Drugi korpus Armije BiH

[seln]

Pogled sa Raseva na Sprecansko polje preko Visa.

Da im jebem Rasevo i kroz Rasevo...

[SkyLimit]

4 od ukupno 40 tokom rata poginulih pripadnika legendarne jedinice "Živiničke Ose":

Rođen 29. 02. 1968. godine, Đurđevik. Poginuo u decembru 1992. godine, Gornji Rahić, brčansko ratište.

Rođen 06. 03. 1966. godine, Đurđevik. Poginuo u junu 1993. godine, vozućko ratište.

Rođen 23. 05. 1961. godine, Đurđevik. Poginuo u januaru 1994. godine, Kruševo, olovsko ratište.

Rođen 18. 02. 1976. godine, Djedino. Poginuo u januaru 1994. godine, Kruševo, olovsko ratište.

I priča o jednom koji je preživio

[MikroBelaj]

Stalno mi se vraca rat u zadnje vrijeme i u snovima i na javi.. i onda navratim ovdje,i vidim ovu mladost sto ode za one koji danas niti znaju niti imaju sansu da procitaju,da u nekoj skolskoj istoriji saznaju ko su bili oni sto zivote polozise da bi se oni mogli roditi i zivjeti....ucite svoju djecu,bratice,sestrice,amidzice...pricajte im kad god imate sansu,ko su bili i za sta su zivot dali nasi heroji ,nase gazije !

[SkyLimit]

Iz knjige "Mojih 20 godina u raljama Udbe" autora M. Mahmutbegovića(komadant Ž. Osa):








2007. godine komadant Mahmutbegović je u svojstvu osumnjičenog pozvat od tužilaštva Zeničko - Dobojskog kantona kako bi dao izjavu o navodnim ratnim zločinima nad zarobljenim pripadnicima HVO - a i hrvatskim civilima u Varešu.

Ovo je izjava koju je dao i nakon toga mu se tužilaštvo nikad više nije obratilo niti tražilo nešto od njega u vezi ovog slučaja:




Meni ovo objašnjava nešto što me uvijek zbunjivalo. S jedne strane uvijek se piše da je vareški HVO pružio minimalan otpor, a s druge strane vidi se da su one jedinice 2. Korpuse koje su upućena na Vareš imale gubitaka. Zapravo čini se da se radilo o sukobima sa VRS prilikom kretanja i boravku u ovom regionu. Crnoriječka visoravan, planina Zvijezda, sela Zubeta i Ravne...nazivi koji se često spominju kada se radi o jedinicama 2. Korpusa, meni iskreno potpuno nepoznata mjesta, a vjerovatno i borcima 2. Korpusa koji su upućivani na njih i u drugim prilikama osim ovog zauzimanja Vareša.

[japasmipin]

Na današnji dan (08.11.) 1993. u 12:00 sati agresor je započeo najveću ofanzivu na Olovo, koju je pripremao godinu dana.

Strateška ofanziva glavnog štaba Vojske RS pod kodnim nazivom "Drina 93" uključivala je četiri odvojene operacije i to: na područje Olova tokom novembra i decembra 1993. te januara 1994., na Teočak u novembru i decembru 1993., na maglajsko-tešanjski džep tokom decembra 1993. i marta 1994., te na Bihaćki okrug u februaru 1994. s ciljem zauzimanja Grabeškog platoa i željezničke komunikacije koja prati tok rijeke Une.
Nijedna od ovih operacija nije dala rezultate niti je ispunila ciljeve agresora.

Ponedjeljak, 8. novembar 1993. Počinje snažna ofanziva Vojske RS na Olovo. Cilj Glavnog štaba VRS je zauzimanje Olova i spajanje Romanije i Glasinca dolinom rijeke Krivaje sa srpskim snagama u Vozući i na Ozrenu, čime bi bio prekinut koridor između tuzlanske regije i srednje Bosne. Glavni pravac napada vodi preko Kruševa, sela udaljenog od Olova desetak kilometara.

Dvije sedmice nakon prvih napada VRS glavni pravac napada usmjerava prema Olovu iz pravca Krivajevića i Ajdanovića linijom Kruševo - Bakići - Kremenjača (kota 1113). Na branioce Olova napadaju pripadnici četiri korpusa VRS i to: Sarajevsko-romanijskog, Krajiškog, Drinskog i Hercegovačkog. Tu su 2. romanijska brigada, dijelovi 11. lake pješadijske brigade iz Mrkonjić-Grada, 6. sanske i 43. prijedorske brigade, 65. zaštitni puk VRS, kao i združene jedinice iz Drinskog korpusa VRS.

Ipak, združene jedinice 1. i 2. korpusa Armije RBiH zaustavile su generale Mladića i Gveru. Najpresudniju ulogu u slomu ove četničke ofanzive imao je dolazak elitne jedinice "Živiničke ose", kojom je na terenu komandovao rahmetli Hazim Bešlija, zamjenik komandanta Mevludina Mahmutbegovića. Bešlija je rođen u olovskom selu Kruševo, upravo tamo gdje je neprijatelj probio liniju odbrane.

Za vrijeme ofanzive, koja je trajala oko 70 dana, VRS imala je velike gubitke u ljudstvu i
materijalno-tehničkim sredstvima. Tokom ove ofanzive teško je ranjen ratni zločinac general Radislav Krstić, tadašnji načelnik štaba Drinskog korpusa VRS, nakon čega mu je amputirana noga.

U jeku ofanzive, odlukom Predsjedništva RBiH od 14.12.1994. godine, 1. olovskoj brigadi je dodijeljen počasni naziv "SLAVNA" i od tada nosi naziv Prva slavna olovska brdska brigada.

[Gojeni H]

2007. godine komadant Mahmutbegović je u svojstvu osumnjičenog pozvat od tužilaštva Zeničko - Dobojskog kantona kako bi dao izjavu o navodnim ratnim zločinima nad zarobljenim pripadnicima HVO - a i hrvatskim civilima u Varešu.

Ovo je izjava koju je dao i nakon toga mu se tužilaštvo nikad više nije obratilo niti tražilo nešto od njega u vezi ovog slučaja:




Meni ovo objašnjava nešto što me uvijek zbunjivalo. S jedne strane uvijek se piše da je vareški HVO pružio minimalan otpor, a s druge strane vidi se da su one jedinice 2. Korpuse koje su upućena na Vareš imale gubitaka. Zapravo čini se da se radilo o sukobima sa VRS prilikom kretanja i boravku u ovom regionu. Crnoriječka visoravan, planina Zvijezda, sela Zubeta i Ravne...nazivi koji se često spominju kada se radi o jedinicama 2. Korpusa, meni iskreno potpuno nepoznata mjesta, a vjerovatno i borcima 2. Korpusa koji su upućivani na njih i u drugim prilikama osim ovog zauzimanja Vareša.

Mevludin govori istinu. Dobro je zapisivao datume (kojih se ja sjecam).

Uglavnom, nekoliko jedinica medju kojima su bile i Ose su, iako su svi ocekivali drugacije, upuceni ne na Vares vec na olovsko-ilijasko ratiste.

[SkyLimit]

Neki od poginulih boraca iz živiničkog Nekrologija autora Alije Arifa Delića. Stihovi na poleđini knjige su ostavili veliki utisak na mene, a glase:

Niko neće sa kopljem zastave crne,
Krvavim od krvi naše, slavu steći
Kroz Bosnu kao u lovu na srne,
Neće!
Nek' nas nema, al' roblje nećemo biti!

[SkyLimit]

[SkyLimit]

Kad smo kod godišnjica:

8. novembra 1994. godine u jutarnjim satima pripadnici 241. SML Brigade "Gazije" Kalesija napali su položaje 1. Majevičke br. Ugljevik u rejonu kote Lisača na planini Majevici, što je bio samo početak žestokih borbi do konačnog oslobođenja te kote.

Spomen ploča pripadnicima 241. Sprečansko - Muslimanske Lahke br. "Gazije" Kalesija i SDB "Crni Vukovi" Kalesija koji su poginuli u bitki za Lisaču danas se nalazi u rejonu te kote, odnosno brda:

[SkyLimit]

[Comanche]

U naredno vrijeme ću rijetko ili nikako postati na ovoj temi, jednostavno iz razloga što ću malo odmoriti od ove tematike, nekako sam psihički potrošen, pročitao sam na hiljade pojedinačnih biografija poginulih boraca 2. Korpusa i to je teret, kad naveče legnem dolaze mi njihova lica, njihove priče, osjećam njihovu bol...

Bilo je ovo ipak zanimljivo putovanje za mene, trudio sam se iskopati što više o 2. Korpusu, sad uglavnom samo čekam tu najavljenu monografiju 2. Korpusa da izađe. Zasigurno je bilo grešaka u onim postovima gdje sam iznosio svoje mišljenje i zaključke, ne zamjerite, vremenom sam uvidio da je korisnije i sigurnije da jednostavno objavljujem materijal na ovoj temi.

Zaista sam primjetio da iz nekog razloga 2. Korpus ima najskromniju medijsku prezentaciju na osnovu one koju zaslužuje od svih korpuse Armije RBiH. Najbolji primjer je ta neprijateljska operacija "Drina 93", toliko glomazna i značajna da zauzima centralno mjesto u CIA "Balkan Battlegrounds", da joj je i srpska strana pridaje veliki značaj a kod nas jedva da i možeš nešto pronaći na internetu vezano za nju.

Klix objavi i godišnjice oslobađanja nekih sela u zonama odgovornosti ostalih Korpusa, a godišnjicu slamanja ove neprijateljske ofanzive kojom je neprijatelj mislio završiti rat naravno da i ne spominje. A radi se o pobjedi čiji je historijski značaj skoro kao i Banjalučkog boja. Međutim ne radi se o uroti Klixa ili sarajevskih medija, odnos lokalnih medija tuzlanske regije je također nedostojan.

Ima prostora da se pitanje uloge i značaja uopćeno Armije RBiH puno bolje obradi i prezentuje, kao i da se sa time i znatno više upozna stanovništvo. Meni je nekako umjesto suhih podataka draže slušati ili čitati iskustva običnih boraca iz prve ruke, no oni obično baš i nisu pričljivi.

Postoji dosta razloga za takav odnos prema 2. Korpusu, mahom politickih... Postoji i negativnih ocjena, radi Tuzle, opet politickih. Istina je da 2. Korpus nije odbranio Tuzlu, Graddacac, Kalesiju, vec drzavu. Kada se pocnu citati te analize koje pominjes, i kada se vidi raspored snaga od Doboja, preko Posavine, Majevice, pa sve do Kladnja, Banovica i nazad oko Ozrena do Doboja...

Postaje jasno da je na tom prostoru bilo vezano ubjedljivo najvise snaga VRS. To nazalost dokazuju i gubici (obje strane, plus HVO, HV i HOS u Posavini pocetkom rata). 2. Korpus je za sebe vezao, ovisno o periodu, izmedju 35 i 50% efektive VRS. U nekim situacijama, poput operacije Koridor, Drine 93 i sl vecih akcija, vezano je i vise od 50% neprijateljskih jedinica.

Celic... Frigos... Pricao sam s jednim momkom koji je bio gore, koji se sjecao kako su se nasi pod vatrom povlacili iz Frigosa medju kuce. Municija je bila ogroman problem vec nakon par sati napada. Dosta boraca se jednostavno krenulo vracati u naselje, ili po municiju, ili zato jer su bili ranjeni, povrijedjeni.

Tu su naletili na covjeka u odijelu, kravati, s aktovkom u ruci (o identitetu necemo ovom prilikom, mislim da je u to vrijeme bio glavonja u opstini)... Koji im je jebo mater i rekao da se Frigos nece moci vratiti ako padne, i da ce onda pad ostatka sela biti siguran... I pridruzio im se da naprave privremene polozaje s kojih bi poslije mogli organizovati kontra napad na Frigos.

Sreca u nesreci je bila upravo ta sto su se borili Srbijanci - ljudi koji nisu imali pojma o rasporedu pojedinih objekata u selu, ni o izgledu Frigosa i odredjenim "rupama" koje su nasi iskoristili... Domaci Srbi vjerovatno ne bi napravili neke od njihovih gresaka, a ovi, posto nisu znali gdje su, napravili su gresku sto su poceli utvrdivati polozaj u Frigosu, mada su mjestani znali gdje je svaka cigla u kompleksu... Pa su to iskoristili da prebacuju jedinice u i oko Frigosa raznim kanalima oko postrojenja, i kroz par podzemnih prostorija. To im je dalo ogromnu takticku prednost, pa su s relativno malim snagama uspjeli odraditi lavovski posao.

Ono sto me uvijek cudilo za tu epizodu oko Celica i Frigosa... Znalo se da se sprema napad, cak ni Srbi to nisu krili, valjda su mislili da nema potrebe... A kada je konacno poceo napad, ispostavilo se da Celic nema dovoljno municije, kamoli podrske drugih jedinica (doslo je interventnih vodova iz okolnih brigada, raje iz Tuzle, s brcanske linije, ali sve je to bilo haoticno i skoro spontano - srecom radi se o maloj udaljenosti, pa se lako moglo prebaciti ljudi). Nije mi jasno zasto se u startu nije uradilo vise da se pripremi odbrana, mada se znalo za napad.

Da ne bude zabune, nisam bio u ratu - ja sam pacifista, umjetnik, ljubavnik... Ne ratnik...

NE slažem se baš u vezi Celica. Nisu Arkanovci razbijeni zato što je armija bolje poznavala teren, nego zato što su ljudi bili odlučni da se bore a ne da bježe a onda su došli i Brcaci, tada već prekaljeni borci i sve je krenulo na našu stranu.

Jedan Arkanovac je uhvaćen živ dok je ranjen zapomagao "Vuče, vuče". Na njegovu nesreću Vuk je već bio mrtav a do njega ja došao Brcak kome je taj dan brat poginuo. Kraj ratne priče za njega.

[SkyLimit]

...

[SkyLimit]

"
108./215.viteška brigada imala je oko 600 šehida i poginulih boraca,1225 boraca je teže a 1745 lakše ranjeno. Četrnaest boraca je nestalo u borbama.

108.brčanska motorizovana brigada Brčko Armije RBiH proglašena je viteškom brigadom na dan treće godišnjice svog formiranja 17.maja 1995.godine.

Njeni borci su do 17. maja 1995.godine dobili 28 zlatnih ljiljana i srebrni štit. Kraj rata ova brigada je dočekala sa više od 30 zlatnih ljiljana."

[argyle]

[SkyLimit]

Svjedočenje jednog pripadnika Ž. Osa? koji je učestovao u borbama za vraćanje kote Visoka Glavica u maju 1995. godine prilikom neprijateljske ofanzive "Spreča 95". Visoka Glavica je kota koja neprijatelju u slučaju ovladavanja omogućava praktično odsjecanje Teočaka i Sapne jednih od drugih. V. Glavica je više puta padala u ruke VRS, ali svaki put bi je pripadnici Armije RBiH ponovno vraćali.

S obzirom da je tekst blago rečeno pun gramatičnih grešaka, ja sam ga koliko toliko uredio:

Krecemo iz komande radi ofanzive na VISOKOJ GLAVICI koju su cetnici predhodno uzeli od Prve podrinjske brigade.

Nakon ulaska u kamione i 2 sata provedene voznje,stizemo u rejon razmjestaja, selo Međeđa. Tu se ponovno postrojavamo i zaduzujemo MTS i rasporedjujemo se po kucama. Tek sto sam usao u kucu gazda te kuce nam donosi jelo i kafu, nismo cestito ni poceli piti kafu cujemo dreku komandnog kurira kroz selo i tada nastupa pokret. Onako umorni krecemo prema Glavici. Otprilike jedan sat dobroga pjesacenja pod punom ratnom opremom i svim ostalim potrebama stizemo na kotu ZECIJA KOSA.

Tada je pocela jaka kisa da pada, Bože moj mislim sam u sebi pa dokle ce ovo vise da traje. Čujem komandu za odmor - 10 minuta odmora, nisam se kako treba ni spustio na mokru zemlju u nadi da bi se malo odmorio opet nastupa pokret. Idem i potucam se putem nenaspavan. Pocinjem kao u snu da buncam. Vise puta sam padao i ponovno ustajao. Nakon jednoga sata pjesacenja stizemo pod famoznu VISOKU GLAVICU gde su se cetnici ukopali i utvrdili, tada se rasporedjujemo u strijelce, a i sam sam bio tada na duznosti erpegeiste. Dobijam naredjenje od komande da da unistim jedan istureni cetnicki bunker. Nakon te naredbe trazim pomocnika sto sam ubrzo i dobio. Tada krecem sa velikim strahom od neuspjeha prema bunkeru,krecemo jednom cistinom i dolazimo do jednoga drveta ali cetnik nas otkriva i ispaljuje jedan tromblon u pravcu nas,gde ranjava moga pomocnika Tursunovica.

Brzo sam tada se vratio do njega i skidam mu sa njega samar granata tu sam ga nekako na brzinu onako previo. Onako na brzinu uzimam jednu granatu i stavljam je u rucni bacac i ispaljujem prema bunkeru i vidim da sam ga unistio i kada sam to vidjeo onda uzimam vec onesvijescenoga pomocnika na sebe i krecem prema jednom kanalu da bi ga tu ostavio i previo kako treba. Tek sto sam to uradio nastavljam sa jurisnim grupama u nepovrat. Tada je pocelo da gori i nebo i zemlja nisi vise imao orijentira ni gde su tvoji ni gde su cetnici sve je bilo izmijesano.


Ziva klanica je nastala i nakon dva sata neprestane borbe uspijevamo da jednim dijelom ovladamo kotom ali se borba nastavlja do osvajanja potpune kote.

Pri samome ulasku u toj borbi probijamo jos pet njihovi cetnickih polozaja. Medju prvim sam se popeo na vrh same kote,tada organizujemo kruznu odbranu VISOKE GLAVICE. Tek tada nastaje pakao, cetnici su poceli da tuku teskom artiljerijom po nama, poceli su nas izvrtati kao klade. Ja sam nasao neki da ga nazovem zaklon iza neke oborene bukve. Nakon 11 sati granatiranja na samu kotu je palo oko 1000 granata raznih kalibara,imao sam osjecaj da vidim i osjetim svoju vlastitu smrt. Nesto mi je bilo zlo i poceo sam da povracam, ne znam zbog cega ali valjda od mirisa ljudskoga mesa jer je svuda oko mene lezalo sto nasih, sto cetnickih ranjenika i leseva. Tada je granatiranje prestalo. Podigao sam glavu nisam nista mogao vidjeti ni cuti od prevelikoga dima i dreke ranjenih ljudi. Tada nisam nista osjecao samo sam kao nekom bunilu skocio da previjem ranjenoga prijatelja kojem su bile odsjecene obadvije noge. Cim sam ga previo na neki svoj nacin onako kako sam ja znao i umio zatrazio je od mene jednu cigaru. Gledam ga kao u nekom bunilu, stavio sam mu u usta cigaru ali nije ni povukako ni dva dima izdahnuo je. Izvadio sam mu cigaru iz usta i zatvorio mu vec krvave oci,tada cujem nekako promuklo i tesko disanje, okrenuo sam se i ugledao jednog ranjenog srpskoga borca kako pokusaje da me ubije. Prije sto je podigao pusku prema meni,ja se bacam u stranu i cujem kratki rafal kojim on pada pokosen.

Posto sam bio ispucao svu svoju municiju moje preostalo jedino oruzje je bio noz. Tada sam poceo da puzim prema pravcu u kojem se cula vatra pucanja. Nakon 10 metara puzenja, ugledao sam jednog svog ranjenoga prijatelja pitao me je kroz plac da li imam zavoj kod sebe i malo vode. Tada sam i njega previo ali vode nisam imao, slucajno sam okrenuo glavu niz jednu padinu i ugledao veliki broj cetnika kako ide prema nama. To sam rekao svom ranjenom prijatelju na sto mi je on odgovorio da je to njihov kontranapad. Nikada ne mogu da izbrisem iz svojih misli toliko krvi i komada ljudskoga mesa razbacanih oko mene i svoga umiruceg prijatelja koji me je molio da ga ubijem jer nisam mu mogao da zaustavim krvarenje. Bio je sasvim mlad, govorio mi je necu da umrem, bojim se, strah me. Tu sliku straha i bijede ne mogu nikada izbrisati iz svoga sjecanja. Imao je stravicnu uvertiru pred smrt, zadnje sto je pomenuo je ime njegove valjda djevojke Selme, tada sam morao, nisam mogao da ne zaplacem, tesko je to rijecima opisati taj osjecaj.


Onako umoran, rastresen sam ugledao jedan poskomitraljez 84, uzeo sam ga i podigao se i kroz plac sam pucao, plakao sam i pucao,bilo mi je svjedno jer sam znao da cu poginuti i da nemam izlaza. Pucao sam u bunilu po cetnicima, letjeli su prema meni cetnici nisam ni dan danas svjestan kako i zasto i koliko sam ih tada pobio. Nakon jednoga mozda sata borbe sam vidio sa svoje lijeve strane neke vojnike u crnim uniformama. Kada su mi prisli sasvim blizu primijetio sam da su pripadnici Crnih labudova, stali su i naredili mi da legnem i ostavim mitraljez sto sam odbio. Odmah su mi prisli, pitali me tko sam. Rekao sam svoje ime i ime jedinice kojoj pripadam, pitali su me da li ima jos koji da je ostao na nogama osim mene ,rekao sam da sam ja jedini.

Tada mi je prisao neki njihov komandir i rekao da idem prema slobodnom selu. Poslali su uzame jos dva svoja borca da me prate. Nisam kako treba ni krenuo, spotaknuo sam o nesto i pao. Kada sam dosao sebi oni su sjedili kraj mene i cekali da dodjem sebi. Pitao sam ih kolko sam bio u nesvjesnom stanju. Rekli su mi negdje oko 20 minuta. Opet sam nekako ustao i krenuli smo prema selu. Nakon mozda jedno sata mog umornoga pjesacenja stizemo u selo. Cim sam dosao rekli su mi da me trazi maticna komanda. Otisao sam u komandu da se javim ali komadanta nije bilo ,bio je kako su mi oni rekli na nekom referisanju. Cekao sam na nekoj stolici u hodniku i opet sam zaspao od umora. Tada iz neke dubine cujem kako me netko zove i gura. Brzo se trgnem iz sna, neki vojnik mi je rekao da idem za njim.

Iduci za njim sjeli smo u neki dzip i krenuli u pravcu komande. U glavi su mi se vrzmale svakojake misli sta li ce biti i sto me to vodi u glavnu komandu. Nakon izvjesnoga vremena stizemo do komande i pri samome ulasku zaustavlja me neki vojni policajac i trazi dokumente. Odgurno sam ga u stranu i opsovao p.... materinu i dokumente. Usao sam u neki uzani hodnik kojem nije bilo kraja. Cini mi se ponovno sam upitao u tom hodniku vojnika koji me je pratio zasto sam tu, on mi je samo rekao da moram predati raport sta se je sve zbilo i odigralo na Visokoj glavici. Raport ide glavnom komadantu divizije.

Ubrzo je izasla neka zena i pozvala nas. Pri samome ulasku me neka jeza prozimala kroz moje tijelo sta ce biti. Ugledao sam neki veliki sto. U toj prostoriji bilo je oko 15 nekih visih oficira za tim stolom. Rekli su mi da sjednem sto sam i jedva docekao, i onako ne bi mogao stajati. Cutao sam, sekunde su bile kao vjecnost iscekivajuci sto ce biti. Po toj istoj prostoriji je jedan covjek hodao gore dole i prisao mi. Prestavio se kao komadant divizije i onda je poceo da nabraja sta sam sve gore uradio, kako sam sacuvao neki jebeni put, glavnu komunikaciju. Istina, ja toga puta nisam ni vidio gore da ima. Kako ce to ostati upisano kao herojsko djelo, on mi je prisao i pruzio mi ruku kao znak pozdrava. Gledam u njega ali tacnije kroz njega. U njemu su sve one slike sa te kote. Sjetih se onoga momka sto je ostao bez nogu, tada sam ga pogledao u oci nekim zivotinjskim pogledom svojim,on je odmah ustuknuo dva koraka unazad i rekao mi da sam slobodan i da imam obezbijedjeno vozilo koje ce me odvuci pravac mojoj kuci u moj rodni kraj. Odmah sam se okrenuo i samo otisao bez i jedne rijeci i pozdrava i otisao van prema istom dzipu koji me je i odvukao u pravcu moga rodnoga mjesta.

Orginalni tekst:
http://www.camo.ch/aktuelno/heroji-pakl ... -sjecanja/

[SkyLimit]

Neki od poginulih boraca općine Lukavac. Lukavčani su imali svoju matičnu 117./223. brigadu a čiji je IDČ nosio naziv "Akrepi". Formiranjem 212./222. Oslobodilačke brigade pored boraca Gračanice i Doboj - Istoka u njen sastave ulaze i najbolji borci Lukavca, naravno prije svega Akrepi.

[SkyLimit]

212./222. Oslobodilačka, Igman 1995.

[SkyLimit]

[SkyLimit]

Šehidi i poginuli borci Doboja

https://www.facebook.com/pg/Nekrologij- ... 0021027292

[SkyLimit]

3. Bataljon "Poskoci"(Brčaci) iz 211. Oslobodilačke brigade Srebrenik - Gradačac - Brčko

[SkyLimit]

"Pod barjakom 2. Korpusa"


9. Muslimanska na Ozrenu, 1995.

[SkyLimit]

...

[SkyLimit]

E za Kaleta sam jučer iz prve ruke čuo da je stvarno bio dobar borac.

Odlazak heroja Mehmedalije Kaletovića Kaleta



http://bhstring.net/tuzlauslikama/tuzla ... p?id=50924

[Danguba]

E za Kaleta sam jučer iz prve ruke čuo da je stvarno bio dobar borac.

Odlazak heroja Mehmedalije Kaletovića Kaleta



http://bhstring.net/tuzlauslikama/tuzla ... p?id=50924

[almir90]

Prije svega, ne samo da je čovjek, već ljudina.



http://armijabih.net/zaboravljeni-heroj ... -sramotno/

Završio kao i većina od onih koji se istinski boriše za ovu državu. A, dobio je od države jedno veliko ništa. Zato je Alija sebi i svojim ratnim profiterima dao sve, da vladaju sa svime, nabijem ih sve kolektivno na splovilo, i nabijem ovakvu državu.