drugi pogled na religiju

[arzuhal]

kako je kefir sa 2% alkohola halal, a pivo haram?

Moraš početi razmišljati, ne samo gledati slova: sve što opija. Kefir neće opiti ako ga popiješ i 10 litara, pivo hoće. Hoću li sporije?

nećeš se napiti od kefira, ali biće ti lijepo
ii je to neki alkohol u kefiru koji ne opija

I da kap alkohola ne lizne čovjek, u njemu samom ima alkohola, u organizmu, i dok klanja...Ako ima šećera, vrenja i tih džidža ima i alkohola...

[Diwan]

Kad smo već kod tih nedosljednosti u stavovima ili kako se one pomiruju u svojoj suštini, imamo u tom tumačenju
Kur'ana sakriveno značnje. Uz napomenu da to tumačenje ima 7 stepena dubine, a 7 je broj mnoštva .
Međutim , svako to batinsko tumačenje se uvijek kreće ka Jednom, mnoštvo ka Jednom 7 u 1.

Primjer nedosljednosti je recimo u ajetima koje sam već spominjao , a u vezi ženidbe Muhameda sa bivšom od posinka.
Muhamed kao čovjek jeste nedosljedan ali govor Jednote ili božii govor koji iz njega izlazi, kao iz Poslanika, nije.
Muhamed kaže prvo "nisu vam vaš posinci sinovi, tu nema krvnog srodstva, niti su njihove žene vama zabranjene.
Nisu vam vaše bivše žene ako se udaju za vaše poočime majke" .
Onda dva ajeta poslije kaže "da znate, vama su Poslanikove žene kao majke , poslanik vam je bliži od vaših duša" itd
To izgleda nedosljedno i kontradiktorno jer prvo tvrdiš da nema smetnje ako nema krvne veze, a onda uspostavljaš
zabranu ženidbe svojih žena kad ti umreš jer one su vam KAO majke, odnosno opet negiraš taj princip koji si sam netom
prije uspostavio. Izgleda kao da radiš šta hoćeš i pričaš kako ti paše.

U sakrivenom (batinskom) tumačenju ću ja postaviti jedan primjer kako se te kontradikcije smiruju i to na jedan
dublji psihološki način i stepen takve vrste tumačenje. Napomena da nije to moje tumačenje već od jednog prijatelja :

33:4 Ma jaAAala Allahu lirajulin min qalbayni fee jawfihi wama jaAAala azwajakumu allaee tuthahiroona minhunna ommahatikum wama jaAAala adAAiyaakum abnaakum thalikum qawlukum biafwahikum waAllahu yaqoolu alhaqqa wahuwa yahdee alssabeela. Allah čovjeku nije načinio dva srca u nj/Njegovoj praznini. I nije načinio vaše parice kojima izgovarate Zihar („ti si mi kao leđa moje majke“) vašim majkama. I nije načinio posinke vaše vašim sinovima. Oni su vaš govor vašim ustima, a Allah govori istinu i on upućuje na put. (Dakle, srce u čovjeka je jedno i ono je u našoj praznini, ispražnjenosti Kabe od kipova, u odsustvu umskih koncepata. Jednost je tu. To je njegova-čovjekova praznina, ali se jednako može prevesti i protumačiti kao Njegova, tj. On Svojom, svojim „mjestom“ u čovjeku smatra baš tu prazninu, odsustvo koncepata. I on nije naše parice-supruge od kojih se razvodimo ziharom (okretanjem leđa, napuštanjem) učinio našim majkama, niti naše posinke našim sinovima. Čovjek je jedinstvo praznine (odsustva koncepata, „ruha“) i konceptualnog dijela (uma, „nefsa“, „žene“). Praznina je jedna i nepromjenjiva, a žena, promjenjivih umskih stanja/stavova je više, jedne ostavljamo radi drugih. Ono u čemu nemamo izbora, tj. autentična povezanost je ona sa majkama, tj. njihovim matericama-„mjestima“ jednosti, nerođenosti i nezačinjanja i ona sa biološkim sinovima (tj naša novorođena duhovna djeca). A to nije isto kao ono je rezultat naših umskih izbora, tj. naše supruge i naši posinci. Tj. jedan je aspekt naša bezizborna uslovljenost, a drugi je onaj gdje imamo umske izbore i vršimo odabire i prisvajanja. Međutim, to drugo, tj. naše supruge i naši posinci su samo naš govor našim ustima, tj. samo rezultat našeg relativnog govora „kun“, samo ono što mi svojim umovima „stvaramo“, jer su riječi samo sredstvo uma, a Allah sve vrijeme govori istinu, pa nas vodi na put (put od sebe da bismo vratili sebi, kroz koji postoji ovaj svijet).

33:5 OdAAoohum liabaihim huwa aqsatu AAinda Allahi fain lam taAAlamoo abaahum faikhwanukum fee alddeeni wamawaleekum walaysa AAalaykum junahun feema akhtatum bihi walakin mataAAammadat quloobukum wakana Allahu ghafooran raheeman Zovite ih po očevima njihovim, to je kod Allaha ispravnije. A ako ne znate imena očeva njihovih, pa, braća su vaša po vjeri i štićenici/zaštitnici/gospodari su vaši. Nije grijeh ako u tome pogriješite, nego vaša srca nisu ciljano djelovala (može se prevesti dvojako sa suprotnim značenjima, ovako i onako kako je Korkut preveo); a Allah prašta i samilostan je. (Tj. ispravnije je poznavati prirodu stvari i uzročno posljedične veze, međutim, ako to ne znamo, onda su ti „posinci“ naša braća, tj. istoj smo spoznajnoj ravni s njima, u ravni identifikacije sa umom i takve uzimamo za mevle-zaštitnike, tj. činimo širk, robujemo nekim autoritetima ravnim nama, nesvjesni da smo im mi dali taj značaj, ali u pogrešci zbog neznanja nema grijeha, a srca svakako ne djeluju sa umišljajem svojstvenim umu, tako da niko nije kriv, tj. grijeha uopšte nema. Samo previda i neznanja za koje se ne snosi odgovornost. Meleki, djeca i hajvani nisu odgovorni za svoja djela.

33:6 Alnnabiyyu awla bialmumineena min anfusihim waazwajuhu ommahatuhum waoloo alarhami baAAduhum awla bibaAAdin fee kitabi Allahi mina almumineena waalmuhajireena illa an tafAAaloo ila awliyaikum maAAroofan kana thalika fee alkitabi mastooran Vjerovjesnik je vjernicima bliži nego oni sami sebi, a njegove žene su majke njihove. A srodnici, po Allahovoj Knjizi, bliži su jedni drugima nego vjernici i muhadžir, osim ako svojim prema svojim evlijama (prijateljima) djelujete po spoznatom (idiom značenja "činiti dobro" znači i "djelovati prema spoznatom").
Tj. jedan je tefsir da je poslanik u nama bliži vjernicima od njih samih, tj. da je poslanik u nama naš istinski identitet.
Međutim, ovdje se govori o nebijju, vjerovjesniku, a Muhamed je „pečat vjerovjesnika“, tj. zadnji od svih onih koji „donose vijesti, teorijske novosti“. Tj. nebij je još uvijek u dometu uma, Muhamed je taj koji donosi i završava knjigu, finalizacija puta uma, ali i dalje u domenu uma, dok njega zamjenjuje besknjižni, nedogmatski, Aliyy, tj. Alija, „kome sam ja bio Mevla, odsad mu je Ali Mevla“. U tom smislu je nebiyy bliži umskim vjernicima od njih samih, jer je on ultimativna faza umskog vjerništva, njegov krajnji izražaj. A njegove žene su njihove majke, tj. od dvojnosti umskih koncepata nastaju vjernička stanja, stalno iznova. Međutim, „materičari“, a to su oni koji su osvijestili da je svijest djeteta u materici sam nadlični Allah, koji nije rođen ni rodio, su jedni drugima međusobno bliži nego što su i njima i međusobno bliski vjernici i muhadžiri, tj. vjernici na dogmi i vjernici koji su napustili dogmu i pošli u potragu. Neizdiferencirana bezlična jednost je snažniji identitet i poveznica nego relativne konceptualne konekcije i relacije...To je sve u knjizi, domeni uma...osim ako prema prema vašim evlijama, tj. našim evlijanskim fazama koje slijede nakon knjige, ne djelujemo u skladu sa onim što je me'aruuf, tj. spoznato kroz irfan. A u irfanu koji je van kitapskih koncepata, tj. u stvarnosti, konekcije se ne dijele na „nadlične“ i „lične“, nego biva uvijek ono što trenutak donese, šta god to bilo, a ne znamo ni šta je to dok se ne desi. Opet, i napisano i nepisano je u knjizi postojanja, tj. realizovanih i nerealizovanih mogućnosti bivanja.

Evo spremam se da odem do elektrodistribucije da uplatim struju, kako mi ne bi isključili, jer ako ne platiš, dođu ljudi i isključe. Ne mere se bez struje.

[Nurudin]

Ne znam da li je do mene, ali ovdje je jasno sta je metaforicno, a sta direktno receno.
Njegove zene su svima majke ....preneseno znacenje. Ne znam.pise.li negdje eksplicitno ne zenite se mojom zenama?
Direktno objasnjenje: zena tvog posinka...posinak nije rod. Vase bivse kad se udaju za vase poocime nisu vam de facto majke, jesu de iure.

Da , piše direktno na drugim mjestima

[John Cleese]

Može i tako, ali je primarno da se nijedan ne osjeća zakinutim i uskraćenim.

Zapravo kako se mozes osjecati uskracen za nesto sto nisi probao?
Ne znas osjecaj pjanstva, kako da ti nedostaje?
Zasto se onda neki osjecaju zakinuti za nesto sto nisu ni iskusili a navedeno je kao haram?

Ma folira, pusti ga.
Pojede pola kile rumPlocica dnevno - minimum.
I haj' sto pojede, nego jos i popularizira po forumima...

[Bloo]

Može i tako, ali je primarno da se nijedan ne osjeća zakinutim i uskraćenim.

Zapravo kako se mozes osjecati uskracen za nesto sto nisi probao?
Ne znas osjecaj pjanstva, kako da ti nedostaje?
Zasto se onda neki osjecaju zakinuti za nesto sto nisu ni iskusili a navedeno je kao haram?

Ma folira, pusti ga.
Pojede pola kile rumPlocica dnevno - minimum.
I haj' sto pojede, nego jos i popularizira po forumima...

Arzuhal Jalāl ad-Dīn Muhammad Rumki

[arzuhal]

Ma folira, pusti ga.
Pojede pola kile rumPlocica dnevno - minimum.
I haj' sto pojede, nego jos i popularizira po forumima...

[HAVANA]

Moraš početi razmišljati, ne samo gledati slova: sve što opija. Kefir neće opiti ako ga popiješ i 10 litara, pivo hoće. Hoću li sporije?

nećeš se napiti od kefira, ali biće ti lijepo
ii je to neki alkohol u kefiru koji ne opija

I da kap alkohola ne lizne čovjek, u njemu samom ima alkohola, u organizmu, i dok klanja...Ako ima šećera, vrenja i tih džidža ima i alkohola...

I ko sam ja da se borim protiv prirode.Jel opadne ,ja ga vratim u normalu,i malkice preko,od viska glava ne boli.Ponekad boli....

[kerima1]

I da kap alkohola ne lizne čovjek, u njemu samom ima alkohola, u organizmu, i dok klanja...Ako ima šećera, vrenja i tih džidža ima i alkohola...

Znaci Allah zabranjuje kap alkohola,al ga ima prirodno u nama radi fermentacije voca i dr sto jedemo
Ma bravo!

[Nurudin]

hazreti Heraklit

šta je smiješno ? Čojk je bio Poslanik samo njegov narod to nije znao.
Imao je Mushaf napisan sav u metaforama jer se bojao da ga mase ne skontaju i da ne ode pod mač bato.
Sokrates je rekao za njegovu filozofiju da "ono što je razumio je izvrsno".
Nije ostalo ništa zapisano iza njega, a za njegovu filozofiju smo saznali preko njegovih protivnika koji su ga citirali.
Kada pomislimo šta bi bilo s bilo kojim od suvremenih filozofa, kada bi bio poznat samo preko svojih protivnika, postaje jasno koliko su predsokratovci bili vrijedni divljenja, jer su čak i kroz veo zlobe, koji su širili njihovi neprijatelji, još uvijek veliki.
slijedi hadži wikipedija :

Heraklit govori o jedinstvu svih bića, koja su u stalnoj promjeni. Svijet je pun suprotnosti, a sve je u kretanju: nema nepromjenjivog bitka. Sve teče (πάντα ῥεῖ) formula je koja sažima njegovo učenje, koje je eminentno dijalektičko. Sve se kreće, sve se neprestano mijenja; stvari nastaju, mijenjaju se i propadaju. Stvarnost, nastala borbom suprotnosti, u vječnom je procesu postajanja. Stvari spoznajemo tek po njihovim suprotnostima.

Moderno tumačenje Heraklitova učenja iznijelo je na svjetlo aspekt jedinstva suprotnosti: postajanje je samo varav privid, a iza njega se, dublje, krije sklad; svijetom prividno vlada nered, no sve zbivanje sadrži unutarnju zakonitost. Upravo je ovdje, da bi definirao taj tajni zakon harmonije, Heraklit – prvi u povijesti – upotrijebio pojam logosa, koji će obilježiti čitavu grčku filozofiju. Logos je kod Heraklita i jedinstvo i borba suprotnosti, zakonitost koja vlada kako prirodom tako i ljudskim društvom.

Heraklit je za simbol postajanja uzeo vatru, najnestabilniji od svih elemenata. Njezina je toplina počelo života, njezina svjetlost prožima kozmos, njezin plamen preobražava sve s čime se nađe u doticaju, nezaustavljivi je nemir vatre slika vječnog kretanja (postajanja). Simbol postajanja je i novac, koji ne samo da neprestano prelazi iz ruke u ruku, nego se isto tako i on mijenja (razmjenjuje) sa svim stvarima i sve stvari s njime.

Heraklit je s prijezirom gledao na način mišljenja svojih suvremenika. Govorio je protiv religijskih obreda; ljude je upućivao na mudrost, koja je spoznaja stvari onakvima kakve one uistinu jesu, a ne kakvima se čine. Mudrost je spoznaja logosa, a on se spoznaje razumom, ne osjetilima.

[Nurudin]

Herakleitos je držao da je vatra osnovna materija, počelo: sve se, poput plamena iz vatre, rađa umiranjem nečeg drugog. Vatra je pokretač vječnog nastajanja. Jedni smatraju da je izabrao vatru za arhei, što je mislila većina Jonanja, da je jedan element počelo, tad bi se mogao svrstati s Talesom, Anaksimanesom i dr. Drugi smatraju da je njemu vatra samo simbol vječnog kretanja, bivanja, postojanja. Svijet je vječno živa (promjena) vatra koja se s mjerom (princip) pali i s mjerom gasi. U vatri je vidio prasupstanciju: Ovaj kosmos (red svijeta isti za sve) nije uredio nikakav bog, već je bio, jest i bit će vječno živi oganj koji se po određenim zakonitostima pali i gasi. Odabrao je vatru zato što izaziva mnoge promjene. Plinije Stariji – Ne zna se da li ona više uništava ili stvara.

U metafizici Herakleitosa, kao i Anaksimandresa, dominira ideja kosmičke pravde, koja sprječava da se ovaj sukob suprotnosti ikada pretvori u potpunu pobjedu jednog ili drugog. Mjera je ravnoteža puteva nagore i nadole, i to tvori skrivenu usklađenost svijeta. Sam Herakleitos, i pored sve svoje vjeru u promjenu, dopuštao je da je nešto vječito. Ideja vječnosti (kao suprotnost beskrajnom trajanju) koja potiče od Parmenidesa, ne može se naći kod Herakleitosa, ali u njegovoj filozofiji centralna vatra nikada ne umire: svijet je uvijek bio, jeste i uvijek će biti vječito živa Vatra. Nasuprot filozofiji Elejaca, Herakleitosova dijalektička misao smatra da je sve u neprekidnom kretanju, postajanju i nestajanju. Čuvena je njegova izreka sve teče (panta rei), ne nalazi se doduše u autentičnim fragmentima ali u biti izražava jednu od glavnih misli Efežanina da se cjelokupna zbilja nalazi u stalnom toku, stalnim promjenama. Pri tom sve postaje iz jednog, a iz svega opet jedno.

Njegov osnovni princip jedinstvo suprotnosti: Jedno isto prebiva u nama: živo i mrtvo, budno i spavajuće, staro i mlado. Postoji jedinstvo svijeta, ali to jedinstvo čini spoj suprotnosti. Sve stvari proizlaze iz jednog, a jedno iz svih stvari. Ljudi ne znaju da se ono što je u suprotnosti slaže sa samim sobom. To je usklađivanje suprotnih napetosti kao kod luka i lire. Drugačije je uživanje čovjeka i životinje. Magarci bi radije izabrali slamu nego zlato. I priroda teži ka suprotnom i iz toga stvara sklad, a ne iz jednakoga (muško i žensko, visoki i kratki tonovi). Bolest učini zdravlje ugodnim i dobrim glad-sitost, umor-odmor. Sve je prožeto suprotnostima, dan-noć, život-smrt.

On je smatrao da su upravo oprečnost i proturječnost među pojavama dokaz njihove stvarnosti, jer ništa ne ostaje isto nego se sve mijenja ili postaje. Rat je otac svih stvari (ne oružani rat) nego sukob među suprotnostima + - . Rat, oprečnost, različnost i suprotnosti temelj su svijeta. Vatra živi od smrti zraka, a zrak živi od smrti vatre; voda živi od smrti zemlje, zemlja od smrti vode». Dva su procesa kojima se vatra pretvara u sve. Put naniže - rat, borba, potreba. Put naviše – sloga, mir, sitost.

Borbu suprotnosti shvata kao suštinsko značenje za bivstvovanje Jednog. Jedno postoji u napetosti suprotnosti. Stvarnost je jedno i mnoštvo. U Jednom je sve usklađeno. Bog je dan-noć, sitost-glad, rat-mir, sve suprotnosti. Bogu je sve lijepo, dobro i pravedno, a ljudi jedno drže pravednim, a drugo nepravednim.

Kretanje je pridodavao svim stvarima, vječno vječnima, a prolazno prolaznima. Ovo učenje njegovi učenici najčešće ističu, kao što je opisano u Platonovom Teetetu. Ne možeš dvaput ući u jednu te istu rijeku, jer prema tebi stalno teče nova voda. Kretanje – promjena, postojanje, bivanje – nastaje iz napetosti suprotnosti. Čovjek se kreće prema onome što nema (student-diploma). Da postoji jedan pol ne bi bilo kretanja. Bivanje i kretanje nije isto. Kretanje iz jednog bića u drugo, iz nebitka u bitak, i obrnuto. Da bi promijenio mjesto morate negirati prethodno mjesto odakle ste došli. Imamo ništa A___B, ne negiramo mjesto već da više nismo tu. Kretanje ne bi bilo moguće ako nema negacije, bez kombinacije bitka i nebitka nema kretanja. Za kretanje je potrebno ništa. I prazan prostor je nešto. Čim imamo bivanje pa nestajanje. Bivanje, nebivanje, bivanje. Čovjek živi pa umre. Bivanje je kombinacija. Kreda -> prah, nije više kreda = ništa. Ništa i bitak se prožimaju. Isprepliću se, plaćaju kaznu. I bitak i nebitak postoje. Isprepleteno nastaje kretanje. To bivanje za njega nije kaotično, postoje zakonitosti, ima svoju logiku. Bitak jeste. Nebitak jeste.

[kerima1]

Nurudine iz svega toga sam izvukla zakljucak da je sasvim ispravno da postoje vjernici i nevjernici kao i sve sto postoji i kako postoji.
znaci sve je u redu i najboljem redu i niti ne moze da postoji drugacije od trenutnog.

[asurbanipal]

Amin Maluf: O sudbini Mandejaca i varvarstvu arapskog i zapadnog svijeta


Naročito sam se brinuo, tokom 2007. godine, zbog opasnosti kojima je bila izložena jedna sasvim mala manjinska grupa zahvaćena metežom u kome je za kratko vreme mogla biti istrebljena. U pitanju su Mandejci, zvani još i Sabejci, jedna tako mala, tako diskretna, tako skromna zajednica da malo ljudi izvan Iraka zna za njeno postojanje.

Ja sam za ovo ime prvi put čuo 1988, dok sam se bavio istraživanjima o Maniju, osnivaču manihejizma, jednoj čudesnoj ličnosti koja je živjela u Mesopotamiji u III veku naše ere. Nastojeći da sakupim dokumenta o mladosti tog čoveka i o genezi njegove doktrine, saznao sam da je prve godine života proveo sa svojim ocem u jednom palmiku na obalama Tigra, na jugu današnjeg Bagdada, u okrilju jedne gnostičke zajednice koja je poštovala svetog Jovana Krstitelja i upražnjavala, sledeći njegov primer, obrede zagnjurivanja. Tada bejah otkrio sa oduševljenjem da ta neobična zajednica, za koju bi se verovalo da je iščezla pre mnogo vekova, još uvek opstaje i to na istom ili probližno istom mestu, te upražnjava isti način krštenja u istoj reci. Kakvim čudom? Ne bih umeo da odgovorim. Delimično objašnjenje nalazi se u jednom odjeljku Kur’ana koji, dodeljujući poseban status “ljudima Knjige”, kao što su jevreji ili hrišćani ili zoroastrijci, pominje takođe sabejce - na arapskom al-sabi’a, naziv koji mi se čini da potiče od semitske osnove što navodi upravo na ideju potapanja u vodu. Dičeći se tim priznanjem, zajednica je nekako uspela prebroditi četrnaest poslednjih stoleća. To nikada nije bilo lako; pošto su je samo tolerisali, morala je neprestano da bude uzdržana i gotovo neprimetna, što uostalom nije bilo dovoljno da je zaštiti od povremenih progona i svakodnevnih poniženja.

Tokom čitavog tog perioda, ovi ljudi su istovremeno polagali pravo na ime “sabejci”, što je podsećalo njihove susede muslimane na pojam iz Kur’ana, i “mandejci”, što potiče iz jedne druge semitske osnove koja upućuje na “saznanje” - ekvivalent od gnosis kod Grka. Pod tim dvostrukim nazivom, mogli su da održe svoju veru i koheziju svoje zajednice; štaviše, premda su sebi dali zadatak da pišu i govore arapski, umeli su da sačuvaju svoj sopstveni jezik, koji stručnjaci zovu “mandejski”, a koji je podvrsta aramejskog - čak i sa nekoliko izraza, čini se, sumerskog porekla. Jezik koji poseduje, da pomenem usput, nepoznatu književnost.

To što je ta poslednja gnosička zajednica uspela da preživi do naše epohe nikada nije prestalo, poslednjih dvadeset godina, da me fascinira i uzbuđuje. Pomalo kao kad bi u današnje vreme bila, na jugu Francuske, neka zabačena i nepristupačna dolina, utočište jedne katarske zajednice koja je nekim čudom preživela svete ratove kao i uobičajene progone, i koja još uvek upražnjava svoje obrede na provansalskom jeziku.

Ovaj primer nisam uzeo slučajno. Kada pokušavamo da doznamo porekla katarizma i drugih pokreta minihejske inspiracije koji su se raširili Evropom između X i XIII veka, kao što su bogumili iz Bugarske i Bosne1, ili patareni u Italiji, prve izvore nalazimo u Mesopotamiji iz III veka, u onom palmiku na obalama Tigra gde beše sastavljena Manijeva doktrina.

Lako se može naslutiti moja ozlojeđenost kada sam saznao, početkom marta 2007, da Mandejcima preti istrebljenje; zato što su trpeli poput svih Iračana, ubilačko ludilo koje se obrušilo na njihovu zemlju; također i zato što ih u nezapamćenoj razularenosti verskog fanatizma čak ni “kur’anski oprost” više nije štitio. Revnosti propovednici sada su im poricali status koji im je sveta knjiga islama bila jasno dodelila; u Faludži, njihove zastrašene porodice behu preobraćene na silu, sa nožem pod grlom; u Bagdadu kao i u ostalom delu zemlje, Mandejci behu oterani sa svojih radnih mesta, isterani iz svojih kuća, a njihove radnje behu opljačkane. “Prebrodili smo hiljade iskušenja”, pisao mi je jedan od njihovih predstavnika, “ali ovo bi za nas moglo da bude kobno. Preti nam istrebljenje u vrlo kratkom roku.” Njihov broj, koji je već bio mali, znatno je opao; 2002. godine bilo ih je otprilike, u celom Iraku, tridesetak hiljada; četiri godine kasnije, ostalo ih je samo šest hiljada. Njihova zajednica je bila raštrkana, progonjena, u potpunom rasulu. Više se nigde nisu mogli okupiti, ni vršiti svoj obred; čak više nisu znali ni gde da pokopavaju svoje mrtve.

Neki ljudi su se konačno mobilisali da im pomognu; preduzeta je diskretna akcija, koja je omogućila većini porodica da nađu azil - uglavnoj u Švedskoj. Ali zajednica ima male šanse da preživi ako je takva. Za nekoliko godina, više se neće govoriti njenim jezikom, a njeni obredi ostaće samo privid. Jedna hiljadugodišnja kultura iščeznuće pred našim očima, u opštoj nezainteresovanosti.

* *

Pomenuo sam ovdje slučaj Mandejaca zato što mi se čini da njihova tragedija obelodanjuje zastranjenost naše civilizacije. To što je jedna takva zajednica mogla da premosti tolike vekove da bi se ugasila pred nama mnogo govori o varvarstvu naše epohe, a naročito o varvarstvu dva kulturna sveta kojima ja pripadam: arapskom svetu i Zapadu.

Prvi se čini nesposobnim da danas toleriše ono što je tolerisao pre pedeset godina, pre sto godina, ili čak pre hiljadu godina. Neke knjige objavljene u Kairu tridesetih godina prošlog veka danas su zabranjene zbog bezbožnosti; neke rasprave koje su vođene u Bagdadu u IX veku, u prisustvu abasidskog halifa, o prirodi Kur’ana, bile bi nezamislive u naše vreme u bilo kojem muslimanskom gradu, čak i u okviru nekog univerziteta. Kad samo pomislim da je jedan od najvećih klasičnih pesnika arapskog jezika poznat diljem sveta pod nadimkom Al Mutanabi, doslovce “onaj koji sebe naziva prorokom”, zato što je u mladosti proputovao Irak i Arabiju proglašavajući takve protenzije. U njegovo vreme, u X veku, to je izazivalo sleganje ramenima, ruganje, mrštenje obrva, ali nikada nije sprečilo vernike da slušaju pesnika i dive se njegovom talentu; danas bi ga linčovali ili bi mu odsekli glavu bez ikakvog suđenja.

Na Zapadu, varvarstvo nije načinjeno od netolerancije i mračnjaštva, nego od arogancije i neosetljivosti. Američka vojska je nahrupila u drevnu Mesopotamiju kao nilski konj u polje tulipana. U ime slobodne, demokratije, legitimne odbrane i prava čoveka, ona zlostavlja, uništava, ubija. Nakon sedam stotina hiljada mrtvih, povući će se kasnije sa nekim sitnim i nejasnim izvinjenjem. Potrošili su skoro trilion dolara, prema nekim procenama čak dva ili tri puta više, a zemlja koju su okupirali siromašnija je nego ranije. Hteli su potući terorizam, a ovaj nikada nije toliko cvetao kao danas. Isticali su hrišćansku veru predsednika Buša, a odsada se krst svake crkve sumnjiči za kolaboraciju. Nameravali su da zavedu demokratiju, ali toga su se prihvatili na takav način da će i sam taj pojam dugo vremena biti diskreditovan.

* * *

Amerika će se oporaviti od svoje iračke traume. Irak se neće oporaviti od svoje američke traume; njegove najbrojnije zajednice imaće još na stotine hiljada mrtvih; njegove najmanje zajednice više nikada u toj zemlji neće imate2 svoje mesto; ne samo Mandejci ili Jazidi, nego i Asiro-Haldejci, čije samo ime evocira čarobne trenutke naše velike ljudske avanture. Sada je sudbina svih tih manjinskih grupa zapečaćena; u najboljem slučaju, one će okončati svoj istorijski put u nekoj dalekoj zemlji azila; u najgorem, biće zbrisane sa lica zemlje, samlevene između dve različite vilice današnjeg varvarstva.

Amin Maluf, Poremećenost sveta, Laguna, Beograd, 2016, str. 62-67.

Prevela: Vesna Cakeljić




http://www.prometej.ba/clanak/kultura/a ... ijeta-3549

[Nurudin]

Život je lijep , da . Samo što ne bi znali za lijepo da nije ružnog. Tako da je to samo naizgled dvoje, a u suštini je Jedno.
Za Herklita sam i ja čuo ali nisam imao pojma o čemu filozofira , pa me hadži gugl danas odveo do njega.

[Nurudin]

evo ovdje ima kratkih predavanja iz filozofije, ko voli bujrum

http://predavanja.com/pod/fil/4/lek/Lek ... -2-15.html

[riverflow]

Pa jel´ ono budisti kažu da je bog glagol - radnja, zbivanje ili nešto slično..

Još jedna varijacja na temu, kako se grane prepliću...

"Srz Budina bica I smisao njegove djelatnoti jeste moralno usavrsavanje covjeka Zato Buda nije sistematski razvio I izrazio svoje filozofsko ucenje, kao sto je ucinio sa svojim etickim ucenjem. Za onoga koji stoji u vatri ,govorio je on, vazno je kako da iz njenog plamena izbjegne, a ne da sazna prirodu vatre. Izvjesno je da je od opsirnog raspravljana metafizicko-teoloskog pitanja Budu odbijalo I licno iskustveno opazanje, da takve rasprave unose razdor, odnosno, da ne doprinose moralnom uzdizanju ljudi. Bitno filozofsko pitanje bilo je I da li u osnovi svijeta postoji neka neprocjenljiva supstanca. Iz obilja budistickih tekstova se moze zakljuciti da Buda nije prihvatio postojanje takve supstance ,jer je Budin pogled na svijet dinamicki, a ne supstancajilisticki. Budin svijet najvise lici na vatru ,jer kao I vatra svijet je neprestano nastajanje I nestajanje, prolazenje. Ono sto nam izgleda kao trajna, cvrsta stvar ili konstantni oblik ,samo je jedan momenat u kontinuitetu nastajanja I prolazenja, bica I nebica koji mi prekidamo I proglasavamo za nesto cvrsto, trajno. Posto porice postojanje neke vjecne supstancijalne osnove svijeta pojedinacnih stvari I dogadjanja, Budina I budisticka filozofija mora da trazi neki princip koji mnostvenost povezuje u neko jedinstvo . Za Budu taj povezujuci princip jeste-DARMA .Rijec je u stvari o zakonu uzrocnosti. Naime, ako ma sto postoji I ako je zakon uzrocnosti nuzan, onda je svako postojanje uzrokovano ranijim I proizvodice nova postojanja tako da je zbivanje vjecno.Pod darmom budizam ne misli samo na opstu uzrocnost kao osnov vjecnog kontinuiteta postojanja, vec I na zakoniti unutrasnji odnos u samim pojedinacnim stvarima. Budisticko ucenje o bogu I o skladu je sa ucenjem uzrocnosti. Ako naime prihvata da je uzrocnost apsolutno nuzna, onda je za budizam neprihvatljiva misao o personalno shvacenom svemogucem bogu koji stvara svijet I koji bi mogao da po svojoj volji utice na tok dogadjaja ida ga mijenja."

[riverflow]

Ne znam fakat. Nisam upoznat sa njegovim učenjem.

Ali opet, ako je ovo quotano suština budizma - onda sam ja defakto heraklitovac-budista. Čovjek može svašta o sebi naučiti od drugih.

Pa zašto ne U suštini to je i realno, da smo svi sve, samo smo toliko opterećeni konceptima i etiketama da se zatičemo zbunjeni - šta, kako ovo..

[arzuhal]

Ponekad mi je i to previše (ili premalo?), pa se čovjek zapita - kako li je onom mravu, pčeli, leptiru, bukvi...
i kako li ti naši daleki rođaci vide svijet oko sebe, kako ti njihovi feromoni rade, kuda uopšte srljaju te silne baje i drugi hajvani i zašto?

Ja se to svaki dan i noć samo i pitam...Sve mi na umu krompirova zlatica, pa smrdibuba, pa leptir kupusar...Bože, kažem sebi, gdje li su sad i šta oni rade, i čemu sve to...Pa skrenem misoa na javor i brezu, pa se zadeveram...Prevrni se, okreni se i eto sabaha...

[arzuhal]

karabaja ti je k'o šahbaz, ko mačija guza...

[Nurudin]

let lampom ga odvajali

pa čuj kako je listu na grani ili karabaji..oni nemaju samosvijest (svijest o svijesti, o sebi) imaju svijest koja nije svjesna sebe.
To je u biti taj životinjski nivo na koji se može spustiti i čovjek jer je čovjek mikrokosmos i potencijal svega.
Čuo si kad je neko na aparatima ( to danas moderno ) da je kao biljka , pa se probudi iz kome, odnosno osvijesti se.
kad se osvijesti opet je svjestan samo tijelesnih prohtjeva, pa je tako na hajvanskom nivou , a većin ljudi su takvi.
To se sve može naći i u Kur'anu : "oni su kao stoka" ili "bićete proživljeni u najgorem obliku" (što malo vuče na indisjku reinkarnaciju).
Možeš onda biti i sve to odjednom , to je valjda taj osjećaj potpunisti kojeg sufije zovu "insani-kemal" koji je u biti
isto što i Ničeov novi čovjek, samo što on to nije znao ..
Kad god se zakačiš za nešto , zakačio si se za dio, i počinje kretanje ka zamišljenom cilju koji će te ispuniti , a kad god nisi
zakačen ni za šta, sve si. Sva su stanja samo agregatna stanja Jednoga

[arzuhal]

Trekijski je mila majka...

[Nurudin]

Trekijski je mila majka...

imaš jake argumente , svaka čast

[arzuhal]

Trekijski je mila majka...

imaš jake argumente , svaka čast

Nemoj nas vraćat nazad bezveze kada smo se dogovorili da u ovoj priči, barem između nas dvojice, nema potrebe za ikakvim argumentima posebno...Ako se kad koji zalomi - nećemo prigovarati

[Nurudin]

Trekijski je mila majka...

imaš jake argumente , svaka čast

Nemoj nas vraćat nazad bezveze kada smo se dogovorili da u ovoj priči, barem između nas dvojice, nema potrebe za ikakvim argumentima posebno...Ako se kad koji zalomi - nećemo prigovarati

nema potrebe ni za fejspalmiranjem o ti koji vjeruješ da je kamila izašla iz stijene ili Muhamed raspolovio Mjesec

[Nurudin]

Ima hadži Rundek sad 10-og koncert

[arzuhal]

nema potrebe ni za fejspalmiranjem o ti koji vjeruješ da je kamila izašla iz stijene ili Muhamed raspolovio Mjesec

Kako ne bih vjerovao, qale ša'ir:

Čas je došao i Mjesec se raspolutio
jer ovo nije vrijeme mjeseca,
ovo je vrijeme Ahmedovo!

(Dželaluddin Rumi)