Basta wrote:melbaa wrote:Oni kojima ovaj datum, vrijeme o kojemu mi govorimo sa sjetom i nostalgijom, nista ne znaci i smatraju da smo mi ublehe ...
neka napreve poredjenje ....
U Ono Doba u vrticu nisu maltretirali djecu vjeronaukom nego su ih tome ucili njihovi roditelji a islo se u mejtef i u crkvu na vjeronauku.
U Ono Doba nisu roditelji strahovali kako ce im djeca otici i vratiti se iz skole.
U Ono Doba svi koji su zeljela isli su na sutdij. A i danas rasuti sirmo svijeta vaze za dobre strucnjake.
U Ono Doba lijecnici su lijecili savjesno pacijente.
U Ono Doba lumpovali smo po cijelu noc a da se nismo plasili da nas neko ne zaganja pistoljima ili nozevima.
U Ono Doba putovali smo sa rancima na ledjima svuda, svuda....
U Ono Doba moj drug veli da je bez problema mogao prespavati u parku (samo ako ne naleti na milicionera).
U Ono Doba nije bilo ovoliko saobracajnih nesreca po gradu.
U Ono Doba nije nisu krali automobile.
U Ono Doba nisu se obijali stanovi i kuce kao danas.
U Ono Doba nije bilo bolesne djece kojima je lijecenje zavisilo od skupljanja donacija od obicnih ali humanih ljudi.
U Ono Doba sa crvenim pasosem isli smo svuda samo bi kupili kartu za prevoz ako nismo isli autostopom.
U Ono Doba penzioneri nisu kopali po kontejnerima.
U Ono Doba radnici su radili a nisu strajkovali.
U Ono Doba nije bilo nepisemnih mladih ljudi.
U Ono Doba ljudi nisu bili u kolektivnoj depresiji.
U Ono Doba slobodno smo hodali po planinskim putevima i kozijim stazama.
U Ono Doba cijela nacija je navijala za reprezetaciju nase zemlje a ne susjedne.
U Ono Doba smo isli na utakmice a poslije njih se citavi i zdravi vracali kucama.
U Ono Doba smo putavali vozovima.
U Ono Doba smo isli po komsiluku na baklave za Bajrame, djeci djelili sarena jaja za Uskrs/e.
U Ono Doba milicioner na ulici bi me zastitio.
U Ono Doba djeca su u mahali organizirali akcije skupljanja starog papira.
U Ono Doba isli smo na radne akcije i tamo se druzili.
U Ono Doba nije ovoliko bilo sirotinje.
U Ono Doba smo imali brdo prijatelja.
U Ono Doba smo bili sretni iako nismo vozili bijesna auta.
U Ono Doba smo bili ...... sve sto nismo danas.
Uceci vjeronauk djeca se od malena uce svom identitetu. Dakle uce da su Bosnjaci, uce osnove Islamske kulture, tradicije, vjere kojoj pripadaju... Znaci sasvim pravilno. A komunjare su u svoje vrijeme nametale komunisticki identitet. Identitet bez vjere i tradicije. Tradicija su bili sletovi, komunisticke pjesme, stafete, pionirske zakletve titu i ostale bolesti.
U ono doba su djecu tukli nastavnici, pa su se djeca bojala ici u skolu.
U ono doba su svi isli na studij, vjecito studirali. Ako nisi znao sta ces od zivota onda upises pravni fakultet ili ekonomski i ucic o ekonomiji razmjene-trampe. A koliko su nam diplome bile valjane govori podatak da nisu bile priznate na zapadu.
Pa ti tadasnji doktori su posle postali najveci zlikovci, poput Karadzica. E jadne li su to doktorsko humane diplome.
U ono doba se lumpovalo po cijelu noc, pa sutra na posao... spavanje iza masina, bolovanje... E tuge... kakve dimenzije propasti sistema.
U ono doba se putovalo sa rancima na ledima, a u rancu naceta pasteta od jucer i kifla. A putovalo se dokle... do Slovenije i Makedonije i to na ekskurzijama, a ko je htjeo dalje trebao mu je dzep pun maraka. A maraka nigdje.
U ono doba se moglo spavati po parkovima, pa to je metafora beskucnika kakvi smo u mi u stvari i bili.
U ono doba nije bilo ovoliko saobracajnih nesreca jer se vozala fica, yugo i zastava 101. Sve sama sportska auta koja su opet bila preskupa za vecinu.
U ono doba se nisu krala auta, ali se kralo kapom i sakom iz firmi, pa po moru, pa iz prodavnica, pa organizovane sanerske ture po Italiji, Njemackoj...
U ono doba se nije kralo iz stanova jer se nije imalo sta ukrasti. Mozda regal, trosjed, fotelja? Ili loza ploha iz sifonjera. Para se ionako nije imalo.
U ono doba bolesna djeca, retardirana nisu smjela izaci na ulicu, jer ih je okolina ismijavala, izrugivala, viceve o njima pravila.
U ono doba smo imali pasos, ali koja fajda kad 95% ljudi nije imalo para da izade iz zemlje. Tek oni sretnici sto su isli do Trsta da kupe gaca za sverca.
U ono doba su radnici radili ali nisu smjeli strajkovati. A kao sto si i sam rekao navecer bi se lumpovalo a po danu radilo. E jadnog li rada?
U ono doba je bilo i kad zavrsis skolu ti si nepismen. Jer u skoli si bubao datumei formule, a u praksi obje lijeve ruke.
U ono doba su ljudi bili u kolektivnoj zabludi, sto je rat i pokazao.
U ono doba je malo ko hodao kozijim stazama i planinskim putevima jer su svi htjeli na asfalt. Pa su i oni koji su zivjeli na selima bjezali u grad.
U ono doba se navijalo za reprezentaciju drzave, za Piksija koji nam je posle dizao tri prsta i pjevao cetnicke pjesme, za Bobana koji nam je palio zastavu...
U ono doba se islo na baklave kod komsije, a ovamo iza leda se noz ostrio. Pa to je rat pokazao i dokazao.
U ono doba su milicioneri bili pravi serifi. Onako uniformisani bi lokali lozu u obliznjoj kafani i zavodili red.
U ono doba je omladina nasjela na price o bratstvu i jedinstvu, pa je isla na radne akcije, dok su se komunjare gusile u janjetini na racun komiteta.
U ono doba smo svi bili sirotinja kojoj je vlast isprala mozak i umislila da smo svi milioneri.
U ono doba je Tito i njegova bratija imala brdo prijatelja. Pa su se onda onako zajedno lokali, zderali i zenske ganjali u kojekakvim plavim brodovima, avionima, plantazama...
