. (…) Ta drskost da se ateistička ubjeđenja nameću kao demokratska norma, da se svinjsko meso slavi kao barjak demokratije, treba pogledati iz drugog ugla – jer je demokratska norma uvažavanje prava muslimana da realiziraju kapacitete svoga identiteta, bilo da se radi o hidžabu, munarama ili mjestima na kojima muslimanski kapital ima pravo na svoje ime i prezime. Nastojanje da se muslimanima ukine pravo da budu muslimani, ima se smatrati fašizmom. Pokušaj Ive Komšića da u jedan objekat na silu uvede svinjetinu i alkohol, treba razumjeti kao nagovještaj vremena u kojima će se muslimani bestidno tjerati da svinjetinu i alkohol prihvate kao normu demokratije i svoje evropeiziranosti. Potom dolazi zabrana hidžaba, skraćivanje munara i smanjivanje ezana.

O Dubravku Lovrenoviću

E sad evo jednog teksta iz „Kulina“ u kome pišem o Dubravku Lovrenoviću:

- U „Oslobođenju“ od 15. 5. 2010. godine, u članku pod naslovom „Hrvati u BiH“, Dubravko Lovrenović piše o ustavnom položaju, kulturnom razvoju i nacionalnom identitetu bosanskohercegovačkih Hrvata. U članku ima jedna rečenica koja posve nedvosmisleno odražava „znanstveno mišljenje“ najpoznatijeg (veliko)hrvatskog historičara o bosanskoj povijesti. Rečenica glasi: „U Središnjoj Bosni, u srcu drevnoga hrvatstva kraljevskih prijestolnica i ilirskih tautaža, na cijeni su još jedino politička zaostalost i vlastiti egoizam koji ne vidi čak ni svoga najbližeg.“ Prema tome, za Lovrenovića je Središnja Bosna „srce drevnoga hrvatstva (i) kraljevskih prijestonica“. „Lovrenovićeva „ilirska tautaža“ (tautologija = definicija koja u drugom obliku kazuje nešto što je već prije rečeno) je po svojoj suštini hrvatska, što znači da je i bosanski jezik, koji se u izvorima vrlo često javlja pod odrednicom „ilirski“, po Lovrenoviću – hrvatski. Na ovaj način Dubravko Lovrenović, otvoreno i bez bilo kakvih skrupula, središnju Bosnu definira hrvatskom, kao i njene kraljevske srednjovjekovne prijestonice Mile i Bobovac. Razumije se, na ovaj način i srednjovjekovna bosanska vladarska dinastija i njeni banovi i kraljevi definiraju se i svojataju kao hrvatski. Navedena rečenica, imanentna najgrubljem velikohrvatskom svojatanju Bosne, nije objavljena u nekom fašističkom ustaškom listu kakvi su izlazili u Drugom svjetskom ratu. U ustaškim glasilima rečenicâ sličnog sadržaja ima na desetine. Lovrenovićeva rečenica objavljena je u „Oslobođenju“ koje je, samo za naivne, prodane i polupismene bošnjačke političare, još uvijek probosanski i antifašistički list. A čije je danas „Oslobođenje“, ne samo po sadržajima objavljenih priloga već i po prostoru koji se u listu ustupa, dovoljno je zaključiti i iz njegovog posljednjeg broja, onog u kojem je objavljen Lovrenovićev tekst. U „Oslobođenju“ od 15. 5. 2010. godine, u rubrici „Pogledi“, od ukupno 20 stranica - sedam je posvećeno Hrvatima i njihovoj katoličkoj crkvi, franjevcima, kulturi, politici. Naspram sedam stranica posvećenih katoličanstvu i Hrvatima, u „Oslobođenju“ nema ni jednog teksta, a kamo li jedne stranice, posvećene bošnjaštvu i islamu. Šta je to nego ustaški fašizam nulte kategorije!? Dok se o Hrvatima i katoličanstvu piše obilno i podanički, dotle se islamske vrijednosti i bošnjački autoriteti ili progone ili marginaliziraju. „Oslobođenje“ je zatvoreno za reisa Cerića, akademike Muhameda Filipovića i Abdulaha Sidrana, prof. dr. Dževada Jahića ili prof. dr. Ibrahima Pašića koji, u svojoj posljednjoj knjizi „Mile i Moštre“, razotkriva najveće falsifikate hrvatske historiografije, upravo u Srednjoj Bosni. Pašićeva knjiga pokazuje da je Središnja Bosna srce bosanskog kraljevstva i bosanskih prijestonicâ, te da povijesno pripada ne samo bosanskim katolicima i muslimanima već i bosanskim autohtonim pravoslavcima. Profesor Pašić, posebno na osnovu tretiranja bosanskog stećka, Dubravka Lovrenovića stavlja uz bok najvećih historiografskih falsifikatora Bosne, čije korijenje seže od Ante Pavelića i ustaškog velikodržavnog revizionizma historijskih činjenica.

Umjesto zaključka

Vidjeli smo koliko u našoj zemlji košta sloboda misli. Ja niti imam, niti hoću da imam izbora – zato što sloboda nema alternativu. Kao što zrak nema alternativu.

User avatar
wewa
Posts: 14335
Joined: 27/05/2010 15:20
Location: djah na brdu, djah u ravnici

#4 Re: Dubravko Lovrenović, doktorat gospodina F, intervju

Post by wewa » 23/05/2012 14:07

poznanik wrote:U isto vrijeme rado bih prikazao i stajalište drugog profesora, koji je takođe objasnio javnosti svoje stajalište:
Enver Kazaz: Alispahić je nestručan, a ne nepodoban

17. Maj 2012.

Piše: Enver Kazaz

Budući da se moje ime u medijima sklonim Fatmiru Alispahiću neprestano dovodi u vezu sa odbijanjem njegove prijave doktorske disertacije na posljednjoj sjednici Nastavno-naučnog vijeća Filozofskog fakulteta u Sarajevu, dužan sam dati nekoliko pojašnjenja, jer se o ovom slučaju u našem javnom prostoru raspravlja na krajnje politikantski način.

Ovoj sjednici Nastavno-naučnog vijeća NISAM prisustvovao, stoga što sam u to vrijeme bio na jednom znanstvenom skupu u inostranstvu. Informaciju da sam na pomenutoj sjedinici glasao protiv Alispahićeve prijave objavio je Dnevni Avaz, a njegovim tragom i brojni portali, koji me i inače demoniziraju i neprestano označavaju islamofobom zbog kritike političkih stavova reisa Cerića i Fatmira Alispahića. Zašto tu neistinu objavljuje Dnevni Avaz i ko ga je doveo u zabludu, neka se pitaju odgovorni u toj novini.

Avaz me je stavio u kontekst u kojem je Fatmir Alispahić žrtva progona i krajnje rigidnog tumačenja Etičkog kodeska Univerziteta u Sarajevu. Međutim, moji prigovori prijavi Alispahićeve doktorske teze, zbog kojih sam na posljednjoj sjednici Vijeća Odsjeka za književnost naroda BiH glasao protiv nje, nisu vezani jedino za pomenuti Etički kodeks, nego prije svega za znanstveni aspekt teme i stručnost kandidata i njegovog mentora, prof. dr. Fahrudina Rizvanbegovića.

Naime, sam naslov teme 'Iseljeničko iskustvo u novijoj bošnjačkoj književnosti' sa znanstvenog aspekta krajnje je neprecizan. Sam pojam 'novija bošnjačka književnost' uveden je na Odsjek za književnost naroda BiH iz hrvatske akademske prakse, u kojoj jedan njen dio na taj način vrši pojednostavljenu književnopovijesnu periodizaciju hrvatske književnosti. Shodno tome, odrednica 'novija bošnjačka književnost' morala bi pokrivati književnu praksu modernizma, visokog modernizma, postmodernizma, (anti)ratnog pisma i poetika nakon pada postmodernizma, nove osjećajnosti, neorealizma i kritičkog mimetizma.

Sintagma 'iseljeničko iskustvo', s obzirom na mnogostruke načine na koje književnost nabrojanih poetičkih usmjeranja reprezentira ili odražava povijesne i identitarne procese, ne samo da je neprecizna, nego je i netačna. Naime, tragični rat u BiH rezultirao je ne iseljavanjem stanovništva, nego njegovim progonom, a etničko čišćenje koje su tokom zadnjeg krvavog rata u BiH provodile vojne, policijske i paravojne snage pod komandom Ratka Mladića, Radovana Karadžića, Slobodna Miloševića i njegovih generala nikako se ne može obuhvatiti pojmom iseljavanja. Kada se iz ovog ugla promatra naslov predložene teme Alispahićeve disertacije, onda je jasno da pomenuta sintagma funkcionira kao litota, odnosno umanjivalački govor, koji dovodi u pitanje, čak i osporava dokazanu povijesnu istinu. Ili, jednostavnije rečeno, ljudi se sa nekog prostora iseljavaju u miru, a u ratu njih progoni, odnosno etnički čisti neka oružana sila. Prihvatiti predloženi naslov teme znači i pristati na ovakvo falsificiranje povijesne tragedije i načina na koji ju je reprezentiralo bosanskohercegovačko i bošnjačko (anti)ratno pismo.

Treba napomenuti da je temu izbjeglica, etničkog progona, genocida, ratnih zločina u BiH i načina na koje ju je obrađivala ovdašnja književnost tretiralo nekoliko doktorskih disertacija i master radova na sarajevskom, zagrebačkom i ljubljanskom univerzitetu. U njima su primijenjene i odgovarajuće teorijske metode pomoću kojih se ispituje izgradnja slika i model memoriranja povijesnog užasa, kao i modaliteti pamćenja traume i detraumatizacije u književnim djelima. Već sam naslov Alispahićeve predložene teme doktorske disertacije, nedvosmisleno upućuje da ni on niti njegov mentor ne posjeduju bitne informacije o teorijskim metodama relevantnim za predloženu temu. Da posjeduju te informacije, naslov teme bio bi sa znanstvenog stanovišta precizan, a elaborat na valjan način teorijski utemeljen.

Važno je napomenuti da je ovaj naslov popravljen, jer je Alispahiću prvi prijedlog teme, predat početkom ove školske godine, negdje koncem septembra ili početkom oktobra prošle godine, jednoglasno odbijen na Odsjeku za književnost naroda BiH, a ne samo zbog mog žestokog protivljenja, kako navodi Alispahić.

Ali, nije samo tema doktorske disertacija znanstveno sporna, nego i predloženi mentor. Naime, u Pravilniku o mjerilima i pokazataljima za ocjenjivanja znanstvene, stručne, istraživačke i pedagoške uspješnosti uposlenika Filozofskog fakulteta u Sarajevu precizno su u članu 22. propisani uvjeti koje mora ispunjavati mentor doktorske disretacije.

Od tri navedena uvjeta predloženi mentor, prof. dr. Fahrudin Rizvanbegović ne ispunjava čak dva. Naime, on nema objavljene radove iz oblasti u koju spada predložena doktorske disertacije, a nema niti ijedan rad objavljen u zadnjih pet godina iz discipline u koju spada predložena doktorska disretacija. Mentor, dakle, ne ispunjava stručne kriterije predviđene ovim pravilnikom, a na istoj sjednici Nastavno-naučnog vijeća donesena je odluka da se raspiše konkurs za njegovo profesorsko mjesto i to iz oblasti Starija bošnjačka književnost. Ako predložena tema Alispahićeve doktorske disretacije pominje oblast Novija bošnjačka književnost, kako prof. dr. Fahrudin Rizvanbegović biran na oblast Starija bošnjačka književnost može biti njen mentor? Nadalje, ako u zadnjih pet godina nije objavio niti jedan rad iz discipline u koju spada predložena tema doktorske disertacije, on ne ispunjava uvjete za njeno mentoriranje.

Ovo su bili ključni znanstveni razlozi zbog kojih sam na posljednjoj sjednici Vijeća Odsjeka za književnost naroda BiH, ne i na sjednici Nastavno-naučnog vijeća kako tvrde Dnevni avaz i Fatmir Alispahić, glasao protiv predložene teme doktorske disertacije.

Protiv predložene teme glasao sam i iz još jednog razloga. Naime, Etički kodeks Univerziteta u Sarajevu smatra NEDOPUSTIVIM bilo koji oblik diskriminacije na rasnoj, polnoj, političkoj, vjerskoj, rodnoj, nacionalnoj ili ma kojoj drugoj osnovi. Publicistički tekstovi Fatmira Alispahića pisani u magazinima Saff i Walter direktno potiču na diskriminaciju, a nerijetko su zasnovani na najgorem mogućem jeziku mržnje, sterotipizaciji, stigmatizaciji i demonizaciji Srba, a u jednom od njih čak se negira genocid nad Jevrejima počinjen u Drugom svjetskom ratu.

Da li se bezuvjetnim prihvatanjem teme Alispahićeve disertacije implicitno legitimiraju u akademskom prostoru njegovi publicistički stavovi koje on, zbog okvira predložene teme, može ponoviti i u samoj disertaciji, te da li se u raspravi o stručnoj podobnosti kandidata oni trebaju uzeti u obzir kao moguća pseudo znanstvena polazišta disertacije? Protiv sam rigidnog tumačenja Etičkog kodeksa Univerziteta u Sarajevu, ali i kandidat i njegov mentor imaju i etičku i znanstvenu obavezu da garantiraju kako Alispahić svoja stajališta iz publicističkih radova neće prenijeti u disertaciju. Drugim riječima, doktorant Alispahić morao bi u disertaciji potpuno osporiti Alispahića publicistu. Pitanje je da li je to moguće?

Alispahić nije žrtva, kako se voli predstavljati u javnom prostoru, nekakve moje rigidne inpretracije Etičkog kodeksa Univerziteta u Sarajevu, niti mi može podmetati da sam protiv znanstvenog obrađivanja teme genocida nad Bošnjacima. Naprotiv, Alispahićeva predložena tema doktorske diseretacije nije znanstveno utemeljena, niti je na valjan način znanstveno elaborirana. Ona je kvazi znanstvena. A ako i njegov mentor ne ispunjava uvjete za mentorstvo, onda je jasno da njih dvojica u javnom prostoru prenose problem svoje nestručnosti u jeftino politikantsko polje.
Kazazu kapa dolje :thumbup:

User avatar
poznanik
Posts: 6749
Joined: 12/05/2010 16:18
Location: Novo Sarajevo

#5 Re: Dubravko Lovrenović, doktorat gospodina F, intervju

Post by poznanik » 23/05/2012 15:56

al_uqaab wrote:Piše: Fatmir Alispahić

Ove je hefte objavljeno toliko dobrih tekstova o slučaju diskriminacije jednog Bošnjaka na Filozofskom fakultetu u Sarajevu ...

Fatmire, Fatmire, jadan, perfidan, loš i krajnje drzak pokušaj obmane javnosti :-) :(

Ne radi se o diskriminaciji Bošnjaka, već o zaštiti digniteta jedne visokoškolske ustanove i sprečavanju unosa fašistoidnih ideja u javni prostor kroz istu ustanovu. Štaviše - kazali su da si nestručan, ne nepodoban :?

Bodkin
Posts: 18860
Joined: 03/09/2008 00:48
Location: Overseas

#6 Re: Dubravko Lovrenović, doktorat gospodina F, intervju

Post by Bodkin » 23/05/2012 16:37

poznanik wrote:
al_uqaab wrote:Piše: Fatmir Alispahić

Ove je hefte objavljeno toliko dobrih tekstova o slučaju diskriminacije jednog Bošnjaka na Filozofskom fakultetu u Sarajevu ...

Fatmire, Fatmire, jadan, perfidan, loš i krajnje drzak pokušaj obmane javnosti :-) :(

Ne radi se o diskriminaciji Bošnjaka, već o zaštiti digniteta jedne visokoškolske ustanove i sprečavanju unosa fašistoidnih ideja u javni prostor kroz istu ustanovu. Štaviše - kazali su da si nestručan, ne nepodoban :?
:thumbup: :thumbup:

osrbih_do_groba
Posts: 226
Joined: 13/03/2010 19:49

#7 Re: Dubravko Lovrenović, doktorat gospodina F, intervju

Post by osrbih_do_groba » 23/05/2012 16:58

poznanik wrote:
Fatmire, Fatmire, jadan, perfidan, loš i krajnje drzak pokušaj obmane javnosti :-) :(

Ne radi se o diskriminaciji Bošnjaka, već o zaštiti digniteta jedne visokoškolske ustanove i sprečavanju unosa fašistoidnih ideja u javni prostor kroz istu ustanovu. Štaviše - kazali su da si nestručan, ne nepodoban :?

Da budemo korektni KAZAO JE, samo jedan od eminentnih, EK

Bedanec
Posts: 189
Joined: 01/03/2012 16:30

#8 Re: Dubravko Lovrenović, doktorat gospodina F, intervju

Post by Bedanec » 23/05/2012 20:31

Pokazani srednji prst Fatmiru je napad na sve muslimane svijeta, a mozda i Bosne.

User avatar
Platformas
Posts: 1323
Joined: 07/08/2011 09:45
Location: /public_html
Contact:

#9 Re: Dubravko Lovrenović, doktorat gospodina F, intervju

Post by Platformas » 23/05/2012 20:39

Upravo mi je Filozofski fakultet u Sa porastao u ocima :thumbup:

User avatar
BHF_Manijak
Posts: 21884
Joined: 02/03/2009 23:21
Location: Jedno jedino, Seher Sarajevo

#10 Re: Dubravko Lovrenović, doktorat gospodina F, intervju

Post by BHF_Manijak » 23/05/2012 20:49

Hajd sve nastranu, necu ulaziti u diskusiju o samom Fatmiru, no na osnovu koje stavke i zakona ti mozes nekome zabraniti da polaze doktorsku disertaciju?! Ovo ozbiljno pitam, jer ne kontam! :roll:

User avatar
NIN
Posts: 6190
Joined: 15/02/2006 20:18
Location: Via Lactea, Orion Arm

#11 Re: Dubravko Lovrenović, doktorat gospodina F, intervju

Post by NIN » 23/05/2012 21:31

BHF_Manijak wrote:Hajd sve nastranu, necu ulaziti u diskusiju o samom Fatmiru, no na osnovu koje stavke i zakona ti mozes nekome zabraniti da polaze doktorsku disertaciju?! Ovo ozbiljno pitam, jer ne kontam! :roll:
Pa jebemu, jel tesko procitati Kazazov intervju gdje upravo objasnjava razloge zasto!

Recimo:
Alispahić nije žrtva, kako se voli predstavljati u javnom prostoru, nekakve moje rigidne inpretracije Etičkog kodeksa Univerziteta u Sarajevu, niti mi može podmetati da sam protiv znanstvenog obrađivanja teme genocida nad Bošnjacima. Naprotiv, Alispahićeva predložena tema doktorske diseretacije nije znanstveno utemeljena, niti je na valjan način znanstveno elaborirana. Ona je kvazi znanstvena. A ako i njegov mentor ne ispunjava uvjete za mentorstvo, onda je jasno da njih dvojica u javnom prostoru prenose problem svoje nestručnosti u jeftino politikantsko polje.

User avatar
BHF_Manijak
Posts: 21884
Joined: 02/03/2009 23:21
Location: Jedno jedino, Seher Sarajevo

#12 Re: Dubravko Lovrenović, doktorat gospodina F, intervju

Post by BHF_Manijak » 23/05/2012 23:36

NIN wrote:
BHF_Manijak wrote:Hajd sve nastranu, necu ulaziti u diskusiju o samom Fatmiru, no na osnovu koje stavke i zakona ti mozes nekome zabraniti da polaze doktorsku disertaciju?! Ovo ozbiljno pitam, jer ne kontam! :roll:
Pa jebemu, jel tesko procitati Kazazov intervju gdje upravo objasnjava razloge zasto!

Recimo:
Alispahić nije žrtva, kako se voli predstavljati u javnom prostoru, nekakve moje rigidne inpretracije Etičkog kodeksa Univerziteta u Sarajevu, niti mi može podmetati da sam protiv znanstvenog obrađivanja teme genocida nad Bošnjacima. Naprotiv, Alispahićeva predložena tema doktorske diseretacije nije znanstveno utemeljena, niti je na valjan način znanstveno elaborirana. Ona je kvazi znanstvena. A ako i njegov mentor ne ispunjava uvjete za mentorstvo, onda je jasno da njih dvojica u javnom prostoru prenose problem svoje nestručnosti u jeftino politikantsko polje.
Ma ne zanima me plaho tema, vec me samo to interesovalo, a da ne bi prelistavo cijeli intervju reko bolje da direktno pitam. Sto's to ti ljut bolan?! :mrgreen:

al_uqaab
Posts: 99
Joined: 13/03/2012 10:19

#13 Re: Dubravko Lovrenović, doktorat gospodina F, intervju

Post by al_uqaab » 24/05/2012 00:10

Kako sad to da onih 50 sto su glasali da je tema ok ne vrijede nista zbog ovih 15? Ona stara vam tema nije isla na ruku, pa sad preko ove pokusavate oprati Lovrenovica i Kazaza....Malo je imbecilno vrtiti ova 2-3 Fatmirova citata istrgnuta iz konteksta i na osnovu njih u nodostatku stvarnih dokaza proglasavati ga fasistom. Ne volite covjeka, ok vase pravo, al otkud vam pravo glumiti nekakvu moralnu i politicku inkviziciju....eto oko Lovrenovica i Kazaza se svijet vrti i oni su mjerilo svemu.... :-)

Ovi njihovi tesktovi su samo pranje nakon sto su vidjeli da da im odluka i nije bas najpametnija bila, a i vjerovatno nisu ovolike reperkusije ocekivali....

nickname-83
Posts: 111
Joined: 31/01/2011 20:26

#14 Re: Dubravko Lovrenović, doktorat gospodina F, intervju

Post by nickname-83 » 24/05/2012 00:19

unaprijed se izvinjavam zbog off-topica koji slijedi :)
da se odmah razumjemo, ovo sto cu reci nema veze sa fatmirom, niti me interesuje sta taj covjek radi, ali ima veze sa izvjesnom gosopdom sa FP-a: Kazaz i Lovrenovic (ima ih jos tu, ali ova dvojica se najvise provlace okolo).
Kazaz je bio (a mozda je i jos uvijek)jedan obicni politicki oportunista koji je preko noci promjenio dres i doslovce iz jedne krajnosti otisao u drugu, tako da neznam kako neko moze uzeti ovog covjeka za ozbiljno. S druge strane vidim da na ovom forumu diskutuje dosta skolovanih ljudi (neki znaju a neki glume da nesto znaju), pa mi je cudno kako je svima njima promaklo cime se se zapravo bavi Lovrenovic. Mozda grjesim, mozda negdje na ovom forumu ima tema koja se bavi lovrenovicevim pokusajima falsificiranja BH historije ali ja jos nisam naletio na istu. Lovrenovic cak i ne pokusava da sakrije svoju ociglednu namjeru da kroatizira nasu historiju. I dok se mi ibretimo kad neki kvazihistoricar iz srbije ili hrvatske izadje sa nekim nebulozama vezanim za BiH i nasu historiju, Lovrenovic to sve isto radi u sred sarajeva kao ugledni profesor na sarajevskom univerzitetu i (gotovo) niko ne reaguje na to sta taj covjek radi.
Jedino licemjeri ili neupuceni u lik i djelo navedene gospode (ali kao sto sam vec rekao nisu jedini) mogu uzimati za ozbiljno i cjeniti sta ova dvojica diletanata kazu.

User avatar
Sezam
Posts: 3412
Joined: 03/08/2006 20:30

#15 Re: Dubravko Lovrenović, doktorat gospodina F, intervju

Post by Sezam » 24/05/2012 00:47

Podrska Fatmiru!

U Evropi ljudi doktoriraju na temu Eurovizije, a kod nas Fatmirova tema nije zasnovana na znanosti :lol:

...a u vezi ovoga:

Ovaj put, rekao sam, da ne mogu glasati “za” budući da kandidat, gospodin Fatmir Alispahić, već duže vrijeme u javnosti širi govor mržnje protkan nacionalizmom, šovinizmom i rasizmom. D.L.

..pa onda u sljedecoj recenici kaze nije ga nazvao rasistom i ksenofobom.

Dakle, nije govno vec se pas posro. :D

semirizsvemira
Posts: 1095
Joined: 24/05/2012 00:42

#16 Re: Dubravko Lovrenović, doktorat gospodina F, intervju

Post by semirizsvemira » 24/05/2012 01:34

Ja nisam ni u jednom tekstu uvazenog gospodina Alispahica vidio fasitodine ideje cak naprotiv vidio sam mnogo tolrancije one nase bosnjacke . Kada na filozofskom fakultetu mogu biti dvojica dekana Hrvati koji non stop kukaju o ugrozenosti hrvatskog naroda i nih samih i niko ih ne optuzuje za fasizam i velikohrvatsvo ( a oni to jesu , dakle velikohrvati cim se slazu da je srednja Bosna hrvatska zemlja ) onda mogu samo reci kukavna nam majka .Sta vise niko i ne smije reci da su fasistoidnih misljenja . Sve ovo nam govori samo jedno .Koliko ima profesora na mostarskom sveucilistu a da su bosnjaci ? Jos se gora vremena spremaju za Bosnjake a dok je ovakvih djubradi ko Kazaz ne pise nam se dobro

al_uqaab
Posts: 99
Joined: 13/03/2012 10:19

#17 Re: Dubravko Lovrenović, doktorat gospodina F, intervju

Post by al_uqaab » 24/05/2012 07:56

Mogu shvatiti velikosrbe i Hrvate što im Fatmir golica sinapse, ali ove pojedine sarajevske Bosnje su fenomen. Tako nizak nivo aspiracije ja u zivotu nisam vidio. Vjeciti kompleks inferiornosti koji se ogleda u bezuslovnom uvlacenju Srbima i Hrvatima.
Zar Sarajevo koje je prezivjelo opsadu i imalo skoro 12 000 mrtvih, koje je imalo slavnu pravoslavnu brigadu i u kojem i dan danas nakon svih grozota velika vecina Srba i Hrvata sasvim normalno i lezerno zivi i radi, u kojem nije srusen skoro nijedan objekat ili spomenik suzivota, zar je to Sarajevo spalo na to da mora fasistickim ideolozima dokazivati svoju toleranciju i multikulturalnost histericnim negiranjem svega sto ima veze sa bosnjastvom i islamom? Zar je spalo na to da se u njemu digne kuka i motika zbog otvaranja poslovnog centra u kojem nema svinjetine (zasto se nije tako reagovalo zbog McDonaldsa u kojem takodje nema svinjetine i alkohola)? Ako to nije fasizam i diskriminacija, onda ne znam sta je. Pa po citavoj Europi takvi objekti su normalna pojava...
Svaka afirmacija srbstva i hrvatstva se slavi kao multikulturalnost, pa oni to koriste i rade sta hoce (vecinu toga im i ne osporavam), a ako se radi o Bosnjacima i islamu onda krecu razne alergije i svrabezi, jer ne daj Boze, mogu drugi pomisliti da mi imamo nesto sa islamom, pa necemo biti pogodni za multikulti shake. Sve su komponente za shake pozeljne osim islama, on mu kvari okus i malo gorkne.
Ja znam da su oni trazili dugo takve Bosnjake kao Kazaz i da su provodili ankete, pa nije ni cudo da jedan Bosnjak ispadne Risto Podvoznjak i dozivi ovakvu stvar u Sarajevu koje diskriminaciju slavi kao pobjedu multikulturalnosti....al ovaj izgleda nece nazad u Perucicu... :bih:

crysis
Posts: 1336
Joined: 05/10/2009 16:47
Location: Kad umreš, ti ne znaš da si umro i nije ti teško. Teško je drugima. Isto je i kad si glup.

#18 Re: Dubravko Lovrenović, doktorat gospodina F, intervju

Post by crysis » 24/05/2012 08:41

semirizsvemira wrote:Ja nisam ni u jednom tekstu uvazenog gospodina Alispahica vidio fasitodine ideje cak naprotiv vidio sam mnogo tolrancije one nase bosnjacke . Kada na filozofskom fakultetu mogu biti dvojica dekana Hrvati koji non stop kukaju o ugrozenosti hrvatskog naroda i nih samih i niko ih ne optuzuje za fasizam i velikohrvatsvo ( a oni to jesu , dakle velikohrvati cim se slazu da je srednja Bosna hrvatska zemlja ) onda mogu samo reci kukavna nam majka .Sta vise niko i ne smije reci da su fasistoidnih misljenja . Sve ovo nam govori samo jedno .Koliko ima profesora na mostarskom sveucilistu a da su bosnjaci ? Jos se gora vremena spremaju za Bosnjake a dok je ovakvih djubradi ko Kazaz ne pise nam se dobro

isto onoliko koliko ima hrvata na univezitetu dzemal bijedić

User avatar
Sezam
Posts: 3412
Joined: 03/08/2006 20:30

#19 Re: Dubravko Lovrenović, doktorat gospodina F, intervju

Post by Sezam » 24/05/2012 09:48

al_uqaab wrote:Mogu shvatiti velikosrbe i Hrvate što im Fatmir golica sinapse, ali ove pojedine sarajevske Bosnje su fenomen. Tako nizak nivo aspiracije ja u zivotu nisam vidio. Vjeciti kompleks inferiornosti koji se ogleda u bezuslovnom uvlacenju Srbima i Hrvatima.
Zar Sarajevo koje je prezivjelo opsadu i imalo skoro 12 000 mrtvih, koje je imalo slavnu pravoslavnu brigadu i u kojem i dan danas nakon svih grozota velika vecina Srba i Hrvata sasvim normalno i lezerno zivi i radi, u kojem nije srusen skoro nijedan objekat ili spomenik suzivota, zar je to Sarajevo spalo na to da mora fasistickim ideolozima dokazivati svoju toleranciju i multikulturalnost histericnim negiranjem svega sto ima veze sa bosnjastvom i islamom? Zar je spalo na to da se u njemu digne kuka i motika zbog otvaranja poslovnog centra u kojem nema svinjetine (zasto se nije tako reagovalo zbog McDonaldsa u kojem takodje nema svinjetine i alkohola)? Ako to nije fasizam i diskriminacija, onda ne znam sta je. Pa po citavoj Europi takvi objekti su normalna pojava...
Svaka afirmacija srbstva i hrvatstva se slavi kao multikulturalnost, pa oni to koriste i rade sta hoce (vecinu toga im i ne osporavam), a ako se radi o Bosnjacima i islamu onda krecu razne alergije i svrabezi, jer ne daj Boze, mogu drugi pomisliti da mi imamo nesto sa islamom, pa necemo biti pogodni za multikulti shake. Sve su komponente za shake pozeljne osim islama, on mu kvari okus i malo gorkne.
Ja znam da su oni trazili dugo takve Bosnjake kao Kazaz i da su provodili ankete, pa nije ni cudo da jedan Bosnjak ispadne Risto Podvoznjak i dozivi ovakvu stvar u Sarajevu koje diskriminaciju slavi kao pobjedu multikulturalnosti....al ovaj izgleda nece nazad u Perucicu... :bih:
Sve si rekao :thumbup:

User avatar
veljaca
Posts: 7753
Joined: 11/03/2008 14:25
Location: Za Zelju se ne navija - Zeljo se VOLI ....

#20 Re: Dubravko Lovrenović, doktorat gospodina F, intervju

Post by veljaca » 24/05/2012 14:50

Kakvih sve doktorskih tema je bilo i bice, kakvih sve doktoranata je bilo i bice, kakvih sve mentora je bilo i bice - cudi me ovaj slucaj ....

User avatar
ultima_palabra
Posts: 48708
Joined: 15/12/2008 16:53

#21 Re: Dubravko Lovrenović, doktorat gospodina F, intervju

Post by ultima_palabra » 24/05/2012 15:00

Netolerisanje fašizma = bezuslovno uvlačenje Srbima i Hrvatima :-)

Fekalno-rasističko novinarstvo sa primjesama šizofrenije = Bošnjaštvo i islam :shock:

Neki su ovdje dobrano polupali lončiće...

User avatar
Sezam
Posts: 3412
Joined: 03/08/2006 20:30

#22 Re: Dubravko Lovrenović, doktorat gospodina F, intervju

Post by Sezam » 24/05/2012 15:43

ultima_palabra wrote:Netolerisanje fašizma = bezuslovno uvlačenje Srbima i Hrvatima :-)

Fekalno-rasističko novinarstvo sa primjesama šizofrenije = Bošnjaštvo i islam :shock:

Neki su ovdje dobrano polupali lončiće...
eh, da je to u pitanju...

User avatar
volta dzontra
Posts: 1584
Joined: 06/03/2012 10:50

#23 Re: Dubravko Lovrenović, doktorat gospodina F, intervju

Post by volta dzontra » 24/05/2012 15:48

crysis wrote:
semirizsvemira wrote:Ja nisam ni u jednom tekstu uvazenog gospodina Alispahica vidio fasitodine ideje cak naprotiv vidio sam mnogo tolrancije one nase bosnjacke . Kada na filozofskom fakultetu mogu biti dvojica dekana Hrvati koji non stop kukaju o ugrozenosti hrvatskog naroda i nih samih i niko ih ne optuzuje za fasizam i velikohrvatsvo ( a oni to jesu , dakle velikohrvati cim se slazu da je srednja Bosna hrvatska zemlja ) onda mogu samo reci kukavna nam majka .Sta vise niko i ne smije reci da su fasistoidnih misljenja . Sve ovo nam govori samo jedno .Koliko ima profesora na mostarskom sveucilistu a da su bosnjaci ? Jos se gora vremena spremaju za Bosnjake a dok je ovakvih djubradi ko Kazaz ne pise nam se dobro

isto onoliko koliko ima hrvata na univezitetu dzemal bijedić
Jesi li siguran? Mislim da je više Bošnjaka profesora na Sveučilištu nego Hrvata na Univerzitetu....

User avatar
NIN
Posts: 6190
Joined: 15/02/2006 20:18
Location: Via Lactea, Orion Arm

#24 Re: Dubravko Lovrenović, doktorat gospodina F, intervju

Post by NIN » 24/05/2012 19:33

.

User avatar
NIN
Posts: 6190
Joined: 15/02/2006 20:18
Location: Via Lactea, Orion Arm

#25 Re: Dubravko Lovrenović, doktorat gospodina F, intervju

Post by NIN » 24/05/2012 19:34

Haj'mo malo obnoviti znanje o tome sta je to nacionalizam, iz pera jednog od najvecih majstora rijeci na nasim prostorima - evo sta o toj drustvenoj i intelektualnoj posasti kaze veliki Kis:
Nacionalizam je, pre svega, paranoja. Kolektivna i pojedinačna paranoja. Kao kolektivna paranoja, ona je posledica zavisti i straha, a iznad svega posledica gubljenja individualne svesti; te, prema tome, kolektivna paranoja i nije ništa drugo do zbir individualnih paranoja doveden do paroksizma. Ako pojedinac, u okviru društvenog projekta, nije u stanju da se «izrazi», ili zato što mu taj društveni projekt ne ide na ruku, ne stimuliše ga kao individuu, ili ga sprečava kao individuu, što će reći ne daje mu da dođe do svog entiteta, on je primoran da svoj entitet traži izvan identiteta i izvan tzv. društvene strukture. Tako on postaje pripadnik jedne skupine koja postavlja sebi, bar na izgled, kao zadatak i cilj probleme od epohalne važnosti: opstanak i prestiž nacije, ili nacija, očuvanje tradicije i nacionalnih svetinja, folklornih, filozofskih, etičkih, književnih, itd. Sa teretom takve, tajne, polujavne ili javne misije, N.N. postaje čovek akcije, narodni tribun, privid individuuma. Kad smo ga već sveli na tu meru, na njegovu pravu meru, pošto smo ga izdvojili iz krda, u koje se on sam smestio – ili gde su ga drugi smestili, imamo pred sobom individuu bez individualnosti, nacionalistu, rođaka Žila (Jules).

To je onaj Sartrov Žil, koji je porodična nula, čija je jedina osobina da ume da prebledi na pomen jedne jedine teme: Engleza. To bledilo, to drhtanje, ta njegova «tajna», da ume da prebledi na pomen Engleza, to je jedino njegovo društveno biće i to ga čini značajnim, postojećim: nemojte pred njim pominjati engleski čaj, jer će vam svi za stolom početi namigivati, davaće vam znake rukama i nogama, jer Žil je osetljiv na Engleze, zaboga, pa to svi znaju, Žil mrzi Engleze (a voli svoje, Francuze), jednom rečju, Žil je ličnost, on postaje ličnost zahvaljujući engleskom čaju.

Ovaj i ovakav portret, primenjiv na sve nacionaliste, može se slobodno, a po ovoj shemi, razviti do kraja: nacionalista je, po pravilu, kao društveno biće, i kao pojedinac, podjednako ništavan. Izvan ovog opredeljenja, on je nula. On je zapostavio porodicu, posao (uglavnom činovnički), literaturu (ako je pisac), društvene funkcije, jer su one isuviše sitne u odnosu na njegov mesijanizam. Treba li reći da je on, po opredeljenju asketa, potencijalni borac koji čeka svoj čas. Nacionalizam je, da parafraziram Sartrov stav o antisemitizmu, «potpun i slobodan izbor, globalan stav koji čovek prihvata ne samo prema drugim nacijama nego i prema čoveku uopšte, prema istoriji i društvu, to je istovremeno strast i koncepcija sveta».

Nacionalista je, po definiciji, ignorant. Nacionalizam je, dakle, linija manjeg otpora, komocija. Nacionalisti je lako, on zna, ili misli da zna, svoje vrednosti, svoje, što će reći nacionalne, što će reći vrednosti nacije kojoj pripada, etičke i političke, a za ostale se ne interesuje, ne interesuju ga, pakao to su drugi (druge nacije, drugo pleme). Njih ne treba ni proveravati. Nacionalista u drugima vidi isključivo sebe – nacionaliste. Pozicija, rekosmo li, komotna. Strah i zavist. Opredeljenje, angažovanje koje ne iziskuje truda. Ne samo «pakao to su drugi», u okviru nacionalnog ključa, naravno, nego i: sve što nije moje (srpsko, hrvatsko, francusko...) to mi je strano. Nacionalizam je ideologija banalnosti. Nacionalizam je, dakle, totalitarna ideologija.

Nacionalizam je, uz to, ne samo po etimološkom značenju, još poslednja ideologija i demagogija koja se obraća narodu. Pisci to najbolje znaju. Stoga je pod sumnjom nacionalizma svaki pisac koji deklarativno izjavljuje da piše «iz naroda i za narod», koji svoj individualni glas tobože potčinjava višim, nacionalnim interesima. Nacionalizam je kič (a, da se podsetimo, kič bi se mogao meriti stepenom banalnosti svojih asocijacija – A. Mol.), u srpsko – hrvatskoj varijanti, nacionalizam je borba za prevlast oko licitarskog srca.

Nacionalista, u principu, ne zna ni jedan jezik, niti tzv. varijante, ne poznaje druge kulture – ne tiču ga se. Ali stvar nije tako prosta. Ako i zna neki jezik, što će reći da kao intelektualac ima uvid u kulturno nasleđe neke druge nacije, velike ili male, to mu znanje služi samo tome da uspostavlja analogije, na štetu onih drugih, naravno. Kič i folklor, folklorni kič, ako vam se tako više sviđa, nisu ništa drugo do kamuflirani nacionalizam, plodno polje nacionalističke ideologije. Zamah folklorizma, kod nas i u svetu, nije antropološke prirode, nego nacionalističke. Insistiranje na famoznom coleur locale-u takođe je, ako je izvan umetničkog konteksta, što će reći da nije u službi umetničke istine, jedan od vidova nacionalizma, prikrivenog.

Nacionalizam je, dakle, prevashodno negativitet, nacionalizam je negativna kategorija duha, jer nacionalizam živi na poricanju i od poricanja. Mi nismo ono što su oni. Mi smo pozitivan pol, oni negativan. Naše vrednosti, nacionalne, nacionalističke, imaju funkciju tek u odnosu na nacionalizam onih drugih: mi jesmo nacionalisti, ali oni su to još i više, mi koljemo, kad se mora, ali oni još i više; mi smo pijanci, oni alkoholičari; naša istorija je ispravna samo u odnosu na njihovu, naš je jezik čist samo u odnosu na njihov. Nacionalizam živi od relativizma. Ne postoje opšte vrednosti, estetičke, etičke, itd. Postoje samo relativne. I u tom smislu, u prvom redu, nacionalizam jeste nazadnjaštvo. Treba biti bolji samo od svoga brata ili polubrata, ostalo me se i ne tiče. Skočiti malo više od njega, ostali me se ne tiču. To je ono što smo nazvali strah. Ostali čak imaju pravo da nas dostignu, da nas prestignu, to nas se ne tiče. Ciljevi nacionalizma uvek su dostižni ciljevi, dostižni jer su skromni, skromni jer su podli. Ne skače se, ne baca se kamena s ramena da bi se dostigao svoj sopstveni maksimum, nego da bi se nadigrali oni, jedini, slični a tako različni, zbog kojih je igra i započeta.

Nacionalista se, rekosmo, ne boji nikog, osim svog brata. Ali od njega se boji strahom egzistencijalnim, patološkim: pobeda izabranog neprijatelja jeste njegov apsolutni poraz, ukidanje njegovog bića. Pošto je strašljivac i nikogović, nacionalista ne ističe sebi više ciljeve. Pobeda nad izabranim neprijateljem, onim drugim, jeste apsolutna pobeda. Stoga je nacionalizam ideja beznađa, ideologija mogućne pobede, zagarantovana pobeda, poraz nikad konačan. Nacionalista se ne boji nikoga, «nikoga do Boga», a njegov bog jeste bog po njegovoj meri, bledi rođak Žil, negde za nekim drugim stolom, njegov brat rođeni, isto toliko nemoćan kao i on sam, «ponos porodice», porodični entitet, svesni i organizovani deo porodice i nacije – bledi, blesavi rođak.

Rekli smo, dakle, biti nacionalista znači biti individuum bez obaveze. «To je kukavica koja ne želi da prizna svoj kukavičluk; ubica koji potiskuje svoju naklonost ka ubistvu, nemoćan da je sasvim priguši a koji se, ipak, ne usuđuje da ubije, osim iz potaje ili anonimnosti gomile, ili u nekakvom pravednom ratu. Nezadovoljnik koji u mirnodopsko vreme ne usuđuje da se pobuni iz straha od konsekvenci svoje pobune» - slika i prilika citiranog Sartrovog antisemite. I odakle, pitamo se, taj kukavičluk, to opredeljenje, taj zamah nacionalizma u naše doba? Pritisnut ideologijama, na marginama društvenog kretanja, zbijen i izgubljen među konfrontiranim ideologijama, nedorastao individualnoj pobuni, jer mu je ona uskraćena, individuum se našao u procepu, u praznini, ne učestvuje u društvenom životu a društveno biće, individualista a individualnost mu uskraćena u ime ideologije, i šta mu preostaje drugo nego da svoje društveno biće traži drugde? Nacionalista je refulirani individualista, nacionalizam je refulirani (kolektivni) izraz tog i takvog individualizma, ideologija, i antiideologija...

Danilo Kiš
Ideje, br. 4. za 1973. (intervju)
Čas anatomije, 1978.
Dodao bih da ljudi skloni grupi, u ovom slucaju nacionalizmu, imaju deficit indvidualnosti i cesto su u nemogucnosti pokazati svoje ja, sto bi se moglo protumaciti da oni zapravo nemaju dovoljno hrabrosti se pokazati iliti prezentovati svojoj okolini pa taj defekt ublazavaju identifikovanjem sa grupom - nisam ja, MI smo! Oni tisi i obazriviji ce biti tisi i iznositi svoje nacionalisticke stavove samo povjerenom drustvu dok ce oni intelektualno plitikiji dati sve od sebe da se zna kojoj grupi on ili ona pripada. Postoji vise nacina kako biti sto grlatiji, a onaj nama najpoznatiji je npr. nosenje religijske ili patriotske insignije u obliku nakita, odjece itsl.

Razumijem mnoge koji Fatmira brane jer ga ne znaju dobro kao i to da nisu dovoljno upoznati sa degutantnim tekstovima doticnog, tj. ne poznaju njegovu transformaciju kontra-pro danasnjeg drustveno-religijskog pomodarstva u Bosnjaka. Protiv njega nemam nista protiv jer su i mnogi drugi mijenjali dresove tokom i nakon haosa 90-tih ali sam protiv njegove retorike, narocito onim sto se da vidjeti izmedju redova, kao i kvazinaucnih i nerijetko opasnih tekstova na koje se pale oni sto malo manje gravitiraju ka onoj intelektualnoj sferi svog zivota.

Locked