Država je trebala da zaštiti svoj interes

[Fair Life]

Bosna i Hercegovina, svjesno ili ne, odrekla se vlasničkog udjela u Jadranskom naftovodu
koji je kasnih 70-ih godina gradila sa Hrvatskom, Srbijom i Crnom Gorom i time izgubila milijarde dolara!
...

[senada]

Bosna i Hercegovina, svjesno ili ne, odrekla se vlasničkog udjela u Jadranskom naftovodu
koji je kasnih 70-ih godina gradila sa Hrvatskom, Srbijom i Crnom Gorom i time izgubila milijarde dolara!
...

Nisu se tajkuni dzaba odrekli "nicega".Za uzvrat su otvorili banke, vile, brodove, jahte, hotelske komplekse itd. na obalama Jadranskog i drugih mora i okeana, ,...od Dubrovnika, Zaostroga, Sibenika, Cavtata, Rovinja,... preko Sejselskih, Kanarskih otocja, pa preko Bahama do poznatih tajkunskih Kajmanskih utocista, itd.,... na kojima bi im i te kako mogli pozavidjeti najbogatiji ljudi svijeta.
No, svim tim velepatriotama jos krajem sedamdesetih rat trebao k'o kec na njihove banke.

[zlatiborka]

Muharem Cero: "Terzić laže, "Janaf" je priča koju je krio ispod ćilima"

Nije istina da bivši šef državne vlade Adnan Terzić nije znao ništa o državnom vlasništvu u Jadranskom naftovodu ("Janaf"), kaže Muharem Cero, član Komisije za državnu imovinu BiH.

Notorna laž

"Da budem do kraja jasan i grub: Terzić iznosi notornu laž, kazujući kako se pitanje vlasništva države BiH na dijelu "Janafa" nije otvaralo i da ga niko o tome nije informirao. Stvari su išle ovim redom: pisao mu je Džemail Vlahovljak o tome, ja sam najmanje šest puta usmeno govorio i predlagao mu da poduzme što je u njegovoj nadležnosti kako bi zaštitio dio državnog imetka na "Janafu", Džemaludin Mutapčić mu je u dva navrata pisao o tome. To je istina", kaže Cero.

Terzić je jučer za naš list ustvrdio kako mu nikada niko nije "Janaf" spominjao u kontekstu zaštite državne imovine.

"Sve da mu niko to nije i govorio - a jeste - on je to morao učiniti, jer je za to imao dovoljno jak pravni osnov. Naime, još 2002. godine oba doma državnog Parlamenta usvojili su Sporazum o sukcesiji imovine bivše SFRJ. Shodno odredbama tog Sporazuma, na izvršnoj je vlasti bila zadaća - a na čelu joj je bio Terzić - provođenja, tzv. prvog knjiženja. To znači da je Terzić trebao, ako ne i morao, dati nalog Pravobranilaštvu BiH da uradi popis državne imovine i nakon toga uknjiži je kao državnu svojinu", konstatuje Cero za "Dnevni avaz".

Vrijeme vladavine

On je uvjeren da je "sve Terzić znao i sve uporno i svjesno gurao pod ćilim".

"Riječju, "Janaf" je tek jedna od priča koje je Terzić krio pod ćilim. Uvjeravam vas da će nastavak priče o "Janafu" na vidjelo iznijeti i niz drugih priča o državnoj svojini. A sve su se događale u vrijeme vladavine Adnana Terzića", smatra Muharem Cero.

Šta nije uradila Ljerka Marić

"Nije Terzić jedini krivac za to što se o državnoj imovini, ne samo u "Janafu", nije na adekvatan način pazilo. Naime, zadaća Ljerke Marić, bivše ministrice finansija i trezora BiH, bila je oformiti sektor za sukcesiju. Nikada taj sektor nije oformljen. Jedino se spominjao unutar njenog ministarstva i to u "papiru" kojim se reguliše sistematizacija", otkriva Cero.

(avaz.ba)

[Zavatoni]

A da mozda u svemu energoinvestovi ortaci nisu cekali da otkupe energoinvest (bilans trenutnog stanja 130 miliona maraka), pa da onda sudski dobiju svojih 33% JANAF-a (trenutna vrijednost oko 500 miliona) i retroaktivno prihod za posljednjih 15-ak godina.

Oni posjeduju dokumentaciju da su to oni gradili (svaka im cast sto su to sacuvali), ali malo je sramota na taj nacin pljackati drzavu koja im je vlasnik.

Ako sam u pravu dionica energoinvesta nakon prodaje ne bi skocila 5 puta nego jedno 20-ak puta (sad sam poceo lupati ). A tek kad bi se pocele otkrivati stvari oko Energomexa i slicnih filijala Energoinvesta po svijetu....

[Downunda]

U državim institucijama još uvijek sjede ljudi koji BiH i ne smatraju svojom domovinom i gledaju kako da je i ekonomski unište ne bi li ekonomski postala zavisna o Srbiji tj. Hrvatskoj, tako da me ništa ne čudi.
Još uvijek su "Kraš" i "Vojvođnsko žito" "domaći proizvodi" za mnoge, tako da .......
O Terzićevoj sposobnosti se manje-iše sve zna, a vjerovatno ćemo u budućnsti saznati i gore stvari

[Fair Life]

U državim institucijama još uvijek sjede ljudi koji BiH i ne smatraju svojom domovinom i gledaju kako da je i ekonomski unište ne bi li ekonomski postala zavisna o Srbiji tj. Hrvatskoj, tako da me ništa ne čudi.
Još uvijek su "Kraš" i "Vojvođansko žito" "domaći proizvodi" za mnoge, tako da .......
O Terzićevoj sposobnosti se manje-iše sve zna, a vjerovatno ćemo u budućnsti saznati i gore stvari

Nije bas kako ti pises.

Bezbroj je svjezih primjera gdje oni kojima su grudi poplavile od patriotskog busanja i koji se Bosni zaklinju k'o majci... drpaju da dusa boli, a nemaju ni sa Hrvatskom kao ni sa Srbijom nista zajednicko.

Recimo ministar Hadzipashic...

[/size]Kriminal i privatizacija: Ahmet Hadžipašić i Hamzalija Ibrić Jata suvlasnici preduzeća ŽGP d.d. Zenica

Tajkun i premijer preuzeli firmu od odsutne države

Nakon što predstavnici države kao većinskog vlasnika nisu došli ni na ponovljenu Skupštinu dioničara, manjinski vlasnici su sami donijeli odluku koja je jednom od njih omogućila da postane većinski vlasnik preduzeća ŽGP d.d. Zenica. Među manjinskim dioničarima, koji su odlučili na štetu odsutne države, bili su Ahmet Hadžipašić, federalni premijer i Hamzalija Ibirić Jata, omiljeni poduzetnik bošnjačkog člana Predsjedništva. Nakon šest godina privatizacijskih sporova i skandala, tajkun i premijer su se dočepali firme

Bez saglasnosti države kao vlasnika 67 posto dionica, federalni premijer Ahmet Hadžipašić, Hamzalija Ibrić Jata i drugi manjinski suvlasnici preduzeća ŽGP d.d. Zenica donijeli su krajem jula 2006. odluku kojom je učešće državnog kapitala u ovoj kompaniji umanjeno za polovinu. Hadžipašić i Ibrić su u tom trenutku, zajedno sa drugim malim dioničarima, bili u posjedu svega 31,92 posto dionica. Nakon što predstavnik države kao većinskog vlasnika nije došao ni na drugu Skupštinu dioničara Društva za građevinske radove i usluge, manjinski vlasnici su sami donijeli odluke kojima je Jatino preduzeće HCC postalo većinski vlasnik ove zeničke kompanije. Federalna komisija za vrijednosne papire je prihvatila takvo glasanje kao zakonito.

Kantonalne vlasti u Zenici tvrde da niko za tu promjenu nije znao. Ahmet Begagić je, kao direktor Kantonalne agencije za privatizaciju u Zenici, zatražio 5. februara ove godine od Komisije za vrijednosne papire Federacije BiH "obavijest i mišljenje o provedenoj proceduri upisa vlasništva u društvu ŽGP Zenica". Zatraženi su "dokumenti na osnovu kojih je smanjen državni kapital u vlasništvu Vlade Ze-do kantona u ovom preduzeću, a povećan kapital privatnog preduzeća Highway Construction Company d.o.o. Sarajevo (HCC)". Ključni dokument koji mu je nedostajao jest zapisnik sa sjednice Skupštine društva iz kojeg bi se vidjelo ko je i kako izglasao odluku koja je umanjila državni, a povećala kapital preduzeća HCC.

Policija nije nadležna Kantonalne vlasti u Zenici su još ranije zatražile intervenciju Kantonalnog tužilaštva i Finansijske policije kako bi se izvršila revizija poslovanja preduzeća ŽGP d.d. Zenica. "Nastala je situacija u kojoj niko ne vrši obaveze i prava vlasnika kapitala, odnosno nadzor nad radom upravljačke strukture društva", upozorila je Vlada Zeničko-dobojskog kantona. "Pokušavali smo da zakažemo sjednicu Skupštine dioničkog društva, ali nismo uspjeli", kaže sekretar Ministarstva prometa na čijem čelu je bio i ostao Nermin Mandra (SDA, Kakanj).

Salih Beganović, direktor preduzeća ŽGP Zenica, odbio je razgovor s novinarom Dana uz poruku preko sekretarice da sve odgovore potražimo u Agenciji za privatizaciju. U Agenciji za privatizaciju u Zenici kažu da oni nisu ništa znali o posljednjoj promjeni. U Vladi Ze-do kantona tvrde da niko nije bio prisutan na Skupštini u ime države, kao većinskog vlasnika preduzeća. "Državni kapital je smanjen sa 67 na 29,15 posto a da se o tome država nikada nije izjasnila", kaže sekretar Ministarstva prometa u Kantonalnoj vladi, odbijajući da bude imenovana.

Kombinovanje bez kraja Privatizacija ovog preduzeća traje već šest godina. Na početku procesa, Agencija za privatizaciju se odlučila za takozvani "kombinovani metod" privatizacije. Prema tom modelu, 33 posto preduzeća je dato na privatizaciju putem javnog upisa dionica, a 67 posto putem javnog tendera. Već u drugom krugu prvog talasa privatizacije, preduzeće je dobilo 12 pojedinačnih dioničara. Među njima su se izdvajali Mustafa (Šahbaza) Ibrić sa 27,74 posto dionica u vrijednosti od 341.582 KM i Ahmet (Safeta) Hadžipašić sa 3,7 posto dionica u vrijednosti od 45.544 KM. Preostalih 10 vlasnika je imalo po manje od jednog procenta dionica.

Većinski dio od 67 posto kapitala prodavan je putem javnog tendera, na kojem su se javila dva preduzeća iz Zenice - Geosonda i Kalen. "Agencija je prvo izabrala kao najpovoljniju ponudu preduzeća Geosonda, ali je konačno, nakon žalbe i nove procedure, kao većinski vlasnik izabrano preduzeće Kalen", objašnjavaju u Agenciji za privatizaciju. Nakon plaćanja kupoprodajne cijene, Agencija za privatizaciju je 22. januara 2003. odobrila upis izvršene privatizacije u sudski registar. Upisani su kao suvlasnici i Kalen sa 67 posto kapitala privatiziranog putem tendera i 12 dioničara sa ukupno 33 kapitala privatiziranog javnim upisom dionica.

Uskoro su uslijedile brojne tužbe, protivtužbe i sudski sporovi koji ni do danas nisu okončani. Prvo je Agencija kao prodavac državnog kapitala 14. juna 2004. jednostrano raskinula ugovor sa Kalenom o privatizaciji preduzeća ŽGP Zenica, uz obrazloženje da Kalenkao kupac nije ispunio ugovorne obaveze. Ministarstvo prometa Vlade Zeničko-dobojskog kantona je 3. septembra 2004. odbilo Kalenovu žalbu kao neosnovanu. Na osnovu toga je Agencija dala naloge za prijenos 67 posto kapitala ŽGP-a sa Kalena na Vladu Zeničko-dobojskog kantona.

Kantonalni sud u Zenici je potom 4. januara 2005. poništio ove odluke Agencije, čime je vraćen na snagu ugovor između Agencije i Kalena o kupoprodaji kapitala u ŽGP-u. U Agenciji je održana usmena rasprava 28. jula 2006. na kojoj su bili prisutni predstavnici Agencije, Kalena i ŽGP-a. Posebna komisija Agencije je zaključila 11. augusta da preduzeću Kalen treba omogućiti ponovni upis vlasništva nad kapitalom u ŽGP-u Zenica pa tek onda u posebnom postupku raspraviti da li je održiv ugovor između Agencije i Kalena o kupoprodaji 67 posto kapitala u ŽGP-u.

Kasim Krehić kao vlasnik preduzeća Kalen i dalje tvrdi da je ključna nezakonitost u cijelom slučaju bila ispisivanje Kalenovog udjela kapitala u ŽGP-u iz Registra vrijednosnih papira, bez konačne sudske odluke o raskidu kupoprodajnog ugovora između Agencije i Kalena. U Agenciji priznaju da je to bila njihova greška, ali da je više nisu uspjeli ispraviti jer zbog žalbe preduzeća njihov zaključak, kojim priznaju tu grešku, nikada nije postao pravosnažan.

Nadležno ministarstvo Kantonalne vlade nije do danas odlučilo o žalbi preduzeća ŽGP na taj zaključak Agencije kojim se nalaže ponovno uvođenje Kalena kao vlasnika 67 posto dionica i obnavljaju pregovori o ispunjavanju kupoprodajnog ugovora. U međuvremenu je sredinom januara 2007. i Općinski sud u Zenici na zajedničku tužbu koju su podnijeli HCC d.o.o. u vlasništvu Hamzalije Ibrića, Mustafa Ibrić i Sindikat preduzeća ŽGP d.d. Zenica "utvrdio da je raskinut Ugovor između Agencije i Kalena o kuprodaji 67 posto kapitala predzeća ŽGP d.d. Zenica zbog neispunjenja ugovornih obaveza".

Bratska prodaja Dok su država i Kalen vodili sudske sporove, unutar već privatiziranog preduzeća odvijale su se brojne promjene. Prvo je Mustafa Ibrić prodao najveći dio svojih dionica preduzeću HCC, čiji je vlasnik njegov poznatiji brat Hamzalija Ibrić Jata. Mustafa Ibrić je nadležan za sektor transporta u srebreničkom preduzeću Jata d.o.o i spremno je odgovorio na pitanja novinara o načinu privatizacije zeničkog preduzeća ŽGP d.d. "Da, ja sam prodao najveći dio svojih dionica u tom preduzeću na Sarajevskoj berzi. Kupac je bilo preduzeće HCC. Hamzalija Ibrić je moj brat", potvrdio je Mustafa Ibrić u telefonskom razgovoru.

Prema podacima sa Sarajevske berze, zaista je 3. septembra 2004. izvršena aukcijska prodaja 32.894 dionice sa pravom glasa po vrijednosti od 290 KM po dionici. Tako je HCC postao vlasnik 26,7 posto dionica. Potom je 9. decembra 2006. neko prodao 593 dionice po cijeni od 13 KM po dionici. Bio je to zaista veliki pad vrijednosti dionica ovog preduzeća. Oba datuma prodaje dionica na berzi su bila od značaja za proces privatizacije ovog preduzeća. Prva prodaja je izvedena 3. septembra 2004., na dan kada je Ministarstvo za promet Zeničko-dobojskog kantona svojim rješenjem odbilo Kalenovu žalbu. Druga prodaja je izvedena nakon što je u Registar vrijednosnih papira uvedena i druga emisija dionica.

Na osnovu kupovine dionica od brata, Hamzalija Ibrić Jata je kao vlasnik i direktor preduzeća HCC postao i član Nadzornog odbora preduzeća ŽGP d.d. Zenica. Prema zapisniku sa sjednice Skupštine dioničara, Ibrić je kao dioničar i član Nadzornog odbora ponudio ulaganje u preduzeće ŽGP d.d. Zenica 18. jula 2006. na sjednici Nadzornog odbora. "Istakao je da zbog toga što ŽGP nije imao u svom vlasništvu betonaru ili asfaltnu bazu, na prošlom tenderu Ze-do kantona ispali smo u kvalifkacijama za poslove vrijedne 6 miliona KM", navodi se u zapisniku.

Na prijedlog Nadzornog odbora, na Skupštini društva od 25. jula 2006., donesena je odluka o povećanju osnovnog kapitala preduzeća. Na toj skupštini nije bio prisutan niko iz Vlade Zeničko-dobojskog kantona, potvrdio je u izjavi za Dane Mustafa Ibrić, kao jedan od prisutnih dioničara. "Zvali smo ih više puta, ali nisu odgovarali na poziv. Potpuno je zakonita odluka u slučaju da je donese više od 30 posto dioničara i mi smo to uradili", objašnjava Ibrić.

U Vladi Zeničko-dobojskog kantona, njen premijer Miralem Galijašević nije imao vremena da primi novinara Dana na razgovor. Uputio je novinara na sekretara u Ministarstvu prometa jer je ministar Nermin Mandra odsutan. Ovo ministarstvo je bilo nadležno za nadzor nad radom preduzeća ŽGP d.d. Zenica, kao preduzeća u državnom većinskom vlasništvu. "Niko iz Vlade Zeničko-dobojskog kantona nije bio prisutan donošenju odluke koja je omogućila da bude smanjen državni kapital u preduzeću ŽGP d.d. Zenica", rekao je sekretar Ministarstva, odbijajući da bude imenovan.

Premijerov glas Osnovni kapital preduzeća ŽGP d.d. Zenica je povećan, prema obrazloženju datom u odluci, u cilju normalizacije poslovanja društva na tržištu. Tvrdi se da je preduzeće u izuzetno teškoj situaciji zbog dugova za plate zaposlenicima, dugovanja za PIO, te obaveza prema dobavljačima i slično. Osnovni kapital koji je do tada iznosio 1,2 miliona KM uvećava se ovom odlukom za još 1,6 miliona KM "emisijom novih dionica koje će se plaćati prenosom stvari u Društvo putem zatvorene prodaje". Tako je i urađeno. Prema dostupnoj dokumentaciji HCC je prenio u ŽGP asfaltnu bazu, pet teretnih vozila i jedan valjak. Te stvari su procijenjene ukupno na 1.598.649 KM i plaćene dionicama preduzeća.

Iako nije bio prisutan, sa ovakvim smanjenjem državnog kapitala bez prisustva predstavnika države, bio je upoznat federalni premijer Ahmet Hadžipašić. "Još od ranije, opunomoćen sam da zastupam Ahmeta Hadžipašića kao dioničara sa 3,7 posto dionica u ovom preduzeću", objašnjava Raif Seferović, predsjednik Nadzornog odbora preduzeća ŽGP d.d. Zenica. Na pitanje kako je glasao na Skupštini dioničara, Seferović odgovara protivpitanjem kako može glasati za odluku koju je sam predložio. "Naravno, glasao sam za tu odluku", kaže Seferović, potvrđujući da je Hadžipašić bio upoznat sa odlukom o povećanju osnovnog kapitala u preduzeću ŽGP d.d. Zenica i da je po njegovoj instrukciji i u njegovo ime glasao za tu odluku.

"Uveliko se priča o koridoru. Zanimao nas je i Zeničko-dobojski kanton. To je razlog što smo našli svoj interes za kupovinu dionica ovog preduzeća", objašnjava Hamzalija Ibrić Jata, vlasnik preduzeća HCC, interes ove kompanije za kupovinu dionica ŽGP d.d. Zenica koje su bile u vlasništvu njegovog brata Mustafe Ibrića. Prema njegovom tumačenju, nema ništa ni sporno niti nezakonito, nego samo Dani traže nešto loše. "Sve je urađeno u skladu sa zakonom. Kada se zakazuje skupština nekog dioničkog društva, zakaže se njeno održavanje u sredstvima informisanja. Dakle, svi su mogli znati za održavanje Skupštine. Oni se u Vladi i Agenciji ne mogu vaditi na to da nisu znali, jer je poziv i objavljen u novinama i dostavljen njima. Oni su od prve privatizacije to opstruirali", kaže Hamzalija Ibrić Jata.

Predsjednik Komisije za vrijednosne papire Federacije BiH Hasan Ćelam je na upit Dana odgovorio pismom u kome stoji da je Komisija jednoglasno donijela rješenje o upisu povećanja osnovnog kapitala "na temelju dostatne i zakonite dokumentacije podnesene od strane emitenta". Navodi se osam formalnih uslova za prijavu zatvorene prodaje dionica u nekom dioničkom društvu. Takođe se tvrdi da je "odluka Skupštine Dioničkog društva ŽGP Zenica donesena u skladu sa Zakonom o privrednim društvima". U zapisniku sa ove skupštine se vidi da iako država, kao u tom trenutku većinski vlasnik 67 posto kapitala ovog preduzeća, nije bila prisutna, manjinski vlasnici su donijeli odluku kojom je jedan od njih postao većinski vlasnik preduzeća. I Ibrić i Hadžipašić su glasali putem punomoćnika.

[Edit]

Ima li ova drzava drzavnog tuzioca,m unutrasnju kontrolu rada dravnih sluzbenika ili bilo koga odgovornog da provjerava zloupotrebe i unistavanje drzavne imovine...??

[Drvosjeca iz Dejcica]

Ja u zadnjih mjesec dana osjecam mucnicu i gorcinu u stomaku, sto zbog pregovora o reformi policije, otimanja BH otoka i kao slag na torti ovo sa "JANAF-om". Ne mogu da vjerujem da i ovo malo jada od zemlje sto imamo vode totalne neznalice i prodavaci magle.

[zlatiborka]

Ja u zadnjih mjesec dana osjecam mucnicu i gorcinu u stomaku, sto zbog pregovora o reformi policije, otimanja BH otoka i kao slag na torti ovo sa "JANAF-om". Ne mogu da vjerujem da i ovo malo jada od zemlje sto imamo vode totalne neznalice i prodavaci magle.

Ima toga jos.....

KAKO JE HRVATSKA PRISVOJILA JANAF : PRAVNO NASILJE HRVATSKE

Friday, 23.03.2007.

Nakon što je u pretprošlom broju Slobodna Bosna raskrinkala Dodikove zakulisne igre oko JANAF-a, Slobodna Bosna ide korak dalje: prvi put objavljuje autentični izvadak iz registra Privrednog suda Rijeka koji ...

... nedvojbeno svjedoči da je sarajevski Energoinvest idealni suvlasnik 33,3 posto dionica u JANAFU

Prvi dio priče o Jadranskom naftovodu - JANAF-u - koju je isprovocirala Slobodna Bosna tekstom od prije petnaestak dana, okončan je happy endom: Vijeće ministara BiH jednoglasno je usvojilo zaključak da se iz privatizacije naftne industrije Republike Srpske izuzme JANAF i da se njegova sudbina razriješi u okviru bilateralnog imovinskog sporazuma BiH i Hrvatske. No, samo sat-dva nakon što je predsjedavajući Vijeća ministara BiH Nikola Špirić sav ozaren saopćio javnosti sretni ishod višesedmične “naftne drame”, njegov partijski (a i šire!) šef Milorad Dodik najavio je da će hitno otputovati u Zagreb i s hrvatskim predsjednikom Stjepanom Mesićem, pored ostalog, razgovarati i o sudbini JANAF-a.

OTKAZAN SASTANAK MESIĆA S DODIKOM
Dodik je priznao da je kupoprodajnim ugovorom ruskoj kompaniji Zarubežnjeft obećao pravo preče kupovine udjela u JANAF-u - “pod uslovom da Republika Srpska ostvari određena prava na JANAF-u”. Sada je međutim izvjesno da ta prava neće pripasti Republici Srpskoj te da će se o sudbini JANAF-a ubuduće razgovarati na međudržavnoj razini, budući da je BiH (a ne entiteti) s Hrvatskom potpisala međudržavni Sporazum o sukcesiji bivše Jugoslavije kojim je, pored ostalog, reguliran i status imovine bivših yu republika. Dodik je kod Mesića trebao otputovati u srijedu, 21. marta, ali nekoliko sati prije odlaska iz njegovog kabineta kratko je i bez obrazloženja saopćeno da je sastanak u Zagrebu otkazan te da Dodikov i Mesićev kabinet “pokušavaju usuglasiti novi termin”. Upućeni međutim tvrde da je sastanak u Zagrebu otkazao hrvatski predsjednik Stjepan Mesić kojem novonastali kontekst nikako ne dopušta da o sudbini JANAF-a pregovara s entitetskim premijerom Miloradom Dodikom. Mesić je naime u hrvatskoj javnosti označen kao glavni zagovornik rusko-hrvatskog projekta Družba Adria kojim se predviđa izvoz ruske nafte u Evropu preko JANAF-a. Treba naime imati u vidu i važnu činjenicu da je Zarubnježeft, kupac naftne industrije Republike Srpske, preduzeće u stopostotnom vlasništvu ruske vlade i da upravo preko te kompanije Rusija nastoji osigurati stratešku poziciju na regionalnom naftnom tržištu. (U slobodnom prijevodu s ruskog, Zarubežnjeft znači - nafta s druge strane granice).

DOKUMENTOM NA DOKUMENT


U svakom slučaju, prvi dio priče oko Janafa okončan je sretno: ruska kompanija Zarubežnjeft dobila je četverogodišnje pravo da na tržištu BiH prodaje ekološki štetnu naftu s visokom koncentracijom sumpora, dok je Vijeće ministara BiH sarajevskom Energoinvestu priznalo vlasničko pravo u JANAF-a.


No, drugi dio priče bit će puno kompliciraniji i neizvjesniji budući da hrvatska strana to pravo sarajevskom Energoinvestu rezolutno osporava.
Slobodna Bosna uspjela je doći u posjed dva ključna dokumenta koji, jedan naspram drugog, Hrvatska i BiH potežu u sporu oko suvlasništva u JANAF-u.
Naime, tvrdnju o nespornom hrvatskom vlasništvu nad JANAF-om hrvatska strana potkrepljuje sudskim dokumentom (“povijesni izvadak iz sudskog registra”) Trgovinskog suda Zagreb u kojem jasno piše da je JANAF dioničko društvo u većinskom vlasništvu (preko 50 posto) Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i u kojem se sarajevski Energoinvest, kao ni ostakli raniji suvlasnici JANAF-a, uopće ne spominje!


Na drugoj strani, takvom dokumentu Energoinvest suprotstavlja nešto stariji sudski izvadak Okružnog privrednog suda iz Rijeke datiran na 29.8.1984. godine u kojem također jasno piše da je JUNAF - Jugoslovenski naftovod - u vlasništvu triju kompanija: Energoinvesta, INA-e i Naftagasa koje su naftovod izgradile udruživanjem sredstava. Svaka kompanija na ime osnivačkog kapitala u JUNAF je uložila po 15 miliona dolara, te preuzela obavezu vraćanja kredita preko finansijskog aranžmana “prazno za puno” koji je definiran Ugovorom o dugoročnom prijevozu nafte potpisanim u Zagrebu 1980. godine između tri osnivača i tadašnje Radne organizacije Junaf. U 16. članu ovog Ugovora precizirano je da će rafinerije (među njima i Rafinerija B. Brod - u to vrijeme OOUR u sastavu Energoinvesta) redovno plaćati transport nafte po sistemu “prazno za puno” i to “bez obzira na stvarni stupanj iskorištenosti naftovoda” kako bi se “iz tako ostvarenog dohotka otplaćivali anuiteti koji se ne mogu pokriti iz obračunate amortizacije”. Jasno je dakle da je kredite za izgradnju naftovoda vraćao JUNAF, ali tako što su rafinerije plaćale fiksni iznos za transfer nafte koji je realno bio neuporedivo manji.

ENERGOINVEST TRAŽI NAGODBU


Slobodna Bosna došla je u posjed oba sudska izvatka koji se, jasno, međusobno potiru. No, u sarajevskom Energoinvestu ističu kako je vlasnička situacija u JANAF-u potpuno jasna i da naknadno brisanje Energoinvesta iz posjedovnih sudskih knjiga predstavlja svojevrsno pravno nasilje. Naime, Sporazumom o sukcesiji potpisanim u Beču 2001. godine nasljednice bivše SFRJ međusobno su se obavezale zaštititi i vratiti imovinu bivših jugoslavenskih republika pri čemu se sve pravne radnje nad imovinom drugih republika nastale nakon 31. decembra 1990. godine “smatraju ništavnim”. Preimenovanje JUNAFA u JANAF, brisanje ranijih suvlasnika i upisivanje novih, u pravnom smislu nema nikakvog značaja, tvrde u sarajevskom Energoinvestu, uz napomenu da je Sporazum o sukcesiji potpisan između bivših jugoslovenskih republika pravno stariji od nacionalog zakonodavstva.
U svakom slučaju, i za BiH i za Hrvatsku, tvrde u Energoinvestu, bilo bi bolje ukoliko bi se suvlasništvo u JANAF-a riješilo prihvatljivim sporazumom i nagodbom zainteresiranih strana, no ističu da će u suprotnom, ako sporazum izostane, zaštitu vlasničkih prava zatražiti pred međunarodnim sudom.

LOŠA PREGOVARAČKA POZICIJA BiH


Pregovaračke pozicije BiH u ovom trenutku, međutim, nisu nimalo sjajne. Hrvatska naime nije pretjerano zainteresirana za reguliranje imovinskih odnosa budući da je tokom ranijih godina i bez imovinskog sporazuma ostvarila glavninu prijeratnih vlasničkih prava u BiH. Uspjela je povratiti većinu svoje imovine (osobito na prostoru Federacije BiH) te imovinskih prava proisteklih iz prijeratnog ulaganja u energetski sektor. Prije četiri godine Elektroprivreda BiH potpisala je s Hrvatskom elektroprivredom petogodišnji ugovor o isporuci električne energije po iznimno niskoj cijeni (duplo nižoj od tržišne!) te će na taj način Hrvatskoj vratiti sva prijeratna ulaganja u termoelektrane Tuzla i Kakanj. Osim toga, hrvatska naftna kompanija INA vratila je sve benzinske pumpe u Federaciji BiH, a u međuvremenu je uspjela preuzeti i Energopetrol, najvećeg bh. naftnog distrubitera, čime je praktično zadobila polumonopolski položaj na naftnom tržištu Federacije BiH. U takvim uvjetima teško je očekivati hrvatsko popuštanje oko JANAF-a. Jednostavno, Hrvatska za to nema interesa, a BiH u rukama nema skoro nikakvih argumenata kojima bi Hrvatsku prisilila na popuštanje.
Nasuprot BiH, pregovaračka pozicija Srbije neuporedivo je jača. Na hrvatsko osporavanje suvlasništvu u Janafu, Srbija je uzvratila istom mjerom: sve nekadašnje Inine pumpe u Srbiji davno je objedinila u novu kompaniju Beopetrol koju je u međuvremenu prodala ruskom Lukoilu za 117 miliona eura! Također, Srbija duguju Hrvatskoj preko 200 miliona eura na ime prijeratnih ulaganja Hrvatske u termoelektrane Srbije. U takvoj poziciji, Srbija je isključivo zainteresirana da s Hrvatskom pregovara o cijelom energetskom sektoru a nikako parcijalno, kako je to uradila razjedinjena i obezglavljena vlast BiH.


Kako je izbrisan Energoinvest
DIONICE ENERGOINVESTA DODIJELJENE MIROVINSKOM FONDU


Ugovorom o osnivanju JUNAF-a 1974. godine precizirano je da ni jedna ugovorna strana nema pravo jednostrano mijenjati odredbe osnivačkog ugovora kao ni vlasničku strukturu u JUNAF-u. Uprkos toj odredbi, početkom 1991. godine hrvatska Vlada je naložila da se iz sudskog registra izbrišu dva od tri ranija vlasnika: Energoinvest i Naftagas. Taj zadatak, koji u Energoinvestu kvalificiraju kao pravno nasilje, u ime Vlade Hrvatske realiziralo je Ivan Jarnjak, ratni ministar hrvatske policije, koji je potom nekoliko godina zaredom sjedio u Upravnom odboru JUNAF-a-odnosno JANAF-a- kako glasi skraćeni naziv naftovoda otkada je prefiks Jugoslavenski promijenjen u Jadranski.
Pored Jarnjaka, u ovoj operaciji učestvovalo je još nekoliko istaknutih HDZ-ovih kadrova poput Vesne Trnokop-Tante i Željka Tomšića koji su kao i Jarnjak posljednjih godina sjedili na dvije stolice: u Vladi Hrvatske i Upravnom odboru Janafa. Upravo je Tomšić danas najglasniji u osporavanju Energoinvestovog suvlasništvo u JANAF-u!


Tragična neodgovornost političke elite BiH
IMOVINA BIH U SRBIJI I HRVATSKOJ - NIČIJA I SVAČIJA


Sporazum o sukcesiji bivše Jugoslavije potpisan je u Beču sredinom 2001. godine a u Parlamentu BiH usvojen je krajem 2002. godine. Za pune četiri godine Vijeće ministara BiH nije uspjelo ni popisati imovinu BiH u drugim jugoslovenskim republikama niti usuglasiti strategiju njenog vraćanja prijeratnim vlasnicima. U međuvremenu, BiH je ostala bez vrijednih nekretnina, osobito u Srbiji i Hrvatskoj. Dio nekretnina jednostavno je prepisan na nove vlasnike (kao u slučaju JANAF-a) dok je najveći dio ilegalno i u bescjenje rasprodala odmetnuta i korumpirana politička elita BiH. Prema najgrubljim procjenama, imovina BiH u Hrvatskoj vrijedi više od milijardu eura, no danas su od te silne imovine ostale samo mrvice. Izuzev JANAF-a koji je ostao kao posljednji krupniji zalogaj.

slobodna bosna

[uvjek dobar gost]

Upravo neznalice i LOPOVČINE.....

Ako niste znali... u Foči, Ustikolini, Varešu, Vičegradu, Olovu, Rudom.... ma i u cijelom Srednjobosanskom kantonu nepostoji zadruga koja je okrenuta ratarima, stočarima, čak ni mljekare više ne plaćaju premije za mlijeko....ljudi su prepušteni sami sebi... niko ne stoji iza njih....
Nek mi neko objasni kako i šta..... proizvodni kapaciteti ne rade, ljude se laže, bivaju prevareni i šta sve ne...

A lopovi ih obilaze samo uoči izbora..... bruka i sramota..... svi su oni ista banda....!!!!

[_BosanaC]

Upravo neznalice i LOPOVČINE.....

Ako niste znali... u Foči, Ustikolini, Varešu, Vičegradu, Olovu, Rudom.... ma i u cijelom Srednjobosanskom kantonu nepostoji zadruga koja je okrenuta ratarima, stočarima, čak ni mljekare više ne plaćaju premije za mlijeko....ljudi su prepušteni sami sebi... niko ne stoji iza njih....
Nek mi neko objasni kako i šta..... proizvodni kapaciteti ne rade, ljude se laže, bivaju prevareni i šta sve ne...

A lopovi ih obilaze samo uoči izbora..... bruka i sramota..... svi su oni ista banda....!!!!

Zato je Ustikolina opstina I kompletno pucanstvo zivi na opstinskim jaslama A onaj zizo sto ima onu veliku bijelu kucerinu hostira kod sebe sve moguce i nemoguce institucije i uzima im kiriju